Naslovna Moto putopisi Od Austrije do Atlantskog okeana

Od Austrije do Atlantskog okeana

-

Sa još jednim petkom stiže još jedan putopis sa našeg foruma. Ovog puta putopis nas vodi od Austrije do Atlantskog okeana, ali skoro. Član foruma NedeljkoG rešio je da sa suprugom poseti Portugal. U putu su se neke stvari iskomplikovale pa nisu stigli tamo, ali svakako vredi pročitati njihov lep putopis. Uživajte.


#11.08.2018

Kiša se juče ispadala i prekratila već pomalo nepodnošljive vrucine u Gracu. Subota sviće sveža, sunce je iza tankih oblaka koji ne slute na pljuskove… Šta više od toga da poželi jedan bajker.

– Draga, idemo malo na more 🙂 Vrijeme je za odmor.

– Na more? Ali tamo smo već bili prošle godine.

– U pravu si! Onda nema nam druge, idemo na okean. Ovaj put na ovaj bliži, Atlantski…

Bez prethodnih najava na BJBikersima, najviše zbog manjka slobodnog vremena, krećemo danas na put ka Portugalu. Pred nama je nekih 25 dana koje smo planirali provesti na motoru, vozeći kroz Austriju, Italiju, Francusku, Španiju, Portugal (kao cilj samog puta), pa onda nazad. Nemamo mnogo fiksnih planova po pitanju prenoćišta, dana koje ćemo provesti u svakoj od ovih zemalja, ruta je maglovita i tek ćemo je otrkiti. Idemo sjesti na motor i voziti se.

Dva dana prije je odrađen servis, doslo je na red mijenjanje ulja u motoru i ulja u kočnicama. Ostalo bi trebalo biti u redu.

Od Austrije do Atlantskog okeana

A na dan polaska otprilike ovako izgleda natovarena masina…

Od Austrije do Atlantskog okeana

I samo da se ne zaborave pocetni kilometri:

Od Austrije do Atlantskog okeana

#12.08.2018

Krenusmo danas oko 12h.

Od Austrije do Atlantskog okeana

Lagano do Klagenfurta, autoputem, i onda pauzica na Wortersseu.

Od Austrije do Atlantskog okeana

Mi onako u odijelima među golim tijelima na travnatoj plazi. Austrijanci nemaju more, ali zato imaju svoja jezera.

Brzo nastavljamo dalje, ali vrijeme se kvari, vozimo po južnim Alpima. Oblaci su se navukli na vrhove planina, kisa samo što nije počela. Kod Villacha se provlačimo bez oblačenja kišnog odijela, jer igrom slučaja nas obilaze ogromni crni oblaci. Brzo ulazimo u Italiju, silazak sa autoputa kod prvog mjesta, Tarvisio, čini mi se. E tu sastavi kiša kao iz kabla. Oblačimo kišna odijela. Ovo je skijaški kraj, kada ne pada snijeg, aman moram barem kiša. 

Vozimo dalje mimo autoputa. Neki plan je bio otići do Verone, ali kada smo skontali da cemo proći na 20 minuta od Jadrana, odluka je jednoglasna – Lido di Jesolo. I tako…, padala je kiša još jedno sat vremena. Odijela su izdržala, to je bitno. Gorivo u Italiji je značajno skupnje nego u Austriji. U Austriji je 1,25, a u Italiji sipamo za 1,60. I to je kao dobra cijena.

A Italijani kao da su sa svakom tablom ograničenja od 50 na sat dobili i po jedan radar gratis. Prepuno je radara. Srećom navigacija ih sve pravovremeno prijavljuje.

Stizemo do Lida, dalje pratimo znakove za prvi kamp na vidiku. Nalazimo jedan, 100 metara od plaže, pun je, ali ima mjesta za jedan bajkeraki sator.

Samo da vjetra ne bude, hehe. Idemo na plažu, pijesak pod nogama, slana voda, talasčići…sto utisaka u jednom momentu. Graz vec izgleda svjetlosnim godinama daleko.

Uživamo u hladnom pivu i sklapamo plan za sutra. Probaćemo do Đenove, mimo autoputa, pa vidjećemo. Bez pritiska, pa dokle se stigne.

#12.08.2018

Kažu da je jutro pametnije od večeri. Kod nas je sigurno bilo i toplije nego sinoćna večer, pogotovo kada se ustaje oko 10h (izabrali smo mjesto za šator u hladu). Stoga se slažemo da ipak krenemo pravac Đenove preko autostrade. Doručak na šatorskom pragu je najukusniji. Krećemo lagano i vozimo jedno pola sata po lokalnom putu. Pored puta svo vrijeme prolazi kanal, u kome se seperi po koja jahtica. Imaju svoj put, niko nikoga ne dira. Mislim da ovim putevima mogu i do Venecije. 

