Uglavnom ne razmišljamo o tome, ali život često zna da se zakomplikuje u jednoj sekundi. Slična situacija dogodila se našem članu foruma Kola koji je izgubio posao i narušeno mu je zdravlje, ali je i dalje smogao snage da nastavi da se bori i odvoza jednu dužu turu. Našem članu Kola želimo ozdravljenje i povratak na puteve, a on je nama darovao lep putopis koji je pred vama. Uživajte u čitanju putopis Oproštajnih 3.500 km avanture: motorom kroz Italiju i Sloveniju za 14 dana.
Sezona 2024. uveliko traje. Prvobitni plan da se vozi balkan ove godine je otpao, druge bitnije stvari su došle na red – mami se vratio rak i posvetio sam to vrijeme da budem uz nju i da je svakodnevno vozim na zračenje. Ima vremena, vozit ću nekad balkan, posjetit ću sva mjesta i biće sve ok. Uvijek ima 2025. ili 2026? Vidjet ćemo šta će biti.
August je mjesec, terapije zračenjem u julu su bile uspješne, rak se smanjio, nema metastaza, stvari su dobre za sada. Mama je dobro, Fantastične vijesti!!!
Razmšiljam o godišnjem, gdje i šta, kako da uklopim sve, koliko odmora imam, računam, planiram a vrijeme ide… Posao sam izgubio još početkom ljeta, trenutno sam u novoj firmi, probni rad, ogroman stres i napor. U međuvremenu, nakon što sam dobio otpreminu iz prošle firme (kriza na IT marketu, pogodila i moju firmu, otkazi išli redom), odlučim da promjenim motor. Kao što nekki znaju, vozio sam Hondu NĆ750x 2020, manuelac, ali san mi je bio da uzmem čuvenog GS-a. Otpremnina koju sam dobio nije bila dovoljna da investiram novac u nešta konkretno, ali je bilo dovoljno da uz svoju Hondu, mogu da doplatim za GS-a. Tako i uradim i kupujem bijelog BMW R1250GS rallye.
Honda:
GS:
Kompletan stres, sva dešavanja sa mamom, aktivno konzumiranje cigara, sve je to dovelo da dobijem povišen pritisak.
Tobijam terapiju lijekova i kontrolu za 4 sedmice uz svakodnevno mjerenje i zapisivanje vrijdnosti da se vidi kolilko pomaže terapija. Ajde, ok, sa 41 godinom, nekako mi je i prihvatljivo da eto nesta imam, terapiju doživotnu za krvni pritisak. Vrijeme prolazi, dodatna oprema i stvari za novi motor stižu, šarafam, planiram i sanjam.. Bliži se kontrola za prtisak, idem kod doktora i vadim krv, čisto da se prekotroliše stanje.
Ponedjeljak, 2.9.2024., 09:00, dajem krv i vraćam se kući i nastavljam da radim. Pinggg – stiže e-mail, u 11:00h imam informativni razgovor sa svojim menadžerom. Tu me obavještavaju da se moja pozicija mijenja i da za novu poziciju i nove potrebe, moje znanje i vještine nisu dovoljne te da me zvanično obavještavaju da ćemo prekinuti probni rad i da ne trebam više da radim. Ja u potpunom šoku, ali šta je tu je. Probni je rad, zakonski mogu da otkažu čak i bez razloga, ništa tu ja ne mogu. Ali u svemu tome, golica me jedna ideja, ako već nemam posao, znači imam slobodno vrijeme! Idem ja sutra na motor, pa za balkan, sloveniju gdje god! Jeeeee!!! No međutim…..
