Nekada nismo svesni da su najlepši putevi u našoj blizini, a današnji putopis našeg člana foruma pejamachine vodi nas kroz neke delove Crne Gore za koje možda nismo znali. Uživajte u putopisu!
Većina ljudi kad dođe motorom u Crnu Goru vozi magistralu uz more ili standardni krug oko Durmitora po asfaltu. Kako sam to već bezbroj puta obišao, sve više uživam da obilazim nove puteve i upoznajem nove krajeve. A Crna Gora, iako mala, ima jako puno mjesta koja su prelijepa, a tvrdim da i puno lokalaca za njih i ne zna. Kao što nisam znao ni ja. Samo do njih doci, ima malo makadama
Kako živim u Podgorici, gdje je ljeti 300 stepeni, jedina opcija za mene u avgustu su planine i visine 1000+ za ugodnu vožnju.
Riješio sam da odradim 4 dana solo krug po zemlji, spakujem stvari na motor. U ovoj temi ću izbacivati dan po dan kako budem sređivao snimke i slike.
Kanjon Morače i Komovi
Krenuo iz Podgorice, i samo nekih 20-ak kilometara sjeverno nailazi se na kanjon Morače. Svaki put kad prođem kroz taj kanjon (a milion puta sam prošao), vazda mi se vilica malo otegne. Nevjerovatne litice. Španiju (Andaluziju) sam vozio početkom maja, asfalt samo, i imao priliku da posjetim onaj njihov put kraljeva (Caminito del Rey). Pa ovaj kanjon Morače je svijet izmislio za to. Al’ oni očigledno umiju bolje da unovče prirodu nego mi.
Tamo sam sreo usput par iz Španije, CFMOTO i Yamaha Ténéré, voze cijeli Balkan, malo popričali. Nevjerovatno odakle sve ljudi dolaze i sve je više avanturista. Nakon toga odmah skretanje sa glavnog puta u makadam pa preko manastira Prekobrđe do Mateseva. To je dio TET-a (mada čitam sad da Maja kaže to više i nije TET).
Ko je vozio off-road po Crnoj Gori zna šta ga čeka – oštar kamen, vododerine i dosta rastresitog krečnjaka. Imao sam jedan baš strm spust gdje nema diranja prednje kočnice, samo lagano motorno kočenje i zadnja kocnica.
Poslije malo lijepog asfalta i serpentina prema Andrijevici, na Trešnjeviku sam skrenuo desno i krenuo gore na Komove.
Ljudi, ta planina je nevjerovatna… bukvalno izgleda kao neka kamena tvrđava bačena usred zelenih pašnjaka. Gore kod katuna se plati neki sitan ulaz od par eura. Tu mi je naravno na truckanju pukao nosač na prtljagu, al’ to sam brzo riješio.
Bogićevica (Prokletije)
Spustio se do Plava, brzi ručak pored jezera, pun rezervoar do čepa i pravac Prokletije. Ulaz u park se plaća kod rampe, 3e po osobi (oko 13e ako uzimate godišnju kartu za sve nacionalne parkove).
Od Babinog Polja kreće uspon u Bogićevicu, preko 1.900m visine. Gore kad se prođe šuma i izađe na čistinu, osjećaj je brutalan. Samo kamen, potoci od otopljenog snijega preko puta i oštri vrhovi od 2.500 metara svuda oko tebe. Signal za telefon nula, žive duše nema, samo vjetar i planina.
Često čujem priče kako se ljudi plaše da potjeraju teži ADV motor solo u ovakvu divljinu zbog kilaže i guma. Realno, ako su gore dobre 50/50 gume, ustane se na nogostupe i nema nikakve drame – čista uživancija.
Završio cijeli krug pred sam mrak, prašnjav do zuba ali prezadovoljan. Spavao u Plavu. Vozio sam po GPX-u koji sam sam pravio pa ih imam. Ako nekome trebaju rute, GPX ili savjeti za ovaj potez, pitajte slobodno!
Snimio sam čitavu vožnju za YouTube, pa ko više voli video format, zvuk motora i stvarno ima dobrih kadrova da vidi tačno podlogu i linije, evo klipa za Dan 1:
Nastavak i ostatak avanture “Kroz krše i katune: 4 dana solo ADV krug po Crnoj Gori” možete pročitati u temi na forumu.
Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?
Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje…
