NaslovnaMoto PutopisiTragovima Jugoslavije - otvaranje nezatvorene sezone

Tragovima Jugoslavije – otvaranje nezatvorene sezone

-

Prostori bivše Jugoslavije osim nostalgije nude prelepe predele i lepe lokacije za posetiti. Naš član foruma Forsberg je sa svojom ekipom obišao Tragovima Jugoslavije jednu turu koja povezuje par država pomenute nam bivše republike. Uživajte u putopisu!


Sve do ove godine, delio sam sezone. Počinjale su negde u martu-aprilu (ako ne računamo poneki lep dan u januaru koji se desi) i trajale do novembra. Onda su se desili studenti i Deda Mrazevi na kojima sam po prvi put učestvovao i sve se promenilo. Sad mi je teško da povučem granicu gde je prošla sezona stala, a gde je ova počela. Sad, kad čujem da me neko pita koliko sam km prešao ove godine, stvarno ne znam šta da odgovorim, granice su se izmrljale. Zbog toga, rešio sam da ovu sezonu računam od dana kada sam kupio BMW. To je bilo u februaru.

Mada sam se navozao ove zime, radovao sam se dolasku lepog vremena, jer lepo vreme znači i lepše vožnje. Praznici oko prvog maja pokazali su se kao fantastičan momenat da se novi motor zaista proba na jednoj višednevnoj turi i da se vidi kako se kotira spram VFR mašine. @kokot je smislio rutu, a mi smo je pratili.

Mada ste navikli da moji putopisi imaju jednog jedinog glavnog i odgovornog, to u ovoj priči nije slučaj. Nit sam bio glavni nit sam bio odgovorni, već smo svi tu odgovornost preuzeli na jednake časti, pa da me pitate ko je bio vođa, ne bih mogao da kažem. Sve što ja znam je ko je bio na čelu kolone, a čak ni to nisam bio ja. 

Ekspediciju su činili sledeći momci:

  • Deki Majstor – nije majstor samo zato što vozi majstorski, nego i zato što smo se navadili na njegovu radionicu da čačkamo sve moguće sitnice na motoru, pa tek onda idemo kod naših majstora ako Deki nešto slučajne ne zna. Lako ga je pomešati sa @kokot jer voze Super Teneru u istim bojama. Možeš da pratiti po krivinama samo kad sedne na svoj MT450, u drugim slučajevima ti pobegne, samo ako to poželi. Naslov teme preuzeo sam od Dekija i njegovog prvog klipa iz serijala u kom dokumentuje ovu našu avanturu 
  • Deki Panter – navija za Zvezdu, nadimak dobio kad je Panter usrao Zvezdu prošlog oktobra, a mi svi tu utakmicu pratili iz udobnosti smeštaja u Mostaru TRK-om 702 bez problema drži tempo sa nama na ne-Kinezima
  • Vojo – ko o čemu Vojo bruji o (Hondi) Africi i black metalu, a i to onda kad ne priča o seksu ili ne plače što je prodao Transalpa
  • Jaran Mihailo – naš Jaro iz Han Pijeska, mesta sa dva godišnja doba – zima sa snegom i zima bez snega. Ako vas povede na kampovanje, računajte da imate ličnog kuvara. Na njegov Strom 650 nema šta ne može da se napakuje, samo kotlić još nije poneo, kaže možda nekad umesto kacige
  • Lule – Somborac koji je smrtna presuda Japancima. Još se nije navikao na topografiju sa krivinama, pa bi da ih ispravi da bude sve kao putevi u Vojvodini. Posle dva Japanca prešao na KTM-a u nadi da teže padaju. Priključio se sa dva dana zakašnjenja
  • Peđa Kum – Luletov kum na CBR-u po prvi put s nama krenuo na vozanje. Ako je Lule smrt za Japance, onda je ovaj kraj za slobodne devojke. Kad prigusti i krenu crne misli, spasavaj se koja može
  • @kokot – idejni tvorac cele rute i glavni organizator. Napravio plan puta i rezervisao smeštaje, vodiča u Željavi, izračunao tačno u dinar koliko će da nas izađu troškovi, ali na vremenske uslove nije mislio. Kad je video da će kiša, odustao od puta; priključio se kad je krenulo sunce, ako njega pitate, sunce nam je sinulo jer ga nam je on doneo; složili smo se da se ne slažemo
  • Moja malenkost o kojoj sve znamo i moj BMW o kome i ja jedva da išta znam

Ruta: 

Tragovima Jugoslavije - otvaranje nezatvorene sezone
Tragovima Jugoslavije – otvaranje nezatvorene sezone

Prvi prvi

Kao što to obično biva, planovi se prave, a kad dođe vreme da se ostvare, obaveze umeju da umešaju prste. Umesto da svi zajedno krenemo istog jutra, krećemo u etapama. Deki Majstor, Deki Panter, Vojo i Jaran kreću već negde oko 10h iz Beograda. Ja zbog obaveza ću sesti na motor tek negde oko 14.30 popodne, Lule i Kum će tek preksutra ka nama, a za @kokot sve što znamo je da danas neće i da verovatno neće uopšte moći da krene iako je on organizovao sve. Srećom, uspeće da nam se pridruži posle par dana kad smo seli na jagnjetinu kod Kovačevića u Donjoj Jablanici. Dakle, nije se čak ni zbog nas potrudio da dođe, već zbog pečenja.

