Naslovna Blog Stranica 45

Yamaha MT-03 – Pravi momački motocikl

0

Motocikli niže radne zapremine u poslednje vreme dobijaju na popularnosti. U poslednja dva meseca testirano je nekoliko motocikala radne zapremine od 300 – 450 cm3. Yamaha MT-03 je bio jedan od tih motocikala sa kojim smo prošli oko 700 km mešovite vožnje.

Grad, auto put, regionalni put, dan, noć, kiša, toplo. Otprilike smo sve zaokružili tokom testa i Yamaha MT-03 uvek je bila na visini zadatka. Samo jedna stvar mogla bi joj se staviti kao zamerka, ali ovaj “maleni” motocikl pruža ogromnu dozu zabave i praktičnosti.

Potiče iz velike MT familije koju čini gama počev od MT-125, preko pomenutog MT-03, zatim MT-07, MT-09 do prejakog MT-10. Yamaha MT-03 zamišljena je kao prelazni motocikl za popunjavanje jaza između MT-125 koji se vozi sa A1 vozačkom kategorijom i MT-07 koji ide na punu A kategoriju (doduše, može i sa A2 vozačkom za verziju sa 35 kW).

Baš zbog tog što je takoreći motocikl na prelazu između MT-125 i MT-07, Yamaha je morala da se potrudi da napravi zanimljiv i praktičan motocikl kako kupci ne bi odmah prešli na MT-07. Ono što mogu da posvedočim je da su uspeli u tome, a do kraja teksta ćete shvatiti i zašto je to tako.

Yamaha MT-03
Foto: BJBikers

Savršen agregat

Iako poseduje radnu zapreminu od “samo” 321 cm3, MT-03 pokreće dvocilindrični redni, vodeno hlađeni agregat koji je pravi dragulj. Prva stvar koja me je iznenadila je snaga i obrtni moment koji su linearni od niskih pa sve do visokih obrtaja.

Očekivao sam da će agregat raditi “siromašno” na niskim obrtajima zbog EURO5 emisionog standarda, ali je Yamaha zaista odradila dobar posao. Iz pomenuta 321 cm3 izvučeno je 41,4 KS (30,9 kW) na 10.750 O/Min i maksimalni obrtni moment od 29,6 Nm na 9.000 O/Min. Druga stvar koja je odlično odrađena je šestostepeni menjač koji je precizan i “mek” pri šaltanju.

Kada se agregat razvrti u više obrtaje, pruža zvuk i osećaj kao da je reč o četvorocilindrašu, a ne malenom dvocilindrašu.

Pored toga što odlično ide, Yamaha MT-03 je pažljiva sa potrošnjom goriva. U zavisnosti od toga kako ga vozite MT-03 troši od 3,5 – 4,5 litre goriva na 100 km. Ako uzmete u obzir da je zapremina rezervoara 14 litara, dolazite do autonomije od preko 300 km.

Maksimalna brzina nije za potceniti i ovaj maleni, ogoljeni projektil bez problema hvata na satu neočekivanih 175 km/h.

Lagan, okretan, brz kroz krivine

Čuvena “deltabox” šasija nosi agregat i Yamaha je uspela da prenese ono po čemu su najprepoznatljiviji – upravljivost. Ogibljenje nije ništa posebno, već se radi o osnovnoj KYB obrnutoj prednjoj viljušci sa prečnikom štapova od 37 mm i zadnjim amortizerom koji ima mogućnost podešavanja predopterećenja opruge. Međutim, ciklistika motocikla i ogibljenje, zajedno sa šasijom i položajm vozača odlično su pogođeni.

MT-03 u krivine ulazi napadački i bez zadrške, kroz krivine prolazi savršeno, a zahvaljujući živahnom agregatu izlazak iz krivina je zabavan. Njegova okretnost i međuosovinsko rastojanje od svega 1.380 mm omogućavaju i odlčne manevarske sposobnosti prilikom vožnje kroz grad.

Položaj sedenja je uspravan, upravljač je širok, a nogostupi postavljaju noge u prav položaj tako da možete da se vozite i na duže izlete bez zamaranja. Sedište je široko, malo tvrđe, ali nije neudobno. Naravno, na zaštitu od vetra ne možete računati jer je reč o naked motociklu, ali Yamaha nudi vizir kao dodatnu opremu i taj vizir vas može donekle zaštiti od vetra.

Rezervoar je proširen u gornjem delu kako bi pružio uporište za kolena prilikom kočenja i prolaženju kroz krivine i vidi se da je rađen sa ciljem, a ne samo radi estetike. Sedište je postavljeno na 780 mm, a iako je sedište niže postavljeno, MT-03 mogu da voze i viši vozači.

