NaslovnaMoto PutopisiLast minut Djir do Tatuina

Last minut Djir do Tatuina

-

Svakog petka se trudimo pronađemo lep putopis iz naše bogate riznice koju svakodnevno popunjavaju naši verni forumaši. Ovog puta, očekuje vas predivan putopis ” Last minut Djir do Tatuina ” našeg člana foruma @Sasha P koji nas je proveo kroz Italiju u pokušaju da stigne do Tunisa. Uživajte u dnevniku putovanja koji je na kraju pretočen u putopis.


Posle jedne godine, a i malo više pauziranja,opet povratak na putovanja. Malo drugačija od ostalih, malo sunčanija, u svakom slučaju meni posebna.

Kako i sam naslov glasi, na ovo putovanje sam rešio da krenem baš u poslednjem trenutku.

Četvrtak 22.8., popodne.

A 24.8. oko podne već otišao.

Prethodna putovanja sam unapred najavljivao i pisao,a ovo sada počinjem sa puta. Trenutno sam na lepom istarskom poluostrvu. Na putu između Poreča i Pule.

Ovde sam do ponedeljka pa nastavljam prema svojoj zadatoj ruti.

Last minut Djir do Tatuina

Plan je da preko Istre, San Marina, Toskane, Napulja, dođem do Sicilije. A onda, ako volja snaga i još ponešto budu dozvoljavali da odem do Tunisa. To je odmah tu levo od Palerma, pravo od Trapanija pa nekih 9 sati trajektom.

Želja mi je da obiđem lokaciju snimanja filma RAT ZVEZDA, a blizu grada u Tunisu koji se zove TATUINE (naziv planet iz navedenog filma).

Put diktira svoja pravila. Želje su jedno,a stvarnost drugo. Jučerašnji dan je bio VEOMA naporan. Visoka temperatura i gomila zapadno – evropskih tablica sa turskim melosom u unutrašnjosti vozila.

Kasno sam krenuo iz Beograda.

Kako sam naslov kaže, u zadnjem trenutku sam se pakovao, a i premontirao gume.

Last minut Djir do Tatuina

Ogromne gužve na granici, a i na naplatnim rampama se rešavaju malom dozom bezobrazluka.

Samo ta sparina i vrućina…

Na prilasku Rijeci, oblaci igraju svoju igru i kiša rashlađuje sve. U daljini se vidi igrokaz na nebu koji ukazuje na nevreme, ali već posle tunela Učka kiša nestaje i put postaje sa više krivina.

Last minut Djir do Tatuina
Putopis KTM

Na stanici u Puli…

Današnji dan je bio onaj koji je trebao da se odigra u Srbiji.

Pravljenje ruta, planiranje lokacija, predela i lepih mesta da se vide.
Ovde uvek postoji nekoliko problema.

1. Svaka ruta koju sam pravio unapred, na samom putu je toliko izmenjena da ne vidim zašto trošim vreme. Ali, svaki put mora da ima cilj, ostalo su samo usputne tačke.

2. Kada mislimo da je sve u redu, uvek se nađe sitnica koja remeti plan.

Pregledom motocikla,primetio sam da centralni šraf na zadnjem točku ima pukotinu. Neko bi rekao:”ma vozi dalje!”, a opet ispred sebe imam preko 6000 km puta i ne bih da rizikujem. Ovo nije onaj kvar koji pljuneš i zalepiš ili uz pomoć super lepka se rešava stvar. Ovo je ono kada deo mora da se zameni.

Možda i taj štaf izdži mnogo više, ali za nekoliko eura ne vredi rizika i misli.

Naravno,našao sam rešenje. Ustvari čak dva. Uz pomoć prijatelja Mileta iz gorepomenutog grada, sutra ujutro idemo u KTM servis da mi zamene šraf.
Može da se dogodi da ga nemaju, ali to znači da na putu ka Italiji svraćam do Umaga. Moj prijatelj ima malo veći broj kamiona, pa mi je rekao da takvih šrafova imaju gomilu.

Problem nije rešen,ali znam da će biti.

U toku dana sam skoknuo do Poreča. Moj stariji sin je na privremenom radu u inostranstvu još od aprila meseca. A ovo mu je več druga sezona. 
Kuvar u pokušaju, a kako kaže njegov šef: 
“Mali fakat ima talent za posao!”

Posle smo on i ja imali i kraći razgovor na temu:
“Reakcija punoletnih britanki na momka sa beogradskog asfalta!”

Njegov osmeh sve govori.

Fotografije sa zalaska Sunca su iz Limskog zaliva. Tačno negde na sredini između Rovinja i Poreča. Tu sam stao da pojedem sendvič i uzivam u trenutku.

Danas ceo dan pokušavam da shvatim zašto svako putovanje mora da počne dramatično?

Na putu za Normandiju, procureo mi je amortizer.

Na putu za Portugaliju, su bile neke sitnice oko radio stanice i elektronike.

U Nemačkoj problemi oko Autocoma.

