NaslovnaMoto PutopisiTATRATATIRA - Visoke i Niske Tatre

TATRATATIRA – Visoke i Niske Tatre

-

Tatre smo retko imali opisane u putopisima, a današnji putopis sa zanimljivim naslovom TATRATATIRA, vodi nas u obilzak Visoke i Niske Tatre. Naš član foruma Doktor uputio se svojom odabranom ekipom vodi na jednu lepu turu i druženje voženo 2016. godine. Uživajte!


Nakon pokušaja da osmislim kuda na turu ove jeseni, odluka  je pala da idemo na Tatre, i Visoke i Niske. Malo sam istraživao ovo područje, ali nisam naišao ni na jedan putopis. Uglavnom je u pitanju tek po neka slika, bez razmetanja informacijama, najčešce tokom prolaska ka nekim drugim destinacijama. E baš te retke, ali lepe slike su bile ono malo što me je zaintrigiralo da se ovim regionom malo detaljnije pozabavim. I necu zažaliti, naprotiv.

Kako je već tokom prethodnih nedelja, ekipa pokazivala interesovanje da se ide „negde“ pocetkom septembra, tako smo odredli dan polaska i rutu. Grupa mala, ali odabrana: braća Nevoljice, Aleksa (BMW R 1200 GS) i Boban sa Minom (Yamaha MT09 Tracer), Hoze (Suzuki GSF 1250 N Bandit) i ja (Yamaha XT 1200 Z Super Tenere).

Na turu se krece u nedelju 11. Septembra, a zborno mesto je „Bikers“ klub u Beloj Crkvi, pošto svi osim mene dolaze iz pravca Beograda. Ruta je osmišljena tako da prema Slovackoj idemo preko Rumunije i malim delom Madjarske, kako bi izbegli da se vozimo madjarskom ravnicom u oba pravca. U Rumuniji je u planu poseta zamku „Korvin“, tek da ne bude dosadno.

Nalazimo se na zbornom mestu u dogovoreno vreme. Ja sam stigao malo brže od ostatka ekipe. Malo divanimo uz kaficu i rakijcu, pa na put.

Kroz Rumuniju smo se provozali Nacionalnim parkom „Semenik“. Put je krivudav i vodi kroz šumovite predele. Lepo je za voznju. Posle prvih kilometara, u Resiti na pumpi malo sabiramo prve utiske.

Do Hunedoare dolazimo dosta brzo. Na samom ulasku u grad prolazimo kroz naselje gde zatičemo desetine privatnih kuca, mini zamkova sa posebnom kičastom limenom ornamentikom na krovovima. Toliko sam se iznenadio prizorom da sam zaustavio motor i gledao širom otvorenih očiju, ne verujuci šta vidim. Od zatečenosti, nisam se setio ni da slikam.

Zamak Korvin je lep, naročito onaj prvi utisak kada se prilazi je dosta upecatljiv. Unutrašnjost je delimično sačuvana, pa se može naslutiti kako je živela tadašnja vlastela. Malo obilaska, klopa u lokalnoj kafani i teraj dalje.

Ipak je za danas predvidjena solidna kilometraza, oko 670km. Trebalo bi stici do grada Oradea, na madjarskoj granici, još nekih 200-ak kilometara. Nije delovalo kao neki problem, ali samo u početku. Od Deve, pa sve do kraja, čitav put se rekonstruise. Prvi deo puta je skoro završen, nedostaje samo košuljica, ali može da se vozi dosta brzo. Drugi deo je završen i izgleda perfektno, imao sam utisak da amortizeri ne rade koliko je idealno glatko. Ali toj sreći ubrzo dolazi kraj i početak nasih muka. Rekonstrukcija je toliko detaljna, da je na velikom delu puta jedna traka iskopana u dubini od sigurno jedan metar da bi se uradio tampon mlevenim kamenom, a saobraćaj se odvija jednom trakom uz propuštanje semaforima. Ostaci puta po kojima se vozi su u nezamislivo lošem stanju. U početku smo na semaforima čekali, ali kada smo videli da tih semafora ima na desetine, sigurno barem 30-ak, vozili smo bez zaustavljanja. U medjuvremenu je pao mrak, a put je uključivao uspon i silazak sa Bihor planine. Gomila serpentina sa šljunkom po putu, ostacima asfalta, rupama i kanalima, denivelacijama…prava nocna mora. Nisam bio siguran ni da ćemo stići gde smo pošli. Konačno, dosta kasno stižemo u Oradeu. Ovaj put od Deve do Oradee će biti fenomenalan za voznju motorom kada bude završen, ali po detaljnosti rekonstrukcije, ne verujem da će biti završen u naredne 2 godine. Uz malo muke nalazimo pristojan smeštaj sa parkingom za motore i doručkom za nas. Recepcionarka nam preporučuje restoran koji radi čitavu noc, pa do grada idemo taksijem. Danas nam nije više do vožnje motorom. Po neka pica i krigla, dve piva pre spavanja.