Jedina stvar oko koje Yamaha nije briljira sa MT-03 su kočnice. Iako poseduje jedan disk prečnika 298 mm napred, zastarela aksijalno postavljena dvoklipna čeljust ne grize dovoljno jako. Sa 80 km/h – 0 km/h zaustavni put nije loš i iznosi 27 metara, ali kada je reč o kočenju sa 100 km/h – 0 km/h situacija se drastično menja i zaustavni put iznosi 37,4 metara.

Još jedna od prednosti je masa motocikla koja sa svim tečnostima iznosi svega 168 kg, te se sa MT-03 zaista lako družiti i igrati.

Kada na red dođe zamena guma, trošak neće biti velik, jer su gume u dimenzijama 110/70-17 napred i 140/70-17 pozadi. U svim situacijama su gume držale odlično i fabrički su montirane Dunlop Sportmax GPR300F.

Yamaha MT-03
Foto: BJBikers

Agresivan dizajn, jednostavna tehnologija

Od tehnologije i elektronike, na MT-03 neće pronaći puno toga. Monohromatska instrument tabla je jednostavna, pregledna u svim uslovima i sa sasvim dovoljno osnovnih informacija. Povezivanja sa pametnim telefonom nema. ABS je sve što ima od elektronskih pomagala i to je dovoljno.

LED svetla pružaju dobru vidljivost i farovi prate dizajn i stil ostalih modela iz MT serije. Nekom se sviđaju, nekom ne, ali dobro obavljaju svoj posao.

Foto: BJBikers

Sam dizajn je jedan od onih koji je podelio mišljenja. Izgled Yamahe MT-03 ili volite ili ne volite. Oštre crte “alien” dizajn, minimum oklopa. Realnost je da kad sednete i provozate ga, ostanete oduševljeni snagom i upravljivošću koju ovaj mališa nudi. Od svih konkurentnih motocikala u klasi ima najmanju radnu zapreminu, što mu dodatno daje na vrednosti kada se pogledaju performanse.

Yamaha MT-03 za 2023. godinu trenutno košta 6.390 EUR i za taj novac se dobija jedan pouzdan motocikl. Firma Yamaha Barel koja nam je i ustupila MT-03 na test vas poziva da dođete u neki od njihovih salona u Beogradu ili Nišu i probate MT-03 ili neki drugi testni motocikl koji vas zanima.

Njihovu detaljnu ponudu motocikala možete videti i na njihovom sajtu.

Ukoliko posedujete MT-03 i želite da ostavite svoj utisak, to možete učiniti u temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Benelli TRK702 i TRK702X – Konačno, snažniji!

0
Benelli TRK702 i 702X
Foto: Benelli

Jedan od najpopularnijih i najprodavanijih motocikala u poslednjih nekoliko godina, Benelli TRK502 dobio je svog jačeg naslednika u vidu TRK702 i TRK702X modela. Dugo očekivani model konačno je stigao i na naše tržište i vreme je da ga detaljno predstavimo.

Benelli TRK502 je predstavljen još 2017. godine i brzo je postao dobro prodavan i nekoliko godina je na jakim tržištima poput Italije držao poziciju najprodavanijeg motocikla. Budući da se svet motociklizma dobro zavrteo od tad i da su drugi proizvođači uhvatili korak sa Benellijem i predstavili slične motocikle, počela je trka u ovom segmentu. Uvidevši potrebu za snažnijim agregatom, Benelli je prošle godine predstavio snažniji TRK702 koji je stigao i na naše tržište.

Nije reč o samo snažnijem agregatu, već je ceo motocikl pretrpeo redizajn kako bi Benelli pokušao da TRK702 preuzme štafetu od TRK502 modelu i da ostane najprodavaniji motocikl.

Benelli TRK702
Benelli TRK702 Foto: Benelli

Snažniji agregat veće radne zapremine

Glavna i najveća novina na novom TRK702 modelu jeste novi agregat. Dvocilindrični redni, vodeno hlađeni agregat i dalje je glavna konfiguracija, ali je radna zapremina povećana na 698 cm3. Povećanje radne zapremine prati i veća snaga koja sada iznosi solidnih 70 KS (51,5 kW) na 8.000 O/Min i maksimalni obrtni moment od 70 Nm na 6.000 O/Min.

Prema ovim podacima vidimo da se Benelli trudio da TRK702 ima što veći obrtni moment na nižim obrtajima kako bi isporuka snage bila što linearnija. Raspored paljenja je na 180 stepeni kruga radilice. Napajanje gorivom se obavlja preko direktnog ubrizgavanja i tela gasa prečnika 41 mm.

