Sa sjevera na sjever [10 dana, 7 bajkera i oko 2400km]

Naš član foruma Kola koji živi u Hamburgu, sa svojom družinom mešovite nacionalnosti i još mešovitijeg izbora motocikala krenuli su “Sa sjevera na sjever” u kišne i hladnije, ali prelepe krajeve. Uživajte u putopisu!

---

Pa da krenemo ovako:

Dobro mi dosli na putopis, a i ja vama na displej!

Par podataka pred polazak:

Planiran polazak 24.6.2022.

Planiran povratak 3.7.2022.

Start i povratak Hamburg.

Kilometarža: ~2300-2400

Motora: 7 (Harley Sportster, Suzuki V-Strom 650, Ducati Multistrada 950S, Triumph Street triple, BMW R1200gs, BMW F650, Honda NC750X)

Planirana ruta:

Polazak je u petak poslije posla (oko 16:00h), pravac Kolding (DK), gdje noćimo prvu noc, i sutra ujutro hvatamo trajekt za Norvešku (Hirsthals, DK – Kristiansand, NO). Tu etapu planiramo sprašiti autoputem, ništa interesantno.

Zabava počinje od trenutka kada stignemo u Norvešku, plan je da vozimo zapad/jug sve do naredne subote, kada hvatamo trajekt nazad za Dansku, pa vozimo do Flensburga u Njemačkoj. Nedjelja je rezervisana za Plön, održava se biker weekend, i povratak u Hamburg.

Na kraju ću postaviti monetarne komponente, a pisat su stavljat slike kako kada stignem.

Za sada izgleda da će nas cijelo vrijeme pratiti kiša, nadamo se da ove vremenske aplikacije lažu!

Trajekt i noćenja su već isplanirani i plaćeni, tako da idemo!!!

Kolega sa Harley Davidson je morao ostati kući, dobio koronu tako da nas je otišlo ukupno 6. Kolega sa Multistradom nam se pridružio juče (vozio je direktno iz hamburga), a mi smo išli u petak u Kolding, pa onda juče dalje.

Juče za nas 500 km, za dukatistu 750.

Vrijeme za sada odlično, ali danas najavljena kiša.

Sa polaska:

Kolding Danska:

Egersund Norveska:

Jučerasnja ruta:

Dan treći

Dan započinjemo sa kafom.
Sunce. Raspoloženje na vrhunskom nivou!

Brzo doručkujemo, pakujemo se i pičimo dalje.

Drug Daniel ima kožnu jaknu i moto jeans, kaze obući će on kišno odijelo, ako podje kiša…
(Naravno ovaj što se iz svemira vidi u neon žutom odijelu, sve sa pokrivačima cipela u istoj boji).

Dobro mu ide odijelo uz dukatija crvenog…

Ja krećem bez kišnog odijela, ali nakon uporne i jake kiše, odijelo počinje da popušta, stajemo i ostatak nas koji smo u odijelima, navlačimo kišna odijela.

Moj izraz govori sve kako nam je lijepo.

Motori su bar oprani…

Putevi i Norveškoj su dobri, vozimo solidnom brzinom, sigurno i brzo. Priroda je nevjerovatna..

Moj problem je što sam bio pametan, stavio zatamnjeni vizir, tako da kad kiša pada, zaklopim vizir, i gotovo ništa ne mogu da vidim, vizir na motoru je zatamnjen, spojler na viziru od motora isto, tako da imam 2 sloja smoked, 1 sloj tamni. Jupi. *ebo me ćaća glupi…

Nekako dogurasmo do trajekta gdje smo čekali nekih 20 minuta..

Mjesto Lauvvik…

Vozimo dalje bez stajanja do destinacine za taj dan Preikestolen fjellstue. Kamp/hotel u blizini cuvenog Pulpit Rock-a, stijene iznad fjorda sa fantastičnim pogledom…

Mi, mokri kao da smo iz bazena izasli, odmah zauzimamo poziciju, sarmiramo španske radnice, dobijamo gratis kafu od njih..

Pogled na fjord sa terase hotela:

Pogled sa terase našeg “bungalova”

Jedan od bungalova pored našeg:

Pogled kroz prozor naše sobe (4 kreveta u maloj sobici, kreveti su na sprat)…

Lobi hotela i priroda nakon što je stala kiša

Svi osim mene su išli da hodaju do čuvene stijene, otprilike 4-5 sati hoda kroz šumu, zahtjevniji teren.. Hotel ima ponudu da iznajmiš čizme za planinarenje, 20 eur po paru čizmi.

Ja sam odlučio da ostanem u sobi, bol u donjim leđima, kiša su prevladali u odnosu na to da idem vidjet neki kamen..

Po povratku, drugovi su bili iscrpljeni, mokri.. uspjeli su uhvatit 5 minuta da se razvedrilo i da su mogli nesta vidjeti. Za mene, stijena ostaje da je posjetim drugi put, sad imam razlog da opet dođem ovdje…

Dan četvrti

Jutro počinje uz dobru kafu i fantastičan pogled.

Vremenska prognoza kaže oblačno, ali bez kiše.
Pakujemo motore i gas..

Prva pauza nakon polaska, stajemo i zabava počinje..

Stoje dva muškarca pored nas, komentarišu:

“ma ja kad vidim ove motordžije, ja se odma sklonim. Napravim rastojanje, bjež’ pusti budale, ‘će zaginut k’o zečevi. Moja skanija nemere to prepoznat, ne vidim ih ispred mene..” ja šutim, slušam šta će dalje reći. (Naravno, mi u grupi pričamo engleski, njemački i španski, tablice su sve hamburške, većinom su sa španskog govornog područja, jedan švabo i ja bosanac. Ja dakle pričam engleski, pomalo njemački, a oni španski.

