NaslovnaMoto PutopisiPredlozi za izlete motociklom u Srbiji - Mauzolej porodice Karađorđević

Predlozi za izlete motociklom u Srbiji – Mauzolej porodice Karađorđević

-

Danas nastavljamo sa obilaskom mesta vezanih za istoriju Srbije. Danas je na redu mauzolej porodice Karađorđević.

Na vrhu Malog Oplenca,na nadmorskoj visini od 347 metara, uzdiže se Crkva svetog Đorđa i Mauzolej kraljevske porodice Karađorđević, bela petokupolna građevina, prefinjenih oblika i materijala, građena u kombinaciji srpsko -vizantijskog stila, a po projektu arhitekte Koste J. Jovanovića, u periodu od 1910. do 1930. godine.

Crkva je zadužbina kralja Petra I Karađorđevića, unuka velikog vožda Karađorđa. Jedna od najsnažnijih karakteristika hrama kao građevine je njena unutrašnja dekoracija, rađena u mozaiku koji se prostire na površini od 3.570 m2. Specijalna vrsta mozaičke staklene paste rađena je u Muranu kod Venecije (Italija), dok je mozaik u kompozicije slagan u Nemačkoj.

Neverovatnih 15.000 nijansi boja i pozlata četrnaest i dvadeset karatnog zlata na preko 40 miliona mozaičkih kockica, Mauzolej na Oplencu svrstavaju među prvih nekoliko u svetu po površini i po tehnici kojom je mozaik rađen.

Na zidovima oplenačkog hrama, na jednom mestu, sabrana su najlepša dela zidnog slikarstva srpske srednjovekovne umetnosti. Mozaičke kompozicije, njih 725, rađene su po ugledu na najlepše freske iz preko 60 srednjovekovnih manastira i crkava sa prostora Srbije i Makedonije.

U naosu hrama, prostorom dominira polijelej – centralno rasvetno telo, namenski rađeno za Oplenac. Liven je od sakupljenog pobedničkog oružija sa Kajmakčalana u obliku krune srednjovekovnih srpskih vladara koja je svojim unutrašnjim delom okrenuta naopako – simbolično, u znak žalosti za izgubljenim carstvom na Kosovu 1389. godine.

U tišini oplenačkog hrama svoj večiti spokoj našlo je pet vladara dinastije Karađorđević i 24 člana najuže porodice. U dva sarkofaga od venčačkog mermera, na dva počasna mesta u južnoj i severnoj pevnici, na gornjem prostoru crkve počivaju rodonačelnik dinastije – vožd Prvog srpskog ustanka Đorđe Petrović – Karađorđe (1762-1817) i njegov unuk, ktitor hrama, kralj Petar I Karađorđević (1844-1921). U kripti, na pločama od dečanskog oniksa, nalaze se imena još trojice vladara – kneza Aleksandra Karađorđevića, sina Karađorđevog, koji je Srbijom vladao od 1842. do 1858., kralja Aleksandra I Karađorđevića, ubijenog prilikom zvanične posete Francuskoj u Marseju, 1934. godine i kralja Petra II.

Kada je Austrougarska okupirala Srbiju, pred zimu 1915. godine, crkva je bila izložena brutalnom pljačkanju – skinut je i odnet bakarni pokrivač sa kubeta i krovova, kao i bakarna ukrasna oplata sa portala. Nestali su i gromobran i zvona. Polupani su mnogi prozori, mermerni stubići i ornamenti. Pod izgovorom da tu može biti sklonjena važna arhiva, okupatori su oskrnavili grobove u kripti.

Po povratku u oslobođenu Otadžbinu i stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kralj Petar nije dočekao da vidi svoju zadužbinu konačno završenu. Umro je 16. avgusta 1921. godine, a njegov naslednik, kralj Aleksandar I Karađorđević, lično se starao o njenom završetku.

Znalački ukomponovani u ambijent oplenačkog brda, monumentalne spoljašnosti i sa precizno odabranim mestom gde su podignuti, sa bogatstvom filigranske ornamentike i savršenog mozaika, crkva na Oplencu i mauzolej dinastije Karađorđević predstavljaju biser kulturno – istorijskog nasleđa Topole i Oplenca.

Silazak u kriptu…

U neposrednoj blizini crkve, nalaze se i kraljevski vinogradi.

Nedaleko od Crkve Sv.Đorđa na oplencu nalazi se još jedan objekat koji je u sklopu memorijalnog kompleksa – kuća kralja Petra. 

Sa početkom pripremnih radova za izgradnju crkve Sv. Đorđa na Oplencu podignuta je takozvana Crkvena kuća 1910. godine, po projektu arhitekte Koste J. Jovanovića.

Postavljena kao privremena građevina, odakle će se nadgledati izgradnja crkve, ova zgrada ima šest prostorija namenjenih za rad i stanovanje graditelja, a ispod podrum za smeštaj alata i materijala. Kralj Petar I uselio se u nju od početka sa poslugom, nadgledajući gradnju crkve. Po tome je ova zgrada i dobila naziv „Petrova kuća”.