Foto: Benelli

Šestostepeni menjač sada je uparen sa proklizavajućim kvačilom, a uz to je dizajnirano da poluga kvačila zahteva manji pritisak, takozvana “assist” funkcija koju je Benelli za ovu priliku nazvao “torque converter”.

Ako imate A2 vozačku kategoriju, ne treba da budete razočarani, jer će TRK702 dolaziti i u verziji sa snagom limitiranom na 35 kW.

Masivna prednja viljuška, dobre kočnice i niže sedište

Kada uživo gledate novi TRK702 prva stvar koja upada u oči je masivna obrnuta prednja viljuška sa prečnikom štapova od čak 50 mm i hodom od 140 mm. Zadnji amortizer ima hod od 45 mm i podešavanje predopterećenja opruge i povrata, dok hod zadnjeg točka iznosi 154 mm.

Poput TRK502 modela, Benelli je i za TRK702 upotrebio cevastu šasiju sa čeličnim pločama. Ukoliko je raspored mase i balans ostao manje – više isti, znamo da će TRK702 biti stabilan motocikl.

Masa motocikla je bila nešto što je zamerano TRK502 modelu, a dobra vest je da je masa sada gotovo identična i iznosi 232 kg. Ako uzmemo u obzir da je snaga znatno veća, kao i da TRK702 poseduje rezervoar zapremine 20 litara, dolazimo do prihvatljivog odnosa mase i snage.

Druga stvar koja će vam skrenuti u pažnju su masivne, četvoroklipne, radijalno postavljene kočione čeljusti i diskovi prečnika 320 mm, dok se pozadi nalazi jednoklipna čeljust i disk prečnika 260 mm.

Foto: Benelli

Budući da postoji i TRK702X verzija, ona će se razlikovati upravo po drugačijim kočnicama i žbičanim točkovima različitog prečnika, kao i više postavljenim sedištem. TRK702X će posedovati aksijalno postavljene čeljusti i prednji točak prečnika 19″ kao i Pirelli Scorpion SRT gume.

Dimenzije točkova na TRK702 su 120/70 – ZR17 M/C 58W za prednji i 160/60 – ZR17 M/C 69W za zadnji točak i dolaze sa livenom felnom i Pirelli Angel GT gumama.

Benelli TRK702X
Benelli TRK702X Foto: Benelli

Dobra vest za niže vozače je podatak da je sedište postavljeno na 790 mm od tla, tako da i niži vozači mogu bez problema da nogama dosegnu podlogu.

Moderniji TRK

Unapređenja nisu samo na mehaničkom nivou, već i na polju elektronike. Instrument tabla je za novi TRK702 potpuno digitalizovana u vidu potpuno kolorizovanog TFT ekrana dijagonale 5″. Suvišno je nabrajati da instrument tabla prikazuje sve informacije, počev od brzine kretanja, broja obrtaja, odabranog stepena prenosa, itd.

Takođe, instrument tabla nudi mogućnost povezivanja sa pametnim telefonom, kao i prikaz navigacije preko Carbit aplikacije.

Za vožnju u noćnim uslovima kao i vidljivost preko dana zaužena je svetlosna grupa koja je kompletno izvedena u LED tehnologiji.

Foto: Benelli

Od dodatne opreme biće moguće ugraditi grejače ručica i grejače sedišta, a sada u standarnoj opremi dolaze štitnici ruku.

Unapređeno sve što je traženo

Kada se sagleda kompletna specifikacija, Benelli je na TRK702 unapredio sve ono što su vozači tražili, pre svega snažniji agregat koji će sigurno doprineti još veće komforu u vožnji.

Ohrabrujuće je i to što cena nije previše porasla. Benelli TRK702 dolazi po ceni od 7.690 EUR, dok će TRK702X koštati 7.990 EUR. Garancija iznosi 2 godine na neograničenu kilometražu.

Ukoliko vas zanima više detalja o TRK702 i TRK702X modelu, možete posetiti Burnout salon na adresi Bulevar Arsenija Čarnojevića 95A u Beogradu ili možete posetiti njihov veb sajt.

Za utiske povodom novog Benelli TRK702 i 702X modela možete posetiti temu na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Za vikend trke na NAVAK-u!

0
Trke NAVAK

Predstojećeg vikenda očekuje nas nova runda šampionata Srbije. Za razliku od prethodne runde vožene na stazi Grobnik, za vikend se trke za šampionat Srbije voze na NAVAK-u. Biće to idealna prilika da uživo gledate trke naših vozača.

