NaslovnaMoto PutopisiPredlozi za izlete motociklom u Srbiji – Leskovac

Predlozi za izlete motociklom u Srbiji – Leskovac

-

Kada bih pokušao da vas asociram na jedan grad u Srbiji i pri tom vam rekao njegova dva stara imena: Glubočica i Dubočica – retko ko bi pogodio o kom je gradu reč. Ali ako bih vam spomenuo roštilj, papriku i ajvar… mislim da dileme više ne bi bilo.

Jedno zanimljivo poređenje je napravio arheolog i kustos muzeja koji se nalazi u tom istom gradu: “Kada se u Bibliji, u Starom zavetu, opisuje raj, kaže se da kroz njega teku četiri reke, da ima jedna planina s oniksom, srebrom i zlatom i da u njemu raste raznovrsno drveće. Grad o kome pričamo se nalazi u plodnoj kotlini na petorečju – Veternica, Južna Morava, Vlasina, Jablanica i Pusta reka, a ispod grada je podzemno jezero. Na zapadu je planina Radan gde ima zlata, srebra i oniksa. Bukvalno, kada je opisivan raj, kao da je opisivan Leskovac s okolinom.”

Sadašnje ime Leskovac je dobio po šumama leske tj. lešnika. Kao što je praistorijske, tako i njegove sadašnje stanovnike hrani plodna ravnica sa preko 20 tipova zemlje, dok je glavna rečna okosnica Južna Morava sa sa svojim pritokama. Zanimljivo je to da su tri pritoke Južne Morave poznate i kao “sušice”, jer u toku toplih letnjih dana njihova korita ostaju bez vode. Reč je o Veternici, Jablanici i Pustoj reci.

Život u Leskovcu međutim nije ni malo ličio na život u raju. Od praistorije pa do današnjih dana smenjivali su se narodi, ratovi, kulture, siromaštvo… Dva puta je Leskovac bio sravnjivan sa zemljom, prvi put od strane Turaka 1689. godine, a drugi put tokom savezničkog bombardovanja 1944. godine kao deo operacije “Ratvik”. Uprkos svemu, Leskovac se uvek kao Feniks izdizao iz pepela, pa je tako u novijoj istoriji dva puta bio drugi po ekonomskoj snazi u Srbiji, i to 1850. godine i između dva svetska rata.

Leskovac
Leskovac

Ako tokom nekog putovanja budete prolazili kroz Leskovac ili sa namerom posetite ovaj grad, nemojte propustiti da odete do Vučja. Na nepunih 20 km od Leskovca nalazi se naseljeno mesto koje je ime dobilo po Vučjanki, reci koja protiče kroz njega. Upravo u živopisnom ambijentu pomenute reke leži jedan od razloga moje posete ovom kraju – hidroelektrana “Vučje”

Iako sam detaljan obilazak hidroelektrane i njene okoline planirao za sledeći dan, nisam odoleo a da već u toku večeri ne odem do kanjona i ne pokušam da zabeležim neke zanimljive kadrove. Uprkos tome što je osvetljena samo HE i što se ceo krajolik nalazio u mrklom mraku, uživao sam u svežem prohladnom vazduhu i tišini koju je remetio jedino žubor reke.   

Ni moja poseta narednog dana nije izneverila očekivanja, štaviše, ovo mesto je fantastično. 

Nizak vodostaj mi je dozvolio da se spustim u samo rečno korito i napravim par fotografija.

Nema sumnje da i razne živuljke tumaraju ovuda, verovatno noću. Vuk ili poveći pas? 

Nakon što obiđoh prelepi krajolik hidroelektrane, želja mi je bila da posetim i sam objekat o kome sam dosta toga pročitao. Već sam se bio pomirio da mi to neće poći od ruke jer se zgrada nalazila sa druge strane reke, kapija na mostiću koji vodi preko reke je bila zatvorena i na njoj je bila tabla sa natpisom “čuvaj se psa”. Skapirah da zgrada očigledno nije nikakav muzej dostupan za javnost i da je verovatno i dalje u upotrebi. Međutim, moje prisustvo je privuklo pažnju zaposlenih u hidroelektrani koji su baš u to vreme sedeli u hladu nadstrešnice. Ljubazno me pozvaše da pređem mostić i da im se pridružim za postavljenom stolom. Bilo im je drago što se interesujem i što već dosta toga znam o mestu na koje svakodnevno dolaze na posao. Uljudno se zahvalih mojim domaćinima na ponuđenom ručku i objasnih da nažalost neću moći da im se pridružim. Preda mnom je bilo još planova za taj dan i pun stomak bi mi više odmogao nego pomogao. Na moju veliku radost, ponudili su da me jedan od njih uvede u zgradu i ukratko ispriča istorijat i neke zanimljivosti vezane za ovo mesto – što sam uz zahvalnost oberučke prihvatio! 

