NaslovnaEdukacijaVodič za polaganje A kategorije

Vodič za polaganje A kategorije

-

Sezona vožnje dvotočkaša praktično počinje. Tokom zime nije prijatno, a često ni moguće voziti bilo šta sa dva točka. Zato već tradicionalno krajem marta mnogi budući motociklisti kreću u potragu za auto školom, sa ciljem da se obuče za vožnju motocikla i konačno polažu za odgovarajuću dozvolu. Iz tog razloga smo rešili da napravimo ovaj kraći vodič za polaganje A kategorije.

Da bismo vam preneli sve detalje oko obuke i polaganja, razgovarali smo sa dugogodišnjim instruktorom i vlasnikom auto škole Zona na Novom Beogradu, Jasminkom Vinčićem.

Možete li nam, za početak, reći koje sve A kategorije trenutno postoje za vožnju motocikala?

Trenutno postoje četiri kategorije dozvola za vožnju motocikala.

AM kategorija dozvola je za upravljanje mopedima, lakim triciklima i četvorociklima kojima zapremina motora ne prelazi 50 cm3, a snaga ne prelazi 4 kW i koji ne ostvaruju brzinu veću od 45 km/h.

A1 kategorija dozvola je za upravljanje motociklima čija radna zapremina nije veća od 125 cm3 i snaga motora do 11 kW, kao i teškim triciklima čija snaga ne prelazi 15 kW. Za obuku je potrebna lična karta i navršenih 15 godina.

A2 kategorija dozvola je za motocikle čija snaga ne prelazi 35 kW i čiji odnos snage motora i mase vozila nije veći od 0,2 kW/kg. Obuka se može započeti sa 17 godina, ali se polaganje vožnje može obaviti tek sa 18 godina.

A kategorija dozvola je za upravljanje motociklima i teškim triciklima čija snaga prelazi 35 kW. Obuka se može započeti sa 23 godine, ali se polaganje vožnje može obaviti tek sa 24 godine.

Šta je potrebno od dokumenata za polaganje za te kategorije? 

Osnovni dokument je lična karta i, nakon polaganja testa, lekarsko uverenje. U zavisnosti od toga za koju od A kategorija se odlučite, odnosno za koju ste stekli uslove da polažete, zavisi i koja još dokumenta treba da donesete pri upisu, kao i zakonom propisani minimalni broj časova koje morate da odvozite sa instruktorom.

2012 godine država je zakonom propisala i minimalne cene kojih se škole moraju pridržavati, a one važe i danas nakon 7 godina. Bitno su veće u odnosu na one pre 2012. godine zbog uvođenja obaveznog broja časova teorije i praktične obuke. Takođe, cene zavise od konkretnog kandidata, tj. njegovih drugih vozačkih dozvola ukoliko ih ima.

Kako izgleda obuka i polaganje, teoretski i praktični deo? Koliko traje svaki deo? Koliko prosečno treba vremena jednom kandidatu da završi kompletnu obuku i izađe na polaganje? 

Kandidatu kome je neka od “A” kategorija prva vozačka kategorija, dakle koji nema vozačku dozvolu, prvi korak je teorijska nastava od 40 časova.

Kandidat koji već ima vozačku dozvolu sa nekom o kategorija koje ne pripadaju “A” kategoriji, slušaju samo 7 časova teorijske obuke. Kandidati koji imaju neku od “A” kategorija, na primer “AM”, a žele neku jaču A kategoriju nemaju obavezu slušanja teorijske nastave.

Sledeći korak za sve njih je polaganje testa. Po položenom testu potrebno je izvaditi lekarsko uverenje za kategoriju za koju ste položili test (AM, A1, A2 ili A). Sa lekarskim uverenjem dolazite u auto školu i vozite potreban broj časova.

Obuka se izvodi na poligonu i na gradskim ulicama različitog intenziteta saobraćaja, postepeno od ulica sa slabijim intezitetom ka jačim. Za vreme obuke, instruktor i kandidat imaju stalnu komunikaciju putem npr. bluetooth ili radio veze.

