September 27, 2020
Naslovna Moto putopisi Iz Splita kroz Bosnu i Hercegovinu do Crne Gore

Iz Splita kroz Bosnu i Hercegovinu do Crne Gore

-

Za danas smo vam pripremili jedan gostujući putopis koji nas, kao što naslov kaže, vodi iz Splita kroz Bosnu i Hercegovinu do Crne Gore. Uživajte u putopisu!

Ovaj putopis realizovan je u saradnji sa firmom Rent-a GS.


Dugo smo planirali jedan višednevni izlet. Uz sve obaveze poslovno-privatne zaključili smo da ne možemo izdvojiti više od 3 dana za takvo nešto. E, kad je tako Crna Gora nam je bila dovoljno blizu i dovoljno atraktivna da sjednemo na svoje motore i uputimo se prema jugu. Odluka je pala da se na put uputimo u septembru nakon ljetnih vrućina.

Crna Gora nam je definitivno bila zanimljiva zbog krajolika na koji smo navikli u Hrvatskoj. Prekrasne prirode s kanjonima i mnogim serpentinama, krajolik ka ostvoren za guštanje u vožnji motorom. Na taj izlet iz Splita smo krenuli s’ dva motora; BMW R1250 GS Adventure 2019 i Suzuki V-Strom 650.

Dan 1.

Do Crne Gore odlučili smo ići preko Bosne i Hercegovine tako da smo se iz Splita uputili prema Blatuna Cetinite prešli Šestanovac, Zagvozd i Vrgorac nebi li došli do Ljubuškog. Točnije do Studenaca Ljubuških gdje smo napravili prvu pauzu budući da se na tom mjestu nalaze poznati slapovi Kravice. Na granici nije bilo duljeg čekanja, tako da smo na slapovima bili za skoro dva sata vožnje. Naručujemo kavu.

Kravice su inače zaštićeno područje s’ vodopadom visine do 28 metara. Ispod slapa se krije vodeni amfiteatar do kojeg se može doći ako se odlučite kupati. Ovaj kraj nekada je bio poznat po valjanju sukna tako da su uz slap bili aktivne mnogobrojne mlinice.

U ovom dijelu rute odabrali smo vožnju po bosanskoj državnoj cesti. Iako, što se tiče održavanja cesta Bosna i Hercegovina nije poznata po tome, a dionica od Ljubuškog do Čapljine proglašena je crnom dionicom prema podacima Europske udruge za procjenu kvalitete cesta Euro RAP. Ne zamaramo se time. R1250 GS I V-Strom dobro podnose sveuvjete kojima prilagođavamo vožnju. Volimo gas, ali i svoj život.

Iz Ljubuškog krećemo prema Čapljini. Tražimo malo mjesto Stolac. Kaže nam prijatelj da ondje navodno ima najbolji burek ispod sača, odnosno ispod peke. Uz malo pomoći lokalaca našli smo jednu pekaru, “pekara Dalija” gdje smo pojeli burek i sirnicu. Definitivno nešto što preporučujem probati.

Iz Splita kroz Bosnu i Hercegovinu do Crne Gore
Iz Splita kroz Bosnu i Hercegovinu do Crne Gore Foto: Mirko Ukas

Iako je bio septembar, bilo je poprilično vruće. Sunce se tada već bilo poprilično dignulo, pa smo se odlučili u Stolcu i okupati. Rijeka Bregava koja se ulijeva kasnije u Neretvu, pa onda i u Jadransko more bila nam je utočište od sunca u još jednoj pauzi. Tako odmoreni i najedeni, vozimo prema Bileći gdje pijemo jošj ednu kavu, ovog puta kuhanoj na starom šporetu. Kofeina nikad dosta.

Foto: Mirko Ukas

Iduće odredište bila je Sutjeska, odnosno Tjetnište, sami vrhg dje se nalazi spomenik istoimenoj bitci. Osobno uvijek ciljam na ruti barem jedno penjanje. Obožavam serpentine i zavojite ceste. Kako je Tjetnište dio nacionalnog parka Sutjeska priroda je nešto što se definitivno treba doživjeti. Moj R1250 GS fino sječe zavoje iako se spuštamo u Gacko. Odlučujemo prenoćiti u Foči gdje prenoćište pronalazimo u objektu “Antik”. Putovanja čine ovakva mjesta. Odlična hrana, a usluga više nego srdačna i domaća. Spavali smo u sobama dok su motori bili parkirani ispred apartmana i sasvim sigurni. “Antik” uz apartmane nudi i sjenice uz rijeku Drinu. Noćenje za dvoje, večeru i piće platili smo točno 50 eura.

Dan 2.


