NaslovnaMoto PutopisiPredlozi za izlete motociklom u Srbiji - Manastir Sveti Arhangeli

Predlozi za izlete motociklom u Srbiji – Manastir Sveti Arhangeli

-

U Metohiji na samo par kilometara od Prizrena, na početku prelepog kanjona reke Bistrice, nalazi se jedan od mojih omiljenih manastira – Sveti Arhangeli. Manastir Sveti Arhangeli je zadužbina srpskog cara Dušana Silnog (kralj 1331-1346, car 1346-1355.) koja je građena je u periodu od 1343. do 1352. godine, na mestu starije crkve u sklopu tvrđave Višegrad. Manastir sa svojom monumentalnom grobnom crkvom je predstavljao vrhunac srpskog sakralnog graditeljstva. Unutar manastirskog kompleksa nalaze se dve crkve, jedna je bila Dušanova grobna crkva (Sv. Arhangeli), dok je druga ujedno i manja posvećena Sv. Nikoli. 

Samim tim što se nalazio na drevnom vijugavom putu manastir se nalazio na izuzetno značajnom strateškom položaju, jer su Prizren i Skoplje bili najznačajniji vladarski centri srpske srednjovekovne države. Darovnom poveljom Cara Dušana određen je visok društveni položaj manastira Svetih Arhangela: 93 sela, prihodi od bogate prizrenske carine, sedam potčinjenih vlastelina, rudnik gvožđa u Toplici, vinogradi, pašnjaci i oranice, ribarska sela na plavskom jezeru, pravo na besplatno ulje, so, svilu, vino, med, vosak i ribu, kao i odabrane zanatlije koje su manastiru stavljane na raspolaganje – Sveti Arhangeli su od osnivanja bili najbogatiji srpski manastir i u srednjem veku imali značajno brojno bratstvo koje je činilo čak nekoliko stotina monaha! Car Dušan je umro 20. decembra 1355. godine i njegovo telo je preneto u manastir Svetih Arhangela i sahranjeno u monumentalnoj grobnici. Pomirenje Srpske crkve i Carigradske Patrijaršije se dogodilo upravo u ovom manastiru 1375. godine, što je veoma značajan istorijski događaj za Srbiju. Tada je služena svečana liturgija na grobu Cara Dušana.

Manastir Sveti Arhangeli za koga su pojedini putopisci navodili: “Da mu nema ravnim pod suncem”, prvi put je poharan 1455. od strane osmanlija kada je zauzet i Prizren. Detaljno i sistematsko razaranje manastir i njegove crkve doživljavaju početkom 17. veka, kada je Sinan-paša manastirski kamen upotrebio za izgradnju svoje džamije u centru Prizrena, koja se takođe danas nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od izuzetnog značaja. Tokom narednih vekova sam lokalitet je dodatno uništavan raznošenjem preostalog građevinskog materijala za podizanje, kako građevina u samom Prizrenu, tako i običnih kuća i vremenom su ostaci nekadašnjih građevina zatrpani naslagama rečnog mulja i zemlje. Uprkos svemu, lokalno srpsko stanovništvo se okupljalo dva puta godišnje u manastirskim ruševinama, na letnju (26.07.) i zimsku (21.11.) hramovnu slavu (Svete Arhangele). Prema rečima jednog putopisca, služba je počinjala tokom noći, tako da su jedinu svetlost pružale zapaljene sveće, dok su narod i sveštenstvo u molitvi dočekivali zoru.

Prva arheološka istraživanja lokaliteta, obavljena su 1927. tokom kojih su otkriveni temelji crkvice posvećene Svetom Nikoli i nekoliko drugih građevina. U sklopu glavne crkve tada su pronađeni ostaci carske grobnice, unutar kojih su otkrivene kosti koje su pripadale Dušanu Silnom. One su dve godine kasnije prenete u Beograd i pohranjene u posebnom sarkofagu u crkvi svetog Marka, dok se manastir Svetih Arhangela ne obnovi. Pronađeni delovi čuvenog mozaičkog patosa, ukrasne plastike i živopisa su preneti u Muzej Južne Srbije (današnji Muzej Severne Makedonije) u Skoplju, u kome se i danas nalaze, dok nije poznato gde su završili ostali nalazi za koje se smatra da su trajno izgubljeni. 

Obnova manastirskog konaka sa radionicom i kapelom započela je 1995. godine, a 1998. godine su okončani radovi i on je ponovo postao aktivan muški manastir. Već sledeće godine je usledilo NATO bombardovanje koje je okončano povlačenjem snaga bezbednosti SRJ iz južne srpske pokrajine. Neposredno po dolasku nemačkog KFOR-a, juna 1999. pripadnici “OVK” pljačkaju i pale tek obnovljeni konak. 15. juna 1999. monaha oca Haritona Lukića koji je pošao po hranu, trojica terorista “OVK” zaustavljaju, legitimišu i kidnapuju u centru Prizrena, naočigled pripadnika KFOR-a i jednog nemačkog novinara koji je otmicu čak i fotografisao. Tada je, kako kažu, počeo golgotski put novog Hristovog mučenika. Haritonovo obezglavljeno telo je pronađeno i ekshumirano godinu dana kasnije u mestu Tusus kod Prizrena. Njegov džemper je bio rasporen u predelu stomaka dok je u predelu srca bio izboden nožem. Nedaleko od oca Haritona, pronađena su tela još nekoliko Srba nastradalih u isto vreme. Haritonova glava, kao i počinioci ovog zločina nisu pronađeni do danas…

Manastirski konak je obnovljen uz pomoć Srba iz Sredačke i Sirinićke župe, tako da je na proslavi 650. godišnjice postojanja manastira 26. jula 2002. prisustvovalo skoro 1.000 Srba. Ovaj jubilej nije prošao bez incidenata, jer su Albanci u Prizrenu organizovali proteste protiv njihovog dolaska, a na tvrđavi Višegrada je došlo do eksplozije bombe. Tokom martovskih nemira 2004, manastirski kompleks se ponovo našao na udaru albanskih ekstremista, iako se praktično nalazio u sklopu baze KFOR-a. Ceo konak je spaljen i razrušen, kao i zvonik i duborezačka radionica, a stradala je i ploča na grobnici cara Dušana koja je slomljena, dok je sama grobnica oskrnavljena. Nakon toga je uz pomoć lokalnih Srba započeta obnova jugoistočnog dela konaka, koja je okončana u novembru iste godine.

Iako je ovo manastir u kome se najmanje toga može videti, jer su nažalost ostali samo temelji i delovi zidina, ja mu se uvek rado vraćam. Ovo mesto natopljeno suzama, krvlju i obavijeno molitvama naših predaka kao da poručuje: izgubljeno je samo ono čega se odrekneš!

Nadamo se da vam se dopao naš današnji predlog za avanturu motociklom. Takođe, predlažemo da pročitate predloge i putopise koje smo ranije objavljivali. Njih možete pročitati ovde.

Ukoliko želite da vidite još predloga ili da i sami predložite lokalitet koji vredi posetiti, to možete obaviti u našoj temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 


Boris Pantović
Boris Pantović
Iako je ljubav prema četvorotočkašima porodično nasleđe, strast za motociklima se kod mene pojavila veoma rano i potpuno spontano. Od trenutka kada sam držeći oca za ruku gledao "neverovatne" mašine istočnonemačkog i češkog proizvođača u izlozima Robnih kuća Beograd, pa do dana današnjeg, nije se puno toga promenilo. Maštanja o nekim novim destinacijama, planiranje putovanja i vožnje na motociklu, vremenom su postali sastavni deo mog života...