Vodič za polaganje A kategorije
Vodič za polaganje A kategorije

Kandidati kojima je ovo prva kategorija, dužni su da pohađaju i kurs iz pružanja prve pomoći u slučaju saobraćajne nezgode. Kandidati koji već imaju neku kategoriju su oslobođeni ove obaveze. Kad odvoza potreban broj časova, kandidat je spreman da pristupi polaganju vožnje. U zavisnosti od potrebnog broja časova je i trajanje vašeg putovanja do vozačke dozvole. Najčešće je zastupljena A kategorija i to situacija kad kandidat već poseduje AM kategoriju. Tada vozi 20 časova i kompletna obuka se može završiti za 30-45 dana.

Samo polaganje testa se vrši u prostorijama auto škole na kompjuterima koji su povezani sa MUP-ovim informacionim sistemom za osposobljavanje kandidata za vozače (ISO). Kandidati koji prisustvuju polaganju, imaju različit test koji im ISO u trenutku početka ispita dodeli. Sam tok polaganja ispita se snima audio-video uređajem. Za vreme testa kandidat može da menja odgovore na pitanja ukoliko se predomisli. Jednom kad potvrdi “kraj ispita”, izlazi mu rezultat da li je položio ili ne.

Na praktičnom delu ispita smo takođe stalno povezani sa ISO sistemom. Na početku se unesu podaci o kandidatu i ISO kandidatu dodeli jednu od minimum 15 postojećih trasa po kojoj se za vreme ispita kreće. Ispit se sastoji iz dela u kom se rade poligonske radnje i dela gde se polaže “gradska vožnja”. Za vreme ispita kandidat je putem radio, blutut ili neke druge veze povezan sa ispitivačima, kreće se ispred njih i to putanjom koju je ISO sistem odredio na početku ispita. Za vreme ispita vode se od strane dva ispitivača, dve nezavisne bodovne liste. Da bi kandidat položio mora da ima pozitivan rezultat kod oba ispitivača. Po završetku ispita kandidatu se saopštava rezultat.

Šta ti misliš o novom sistemu obuke, da li je bolje sada nego ranije pre 2012. godine? Šta misliš da je bolje, a šta bi još trebalo promeniti i doraditi?  

Novi sistem obuke je stupio na snagu u oktobru 2012 godine i doneo je dosta novina. Najvažnija od njih je da uopšte postoji neki sistem jer ga do tada nije ni bilo.

Obuka se pre toga svodila da “iznajmite” u MUP-u “L” tablicu na 15 dana, okačite je na svoj motor i za tih 15 dana se samostalno obučavate. Potom ste se prijavljivali za polaganje testa i zatim vožnje i to je to. To je tada i moglo nekako funkcionisati jer je tada postojao veliki broj motociklista koji su već godinama posedovali svoj motocikl i svakodnevno ga vozili nelegalno, te im je tadašnji sistem polaganja dobro došao kao neka vrsta jednostavne “legalizacije” vožnje motocikla.

Međutim, u današnje doba kad motocikl postaje najekonomičnije sredstvo za prevoz, pogotovo u gradskim uslovima, kad od nečega što je predstavljalo jedan način života postaje vrlo praktično prevozno sredstvo i svakodnevna potreba, pojavljuje se veliki broj ljudi koji su to shvatili i odlučili da nauče da to sredsto valjano koriste, a da pri tom nisu nikad bili ni u prilici da sednu na njega.

Zato je sada bilo potrebno stvoriti novi sistem obuke koji će u svet motociklizma uvesti i kandidate bez ikakvog predznanja o vožnji motocikala i skutera.

Najveća mana ovog sistema je njegova krutost. Svaki kandidat koji dođe na obuku je priča za sebe i nemoguće ih je sve obučiti istim pristupom. Na primer, kandidat da bi polagao za punu “A” kategoriju mora ispuniti samo jedan uslov, a to je da je stariji od 24 godine.

Ako su već pravljene pre te pune A kategorije još tri kategorije da bi kandidat postepeno sazrevao kao motociklista, što je stvarno jedini pravi put, zašto se onda ne radi na tome, zašto onda postoji samo starosni uslov od 24 godine? Ne treba nikakvo predznanje. Ništa, samo 24 godine i vozi Miško. Ili bar da kandidat koji položi za na primer A1 kategoriju, kad napuni 18 godina dođe, odvoza potreban broj časova i izađe na polaganje vožnje za A2, nakon dve godine ponovi proces i polaže za punu A. Tada bi se ljudi lakše odlučivali da idu postepeno kategoriju po kategoriju i lagano bi sazrevali kao motociklisti. Na žalost ne može.  Za svaku novu A kategoriju ponovo polažemo opet isti test što kandidatima oduzima i vreme i novac. I onda kad se preračunaju dođu i kažu daj odmah za A, pa šta bude.