Budimo se ne prerano. Ipak smo na odmoru. Odlučujemo se uputiti uz rijeku Taru do graničnog prijelaza sa Crnom Gorom, a za prijelaz biramo Plužine. Opet zalazimo u brda i penjemo se uz Pivsko jezero do Drumitora.

U Bosni smo namjerno birali državne ceste, ali u Crnoj Gori zalazimo u planinski dio koji se dosta razlikovao. Kao iskusni vozači nigdje ne idemo bez kvalitetnog GPS-a koji nam je i ovdje pomogao. Znači, vozimo se po normalnoj asfaltiranoj cesti koja odjednom postane makadam koji se zatim sužava u skoro pa poljski put. Ništa neobično, no da nije bilo GPS-a tih nekoliko puta, mislili bi da smo zalutali. Što se tiče kvalitete cesta, mogu reći da su ceste u Crnoj Gori održavanije.

Misli su mi se brzo vratile na prekrasnu prirodu koja nas je okruživala. Ovaj dio rute najsličniji je moto idealu koji se često ganja. Vozili smo malim cestama bez prometa što je bilo idealno za naše uživanje. Gužva se povećava s’ blizinom prilaska mostu na Tari. Sam most na Đurđevića Tari turistička je i arhitektonska atrakcija. Dug 365 metara, most je izgrađen davne 1940. godine i tad je bio najveći most u tom dijelu Europe. Crnogorci mu tepaju da je zasigurno jedan od najljepših u svijetu, međutim ono što izdvaja ovaj objekt je krajolik i njegove mogućnosti. U blizini su restorani i aktivnosti tipa rafting po kojemu je ova rijeka poznata.

Iz Splita kroz Bosnu i Hercegovinu do Crne Gore
Iz Splita kroz Bosnu i Hercegovinu do Crne Gore Foto: Mirko Ukas

Budući da nismo neki rafteri, više nas uzbuđuje oktan, odlazimo do eko sela Durmitor “Trsa”. Iako je ovdje priroda predivna, često se mogu vidjeti divlji konji, ono što nas je iznenadilo je “pivo iz snijega”. Ekipa cijelo ljeto i jesen nudi pivo hlađeno direktno u snijegu.

Nakon nahladnije pive odlazimo preko Sedla do Žabljaka gdje noćimo i spremamo se za zadnji dan.

Dan 3.

Most na Tari nas je toliko oduševio da smo se morali vratiti još jednom. Možda rafting nije naš izbor, no zip line jest. Kažu da je ova linija jedna od najboljih u Evropi. Zasigurno ono što je čini posebnom jest geografsko obilježje samog kanjona koji je dubok 1.333 metra, što ga čini najdubljim u Evropi, a drugim u svijetu, odmahnakon Grand Canyona na rijeci Colorado.

Iz Splita, kroz Bosnu i Hercegovinu do Crne Gore
Foto: Mirko Ukas

Idealno za spuštanje linijom.
Nakon ove adrenalinske bombe popili smo kavu uz most i krenuli prema Nikšiću. Bližio se povratak kući. Preko graničnog prijelaza Ilino Brdo ulazimo opet u Bosnu i Hercegovinu gdje vozimo do Trebinja. Put nas vodi kroz manja sela i zaseoke. Prije ulaska u Trebinje očekivao sam osrednji gradić, međutim sa svojih oko 30 tisuća stanovnika Trebinje su nešto poput Velike Gorice. Prekrasno naselje kraj kojeg prolazi rijeka Trebišnjica. Navodno je naseljeno još od paleolitika.

Iz Trebinja vozimo prema Dubrovniku, odnosno preko M20 do graničnog prijelaza Ivanica kojeg prelazimo bez većih teškoća. Od Dubrovnika do Splita vozimo autocestom, iako se ljeto završilo magistrala je i itekako prometna. Puni dojmova vraćamo se kući i planiramo iduće putovanje.

Ukoliko vam se ovaj putopis svideo, a do sada niste čitali putopise sa našeg sajta, predlažemo da prelistate našu zbirku putopisa.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 


Jovan Ristić
Jovan Ristić
Pisanje tekstova za motociklističke magazine i sajtove počeo sam da radim 2013. godine iz strasti prema motociklima i moto sportu. Svoje prve "korake" započeo sam na dvotaktnim motorima koje obožavam i dan danas. Za mene motori predstavljaju strast, način življenja i smisao života. Ništa me u životu toliko ne dotiče kao zvuk motora... Poštujte sebe, nosite kacigu i ne konzumirajte alkohol dok vozite!
18,363FanovaLajkuj
1,287PratilacaZaprati
111PratilacaZaprati
119PretplatnikaPretplatite se