Maroko je lepa i daleka destinacija za putovanje koja je uvek popularna. Naš član foruma Kokot uputio se ka Maroku i njegove avanture možete ispratiti u putopisu: Solo putovanje za dušu, Maroko.
Evo ga napokon je dosao i taj cuveni Maroko kao finalni proizvod planiranja zadnjih 6 mjeseci.
Planirani polazak 14 April na veliki petak,
Planirana kilometraza sto manja, mjesta za obici nikad vise,
Plan puta:
Beograd – Djenova, trajektom do Maroka pa dalje vidjecemo.
Priprema putovanja motor:
Na kraju prosle sezone promijenjeno ulje i filteri, svecice, stelovanje ventila kao i ciscenje dizni, motor (ili ti mazga) nema nikakvih problema, tacnije nije ih pokazao ni u jednoj voznji do sada, prilicno sam siguran u njega. Ujedno promijenjeno ulje u kvacilu, kocnicama i kardanu.
2 dana prije puta promijenje gume i stavljen Mitas E-07+ a skinut stari Metzeler tourance (ako se ne varam Next) sa nekih 17k km i ja idiot umalo da ovjerim zid u prvih 50 metara da izbjegnem sahtu a motor se ponasa kao da levitira a ne da se vozi, navikao da se navalim na kockaste gume da bih skrenuo.
Navigacija,
koristim za ovo putovanje tablet samsung active 2, nekoliko je problema bilo dok se sve organizovalo, nema nigdje nosac za taj tablet u srb, pa ga narucim u Trst kod jednog kolege motoriste inace iz Beograda i hvaaaala mu do neba.
Tablet stigao dan pred putovanje.
Promijenjen fabricki nosac vizira zbog bolje zastite od vjetra, uzeo touratekov nosac + 360 rotator tj. drzac za navigaciju.
Moto oprema:
– pantalone modekine touring i jedne dig-ove za toplije vrijeme,
– jakna Macna Fusor veoma veoma zadovoljan, pazario kod Mikelea uz vrh popust kome se zahvaljujem ovom prilikom,
– kaciga HJC c80 sa kacketicem i flip-up, odlicna sa velikim vidnim poljem
– rukavice five isto kod Mikelea, i jos neke kozne zimske koje su mi malo male(i nista gore od male rukavice),
– cizme Seventy Degrees sportska cizma,
– kisno odijelo Modeka,
Trajekt:
– karta za trajekt Djenova – Tangier u Maroku rezervisana u novembru sa 20% placanjem i nekih sredinom marta potvrdjena placanjem ostatka iznosa. Cijena trajekta je 500eur povratno putovanje a u to je uracunata ja i motor s tim sto imam 3 krevetnu sobu sa pogledom na more(jer ima i ona da se ne gleda na more) i to sam u sobi.
Putuje se 50-60 sati, obzirom da pisem sa trajekta i juce smo krenuli u pola 6 popodne i sad smo neddje uz obalu spanije a podne je drugog dana, kasnimo oko 3 sata jer je uzasno nemirno more i jak vjetar koji nas je ljuljao nemilosrdno cijelu noc.
Viza:
Viza za Maroko je potrebna, posalje se email ambasadi i oni posalju dokument sta je sve potrebno, ostavi se pasos i i sve bude gotovo za nedelju dana.
Ostalo:
Vinjeta za sloveniju, kupuje se online alu moze i na ulasku,
Dan 1:
Dodje i taj 14 april i vrijeme za pokret.
Spakovano sve i sredjeno samo da se stavi torba i da se ugrije motor.
Ustajanje u 5, jedna kava brzinska i vrijeme da se zajase vesela masina.
Vrijeme polaska pola 6, jutro predivno za voznju, oblacno al nije hladno vec saveseno za voznju do gazele nidje zive duse osim patrole na adi i par automobila.
Malo prije sremske mitrovice krece kisa i nekim cudom nadvoznjak u trenutku kad kisa pocinje, stajem da obucem kisno i krece vjetar, dok sam obukao kisno skinute kacige potkapa mi je bila skroz mokra iako sam ispod nadvoznjaka.
Tako me je je kisa tukla nekad manja nekad veca nekad bez kise sve do ulaska u sloveniju, tu krece hladno vrijeme i pomalo kise al snijeg oko puta je vec pao, u jednom trenutku je bilo 2 stepena pa nije bilo poente da skidam kisno odijelo sve do ulaska u Trst i sastanka sa kolegom da preuzmem nosac za tablet.
Malo prolaska kroz Trst i voznja uz more do ponovnog ukljucenja na auto put u pravcu Venecije, Milana i opet krece dosada zvana auto put i guzva i na nekoliko mjesta radovi pa guzvu nikad proci, italijani se ponasaju fer u guzvi kad vide da se priblizavas sklanjaju se u stranu, i zaista sam iznenadjen, al ostaje da generalno voze kao ludaci.
Pratim iskljucenje Breśa pa dalje ka Pijaćenci cijena Trst – Breśa 24e a Breśa jedno malo mjesto prije djenove zvano Arquata Scrivia je 12e. Booking je radio oko 9 da bih za 10 uvece nasao smjestaj u tom mjestu (Arquata Scrivia) i cijena sobe je 60e sa ukljucenim doruckom.
Za prvi dan predjeno citavih 1165km sto je i novi licni rekord.
Dan 2:
Posle spavanja u mjestu Arquata Scrivia veoma prijatan domaćin sa velikim dvoristem i sa natkrivenim parkingom, znaci nije bilo brige oko sigurnosti motora. Ustajanje u pola 8 spremanje stvari, moram priznati bol u misicima od jucerasnje duge voznje.