Ako nema druge mogućnosti, nekako bi se i to premostilo da nam je bar omogućeno da kandidata na obuci postepeno provučemo kroz niže kategorije, pa kad ih savlada da onda pređe na obuku na motociklu A kategorije. Međutim, ne može. 

Ako ste rešili da polažete za punu A kategoriju, položite test za A, dođete u školu i odmah sedate na motor A kategorije. Ti motori su za prve korake previše i teški i snažni.  Obuka na taj način je nemoguća misija. A dovoljno bi bilo u proseku 5-6 časova na lakšem motoru niže kategorije da se savlada strah i održavanje ravnoteže. Kasnije je sve lakše i opušteno se prelazi na veći motocikl, ali za tako nešto moramo čekati na nečije razumevanje i dobru volju da se to u zakonu promeni. Ili da se zabrani direktno polaganje za punu A kategoriju, već da uslov bude posedovanje minimum A1 kategorije. Nadam se da, ako slučajno dođe do nekih izmena, da će se odlučiti za prvu opciju. 

Vodič za polaganje A kategorije
Vodič za polaganje A kategorije

Sa kakvim predznanjem je potrebno da kandidati dođu, tj. šta se pokazalo u praksi – ko najbolje i najbrže savlada praksu, a ko se najviše muči? 

Ako čovek nešto stvarno želi i ako je uporan, sve će savladati i naučiti. Ali naravno, neko ko poseduje izvesnu dozu talenta, u ovom slučaju da ima osećaj za ravnotežu i da ga dobro “slušaju” ruke i noge, lakše će i brže savladati obuku. Takođe je poželjno i da ima dovoljnu visinu da može, dok sedi na motoru, nogama dohvatati tlo i jedan minimum snage da pri nekim manjim naginjanjima u mestu može vratiti motor u uspravni položaj. Taj minimum visine i snage je potreban početniku da bi imao osećaj sigurnosti i kontrole nad situacijom. Tako bi bio otvoreniji za vežbanje radnji potrebnih za upravljanje motociklom. Ovo se najviše odnosi na one kojima je to prvi susret sa vožnjom motocikla, a ipak se odluče za punu A kategoriju.

Sledeće po važnosti je prethodno iskustvo u saobraćaju. Mnogo znači ako kandidat ima već neku kategoriju i ako svakodnevno učestvuje u saobraćaju. Takav kandidat zna da se ponaša u saobraćaju, zna odakle dolazi opasnost, ko ima pravo prvenstva. Ume da proceni brzinu kretanja drugih učesnika, kako onih koji mu dolaze u susret, tako i onih koje samo vidi u retrovizorima, te na osnovu tih saznanja donosi pravilne odluke.

Šta misliš, da li je uvođenje dodatnih A kategorija pomoglo? Da li su dobro odmerene kategorije? Koja kategorija je najpopularnija za polaganje?

Uvođenje ovih novih “A” kategorija je bila dobra ideja ako joj je cilj bio postepeno uvođenje u svet motociklizma i borbu sa opasnostima koje on sa sobom nosi, ali nije se ostalo dosledno. Trebalo je ili zakonski odrediti da se polaže jedna po jedna od “A” kategorija, pa da vozači motocikala postepeno sazrevaju ili auto školama omogućiti da ih postepeno provedemo kroz te kategorije da bi se lakše prilagodili vožnji većeg i jačeg motocikla. Na žalost, nijedna opcija nije uvedena u zakon tako da imamo situaciju da je za najpopularniju punu “A” kategoriju jedini uslov da kandidat ima 24 godine. Nikakvo predznanje nije važno, ali na obuci mora da se od početka obučava na motociklu preko 600 kubika i preko 40 kw, što je za mnoge koji žele da uče vožnju motocikla, često nemoguća misija.

