NaslovnaMoto PutopisiUna, Krupa, Neretva i Drina

Una, Krupa, Neretva i Drina

-

Grupa prijatelja izabrala je lepu maršutu kojom su se provezli. Naš forumaš GastroBiker lepo je opisao u putopisu sve dogodovštine koje su im se dogodile na putu pokraj ovih lepih reka. Ako niste do sada videli ove reke uživo, verujte da su Una, Krupa, Neretva i Drina vredne pažnje. Uživajte u putopisu!


Po naslovu bi se dalo zaključiti da smo na putovanje išli splavom ali ipak smo se umesto rekama vozili pokraj njih. 

Ideja za ovo putovanje se javila nakon prošlogodišnje vožnje po TF i TA kada su braća Dalmatinci izjavili da je kod njih u kraju lepše, priključio se Raša sa komentarom: Niste bili u Drvaru pa ne znate šta je lepo. Nije nam preostalo ništa drugo nego da krajem maja ove godine odvozamo tu lepšu turu. Ekipa šarena:

Raša na TDM 900

Una, Krupa, Neretva i Drina

Dalmos na KLE 500

Una, Krupa, Neretva i Drina

Dule na SW 600

Una, Krupa, Neretva i Drina

Milan na Majesty 400

i moja malenkost (ne po gabaritima)

Ruta za prvi dan izledala je ovako:

Dogovoren je polazak na dan mladosti 25.maj (četvrtak) u 8 ujutru, koji naravno nije ispoštovan zbog mog kašnjenja. Imao sam dobro opravdanje, ali sam ga u medjuvremenu zaboravio. Ispostavilo se da je prvog dana kiša išla ispred nas i da je nismo stigli samo zbog mog kašnjenja, ne treba mi bolje opravdanje.

Na granici sa Republikom Srpskom neprijatna scena sa policajcem, pošto je bilo sparno, a kolona vozila dugačka prošao sam pored kolone i ubacio se ispred jednog vozila (koje me je propustilo) na par metara ispred kućice, ostatak ekipe je sledio moj primer. Na moje: dobar dan, policajac počinje sa vikom: znaš li ti pravila ponašanja u saobraćaju? kakav je to način itd. odgovaram da smo u punoj opremi na suncu, plus nas motori greju da je normalno da se motorima prolazi na taj način da je tako svuda u Evropi, što bi se reklo spuštam loptu. On ne odustaje: šta mene briga što ste u opremi, zašto uopšte i dolazite, briga me kako je u Evropi, svi čekaju, čekaj i ti. Na moju konstataciju da ni Bosna nije više ono što je bila, ljutito mi vraća papire i izlazi iz kućice prepuštajući kolegi da odradi ostatak ekipe. Sad kad sumiram utiske, ubedjen sam da nije bilo do nas, krivica je do kolega bajkera preko Drine, garant su mu skidali trebe u mladosti.

Doručak u etno selu Stanišić (odličan) i koridorom do Banja Luke, na ćevape naravno, kod Muje na poručene tri velike porcije, jedna gratis, nije nam preostalo ništa drugo nego da poručimo šest. Iz Banja Luke uz Vrbas do Jajca, ideja je bila da se poseti vodopad. Kada smo skontali da ima da se pešači, a ćevapi se još uvek vare, jednoglasno smo odlučili da nastavimo put za Las Vegas bez obilaska vodopada. Silazak iz Petrovca u Drvar po noći i kada iz mrklog mraka u dolini sine svetlo Drvara na sekund pomislis, Las Vegas, ali samo na sekund. U Drvaru u Bikers kafeu ekipa iz kluba Grizly je poželela dobrodošlicu našoj družini, mi iz Banja Luke a oni se spremaju za Banja Luku na moto skup. Prvog dana nismo skoro ništa slikali, ali smo to nadoknadili u preostala tri dana. 

Drugi dan: Drvar, sipi kiša, dan ne obećava.

Dule montira tablicu koja mu je sinoc izletela sa motora kao frizbi, pošto uopšte nije skontao da je izgubio tablicu, vraćanje tablice ga je koštalo ćevapa u Sarajevu. Odlazimo na kafu i naravno u Titovu pećinu.

Stvarno su ti partizani voleli da se zavlace po nekim vukojebinama, iz pećine je mogao da pobegne jedino ako je imao krila.

Vreme se prolepšava i krećemo put Martin broda, priroda fantastična, put uzak, ali korektan.

Una, Krupa, Neretva i Drina
Una, Krupa, Neretva i Drina

Slapovi na Uni, svaki komentar je suvisan. Pastrmka za doručak:

Una, Krupa, Neretva i Drina

Iz Martin broda krećemo ka Plitvicama, put preko Kulen vakufa je duplo kraći i mnogo lepši jer se vozi uz reku Unu. Meštani nas odvraćaju od te rute zato što postoji deonica makadamskog puta dužine 3400 metara koja je užas i rupa na rupu. ko reskira profitira, odlučujemo se za makadam pa makar gurali skutere medjutim ispostavilo se da je makadam sasvim korektan, čak za naše uslove i odličan. Nastavili smo uz Unu do Bihaća, pre Bihaća smo svratili na kafu u Mlin, odlično mesto, ne sećam se ni kakva je bila kafa, nebitno, mesto toliko opušta da mogu slobodno da naplaćuju sedenje.