Šampionat Srbije je u punom jeku, jer su ostala još samo dva trkačka vikenda. Jedan se vozi sad za vikend na stazi NAVAK, dok će se poslednji trkački vikend održati na stazi Grobnik u Hrvatskoj.

Upravo zato će ovo u nekim disciplinama biti odlučujući trkački vikend jer će vozači dati sve od sebe da na domaćem terenu ostvare što bolje rezultate, da ne ostavljaju nedovršen posao za Grobnik.

Moto Klasik šampionat bodovaće se i za BMU šampionat, tako da ni tu zasigurno neće biti dosadno.

Da će biti šta da se vidi, sigurno će biti. Naši vozači poslednjih par godina ostvaruju dobre rezultate, što su pokazali i rezultati pojedinih naših vozača koji su nasupali u Alpe Adria šampionatu na trkama na Brnu, Slovakiaringu i Grobniku.

Elem, šampionat Srbije startuje u subotu i podeljen je u dva trkačka dana i tokom oba dana će se voziti trke. Na fotografiji ispod možete pogledati satnicu trkačkog vikenda koja ne bi trebalo da odstupa od planirane, osim ako ponovo bude potop i kiša, mada je za sad vremenska prognoza stabilna.

Za vikend trke na NAVAK-u!
Raspored i satnica trkačkog vikenda Izvor: Moto Savez Srbije Za vikend trke na NAVAK-u

Publika je naravno dobrodošla da prati trke. Ukoliko se ništa nije menjalo, publika će trke moći da prati sa bedeme pored startno ciljnog pravca, sa kog se vidi veći deo staze.

Ukoliko želite da idete grupno na trke, predlažemo da posetite temu na forumu i možda sa nekim od forumaša dogovorite zajednički odlazak.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Zontes 350E – Praktičan i dobro opremljen maxi skuter

0
Zontes 350E
Foto: BJBikers

Zontes 350E – još jedan takoreći maxi skuter koji zaslužuje pažnju, a to sam zaključio na osnovu testa i 620 km pređenih u mešovitoj vožnji grad – otvoren put. Koliko god imali averziju od novih motocikala i skuteru na tržištu, Zontes 350E zaslužuje da pročitate ovaj tekst i utiske sa testa.

Rođen u Zontes familiji motocikala i skutera čiji razvoj teče već dovoljno dugo da znaju da naprave dobro vozilo i da misle i na neke sitnice koje na prvu loptu deluju previše, ali posle određenog vremena se uvuku pod kožu i u naviku.

Upravo je Zontes 350E skuter koji je ujedno dobro gradsko vozilo, ali i sredstvo sa kojim možete da pobegnete iz grada i odete u vikend avanturu.

Agregat solidnih performansi

Zontes je za 350E i 350D skuter pripremio prilično jednostavan i lagan agregat sa blokom od legure aluminijuma. Jednocilindraš, vodeno hlađen, radne zapremine od 349 cm3, sa jednom bregastom osovini u glavi ima više nego dobre performanse za ovu konfiguraciju agregata. Isporučuje 37 KS na 7.500 O/Min i maksimalni obrtni moment od 38 Nm na 6.500 O/Min.

To što ima već obrtni moment od snage se oseti od samog starta jer je Zontes 350E odmeren na gasu i nije stidljiv na ubraznjima.

CVT prenos je odmeren tako da se u samom startu oseti da bi mogao biti još startniji, ali je zato startnost žrtvovana radi malo veće maksimalne brzine koja prema brzinomeru iznosi 157 km/h (deklarisana brzina po fabričkim specifikacijama iznosi 129 km/h, što znači da je brzinomer malo ambiciozan).

Sa praktične strane se to ogleda u tome što 350E bez bojazni možete voziti i na auto – putu jer se brzina od 100 – 110 km/h (realne brzine) održava sasvim lako i agregat nije u prevelikim obrtajima.

Ubrzanje na nešto manje od 400 metara možete pogledati na sledećem snimku:

Druga praktična strana je ušteda goriva jer je deklarisana potrošnja oko 3,3 litre na 100 km. Ni potrošnja u realnim uslovima nije daleko od deklarisane, ako vozite 80 km/h na otvorenom putu. Po gradu i pri vožnji na većim brzinama potrošnja se kretala od 3,5 – 4,5 litre, što je zanemarljivo naročito ako se u obzir uzme da je zapremina rezervoara čak 16 litara! Dakle, napunite rezervoar i neko vreme zaboravite za punjenje goriva.

Iako je reč o jednocilindrašu, vibracija nema puno i osete se samo na momenat u određenim obrtajima ili ako agregat konstantno držite u visokim obrtajima od 7.000 O/Min pa naviše.