Šta je najvažnije da budući motociklisti nauče? Na šta im posebno skrećeš pažnju tokom obuke?  

Obuka se sastoji iz dve faze. Prva faza je savlađivanje upravljanja i kontrole nad motociklom a druga faza je njegovo pravilno i propisno učestvovanje u saobraćaju.

I to mora ići tim redom. Ne može se očekivati od nekoga ko se bori sa motociklom, ko razmišlja kako da skrene ili prebaci brzinu, da usput prati i sva dešavanja oko njega. Jednostavno je nemoguće. Kad upravljanje prestane biti problem, tek onda kandidat može odvojiti više pažnje na saobraćajne situacije. Tek tada može da prati savete i uputstva koja mu upućujem preko radio veze. 

Koliko je interesovanje za polaganje za A uopšte, makar gledajući na nivou tvoje auto škole? Da li raste broj kandidata ili opada? 

Interesovanje je u stalnom porastu, ali je u porastu i broj auto škola koje se bave obukom za A kategoriju pa se taj porast kompenzuje. Na žalost, moram da napomenem da je mali broj auto škola koje stvarno znaju da obuče kandidata. Pogotovo onog ko počinje od “nule”, to jest prvi put seda na vozilo sa dva točka, a pri tom je mnogo snažnije od bicikla. Većina ih je ubacilo A kategoriju u svoj program u nadi da će se u školu upisivati kandidati iz “starih dobrih vremena” koji već voze motocikle i koje će oni sa par saveta za nekoliko časova da spreme za ispit. Međutim, stvari sve teže funkcionišu na taj način jer su ti “stari dobri” kandidati uglavnom potrošeni i mi uglavnom radimo sa pravim početnicima kojima je potrebna često više nego jedna kompletna obuka. Tada je računica prosečne škole vrlo nepovoljna. Zakonodavac koji je propisivao cene obuke, postavio je cenu časa A kategorije ispod cene časa za B, a ovde se kompletna obuka izvodi sa dva vozila što znatno uvećava troškove. Pritom časovi i dnevnice instruktora zavise od vremenskih uslova, a rizik i potrebno iskustvo su toliko veći u odnosu na B kategoriju da ih je nemoguće ukalkulisati u cenu i postaviti neku realnu.

Da li kandidati dođu sa već kupljenom svojom opremom (kaciga, jakna, rukavice) ili se time bave tek posle polaganja?

Većina kandidata koji dođu na obuku, od opreme ima samo “dobru volju”. U školi se snađu sa nekom “univerzalnom” kacigom i tako se uglavnom obuka i završi. Po položenom ispitu se tek razmišlja o kupovini motocikla, a onda i o kupovini opreme koja će biti u stilu sa odabranim ljubimcem.

Kakve i koje motocikle tvoji kandidati planiraju da kupe nakon polaganja?  

U priči sa kandidatima sam stekao utisak da kandidati sa položenim A1 i A2 kategorijama najčešće za prvi motor biraju skuter. Drugi izbor im je neki manji enduro motocikl. Međutim, kandidati koji polože za punu A kategoriju imaju malo šarenije želje, ali i tu je najinteresantniji tip motocikla enduro – putni enduro. Zatim su tu naked motocikli, u nešto manjem broju neki kruzer, ali ima i onih koji odmah traže R-mašinu. Kažu to vole, to ih radi i samo zbog toga su i došli. Uzaludno je moje ubeđivanje da to ostave za drugu godinu, a da za prvu godinu vožnje uzmu nešto zgodnije za sticanje iskustva.


Predlažemo da pročitate:
>> Novi zakon: probna vozačka dozvola za A kategoriju!


Koliko trenutno košta obuka, polaganje, priprema za polaganje (npr lekarsko uverenje i sl) itd? 

Cena obuke zavisi od toga za koju kategoriju se odlučite i da li i koje kategorije već posedujete. Na to treba još dodati cenu lekarskog uverenja koje se kreće od 1.500 do 3.000 dinara u zavisnosti od odabrane ustanove koja vrši lekarske preglede. 

Na kakvim motorima kandidati uče vožnju, da li je i dalje zabranjeno da uče na skuterima bez manualnog menjača?  