U Italiji 2012-e menjač.

Za Put oko Crnog Mora, bolje da ne pišem.

Da, možda sam ovaj put sve radio na brzinu, pa je i ovo krivica, sitnica ili nešto što je moralo da se dogodi. Jutros sam otišao do KTM servisa u Puli. Nema nikoga.

Moj drug Mile zove čoveka. Nema. Ni slike ni tona.”Druže,idem ja za Umag. Hvala!”

Dok sam pakovao motocikl ispred kuće, prolazi komšija koji je zaljubljenik u KTM, a inače najbolji asfaltni vozač kojeg poznajem. “Pa taj servis se preselio za Labin, sad ćemo da ga pozovemo. Imaš to i to? Nemaš. Može da stigne za 7 dana.” Kratak odgovor. I malo razočarenje.

Na izlasku iz Pule, svraćam do velike prodavnice i nalazim odgovarajući šraf. Nadam se.

Da bih se malo smirio, usput snimam predele, okolinu i te… nebo i zvezda. A bio je dan. Vozim do Umaga i razmišljam kako će sve biti u redu. Za one manje upućene ili iz zadnje klupe, ako taj šraf pukne, ispada zadnja polu osovina,a zatim i točak.

U prevodu…da ipak ne prevodim.

Stižem u Umag. Firma Istra Auto i ekipa mehaničara koji rade kamione. Izložio problem i veličinu, a oni donose nekoliko šrafova. Dok sam skidao šraf sa osovine, on se raspada na pola.

Naravno,onaj koji sam kupio. Ne odgovara navoj. A i svi ostali koje su doneli i ponudili. Ništa. Ili što bi rekli mehaničari koji su bili prisutni, a italijanskog su porekla: Niente!

Takođe, kartica u kameri koja je imala lepe fotografije i snimke sa “stanice u Puli” je, tražim izraz…Niente!

Rešenje: zovem mog prijatelja u Ljubljanu. Pavle,na ovom našem forumu dobro poznat kao NEMO. On zove KTM servis u Kopru, Izoli i Ljubljani. Nema nigde osim u Ljubljani.

Šalje autobusom, a ja sa prijateljem iz Umaga krećem ka Kopru da sačekam isti. Mali obilazak Kopra. Istina je da sam minimum 100 puta prošao pored ovog grada, a nikada nisam ušao.

Kopar putopis KTM

Stiže šraf, a zatim nazad u Umag. Montaža je trajala 30 sec.

I što je neko napisao: “a da nije pukao zato što je zavrtan pneumatskim pištoljem?”

Dobar dan, vi ste Saša?

Ne, pneumatski pištolj lično.

Sve ovo što sam napisao je stalo u nekoliko rečenica,a ustvari je trajalo do uveče.

U dogovoru sa mojim prijateljem iz Ljubljane, zakazujemo servis za sutra u 10h ujutro. Ne bih više da plaćam “ulaznice”.

Sada sam u Ljubljani.

Motor “spava” u bagminton sali, a ujutro kod Pavleta na kafu,pa na servis.

Ne bi bilo loše da sutra najzad uđem u Italiju. Cilj je San Marino,ali i negde blizu toga je sasvim u redu.

Kako prva slika sa bagmington terena kaže: “Svake godine radimo najbolje što možemo! “Ovo jeste bukvalan prevod i uzet je, sa malom izmenom, od jednog finog gospodina. Koga interesuje može da se nađe.

Prva stanica danas kod Pavleta kući(hiša,slov.prim.aut.) Druga stanica KTM servis na obroncima Ljubljane.

Genijalan majstor Miha je prvo pogledao motor, pa mene, a onda opet motor i uzdahnuo je jako i došlo je do prekida filma. Rasklopio je i pregledao sve što je imalo malu naznaku ili sumnju za nečim.Prednji, zadnji točak, ulje, filteri, kočnice, kontakti, rashladna tečnost, turbo punjač,…

Miha je toliko podantan i detaljan da je baš sve pregledao. Posle tri sata borbe. On i mašina, a malo i ja. Sve je zavrseno! Uz jako stegnutu ruku i obećanje za skoro viđenje, krećem dalje. Put me vodi ka Trstu, ali ga lobom izbegavam. Sa autoputa se spuštam na magistralu koja ide direktno uz more. Jadransko

Nastavak ovog, veoma zanimljivog putopisa Last minut Djir do Tatuina možete pročitati u temi na forumu.

Aktuelni broj našeg BJBikers časopisa broj 5 nalazi se na “MojKiosk” kioscima. Ne propustite priliku da nabavite svoj primerak časopisa!

BJBikers Magazin, #5
Jovan Ristić
Jovan Ristić
Malo je reći da volim motocikle. Od malih nogu postali su moja ljubav, strast i način življenja. Vremenom sam sve u životu predodredio motociklima i motociklizmu generalno. Treća sam generacija motociklista u mojoj porodici. Moje pisanje je produkt mog iskustva i velike ljubavi i svakodnevnog života sa motociklima.