U njoj je stari Kralj uglavnom stanovao sve do 1915. godine, kada je sa svojom Vojskom pošao u strateško odstupanje sa vojskom preko albanskih gudura na Solunski front. Njegov sin Regent Aleksandar dolazio je na ovo mesto iz glavnog štaba u Kragujevcu da podnosi izveštaje o vojnim planovima i operacijama. Dnevničke beleške, koje je Kralj baš u ovoj kući vodio, pune su dragocenih podataka o gradnji crkve, svakodnevnom životu i mnogobrojnom svetu koji je dolazio u Topolu.

Danas je u Petrovoj kući likovna galerija, kao i kancelarije „Zadužbine Kralja Petra I Karađorđevića“. Posle smrti Kralja Petra I i njegove sahrane na Oplencu 1921. godine, a posebno posle tragičnog atentata na Kralja Aleksandra I i sahrane u crkvi Sv. Đorđa, mnoge delegacije i poštovaoci polagali su brojne relikvije i znamenja umetničkih i materijalnih vrednosti.

Na fotografiji ispod: levo je objava rata Srbiji od Strane Austrougrske i desno, ustav Kraljevine Srbije.

Zvona male, skromne, rustične Karađorđeve crkve sa jednim od najlepših duboreznih ikonostasa, prva su koja su oglasila oslobođenje Srbije od viševekovnog turskog ropstva. Uz crkvu, Karađorđe je u podnožju Oplenca podigao čitav utvrđeni grad od koga su danas kao nemi svedoci postojanja ovog grada ostali kula sa konakom i crkveni zvonik.

Nekada utvrđeni grad opasan velikim pravougaonim kamenim zidinama i kulama, danas izgleda više kao jedno prostrano dvorište sa konakom i crkvom. Duh borbe, zamisao i želja naroda i njegovog vođe je ono što i danas čini ovaj grad jakim i moćnim. Stari beli kamen od koga je zidan, kao i trem oivčen lukovima daju posebnu čar i toplinu ovoj staroj građevini.

Sačuvani deo konaka danas pruža jedinstvenu mogućnost posetiocima da razgledaju predmete, dokumente, relikvije i slike iz života Karađorđa, u ambijentu u kome je Vožd živeo i radio. Posebnu dragocenost ovog prostora čini i čuveni Karađorđev top, koji je dobio ime po turskoj reči aberdar, što znači glasnik. Karađorđe ga je koristio kako bi obaveštavao narod o važnim događajima, a zanimjivost je da danas na topu nedostaje desna ručka, koja je odlomljena kako bi se od nje načinila kruna kojom je 1905.godine krunisan kralj Petar I u Sabornoj crkvi u Beogradu. 

Uz konak posebno mesto u Karađorđevom gradu, zauzima i crkva Presvete Bogorodice ili Karađorđeva crkva. Ova jednobrodna građevina, podignuta 1811. godine oličenje je umetnosti, duhovnosti i tradicionalnosti. Nakon što je ubijen, Karađorđe je krišom, na brzinu sahranjen u Radovanjskom Lugu kako Turci ne bi našli njegove posmrtne ostatke i iživljavali se nad njima. Nešto kasnije, prenet je u Bogorodičinu crkvu u Karađorđevom gradu u Topoli koju je sam podigao, da bi početkom 20. veka bio po treći put sahranjen u Crkvi Svetog Đorđa Pobedonosca na Oplenačkom bregu u Topoli koju je podigao njegov unuk kralj Petar Prvi.

Karađorđev konak i crkva jesu svojevrstan istorijski spomenik i dokaz burnih događaja u Topolskom kraju, ali i kulturna i društvena znamenitost koja svojom lepotom i skromnošću, kao kontrast veličanstvenoj Crkvi Sv. Đorđa,  zadivljuje i pleni posetioce Oplenca.

Dodao bih na kraju da je cena ulaznice za obilazak zadužbinskog kompleksa 500din. Sa njom je moguće ući u Crkvu Sv.Đorđa (mauzolej), u kuću kralja Petra, Karađorđev konak, Vinogradarevu kuću i Kraljevsku vinariju. Dakle, ne prodaju se posebno ulaznice za svaki objekat ponaosob već jedna karta pokriva sve. 

Nadamo se da vam se dopala naša mala reportaža iz mauzoleja porodice Karađorđević.

Takođe, možete posetiti i temu na forumu i predložiti vaše omiljeno mesto za izlet motociklom.

Sve naše dosadašnje predloge možete pročitati ovde.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 


Boris Pantović
Boris Pantović
Iako je ljubav prema četvorotočkašima porodično nasleđe, strast za motociklima se kod mene pojavila veoma rano i potpuno spontano. Od trenutka kada sam držeći oca za ruku gledao "neverovatne" mašine istočnonemačkog i češkog proizvođača u izlozima Robnih kuća Beograd, pa do dana današnjeg, nije se puno toga promenilo. Maštanja o nekim novim destinacijama, planiranje putovanja i vožnje na motociklu, vremenom su postali sastavni deo mog života...