Što se tiče motocikala za obuku kandidata, zakonodavac je propisao potrebnu minimalnu i maksimalnu snagu i kubikažu za određenu kategoriji. Dakle, motocikli na kome se obučavate mora pripadati kategoriji za koju se kandidat obučava. Zbog sve većeg broja skutera i zbog njihove sve veće uptrebljivosti snage i veličine sada se obuka za bilo koju od kategorija može vršiti i na motociklima sa manualnim, ali i sa automatskim menjačem.

Vodič za polaganje A kategorije
Vodič za polaganje A kategorije

Šta kandidati govore da im je najteže u smislu ulaska u motociklizam? Šta im nedostaje, imaju li dovoljno informacija i saveta od iskusnijih motociklista?

Zahvaljujući internetu, kandidati uglavnom dolaze dobro informisani i teorijski dobro “potkovani”. Nekada čak i više nego što treba, pa dok mi pokušavamo da nekako izvršimo skretanje u drugu ulicu, oni već načitani razmišljaju kako i da li primeniti counter steering. Polako, ljudi! Smirujem ih i kažem doći ćemo i do toga, samo postepeno, sve u svoje vreme. Poneko ima priliku da poznaje nekog starijeg motociklistu koji je spreman sa njim podeliti svoje iskustvo. To zna biti vrlo korisno u većini slučajeva, osim kad taj stariji motociklista nije neki mačo-men koji daje početniku savete kako se “muški” vozi motocikl jer to “muški” najčešće znači – ne baš u skladu sa propisima i sa povećanim rizikom sa kojim početnik nije spreman da se izbori. 

Pošto si već decenijama u obuci budućih motociklista, da li misliš da sada budući vozači motocikala nakon obuke izlaze na ulicu potpuno spremni na sve što ih čeka ili im je i dalje potrebna neka dodatna obuka?  

Kao i kandidati svih ostalih kategorija, tako i kandidati koji tek polože za neku od “A” kategorija izlaze na ulicu sa jednim minimumom znanja. Taj nivo znanje bi im trebalo biti dovoljan da, ako su pametni i savesni, nastave samostalno sa daljim učenjem i uvežbavanjem radnji sa kojim su započeli na obuci. Dakle, tu novu vozačku dozvolu treba da shvate kao papir sa kojim mogu dalje sa nekim ili samostalno da nastave sa učenjem. Otprilike kao da su dobili probnu dozvolu kao i novopečeni vozači B kategorije. Neka dodatna obuka poput BJBikers kurseva bezbedne vožnje je više nego poželjna i svaki novi vozač A kategorije bi trebalo da je prođe. Ne zavaravajte se da sve znate, čak i mi što godinama aktivno vozimo imam uvek nešto novo da naučimo. Pritom, vožnja motocikla je veština koju treba iznova i stalno vežbati da bi se ostalo u formi.

Kakav ti je utisak u smislu stanja u saobraćaju danas, pretežno mislim na Beograd pošto tu živiš i sam si aktivan motociklista? Da li se popravio odnos ostalih vozača prema dvotočkašima? Da li su drugi vozači svesniji da postojimo?  

Po ovom pitanju situacija je i dalje “šarena”. Sve češće mi se dešava da mi vozači automobila, kad me primete u retrovizoru, omoguće lakši prolaz pored njih laganim pomeranjem vozila ka ivičnjaku, Sve češće me obraduju kad obrate pažnju na mene i pokušaju da mi na neki način pomognu ili bar manje smetaju. Ali… i dalje mi se dešava da me “ne vide” i da me kao slabijeg iseku pri uključivanju u saobraćaj, izguraju sa pravca kretanja.  Ali sveukupni utisak mi je da kao društvo napredujemo i više obraćamo pažnju na motocikliste.

Vodič za polaganje A kategorije
Vodič za polaganje A kategorije

Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka oko 10h šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 


Ivan Pavlović
Ivan Pavlović
Osnovao bjbikers.com sajt davne 2005. godine, sa idejom da okupi motocikliste koji vole putovanja, vikend vožnje, moto sport i samostalno popravljanje svojih dvotočkaša. Inicirao većinu tradicionalnih BJB akcija. Minimizovao je vožnju motocikla po gradu, fokusirao se na moto stazu i višednevna putovanja. Suprug, otac dvoje dece.