Pre nego što sam ušao u zgradu obišao sam mali spomen-park u neposrednoj blizini hidroelektrane, koga sam do tog trenutka mogao da gledam i fotografišem jedino sa suprotne obale reke. Verovatno je svima poznata čuvena Teslina ideja da osvetli celu planetu, odnosno da omogući bežični prenos struje po čitavom svetu. Kako je Tesla zamišljao, to bi bilo ostvarivo ako bi se širom planete podiglo bar 30 tornjeva koji bi slali struju kroz atmosferu. Električna energija bi jednostavno bila sveprisutna, i na takvu električnu mrežu bi mogao da se priključi bukvalno svako ko bi posedovao odgovarajuću i ispravnu opremu. Izgradnja prvog Teslinog tornja je počela 1901. godine na Long Ajlendu (SAD). Toranj je napravljen od čelika i bio je visok 57 metara, a na njegovom vrhu se nalazila džinovska kugla prečnika 20 metara. Nažalost, nakon mnogo potešoća i nakon što su finansije presušile, tesla je založio svu  svoju imovinu. Kako su se finansijski poroblemi povećavali, Tesla je izgubio sve u celosti. Novi vlasnik je 1917. godine rešio da uništi toranj dinamitom i pretvori ga u metalni otpad.

Prošle godine, na 165-ogodišnjicu rođenja Nikole Tesle, udruženje “Teslin toranj u Srbiji” je Hidroelektrani Vučje doniralo maketu (umanjenu repliku) tornja visoku 4 metra, kao i bistu velikog naučnika.    

I na red je došao i obilazak same zgrade HE Vučje. U centralnom delu ovog živopisnog ambijenta o kome sam pisao i u prethodnom postu, nalazi se jedna prava lepotica juga srbije koja se sa svojom arhitekturom potpuno uklopila u prelepo prirodno okruženje.  

Svega 26 godina nakon što se Srbija oslobodila Turaka, nadomak Leskovca počela je sa radom hidroelektrana koja od 1903. do danas kontinuirano napaja strujom elektro-mreže Srbije. Ono što ovu hidrocentralu, drugu izgrađenu u Srbiji, odvaja od ostalih jeste autentičan kanal. Dužinom od gotovo kilometar, po ideji Đorđa Stanojevića, sagrađen je kanal koji iz reke Vučjanke sprovodi vodu do akumulativne stanice. Odatle prirodnim padom voda pada sa visine od skoro 200 metara i pokreće generatore iz vremena kada su braća Rajt izvela prvi let avionom, a kada je održan prvi Tur de Frans.

Hidroelektrana je 1903. počela rad sa 2 hidroagregata marke SIEMENS & HALSKE od po 139 kW…

…a 1931. godine pušten je u rad i treći hidroagregat švedske marke ASEA od 800 kW, tako da je ova elektrana dobila ukupnu instalisanu snagu nešto veću od 1 MW. Prema rečima mog ljubaznog “vodiča”, sva tri hidroagregata su i dan danas aposolutno ispravna i u bilo kom trenutku bi mogli biti pušteni u rad. Jedan od razloga zašto ne rade je taj što su previše bučni. Jedini prekid u radu ove još malo pa 120 godina stare hidroelektrane, desio se tokom Drugog svetskog rata kada je nad njom izvršena diverzija.

Inicijativu za izgradnju hidroelektrane preuzeli su leskovački industrijalci na čelu sa Đorđem Stanojevićem, tadašnjim profesorom na Velikoj školi u Beogradu, rodonačelnikom elektrifikacije u Kraljevini Srbiji, prijateljem Nikole Tesle i pobornikom njegovih izuma. Njegovim zalaganjem nekoliko godina ranije sagrađene su elektrane u Beogradu na Dorćolu i reci Đetinji kod Užica (mesto koje me je oduševilo), tako da je Leskovac postao treći grad u Srbiji koji je imao električnu energiju. Ono što je specifično jeste i dalekovod koji je dužinom od 17 kilometara sprovodio struju od Vučja do Leskovca – a koji i danas radi.

Godine 2005. institut inženjera elektrotehnike i elektronike IEEE uvrstio je hidroelektranu u listu “Milestone” koju čine pronalasci i objekti od opšteg značaja za razvoj i istoriju elektrotehnike u svetu. Na pomenutoj listi nalazi se svega šezdesetak objekata širom sveta. 

Hidrocentralu Vučje je veoma lako naći. Gugl navigacija će vas bez problema dovesti do nje.

Popriličan broj muzeja sam obišao i mislim da bi suludo bilo da pišem o svakom od njih i da opisujem izložene eksponate. Međutim, kada sam u iznad napisanom već spomenuo našeg naučnika, podsetio bih zbog onih koji nisu imali prilike da ga posete ili možda ne znaju, da se muzej Nikole Tesle nalazi u Beogradu. Čak i ako ste ravnodušni prema Teslinim pronalascima ili vas jednostavno ne zanima naučni pravac kojim se on bavio, lepo je stati ispred urne sa pepelom velikana koji je zadužio čovečanstvo i odati mu počast.

Nadamo se da vam se dopao naš današnji predlog za avanturu motociklom. Takođe, predlažemo da pročitate predloge i putopise koje smo ranije objavljivali. Njih možete pročitati ovde.

Ukoliko želite da vidite još predloga to možete obaviti u našoj temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 


Boris Pantović
Boris Pantović
Iako je ljubav prema četvorotočkašima porodično nasleđe, strast za motociklima se kod mene pojavila veoma rano i potpuno spontano. Od trenutka kada sam držeći oca za ruku gledao "neverovatne" mašine istočnonemačkog i češkog proizvođača u izlozima Robnih kuća Beograd, pa do dana današnjeg, nije se puno toga promenilo. Maštanja o nekim novim destinacijama, planiranje putovanja i vožnje na motociklu, vremenom su postali sastavni deo mog života...