Putopis: Krit

-

Drugu nedelju za redom objavljujemo putopis našeg člana foruma Neše, poznatijeg na forumu kao Furios Panda. Furios Panda nas ovog puta vodi sa sobom na Krit gde je još jednom sa svojom suprugom napravio lep putopis. Avanturu na Kritu napravili su 2016. godine. Uživajte u putopisu.


UVOD

Moj prvi susret sa Kritom dogodio se davne 1973. godine, dok sam još bio u osnovnoj školi. Razgledajući ilustrovanu istoriju sveta, posebno me je zainteresovala Minojska civilizacija koja je svoj procvat doživela na tom ostrvu, dve hiljade godina pre nove ere. Da se ne lažemo, interesntni su bili i minotauri i lavirint i igre s bikovima… ali najveću pažnju mi je tada privuklo (oči su mi ispale) kada sam video kako su se žene oblačile u to vreme. 

Putopis: Krit
Putopis: Krit

Osim ovog modnog detalja ima i drugih stvari o Minojcima koje je lepo znati ali nema potrebe ovde pisati o njima. Google, Wikipedija, Ilustrovana istorija sveta… pa koga zanima. 

Posle tog upečatljivog otkrića, Krit i Minojska civilizacija su zauvek ostali prisutni u mom srcu i mojim mislima.

Priče o Kritu se nastavila 2002-ge godine. Tada smo Tanja i ja išli na ovo najveće grčko ostrvo sa prijateljima Hristom i njegovom tadašnjom devojkom Georgijom. 

Krit

Georgija je radila kao psihoterapeut u Atini i svake zime je obilazila ostrva da bi pomagala lokalnom stanovništvu da prebrode zimsku depresiju. Svuda je poznavala jako mnogo ljudi, a kao što znamo, lokalci uvek imaju najbolje lokalne informacije. Zahvaljujući njima ovaj odmor nije bio tipično turistički.

Krit

Na Tanjino i moje insistiranje, obišli smo Knosos i još nekoliko popularnih destinacija. 

Putopis Bjbikers
Putopis Bjbikers
Putopis Bjbikers
Putopis Bjbikers

Ipak, najveći deo vremena smo ordinirali istočnim delom ostrva. Ako izuzmemo region oko Agios Nikolausa koji je tipičan predstavnik turističke mašinerije, sve ostalo na istoku Krita je manje popularno i bilo je rezervisano samo za domaće. Ne vole strane turiste i to ti je. Kada Georgija nije bila sa nama, dešavalo se da kelner neće ni da nas pogleda kad mu se obraćamo na engleskom. Na kraju smo progovorili: Signomi!

Na ovo putovanje smo išli u malo čudnoj kombinaciji: Tanja i ja našim tadašnjim prevoznim sredstvom a Hristo i Georgija motorom BMW F650GS Dakar. 

Putopis Bjbikers

U to vreme ja nisam bio bajker i to mi nije ni malo smetalo. Naprotiv.

Putopis Bjbikers

Bio sam veoma zadovoljan činjenicom da sedim u klimatizovanom prostoru, da mogu da pušim, nosim gomilu prtljaga, da velikim točkovima stabilno prolazim gde god poželim i najvažnije, nisam bio pokriven slojevima prašine sa makadamskih puteva kao Hristo. Ove prednosti je ubrzo uvidela i Georgija i prebacila se na zadnje sedište naše krstarice. Gde će sa ovom haljinom da seda na motor…

Krit

Posle toga smo pustili Hrista da izvan asfalta vozi prvi i da nam on diže prašinu a ne mi njemu… a i tako je Georgija mogla da ga drži pod okom. (Tek nekoliko godina kasnije je uspeo da utekne) 

Ovo je Tanji i meni bio jedan od najboljih provoda u dotadašnjem zajedničkom životu. Posle mnogo godina prvi put smo putovali negde bez dece i to u društvu dragih prijatelja. Zahvaljujući lokalnim insajderima, videli smo i doživeli stvari koje nisu dostupne “običnim” turistima.

Plivali smo na potpuno pustim plažama..

Krit
Krit
Putopis Krit

… osvojili smo kanjon Choscklakies do koga se stiže kroz dvorišta i voćnjake, ...

Putopis: Krit
Putopis: Krit

… videli smo kri-kri divlje koze, … 

Putovanje motorom

… prolazili raznim nedođijama…

Putovanje motorom
Putovanje motorom
Putovanje motorom

… i svo vreme se zezali kao tinejdžeri.

Bjbikers
Bjbikers

Čak smo krojili i biznis planove za budućnost.