Slijedi autoput, temperatura skače, postaje vrelo. Razmišljamo da do Piacence vozimo autoputem, a onda lokalnim do Genove preko nekih brda. Do Piacence rekao bih ništa ne propuštamo, sve je ravnica do tamo. Na autoputu tri trake, ali je ipak gužva. Stajemo oko 14h nakon nekih 150 km, da se malo osvježimo, na jedno petnaest minuta. Međutim, tu nam se stvari malko komplikuje- vrlo nam je vruće, htjeli bi smo što prije stići do Genove, htjeli bi smo se okupati večeras. Sa druge strane htjeli bi smo i lokalcem preko Piacenze, jer je autoput baš dosadan. I dodatno, pošto nemamo gdje da spavamo, kamp ili neka soba. Cijene postaju paprenije što smo bliže plaži, a nema smisla baš ni ostati jedno 30 km od mora u nekim brdima. Eh, treba poslagati prioritete. Smislajmo opcije:

U tome primijetimo da nam je klima u lokalu bas prijala, ostali sko dva sata!! Ok, idemo dalje autoputem, stizemo za dva sata do obale, ostavljamo Genovu par kilometara iza nas, da ne zaglavimo, pa cemo se snalaziti za smjestaj. 

Rekao sam da je autostrada dosadna?! Nema šanse. Svaki nadvožnjak je sticajem vremenskih (ne)prilika imao svoju spontanu motorijadu

Malo se i dremnulo. Nakon nekih dobrih pola sata nastavljamo dalje. Odvajamo se za Đenovu i igrom prilika izbjegavamo još jednu sličnu mini oluju. Redovi tunela nagovještavaju spuštanje ka moru i Đenovu u blizini. Sunce, sijenke planina, more ispod nas…, sve se uklapa u savršene slike koje promiču. Ligurija nam leži pod nogama. Spuštamo se do mora, pa onda navigacijom uz brdo (pojma nemam zašto), sve užiim i užim putem do kraja. Nema dalje, ispred nas kozija staza. Vratimo se malo, pauza kod neke crkve, kojoj sat kasni tačno sat i po!!

Prilaze nam dvije djevojke, znaju engleski, što je za ova dva dana u Italiji prava rijetkost. Izgledamo im izgubljeno. Dobijamo upustvo kako do hotela koji je na selu. Pratimo ih do jednog dijela, rastajemo se uz vdrugarske pozdrave. Jedna je mještanka, druga je iz Frankfurta. Upoznale se u Londonu… Svijet je mali kada si mlad. 

Hotel nam se ne sviđa, daleko od svega. Vozimo nazad ka moru i nadamo se da ćemo naći Milicinu rukavicu- ispala negdje. Nakon pet kilometara, eto je na sred puta, nedirnuta. Ovo iznad je autoput.

Vozimo uz obalu ka zapadu. Evo ga kamp, uz more. Sređen, gotivan, a mi umorni da tražimo nešto bolje, uzimamo. Ve je kasno, oko 21h, umor stigao. Stižemo nekako i malo prije ponoći na privatnu plažu kampa, na koju se ulazi sa propusnicom. Tek tu se smirujemo, opuštamo. Dan je bio dug i kako smo i predvidjeli, jedan od napornijih. Ali uspjeli smo preskočiti dio Italije koji nas (ovaj put) ne zanima. Buđenje na jednom moru, lijeganje na drugom.

 Lijep osjecaj. Đenova kao da gori u daljini:

Ostatak putopisa Od Austrije do Atlantskog okeana možete pročitati u našoj temi na forumu.

Aktuelni broj našeg BJBikers časopisa broj 5 nalazi se na “MojKiosk” kioscima. Ne propustite priliku da nabavite svoj primerak časopisa!

BJBikers Magazin, #5
Jovan Ristić
Jovan Ristić
Pisanje tekstova za motociklističke magazine i sajtove počeo sam da radim 2013. godine iz strasti prema motociklima i moto sportu. Svoje prve "korake" započeo sam na dvotaktnim motorima koje obožavam i dan danas. Za mene motori predstavljaju strast, način življenja i smisao života. Ništa me u životu toliko ne dotiče kao zvuk motora... Poštujte sebe, nosite kacigu i ne konzumirajte alkohol dok vozite!
13,906FanovaLajkuj
632PratilacaZaprati
82PratilacaZaprati
119PretplatnikaPretplatite se