Sve u svemu, dobro odmeren i jednostavan agregat te cenim da će biti i dugovečan.

Udoban, dosta mesta ispod sedišta, upravljiv

Pri dizajniranju Zontes je vodio računa o udobnosti i komforu na 350E modelu. Geometrija i raspored mase su dobro raspoređeni te se ukupna masa od 196 kg sa svim tečnostima ne oseti u vožnji pa čak ni pri dizanju na centralni štender koji dolazi kao standardna oprema.

Što znači da je težište mase nisko i gotovo jednako raspoređeno na oba točka, a pomenuti centralni štender je na pravom mestu. Vodilo se računa o tim stvarima i svaka čast za dobru odmerenost.

Od ogibljena napred se nalazi klasična teleskopska viljuška bez podešavanja koja dobro obavlja posao, a pozadi se nalaze dva amortizera. Generalno 350E ima dobru upravljivost i pored međuosovinskog rastojanja od 1.565 mm. Osećaj na ulasku u krivinu je dobar, zbog većeg međuosovinskog rastojanja ima stabilnost kroz krivinu, na kočenju i na ubrzanju.

Po pitanju kočnica Zontes 350E može da se pohvali odličnim J.Juan četvoroklipnim, radijalno postavljenim kočionim čeljustima. Zbog veće mase i međuosovinskog rastojanja zaustavni put sa 80 km/h – 0 km/h iznosi ne velikih 26 metara i to spada u odlične rezultate kočenja.

Sedište je široko, udobno, a mesta za noge ima dovoljno i za više vozače i ne treba da brinete da ćete kolenima udariti o upravljač, jer je dovoljno široko i visoko postavljen. Sedište je iz jednog dela, ali deo za suvozača je više postavljen tako da vozač faktički dobija i mali naslon.

Vetrobran je visok i elektronski je podesiv preko dugmeta koje se nalazi na levoj strani upravljača. Uopšte, Zontes je skoro sve napravio na dugme, ali će više o tome biti u sledećem poglavlju. Osim vetrobrana, fabrički dolaze i štitnici za ruke tako da je vozač u potpunosti zaštićen od vetra. Ukoliko vam je u nekom slučaju i dalje hladno, tu su grejači ručica koji će vam zagrejati ruke i pri hladnijem vremenu, tako da ako ćete 350E koristiti za odlazak na posao možete ga koristiti i u zimskim mesecima.

Prostora ispod sedišta ima za dve full face kacige i tu se nije štedelo na prostoru.

Dodatni prostor za odlaganje sitnica nalazi se napred, sa obe strane, s tim što se sa desne strane nalazi i USB utičnica za brzo punjenje uređaja. Te pregrade napred su prilično duboke tako da mogu da stanu i flaše sa vodom od oko 1 litar zapremine.

Dodatni mali pretinac nalazi se ispod instrument table i zgodan je za npr. ostavljanje kartice za naplatu putarine na auto – putu ili za slične male stvarčice.

Sve na dugme

Kao što sam već spomenuo, Zontes je modernizovao 350E. Od elektronskih pomagala nalazi se ABS i kontrola proklizavanja, ali su zato neke druge sitnice prisutne. Pre svega treba spomenuti da se Zontes 350E pokreće preko “keyless” sistema. Ključ u džep i sve se obavlja preko dugmadi na upravljaču. Klasično, na desnoj strani upravljača je dugme za davanje kontakta, zatim za pokretanje i gašenje agregata, za prebacivanje sa dnevnih ili ti pozicionih na kratka svetla, kao i za otvaranje sedišta i poklopca čepa rezervoara. Na istoj strani upravljača nalazi se i dugme za prebacivanje između ECO i Sport režim vožnje.

Oseti se razlika pri radu i isporuci snage između pomenuta dva režima. Osim razlike u potrošnji goriva evidentan je i drugačiji odziv na gas, odnosno u sport režimu je nešto bolja isporuka snage.

Sa leve strane upravljača su prekidači za prebacivanje između dugog i kratkog svetla, zatim za sirenu, pokazivače pravca, kao i za podešavanje visine vetrobrana. Tu se nalaze i dugmad za podešavanje informacija na instrument tabli i ulazak u meni. Postoji mogućnost odabira četiri različita prikaza ekrana.

Postoji i mogućnost povezivanja sa pametnim telefonom i korištenja navigacije preko aplikacije.

Od zanimljivih informacija na instrument tabli se nalazi i informacije o pritisku u gumama i temperaturi guma.