Dorucak koji je uracunat u cijenu smjestaja krece se dalje prema Djenovi, ukljucujem se na autoput koji vijuga izmedju planina, asfalt na momente nije bas sjajan i ogranicenje je nekih 80-90-100-110 zavisno koliko krivina ima, prava je steta sto nijesam isao lokalnim putem, mnogo malih mjestasca oko puya/autoputa, djeluju lijepo al i napusteno.
Cijena tog autoputa je 4.60e s tim sto je self service(kao i sve ostale naplatne r.) I aparat mi progutao 2e sto mu dodje cijena od 6.60 za autoput.
Djenova jako lijep grad, provozao se kroz centar, popio kafu i zalijepio par naljepnica MK Bezbjednost i polako u luku.
Prije ulaska u luku (iako imam GPS veliki ko “kuća” 3 puta promasim skretanje, pa se vracaj unazad izgubio 40 minuta.
Nalazim put u luku, prva provjera pasosa i karte, skenira i sve je ok, druga provjera pasosa i karte, karta mora da se odradi check-in, kaze uzmi papir ovaj i kartu ostavi motor ovde idi u soping centar i čekinuj se, ok sidjem sa motora odem, prvi red cekaj 25 min u full opremi, vrucina unutra oci ispadaju, na srecu kad dodjem na red zavrsim za 25 sekundi(al ga komplikuju).
Na brzinu market reko da kupim vodu i hljeb, pa naidjem na neku italijansku prsutu pa neku vocku pa neku kocu, hljeb i naravno zaboravim vodu.
Ponovo kontrola pasosa i karte na izlasku iz soping centra, silazim do lika koji mi govori gejt 2 i srecan put ja sav srecan na parking i reko to je to.
Pola 1 a ukrcavanje na brod pocinje u pola 5, sjedim ja pored motora prislonjen uz zid ne radim nista, dolaze kolege motoristi iz austrije, njemacke, svajcarske, pricamo onako neko ide za maroko neko ide za barselonu al primijetim ja da svi nekud idu i popunjaju neki papir. Odem ja kod onoga ko rasporedjuje ko ce dje da se parkira i on mi kaze dobio si kad si ulazio, ja reko nijesam i nazad pjeske kod cice koji mi je gledao pasos i cuvao motor na 2 ček. Vratim se sav srecan popunio reko sad cu ja to brzo.
Dolazim u red dok jedno 200 ostalih cekaju u redu, a italijani ko italijani otisli na pauzu te dobrih 2 sata cekanja da ovjere papir i da mi lupe pecat u pasos.
Za veijeme cekanja u redu na momente dosadno al vecinom zanimljivo:
1. Upoznajem se sa likom koji vozi biciklo, prije 2 godine je batalio posao kao advokat inace Meksikanac iz Meksiko sitja i prodao sve stvari koje je imao dosao u Pariz sa jednim rancem i kupio biciklo i krenuo tako da putuje, sad vodi blog i snima instagram/tiktok i ostale zajebancije i putuje svijetom. Trenutno je krenuo u Maroko u kojem ce voziti naredna 3 mjeseca pa posle ce i sam da vidi dje ce ga put odnijeti.
2. Dvije grupe marokanaca posvadjaju medjusobno, svaka ima po 20+ ljudi i svi ko razjareni bikovi jedan na drugog, opsti metez dok u jednom momentu dotrcava policija deru se svi u glas i oni i policija, zavrsetak drame svi mirni, vracamo se uobicajenom cupkanju nogama i coktanju kad ce da se stigne na red,
3. Dolazi covjek sa familijom(on zena i dvoje male djece) i bez pardona ulazi preko reda gdje ga policajac/neki sekjuriti jebem li ga vrati i pocinje druga svadja njih dvojice, oba vrlo glasna svadjaju se na italijanskomm cak je i bilo povlacenja za kragnu, eto ti policije opet trci dvoje, pa jos jedan pa jos jedan ovaj se naljutio cini mi se da im jebe mater svima, na kraju kao ajde policija ga pusti da ide preko reda a on se sa familijom naljuti i na kraj reda, i svi iz reda u glas i rukama ga pozivaju da prodje a on ljut i odrican nece da prodje nego ce ostati na kraju reda.
Fešta.
Nekom mukom docekah da zavrsim dokumenta, kad onaj italijan sto rasporedjuje parking kaze sjedaj na motorm i aj zamnom, reko aj.
On me odvuce nekim putem okolo, on pjeske ja polako motorm iza njega direkt ispred broda, novi ček karte i pasosa, i vize i gaze srednja vrata na sprat, pun gas unutra. Filipinac vezuje motore, moj 3 motor od i ispred mene vidi čuda 2 GSa Splitskih registarkih oznaka. Kaze meni filipinac, 2 eura ako mu ostavim vezace mi motor bolje reko nek ide zivot ja njemu 2e on ga veza dok ja povadih sve stvari i sve zajebancije. Za sad(jer sam i dalje na brodu) mi se cini dobra investicija jer je to vece bilo jako nemirno more i sve se treslo nevjerovatno).
Ulazak u brod, nalazenje kabine sve je bilo lagano, raspored stvari i izlazak na palubu i jedno hladno pivo posle cjelodnevne borbe.
Noc nista specijalna osim da sam zaao/spavao kao “kamen”.
Nastavak putopisa Solo putovanje za dušu, Maroko možte pročitati u temi na forumu.
Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?
Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje…
