NaslovnaMoto PutopisiPredlozi za izlete motociklom u Srbiji - Srebrno jezero i Ramska tvrđava

Predlozi za izlete motociklom u Srbiji – Srebrno jezero i Ramska tvrđava

-

Današnje predloge za putovanje motociklom obuhvatiće popularno Srebrno jezero, ali i lokalitet Ramska tvrđava. Ove dve lokacije su pristupačne motociklistima, a imaju zanimljivu priču i istoriju te ih valja posetiti.

Svima dobro poznato, ali hajde da ga spomenem. Nekada sam veoma rado dolazio na ovo mesto, dok danas gledam da to bude uglavnom neki radni dan i to ne u špicu sezone. Poput Zlatibora i Srebrno jezero je zahvaćeno pojavom masovne posete i sulude gradnje. Protekle sezone je bilo posećenije nego ikad, pa je (bar meni) izgubilo onu nekadašnju draž.

Srebrno jezero je veštačko jezero na desnoj obali Dunava i predstavlja njen nekadašnji rečni rukavac koji je danas zatvoren dvema branama. Nalazi se na području Braničevskog okruga u istočnoj Srbiji, na dva kilometra od Velikog Gradišta. Prosečne je širine od 300 m, a prosečne dužine od 14 km.

Samo jezero je u širokoj maloj dolini Dunava, ali je okruženo brdima od 282 metara ka severu (Gorica brdo), 362 metara ka jugu (Lipovača brdo), dok je ceo zapadni deo doline zatvoren od strane Velikog brda i njegovog najvišeg vrha (324 metara  Anatema). Ušće reke Pek u Dunav, poznato po svom obrnutom toku tokom visokog vodostaja, nalazi se južno od jezera. Istorijska nalazišta srednjovekovnog grada-tvrđave u Golupcu i Ramu takođe su u blizini jezera, kao izvor Hajdučka voda.

Srebrno jezero ima nepravilan oblik luka, i zauzima površinu od 4 km². Nalazi se na nadmorskoj visini od 70 metara i duboko je 8 metara. Voda je bistra zbog nedostatka zagađenja i prirodne filtracije vode kroz mnogo peščanih dina. Jezero je bogato ribom, uključujući amura, šarana, soma, štuke, smuđa i ostalih slatkovodnih riba.

Na 20 kilometara od nedavno otvorenog Golubačkog grada i 30 kilometara od arheološkog parka Viminacijum, na rubu sela Ram, na steni iznad Dunava, nalazi se Ramska tvrđava, koju je 1483. godine podigao sultan Bajazit Drugi, kao jednu od svega tri originalne turske tvrđave u Srbiji, dok ostale Turci preuzimaju od suparnika ili prethodnika. 

Po predanju koje je i danas aktuelno, sultan Bajazit Drugi kada je došao na ovo područje, toliko bio oduševljen da je tu spustio svoj ćilim, pomolio se Bogu i rekao: „Ovde mi podignite tvrđavu”. Tako i bi…

Pre njega u Ramu su bili Rimljani koji su tu podigli mauzolej, objekat kružnog oblika, 13 metara u prečniku i tri metra debljine bedema, što govori o njegovoj važnosti, a na rimskoj tabli na steni ispod tvrđave na latinskom piše: “Jupiteru, najvećem i najmoćnijem od svih bogova, podiže barjaktar VII Klaudijeve legije Gajus Licinius Rufin”. Ipak, ostalo je nepoznato da li je to ujedno i Rufinov mauzolej ili hram posvećen Jupiteru.

Turci nisu srušili mauzolej, već su oko njega podigli svoju tvrđavu koja je bila izuzetno značajna za njihove osvajačke pretenzije ka Austriji, a otkriće ogromnog broja skupocenih predmeta svedoči da tu nije bila samo vojska.

To je prva tvrđava u Srbiji građena za borbu vatrenim oružjem, pa poseduje čak 36 topovskih mesta. Kolika je ta vatrena moć, pokazuje i podatak da mnogo veća Beogradska tvrđava ima svega 22 topovska mesta, uz “opravdanje” da je potonja građena za potrebu borbe hladnim oružjem, i da je tek kasnije pretrpela promene. Zamislite samo tvrđavu na osnovi od 25 puta 35 metara i na njoj 36 topovskim mesta!

Postoje antički zapisi da su se baš kod Rama susreli Aleksandar Makedonski i Kelti.

Iako ne piše da je to bio Ram, na osnovu opisa obale, arheolozi su došli do zaključka da bi trebalo da to bude to mesto, a kao podrška toj tezi jeste i keltsko utvrđenje Opidum na par kilometara od Rama i keltsko svetilište.