Oko vidljivosti ne treba da se brinete. Zahvaljujući kompletnoj LED svetlostnoj grupi imaćete lepo osvetljen put u noćnim uslovima, a za bolju uočljivost preko dana tu su dnevna ili ti poziciona svetla u plavkastoj boji, koja celom skuteru daju još jednu lepšu notu u izgledu.

Dobar, lep i cenovno prihvatljiv

Zaključak i utisci nakon testa su da je Zontes 350E jednostavan, praktičan, udoban i sa odličnom zaštitom od vetra. Uz sve to cena za Zontes 350E iznosi 5.390 EUR, što nije puno s obzirom opremu koja dolazi uz motor i solidne performanse kako agregata tako i ciklistike.

Kao najveći aduti mogli bi se izdvojiti mala potrošnja i velika autonomija zahvaljujući izdašnom rezervoaru za gorivo, zaštita od vetra i udobnost.

Ukoliko posedujete Zontes 350E i želite da ostavite svoje iskustvo, to možete učniti u temi na forumu.

Takođe, za više informacija o Zontes motociklima i skuterima možete posetiti salon koji se nalazi na adresi Autoput za Zagreb br. 5, 11077 Beograd ili na veb stranici Zontes Srbija.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Na snazi popusti na određene Royal Enfield motocikle!

0
Royal Enfield popusti
Foto: Royal Enfield

Ukoliko ste planirali da kupite neki od Royal Enfield motocikala, možda je sad pravi trenutak za to, jer su trenutno na snazi popusti koje TRION MOTORS daje na određene motocikle iz njihove ponude.

TRION MOTORS, ovlašćeni uvoznik za Harley Davidson i Royal Enfield motocikle napravio je posebnu akciju popusta na neke od modela iz ponude koji su trenutno jeftiniji za 400 EUR.

HUNTER 350

Royal Enfield Hunter 350 u jednoj boji snižen je na 4.500 EUR, dok dvobojna verzija dolazi po ceni od 4.650 EUR.

Foto: Royal Enfield

METEOR 350

Lepi i simpatični Meteor 350 je takođe jeftiniji i cena za Fireball verziju iznosi 4.500 EUR. Meteor 350 u Stellar verziji koja fabrički dolazi sa naslonom sada košta 4.650 EUR.

Meteor 350 u Supernova verziji sa fabričkim naslonom i vetrobranom snižen je na 4.800 EUR.

Royal Enfield popusti
Foto: Royal Enfield

CLASSIC 350

Poslednji motocikl iz Royal Enfield ponude koji je trenutno na popustu je Classic 350. U Halycon verziji košta 4.950 EUR, Dark verzija iznosi 5.050 EUR I Chrome verzija ima cenu od 5.150 EUR.

Foto: Royal Enfield

Za sve Royal Enfield motocikle postoji mogucnost kupovine na kredit u evrima sa min 30% učešća na 18 – 84 meseca otplate i u zavisnosti od perioda otplate rate idu od 47€ ili  dinarski  bez ucesća sa ratom od 8.682 RSD za najjeftiniji sa najduzim periodom otplate preko Banke Intesa.

Od servisnih informacija koje bi mogle da vas zanimaju ukoliko razmatrate kupovinu nekog od Royal Enfield motocikala, spomenućemo da garancija iznosi 3 godine za sve modele. Uz kupovinu motocikla dobijate i besplatnu pomoć na putu koja važi za celu Evropu.

Ukoliko želite da probate motocikl pre kupovine, možete zakazati probnu vožnju.

Sve motocikle iz Royal Enfield ponude možete pogledati u Royal Enfield i Harley Davidson salonu koji se nalazi u Beogradu na adresi Bulevar umetnosti 4, Mercator centar.

Kompletan cenovnik Royal Enfield motocikala možete pogledati u zasebnom tekstu koji smo objavili ranije.

Svoje utiske povodom popusta ili vaša iskustva sa Royal Enfield motociklima možete izneti u temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Moto Guzzi V100 Mandello –  Lepota mora malo i da boli

0
Moto Guzzi V100 Mandello
Foto: BJBikers

Moto Guzzi u poslednjih par godina aktivno radi na putnim motociklima sa posebnim stilom i šmekom. Novo poglavlje u istoriji fabrike otvorio je V85TT model koji se dobro pokazao, a zatim je na scenu stupio i V100 Mandello koji smo dobili na test. Nakon nešto preko 800 km sabrali smo svoje utiske za vas.

Sport touring motocikli su gotovo izumrli pre koju godinu, te zanimljivih sport touring motocikala gotovo da nije bilo do skoro. Moto Guzzi V100 Mandello je povratak u sport touring kategoriju sa dizajnom i snagom koji podsećaju na sportski motocikl, ali se isto tako mogu koristiti i za putovanja. Doduše uz određenu malu žrtvu ili prepravke nekih delova motocikla, poput sedišta (stići ćemo i do tog dela).