Novo jutro donosi polazak prema Tatrama.

TATRATATIRA - Visoke i Niske Tatre

U planu je da kroz Madjarsku prodjemo sto brže, pa od Debrecena do Miskolca idemo autoputem. U nekom trenutku, Aleksa i Boban nas prestižu, verovatno da dobiju na vremenu kako bi sagoreli po cigar. Dok jurimo u najbržoj traci, vidimo ih kako nam mašu sa ulaska na pumpu. Medjutim, u srednjoj traci je kamion, bas uporedo sa nama i mi nastavljamo. Vec je u planu da se svrati na točenje goriva, ali nema pumpe. Kako se vozilo solidno brzo, u nekom trenutku vidim da nema Hozea. Razmišljam da je ostao bez goriva, ali idem na pumpu da se natočim pošto sam i ja na rezervi, pa da mu dostavim neku litru. Pumpa je odmah na završetku autoputa, čim se izadje prema Košicama. Dok sam na pumpi, vidim i Bobana kako prilazi pumpi, ali ne čujem motor. Njemu je gorivo nestalo bukvalno na petlji gde se isključuje sa autoputa i na inerciji je došao do pumpe. Stiže i Aleksa, a ja odlazim da odnesem gorivo. Hozeu je gorivo nestalo na 10-ak kilometara pre pumpe pa se čitava akcija brzo završava.

Brzo dolazimo do Košica i odatle počinje vožnja zbog koje smo došli. Već prvih par zavoja daju naslutiti kako stoje stvari. Predeli dosta podsećaju na Alpe, ali samo na deo dok ima zelenila, npr. do nekih 1800 mnv. 

Uživamo u vožnji i lepom vremenu koje nas prati od samog početka. U početku smo euforični i vozimo bez stajanja, ali kako euforija popušta, treba napraviti pauzu. Samo još kafanu da nađemo, što i nije baš lako. U jednom seocetu vidimo neki pansion sa terasom , pa se isključujemo da napravimo pauzu. Kako je vreme ručku, kafe pauza se produžila i za ručak.

Predeli kroz koje se prolazi su fenomanalni.

Plan za prvo veče je bio da se noći u Banskoj Bistrici, ali pošto je Hoze imao kolege sa misije, koje nije video dugo, u Zvolenu koji je 20-ak kilometara južnije, odlučujemo da idemo tamo. Malo smo pogledali za smestaj, nema ga mnogo i to što ima je skupo. Odlučujemo da iznajmimo planinsku kuću, pored toga što je najpovoljnije, delovalo nam je i najzanimljivije. Kako sam našao kuću bez imalo lutanja i dalje mi nije jasno. U gradu smo nabavili šta treba za roštilj, pa smo veče proveli u prirodi, ispred kuće. Svi smo bili prezadovoljni izborom.

Nastavak putopisa možete pročitati u temi na forumu jednostavnim klikom ovde.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 


Jovan Ristić
Jovan Ristić
Malo je reći da volim motocikle. Od malih nogu postali su moja ljubav, strast i način življenja. Vremenom sam sve u životu predodredio motociklima i motociklizmu generalno. Treća sam generacija motociklista u mojoj porodici. Moje pisanje je produkt mog iskustva i velike ljubavi i svakodnevnog života sa motociklima.