Tragovima Jugoslavije - otvaranje nezatvorene sezone

Elem, završivši sve obaveze koje sam imao, u 14.30h sedam na motor i, pošto Bihać nije blizu, nemam druge opcije nego da izađem na autoput i krenem put Hrvatske. Zbog prognoze koja nije bila sjajna, lomio sam se da li da nosim i kišnu postavu i kišno odelo, ali sam odlučio da je odelo dovoljno i nisam pogrešio.

Već po navici, na ulasku u Hrvatsku je ozbiljna gužva, ali iako nije vrućina napolju, ne stajem u red, već se probijam na početak, oko 3-4 automobila od kontrole, da baš ne preterujem. Bez problema prelazim granicu i nastavljam dalje. Plan je da idem do Jasenovca, tu uđem u BiH, pa da vozim uz Unu sve do Bihaća.

Ovaj plan i jeste sproveden u delo, međutim već kod Slavonskog Broda kreće da pada kiša, ja oblačim ono lepo zapakovano kišno odelo koje maltene neću skidati narednih par dana. Po prelasku u BiH stajem na prvu pumpu, a onda i u prvi restoran tačno prekoputa gde klopam super gurmansku pljeskavicu. Roštilj mi je sve u svemu malo dosadio, ali pošto se samo roštilj nudi, nisam mogao mnogo da biram. Da treba da klopam ovde još jednom, opet bih isto naručio.

Po kiši sam navikao da vozim, međutim, iz nekog razloga, ovo je već drugo putovanje na kome imam problem sa magljenjem vizira. Iz tog razloga, promenio sam i pinlock skoro, ali ni to nije pomoglo. Ovo je nezgodacija koja će baš uticati na vožnju na ovom putu. Ovog, prvog, dana, utiče tako da jedva išta vidim čim je pao mrak i više vozim sa vizirom podignutim na pola nego sa zatvorenim.

Momci koji su ranije jutros krenuli su dosta vremena proveli u Banji Luci i načelno bismo i mogli da se nađemo da vozimo dalje zajedno da ja nisam seo da jedem i da me put vodi za Prijedor. Kako to nije slučaj, dogovaramo da se da se vidimo u smeštaju, te ja nastavljam da pratim Unu kroz dosta prave i ni malo opterećene puteve ovog dela Bosne. Tu i tamo zastanem na po kojoj pumpi da skinem vizir i probam da sredim pinlock, ali u jednom trenutku se predajem i odlučujem da mi danas nema pomoći.

Mrkli je mrak, a dolazi jedna jako lepa deonica za vožnju. U pitanju je poslednjih 33km od Bosanske Krupe do Bihaća. Put krivuda, sa leve strane je stenje i planina, a sa desne Una lagano teče. Već sam prolazio ovuda i znam da ovaj deo obećava za vožnju. Avaj, ja na ovoj deonici u mrklom mraku i vizirom koji je pun vode i magle nikako ne mogu da uživam. Zbog toga, vozim brzinom do 50km/h i žmirkam da vidim kuda ide put.

Po ulasku u Bihać, šta mi drugo preostaje? Negde je oko 22h i sve o čemu razmišljam je topao tuš i hladno pivo. Stajem na pumpu da uzmem za svakog po malo piva i odlazim u smeštaj gde me deo ekipe već čeka, dok je drugi deo takođe otišao po pivo. U nadi da će mi rešiti problem na dalje, skidam pinlock i ostavljam njega i vizir odvojene preko noći da se skroz lepo osuše. Pošto smo svi mrtvi umorni, a nadrukali smo grejanje (napolju je em vlažno em hladno), posle dve konzerve smo spremni za spavanje.

Nastavak putopisa Tragovima Jugoslavije – otvaranje nezatvorene sezone možete pročitati u temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Jovan Ristić
Jovan Ristić
Malo je reći da volim motocikle. Od malih nogu postali su moja ljubav, strast i način življenja. Vremenom sam sve u životu predodredio motociklima i motociklizmu generalno. Treća sam generacija motociklista u mojoj porodici. Moje pisanje je produkt mog iskustva i velike ljubavi i svakodnevnog života sa motociklima.