Dunav je kod Rama širok pet kilometara, ali je i najmirniji pošto ga presecaju četiri reke – Karaš, Nera, Morava i Mlava, nanoseći neverovatnu količnu zemlje, peska i kamena. Tako presecaju maticu na četiri dela, pa Dunav od moćne evropske reke, ovde postaje miran i pitom, zbog čega je tu najpogodniji za prelazak.

Na Trajanovom stubu u Rimu je opisan prvi prelazak rimskih legija preko pontonskog mosta kod Rama, a postoje dokazi da je Karađorđe kod Rama prešao u Srbiju zbog manastira koji je Sveti Sava zidao u 13. veku i preko koga je vršena sva komunikacija.

Tvrđava građena na Dunavu, prirodnoj granici Turske i Ugarske, izgubila je svoju primarnu funkciju nakon Mohačke bitke, kada ona nastavlja da živi kao trgovački sedište. Granica se i u narednom periodu pomerala, a tvrđava prelazila iz poseda u posed, iz ruku Ugara u ruke Turaka, i obrnuto. Poslednji put je napuštena pred Prvi srpski ustanak, kad postaje prirodno sklonište.

Posmatrajući stare mape iz 15, 16. i 17. veka, kako austrijske, mađarske, tako i Turske, uočeno je da svi oni mesto zovu Hram, a ne Ram. A “hram” je stara keltska reč za svetilište, uvrežena u mnoge, pa i u naš jezik. U vekovnoj igri “gluvih telefona”, kada se prenosilo ime sa generacije na generaciju “h” se izgubilo. Usred stalnih ratnih dejstava i seoba stanovništva, zaboravljeno je gde je hram bio i kome posvećen, a zapravo je plavo-zelena magmatska stena mnoge privlačila da baš na tom mestu podižu svoje hramove.

Turska Agencija za međunarodni razvoj i saradnju (TIKA) uložila je preko 1,5 miliona evra u obnovu devastirane Ramske tvrđave, koja je nakon dve godine obnove otvorena za posetioce.

Do tvđave Ram je moguće stići sa više strana, jedna od njih je i skelom preko Dunava koja polazi iz Banatske (Stare) Palanke:

Kad’ smo već kod tvrđave Ram, evo još par zanimljivosti.

– U podnožju tvrđave nalazi se parcela na kojoj su ostaci turskog hamama. U planu je kupovina te parcele od strane opštine i obnova pomenutog turskog kupatila. 

– Takođe, odmah iznad tvrđave, u seoskoj kući je i škola koju pohađa samo dva đaka i čiji deo će uskoro biti preuređen u muzej.

– Nije samo turski sultan bio očaran ovim dunavskim krajem, već i dvoje Tajlanđana, koji su se nakratko odrekli svog ostrvskog raja, iznajmili kuću u selu i puna dva meseca život delili sa Ramljanima. 

– U neposrednoj blizini Ramske tvrđave nalazi se jedan od najočuvanijih karavan-saraja* na Balkanu, gde su bile 24 zanatske radnje i 24 jedinice za prenoćište. Većina karavan saraja na teritoriji Srbije, nakon odlaska Turaka, je porušena, pre svega kao izvor kvalitetnog građevinskog materijala. Karavan saraj u Ramu će poslužiti kao porta crkve koja se gradi 1839. godine, a posvećena je arhangelu Mihajlu.

Crkvu će u to vreme oslikati Živko Pavlović, poznatiji kao Moler iz Požarevca, čija će unuka Milena Pavlović Barili kasnije steći svetsku slavu kao umetnica. Izgradnjnom crkve u dvorištu karavan saraja nastaće jedinstven spoj, na prvi pogled dve nespojive celine.

Jedan komercijalni, islamski objekat spojiće se sa religioznim, hrišćanskim objektom, čineći skladnu celinu. Crkva koja se sada nalazi unutar karavan saraja građena je krajem prošlog veka na temeljima originalne oronule crkve.

*Karavansaraj ili karavan-stanica je mesto gde su se nalazila konačišta za učesnike karavana (povorka, grupa putnika, trgovaca) na njihovom dužem putu.

Nadamo ste da ste uživali u reportaži i da ćete obići Srebrno jezero i Ramsku trvđavu

Takođe predlažemo da pročitate predloge i putopise koje smo ranije objavljivali. Njih možete pročitati ovde.

Ukoliko želite da vidite još predloga ili da i sami predložite lokalitet koji vredi posetiti, to možete obaviti u našoj temi na forumu.

Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 


Boris Pantović
Boris Pantović
Iako je ljubav prema četvorotočkašima porodično nasleđe, strast za motociklima se kod mene pojavila veoma rano i potpuno spontano. Od trenutka kada sam držeći oca za ruku gledao "neverovatne" mašine istočnonemačkog i češkog proizvođača u izlozima Robnih kuća Beograd, pa do dana današnjeg, nije se puno toga promenilo. Maštanja o nekim novim destinacijama, planiranje putovanja i vožnje na motociklu, vremenom su postali sastavni deo mog života...