Elem, radi se o motociklu zaista dobrih performansi koje potiru neke male zamerke.

Moto Guzzi V100 Mandello
Foto: BJBikers

Poprečno postavljen V2 sa puno snage

Moto Guzzi V100 Mandello pokreće transverzalno (poprečno) postavljen V2 agregat radne zapremine od 1042 cm3. Maksimalna snaga koju ovaj moćni V2 ispoljava iznosi 115 KS na 8.700 O/Min i maksimalni obrtni moment od 104,3 Nm na 5.750 O/Min.

Sad verovatno ne povezujete reč „moćan“ sa ovim podacima, ali je realnost da u vožnji V100 Mandello povlači uvek, povlači dobro i to u svakom stepenu prenosa. Od 3.500 sve do 9.500 O/Min snaga je tu i u našem žargonu rečeno: „povlači kao voz“.

Pošto je agregat postavljen popreko, namešten je idealno da se za finalni prenos koristi kardan. Kardanski prenos je tokom testa funkcionisao perfektno i prilično je tih. Pri kretanju iz mesta nema onog „klank“ zvuka koji je znak većih tolerancija između žlebova. Sami odnosi u menjaču i prenos su dobro odmereni za snagu i masu koju V100 Mandello poseduje. Oko odnosa u kardanskom prenosu sam istraživao i došao do podatka da je u pitanju odnos 12/83.

Moto Guzzi V100 Mandello
Foto: BJBikers

Doziranje kvačila je rešeno preko hidraulike koju pritiska Brembo pumpa kvačila. Ukoliko budete imali prilike da vozite V100 Mandello, prilikom pritiskanja poluge kvačila nemojte se iznenaditi ukoliko osetite pulsiranje na poluzi. To je normalno za ovaj model. Verzija V100 Mandello S poseduje UP & DOWN kvikšifter, što nije slučaj sa običnim V100 Mandello primerkom koji smo imali na testu.

Ubrzanja su fantastična, a maksimalna brzina iznosi ravno 222 km/h, ni kilometar manje ili više i do te brzine se stigne relativno brzo.

Na auto–putu zadata brzina od 130 km/h se lako održava, agregat se veselo vrti i potrošnja nije velika. Neka prosečna potrošnja tokom testa kretala se oko 4,7- 5,5 litara na 100 km, što je odlična potrošnja koja omogućuje dobru autonomiju ako se uzme u obzir da je zapremina rezervoara 17 litara.

Jedina mana ovom agregatu su vibracije koje se osete na upravljaču tokom duže vožnje, naročito ako se vozi u srednje visokim obrtajima. Vibracije se više osete na upravljaču nego na nogostupima. Recimo da nakon sat i po konstantne vožnje primetite da bi prijala pauza za kafu, naročito ako konstantno vozite na auto–putu.

Mali problem, brzo rešen

Tokom testa se pojavio mali problem sa kapanjem ulja iz agregata. Naime iz nekog razloga se oštetio jedan o-ring na donjem delu dekle agregata. Ulje je kapalo s vremena na vreme i ovaj kvar je saniran nakon završenog testa.

Nakon testa sam istraživao malo da li je u pitanju neki serijski problem i pronašao sam da nije bilo prijavljivanih problema tog tipa na drugim primercima Moto Guzzi V100 Mandello modela. Dakle, uvoznik za Moto Guzzi jednostavno nije imao sreće da im se baš tokom testa kod nas dogodi taj peh koji je rešen u danu nakon što sam razdužio motocikl.

Odlične kočnice i zaštita od vetra, udobnost na solidnom nivou

Cevasta šasija koju je Moto Guzzi napravio za potrebe V100 Mandello modela ima zadatak da pruži stabilnost. To se i oseti pri vožnji. Na kočenju stabilan, na ubrzanjima takođe, kroz krivine dobro drži putanje. Negativna strana krute šasije ogleda se pri brzom ulasku u krivine gde je potrebno upotrebiti malo više snage da se V100 Mandello obori. Nakon toga zadržava putanju i prati je kao po šinama.

Moto Guzzi V100 Mandello
Foto: BJBikers

Za nešto tromiji ulazak u krivine može da bude kriv i raspored mase prouzrokovan poprečno postavljenim agregatom. Sama ukupna masa sa svim tečnostima nije prevelika za ovaj tip motocikla i iznosi 233 kg.