Isti dan, 16:00, montiram givi kofere i nosače (tek stigli novi), zvoni telefon, moja doktorica. Kaže hitno dođi kod nas da podigneš uputnicu, moraš odmah u bolnicu, kreatinin ti je strašno visok. Sjednem na motor, pokupim uputnicu, jedna bolnica, pošalju me u drugu, ja tamo – kad kažu “e moraćeš ostat”. Kontam šta je vama koji klinac, ja dobar k’o lampa, nit’ me šta boli nit’ me šta žulja, ‘ocu da vozim na odmor ljudi šta vam je?! Ali eto, ostah ja u bonici ukupno 4 dana. Rađena mi je biopsija bubrega, ništa nije dobro. lijevi bubreg k’o grozdžica. Kažu u bolnici, iduće godine će morati dijaliza, 3 puta sedmično po 4 sata. Šok, nevjerica. Kontam ovo neka skrivena kamera, šta li je?! Tek što sam kupio motor o kojem sanjam, tek što se sve poklopilo, svi snovi za Nordkapp, balkan, raznorazne prevoje od Alpa preko Francuske do Portugala, sve to pada u vodu…
Stanje je slijedeće: Bubrezi i stanje će se morat mjeriti redovno, moram naći neki dijalizni centar i nefrologa koji će pratiti moje stanje. Tako i uradim, svaki mjesec moram da idem da dajem krv i urin, rade se nalazi, pa onda ajd ponovo za 4 sedmice isto to. Stanje se pogoršava (zadnje 3 mjeseca prije nego odem na ovaj put), ali ajde, nekako sve se polako slaže i prihvatam činjenicu da život više neće biti kao prije. I dalje sam ljut, ne znam čime sam to zaslužio, jbg djetinjstva normalnog nisam imao, rat 90tih me je gazio, poslijeratno stanje i “država” kao sve na našem lijepo balkanu je otišlo u qrac i sad mi je samo još ovo falilo… Jedini pravi lijek je transplatacija bubrega. Kada počne dijaliza, treba da se upišem se na listu čekanja i onda se u prosjeku čeka 8-10 godina do transplantacije. Može to puno brže ako imaš donora (a ja ga nemam). Ako bude sreće, u nekim svojim 50tim ću moći opet normalno da živim i vozim. Moći ću i do tada, ali uz striktno planiranje i ne tako opušteno kao do sada. Srećom, ja kao pacijent, mogu da dogovorim dijalizu u EU zemljama, što znači da mogu ići negdje i voziti dane kada nisam na dijalizi i vikende. Ograničeno ali izvodljivo. Vrijeme će pokazati šta će biti, ja se fokusiram na sadašnjost. Počeo sam da se više krećem, bacio sam cigare, izbacio sol iz hrane i promojenio način ishrane, pokušavam da razvučem ovo malo funkcionalnosti bubrega što je ostalo da potraju što duže.
Pa da krenemo sa putopisom, oprostite na maloj digrešiji i dugom uvodu u putopis
Kraj je Septembra i ja razmišljam ovako, imam 2 sedmice vremena između termina sa doktorima, vrijeme je još uvijek ok, sve što mi treba imam, idem ja malo na put, malu turu na novom GŠ-u, baš onako kako sam i uvijek sanjao.
*ebes ti ove neke bolesti i doktore, moto avantura je najbolji lijek za dusu i psihu covjeka!
Odluka je pala, idem u Sloveniju na posjetim mamu i sestru, tu ce mi biti baza, a odatle cu da vozim jednodnevne ture po okolini, ima svasta da se vidi. Ko zna kakva ce 2025-ta biti, da li cu vec krenuti sa dijalizom ili ne, kako i gdje cu moci putovati motorom, sve je jedan veliki upitnik. Da ne spominjem da nemam posao i da cu morat traziti posao sa skracenim radnim vremenom jer 3 put sedmicno po 4 sata cu morati da budem na dijalizi. Nema druge nego vozi miske kao da ti je zadnja voznja u zivotu! Zato i pisem u naslovu “oproštajna”.
Prvi dan: 03.10.2024.
08:30 konacno krecem. Sa novim motorom sam do sada napravio ukupno 300 km, jos uvijek se upoznajemo i mirisemo jedan drugog. Ajde, nije prvi put da vozim veliku turu ali jeste prvi put da vozim veliki motor, tezi i sa 3x vise snage nego sto sam navikao. Zvuk bokser motora mi podize otkucaje srca, izlazim iz garaze, gps dobija signal, prva i hajmo!
Sa starta:
Budući da nemam previše vremena, odluka je da vozim 1 dan autoput, noćim na granici između Njemačke i Austrije, pa naredni dan vozim za Novu Goricu u Sloveniji. Plan je da drugog dana vozim lokalnim cestama, idem na Grossglockner, pa Mangart i onda dolinom Soče da se spustim do Nove Gorice. Ali budući da su bile strašne poplave u Austriji i Sloveniji, odlučujem da to preskočim i da vozim direktno autoputem u Ng što je i bila dobra odluka, jer kasnije saznajem od zeta da je dolina Soče bila poplavljena i nije bila prohodna.