Izlazi ženska osoba iz motela, prolazi pored nas, gleda motore i nas, ovu dvojicu ignoriše apsolutno.. kazu oni “vidiš brale, oni sve tetke pokupiše, a dobra je ova tetka, baš je metak”

Žena je srednjih godina, punija…

Cijela situacija mi je pomalo smiješna, prokomentarišem im na našem “ nema motora, bema ni tetki”..

Nasmijaše se (pomalo postiđeno čak), kažu otkud ti ovdje, i to još naš?!

Malo popričasmo, voze kamione za neku norvešku kompaniju, sezonski rade..

Slika ispod je mogu reci jedini ključni momenat koji će biti malo kasnije bolan za dušu i novčanik…

Ovdje odlučuju Njemac (u neonskom odijelu, ducati) da se zamijeni sa Meksikancem (triumph) za motore. Meksikanac hoće da proba ovaj tip motora, a njemac kupio dukatija bukvalno sedmicu prije ovog našeg puta.

Meksikanac je nekih 1,70, kraćih nogu..

Vozimo dalje, možda nakon 15 minuta vožnje, skrećemo sa puta da vidimo jedan mali buk, cesta je pjeskovita/šljunak.. izveli smo nekako do gore..

Buk:

Pravimo selfi nas 3, čujemo vrrruuuum, krrrrr…
Okrećemo se, nali je na podu, pomrio se dukatijem…

Kako se okretao, okliznula mu se noga i padose..

Steta na dukatiju je kozmetička, slomljen je lijevi stitnik guvernale, plastike izgrebane. Meksikanac, osim povrijeđenog ponosa, razočaranosti što je drugu oborio novi motor, je ok.

Pravimo grupnu fotografiju, njima dvojici nešto baš i nije do slikanja..

Vozimo dalje, priroda je apsolutno fantastična, moglo bi se stajati svakih 10 minuta za slikanje..

Nakon satak vremena, nailazimo na most koje ćemo i preći, ali prije toga odlučujemo da stanemo za slikanje..

Potrosnja nc-a je predivna, sa cijenama od 2,4€ po litru, vrlo sam zadovoljan da na ovim cestama trošim svega 3,1 litra.

Nakon 50tak kilometara, stajemo da dospemo gorivo i da vezicama stegnemo popucale dijelove na dukatiju..

Mjestašce je malo simpatično mjesto po imenu Suldal. Odmah pored pumpe, nalazimo supermarket i kupujemo klopu za ručak. Malo hljeba, salama, sir, paradajz, jagode.. ručak je spreman.

Jedemo na klupi pored vode, raspoloženje se vraća u top stanje, vrijeme nas služi i dobra smo ekipa. Za neke je ovo prva velika tura, sa nekima smo vozili manje jednodnevne ture, sve u svemu, odlična zezancija, tempo i stil vožnje.

Vozimo dalje, kišica pomalo pada, ubrzo je prolazimo i uživamo do kraja.

Nailazimo na jedan od mnogobrojnih vodopada, stajemo za slikanje i odmor.

Vozimo dalje, ubrzavamo tempo, cesta je predobra. Penjemo se preko planine, cesta perfektna, asfalt ravan, okuke duge i brze, vozimo max do vrha i stajemo pred tunelom.
Dukati i gs hoće još jednom da provezu dionicu..

Gs vozač hoće da pokaže ugao naginjanja motora, preko bmw aplikacije, ali nije konektovao motor sa mobitelom

Nisam ni ja štedio hondu

“Chicken stripes” ne postoje, guma je do ruba trošena..

Najveći problem su u suštini tuneli koji su ponekad vrlo slabo osvinetljeni, i kada uletim sa tamnim vizirom (suncane naočale vizir, ne znam kako se zove taj dio na kacigi), ništa živo ne vidim, nerijetko vozim u suprotnoj traci..

Budući da nosim naocale, spustim taj dio da mi ne prska voda na moje naočale, a da ipak imam hlađenje od vjetra.

Sad se već spuštamo, tempo je dosta brz, ulinećemo u nekakvu vodu, sve je u selundi mokro. Vizir, naočale, motor. Sitne kapljice, jedva ista vidim. Lijevi zmigavac i stajemo, došli smo do čuvenog vodopada Latefossen:

To još malo odmaramo, slikamo, i idemo dalje, nismo daleko od današnje destinacije, Trolltunga camping.

Dolazimo na destinaciju, parkiram se, kad pored mene parkiran nc, isti kao moj, samo malo starije godište.

Dok smo se raspakivali, momak prilazi prvo parkiranom gs-u sa belgijskim tablicama, zatim dolazi do te honde. Popričasmo malo, mi svi na okupu, kaže taj momak, ne znam tačno koja je godina, ovo je inače bajk od moje djevojke..

Naravno, svi prasak u smijeh, i ja dobih titulu sa motorom za djevojke (lady’s bike).

Ismijasmo se pošteno, pozdravili se sa belgijancem i svako na svoju stranu.

Kampovanje je u kao nekim bungalovima, 3 i 4 krevetne sobe, vrlo pristojno, čisto i udobno za spavanje. Malo je tijesno, ali nakon duge vožnje, čini mi se i kamen je udoban.

Tu provodimo noć, ujutro je rano ustajanje (u 5h) jer je plan da idemo da posjetimo Trolltungen, cuvenu stijenu. Odlučio sam da i ja idem, jer treba nešto i vidjeti osim ceste, zar ne?

Trolltunga: (spic stijena na lijevoj strani)

Nastavak putopisa “Sa sjevera na sjever” možete pročitati u temi na forumu klikom ovde.

---

Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

---