Iz Bihaća izbijamo na granicu sa Hrvatskom, poučeni iskustvom čekamo u koloni, moj predlog da probamo preko reda je odbijen. Nastavljamo prema Plitvičkim jezerima, put je odličan. Stižemo do Plitvica i shvatamo da smo smetnuli sa uma da obilazak traje par sati i da se veći deo obilaska pešači. Naravno to smo shvatili tek kada smo se u opremi sa kacigama u rukama spustili od motora do blagajne i blenuli u mapu kao tele u šarena vrata.

Tešio sam se činjenicom da sam već bio na Plitvičkim jezerima, ekskurzija, osnovna škola, jeste da je prošlo više od 20 godina ali ova mapa me je podsetila, kao da je juče bilo. Ničeg se ne sećam.

Donošenju brze odluke je značajno doprinela činjenica da nam je javljeno da je jare stavljeno na ražanj i da samo nas čekaju. Putna brzina se iznenada povećala za značajan procenat.

Stigli smo na vreme.

Tokom ove ture primetio sam jednu zanimljivu pojavu, dokon za kormanom izvršio površnu analizu i nazvao je ZZ sindrom. Naime, braća dalmoši su uglavnom vozili za nijansu slabijim tempom od grupe, nisu žurili u preticanja, jedna sasvim opuštena vožnja iako je stanje puta dozvoljavalo opuštenih 20kmh brže. Onog momenta kada su prešli, ostatku ekipe nevidljivu, granicu izmedju Like i Dalmacije njih dvojica se pretvaraju u isle of man tt trkače, što je put uži oni su brži. Vraćam film na jučerašnji dan kada smo iz Bosanskog Petrovca po mrklom mraku (po mraku zbog Jajca) prema Drvaru morali da letimo po krivinama kako bi stigli Rašu koji kao da je dobio krila kada je video tablu Drvar-još malo a do tada je vozio toliko opušteno da je čak jedan kombi probao da nas obidje. To sam protumačio kao ZZ sindrom, zov zavičaja, ta nevidljiva sila koja ti daje krila. Pošto je moj zavičaj daleko od ove rute, prema Drvaru sam pratio jer nisam ništa video sem Rašinih štopaljki a Dalmoše sam moram priznati pratio sa zadovoljstvom jer je i mene drmao sindrom, samo što nije bio ZZ već ZJ, to jest zov jareta. Ufuran u ZJ mod kasno primećujem da je ekipa stala, jedva se zaustavljam, gledam levo, desno, nema ničega, ni vuka ni jarića ni tri praseta a oni bleje preko kamenog zida u:

Una, Krupa, Neretva i Drina

Kanjon Krnjeze, pogled sa vidikovca koji se nalazi na putu ka jaretu.

Una, Krupa, Neretva i Drina

Stižemo kod Dalmoša kući, gde nas pozdravlja odbor za doček.

Una, Krupa, Neretva i Drina

Nagradno pitanje, koliko magaraca vidite na slici?

Una, Krupa, Neretva i Drina

Ovi magarci se izgleda lože na čopere pa je kolega morao da interveniše da mu magarci ne oteraju makinu.

Da ne bude ko o čemu macko o jaretu, preskočiću najslasniji deo. nakon najslasnijeg dela vozimo se do drugog vidikovca na kanjonu Krnjeze.

Una, Krupa, Neretva i Drina

Vidikovac se nalazi iznad čuvenih Kudinih mostova, po legendi sa ove strane kanjona je živeo kudo a sa druge strane u selu je živela devojka u koju je je on bio jako zaljubljen pa je on pravio mostove za nju kako bi ona mogla prva preko njih da predje. Do mostova se motorom ne može, postoji pešačka staza. Silazak nije neki problem, ali povratak je bar za mene uzaludno trošenje energije, a imam obzira prema gorskoj službi spasavanja, imaju ljudi pametnija posla petkom od izvlačenja 120kg žive vage uz stenu.

Sreća ima ovih mršavih, žilavih pa su slikali, kao da sam bio.

Una, Krupa, Neretva i Drina

Nastavak putopisa Una, Krupa, Neretva i Drina možete pročitati u temi na forumu.

Bjbikers časopis
Jovan Ristić
Jovan Ristić
Malo je reći da volim motocikle. Od malih nogu postali su moja ljubav, strast i način življenja. Vremenom sam sve u životu predodredio motociklima i motociklizmu generalno. Treća sam generacija motociklista u mojoj porodici. Moje pisanje je produkt mog iskustva i velike ljubavi i svakodnevnog života sa motociklima.