Prvi utisci sa vožnje na autoputu i poređenje sa prethodnim motorom (Honda NĆ750x manuelni, 2020 gp prije facelifta):
Udobnost na GS-u (fabričko sjedište) je osjetno veća nego na sjedištu od NC-a, sa GS-om vozim duže prije nego što me pođe bolit zadnjica. Položaj sjedenja je dosta sličan na oba motora (oba motora su imali podizaće kormana), vrlo blago prema naprijed nagnut, mada više uspravan nego nagnut način sjedenja. Udobnosti doprinosi i zaštita od vjetra, oba motora su imala povišeni vizir, s tim da na GS-u nema nikakvih primjedbi dok za NC, uvijek su mi stradala ramena (zbog samo oblika vizira), kaziga je bila uvije zaštićena ali vjetar bije ramena i samim tim se borim sa vjetrom na većim brzinama. Kada već spominjem putnu brzinu, sa NC-om se mašina patila na 140-150, na 160 motor ide na sve strane i pogotovo ako pretičem kamion ili autobus, nalet vjetra se itekako osjeti. Prednji točak je uvijek davao osjećaj kao da je previše lagan, i da motor viori zbog toga na vjetru. Sa GŠ-om je priča totalno drugačija, motor je izuzetno miran, stabilan i udoban sa 160-180 km/h (u oba slučaja, motor je natovarn sa 3 kofera). Jednu veliku razliku za mene lično pravi i snaga motora, NC je baš dušu davao na autoputu, dok GS sa pola gasa leti i izuzetno je stabilan sve do 220km/h (brže od toga nisam vozio). Potrošnja je na GS-u logično veća kada se poredi sa NC, alli nije prevelika razlika sa mojim stilom vožnje. Ono što sam primjetio na GS-u je da kada se vozi baš brzo (170+) baš brzo se mora tankat ponovo. 7.34 l/100km je najveća potrošnja koju sam imao što znači da sam sa usutih 16 litara, prešao 218 km. Kada se vozi 180 to je strašno malo vremena između 2 sipanja. Taj jedan put je jedini put gdje sam pomislio da bi bilo bolje da sam uzeo GS adventure jer on nosi više goriva. Realno, nema potrebe jer nisam nikad toliko daleko od pumpe da mi treba toliko goriva i isto tako ne želim da sa sobom nosim dodatnu težinu bez potrebe. Kad se gs vozi normalno 130-160, potrošnja je osjetno niza, moja najniža na autoputu je 5.16 l/100km (16 litara usuo, prešao 310KM). Još 2 stvari koje su bile veliki plus sa udobnost su tempomat i glave cilindra od motora. tempomat je odličan jer ti daje šansu da odmoriš i desnu ruku, možeš da voziš “bez ruku”, a crash bar koji ide oko glave cilidra motora služi odlično kao dodatni fuzašter, jer mogu da ispružim noge i naslonim ih kao da sam na nekom čoperu ili u fotelji. Kvačilo je hidraulično tako da je vrlo ugodno i lagano za gužve. Oba motora (NC i GS) su jako upravljivi i voze se kao biciklo. Gs je osjetno teži zamo kad se pomjera bez vožnje, čim se krene voziti sav osjećaj težine motora nestaje i vrlo je lagan za upravljanje. GS bolje drži krivinu, daleko stabilniji od NC-a (barem je meni takav subjektivan osjećaj). Velika razlika je i u ovjesu, GS ima automatsku regulaciju i sam računa potrebne parametre bazirajuće se na težini koju nosi, dok na NC je bilo šta dobiješ iz fabrike, tako ti je. Nisam nikad štimao zadnji amortizer. Još jedan neobičan osjećaj kod GS-a je taj što nema propadanja prednje dijela motora pri jačem kočenju, jer ima drugačiji ovjes.
GS je premašio sva moja očekivanja. Neću da kažem da je NC sad loš motor, daleko od toga, motor je fantastičan, samo je meni uvijek falilo malo snage i malo više stabilnosti na velikim brzinama. Ljudi su obilazili cijeli svijet na NC-u bez želje da promijene motor za veći i jači, dakle moja želja i moj “to je to” momenat je definitivno bio sa GS-om.
Nakon 934 kilometra, stižem u svoj smještaj koji sam bukirao preko booking.com i platio sam 55eur. Vrijeme je bilo ok do sredine njemačke, dalje je bila kiša. Nakon što se smračilo, vidljivost je bila strašno loša jer sva prljavština i masnoća su završile na mom viziru i na viziru od kacige. Vozila is suprotnog pravca prave katastrofalan odsjaj i vrlo često imam samo svjetlosnu zavjesu ispred sebe, ne vidim ivicu česte niti vidim trake na cesti. Jedini orjentir su svjetla auta ispred mene.
Smjestaj je ok, to je kao kuca koja je pretvorena u mali hotelcic, tzv. gasthof. Udobno, toplo, cisto, sa svojim privatnim tusem i wc-om.
Dvorište ispred smještaja gdje sam parkirao motor preko noći:
Soba:
Dobro sam se naspavao, ustajem ujutro rano, krenuo sam dalje oko 07:30.
Nastavak putopisa Oproštajnih 3.500 km avanture: motorom kroz Italiju i Sloveniju za 14 dana možete pročitati u temi na forumu.
Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?
Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje…