Krit

Fotoaparat, koji je tada imao samo 36 okidanja, nije zabeležio kako smo gostovali po kućama Georgijinih prijatelja, bili počasni gosti na seoskom slavlju i koncertu tradicionalne muzike… Sve u svemu, bilo je nezaboravno.

Krit

Ipak, ono što nam je ostavilo najveći utisak bili su ljudi. Gorštački karakter Krićana mnogo podseća na Crnogorce i Korzikance. Časni, ponosni i pomalo grubi, prihvatili su nas otvorenog srca gde god smo se pojavili… ok, svi osim kelnera. Tanja se toliko zaljubila u ovo ostrvo i ljude da je jedno vreme ponavljala kako se sigurno u prethodnom životu tu rodila. 

Krit
Krit

Znali smo da ćemo se jednog dana ovde vratiti ali tada nismo znali da će se to dogoditi tek posle 14 godina… i to motorom. Hristo nas je urekao. 

Krit 2016

Posle preležanog zapaljenja pluća i raspadnutog a zatim krhko sastavljenog imunog sistema, prvomajski praznici 2016-te su bili idealna prilika za moj povratak u moto život. Pre ovih neprijatnosti Tanja i ja smo pravili ozbiljna putešestvija od po nekoliko hiljada kilometara svuda po Evropi ali smo ovog proleća rešili, barem dok se zdravstveno ne oporavim, da napravimo nešto kraće i manje zahtevno. Trebalo je da to bude moto tura bez izlišne nervoze, trke sa vremenom, avanture, adrenalina… i Krit se sam nametnuo. Osamsto kilometara od Sofiju do Atine komotno možemo da prevezemo u jednom danu. Iz Pireusa sledi noćni trajekt… i to je to. Već sledećeg jutra smo na Kritu. Manje od 24 časa od kuće do krajnje destinaciuje – ništa naporno za jednog rekonvalesenta. Zbog veće opuštenosti idemo samo mojim GS-om. Tanja i onako, posle nevolja na Korzici, ni jednom nije sela na svoj motor. Jedini minus je bio to što smo zbog poslovnih obaveza imali na raspolaganju samo par dana. 

Kako smo planirali, tako i bi… delimično… barem u odlasku… 

2. maj 2016.

Ništa interesantno se nije desilo ovog dana – običan transport od tačke A (Sofija) do tačke B (Atina). Nerazdvojni pratilac naših putovanja, kiša, ni ovog puta nas nije izneverila. 

BMW R1200GS
BMW R1200GS

Posle dosadne vožnje stižemo u luku Pireus, kupujemo karte, smeštamo se na brod… i to je bilo to.

BMW R1200GS
BMW R1200GS
Krit
Krit

3. maj 2016.

Još nije svanulo kada smo se iskrcali u trajektnu luku Hanja (Chania). 

Krit

Bilo je suviše rano da odemo u hotel pa smo rešili da napravimo jedan krug po okolini. Pristojno smo se naspavali na brodu pa imamo i snage i volje da se od sabajle vozamo. 

Kafa… Prva jutrnja kafa… Potražićemo je u centru grada. Malo smo preterali sa željom da stignemo u centralni centar pa smo ušli u stari grad, u deo koji je zabranjen za saobraćaj. Prvo smo parkirali, pogledali na okolo (ništa nije otvoreno) a onda nastavili potragu motorom.

Iznenađujuće, vožnja pešačkom zonom nije napravila utisak policajcijskoj patroli na koju sam naišao. Ponašao sam se pristojno. Držao sam gas na minimumu ali je u uskim ulicama i potpunoj tišini boxer ipak drndao kao helikopter. Bi mi malo neprijatno. 

Krit
Krit

Posle izvesnog vremena, shvatamo da definitivno nema ničeg otvorenog u ovo doba dana. Preostaje nam samo da prošetamo pustom rivom i uživamo u ružičastom svitanju. Kafu popili nismo.

Nastavak ovog sjajnog i nažalost prerano završenog puta možete pročitati u temi na forumu.


Novi broj Bjbikers magazina ugledao je svetlost dana u digitalnom formatu. Broj 6 Bjbikers magaziina možete prelistati ovde.

Bjbikers časopis
Jovan Ristić
Jovan Ristić
Malo je reći da volim motocikle. Od malih nogu postali su moja ljubav, strast i način življenja. Vremenom sam sve u životu predodredio motociklima i motociklizmu generalno. Treća sam generacija motociklista u mojoj porodici. Moje pisanje je produkt mog iskustva i velike ljubavi i svakodnevnog života sa motociklima.