Ogibljenje se može oceniti kao dobro. Napred se nalazi obrnuta prednja viljuška sa prečnikom štapova od 41 mm i sa podešavanjem predopterećenja opruge i povrata. Zadnji amortizer je takođe podesiv i postavljen je sa leve bočne strane motocikla i ne nalazi se u sredini. Cenim da razlog za bočno postavljen amortizer leži u tome što se radi o jednorukoj zadnjoj viljušci na koju je montiran prelepo dizajniran zadnji točak koji nosi gumu dimenzija 190/55 ZR 17, dok je napred guma klasične dimenzije, to jest 120/70 ZR17.

Brembo monoblok kočione čeljusti, radijalno postavljen kočioni cilindar i diskovi prečnika 320 mm  odlično koče i brzo zaustavljaju V100 Mandello. Pozadi se nalazi dvoklipna, takođe Brembo kočiona čeljust i disk prečnika 280 mm.

Moto Guzzi V100 Mandello
Foto: BJBikers

Zaštita od vetra je impresivna. Cilindri vam štite noge od vetra i očekivao sam da će izuzetno grejati kolena u gradskoj vožnji, naročito jer su tokom testa temperature bile i do 40 stepeni celzijusa. Međutim zaštita na cilindrima i sam dizajn je takav da se toplota oseti, ali ništa dramatično. Oblik rezervoara i krilca koja se otvaraju doprinose još boljoj zaštiti od vetra.

Vetrobran je elektronski podesiv jednostavnim pritiskom na dugme na levoj strani upravljača. Sam vetrobran bi mogao biti malo viši u slučaju vozača nešto veće visine, ali i on dobro obavlja posao i u ovom slučaju.

Položaj sedenja je uspravan i nije naporan. Upravljač je širok i nalazi se pod malim uglom u odnosu na osu prednje viljuške. Nogostupi su u položaju koji drži noge u prirodnom položaju sedenja. Zamerka odlazi na sedište koje ne spada među udobnije i šteta je što sedištu nije posvećeno više pažnje. Oko sat vremena vožnje i počinje razmišljanje o pauzi. Visina sedišta se nalazi na 815 mm od tla.

Elektronski paket sa dosta opreme

Pošto je Moto Guzzi ugradio „ride-by-wire“ sistem, to je sa sobom donelo mogućnost ugradnje nekoliko elektronskih pomagala. Aprilia (koja je deo Piaggio grupacije) je uvek imala elektroniku među najboljom u klasi, koja se prelila i na ovaj Moto Guzzi. Sličan meni na instrument tabli i elektronska podešavanja već sam video tokom testa Aprilia Tuareg 660 modela, samo je ovog puta elektronika prilagođena V100 Mandello modelu.

Elektronska pomagala uključuju 4 režima vožnje (Tour, Rain, Road, Sport). Unutar svakih od tih režima moguće je zasebno podesiti nivo osetljivost kontrole proklizavanja u 4 nivoga (MGTC), zatim je moguće odabrati 3 režima mapiranja agregata, odnosno isporuke snage (MGCM) i mogu se podesiti 2 niova motornog kočenja (MGFM). Naravno, ne treba posebno naglašavati da je ABS deo opreme.

Osim ovih elektronskih pomagala, unutar svakog režima vožnje možete da podesite da li želite da vam se otvaraju bočna krilca i pri kojoj brzini želite da se otvaraju.

Tempomat je neizostavna stvar svakog putnog motocikla današnjice, te ga poseduje i V100 Mandello. Na dugme je i već pomenuto podešavanje visine vetrobrana. Sama dugmad su odrađena kvalitetno i estetski su lepo uklopljena.

Svetlosna grupa je u LED tehnologiji i tu odlaze dobre ocene. V100 Mandello poseduje funkciju uključivanja dodatnih svetala kada se nalazite pod određenim nagibom, što je itekako doprinosilo boljoj preglednosti u krivinama pri noćnoj vožnji.

Instrument tabla dijagonale 5“ je u boji i nudi sve potrebne podatke od nivoa goriva, brzine kretanja, broja obrtaja, preostale autonomije, parcijalnog odometra, itd. Postoji mogućnost povezivanja sa pametnim telefonom putem MIA aplikacije što omogućava da se putem GPS-a prenese navigacija na instrument tablu.

Od bezbednosnih elemenata treba spomenuti da V100 Mandello poseduje i aktiviranje svih pokazivača pravca pri naglom kočenju kako bi se upozorili vozači iza vas.

Dizajn koji privlači pažnju

Neke stvari se mogu osporiti i staviti kao zamerka, ali jedna stvar je neosporiva: Moto Guzzi V100 Mandello poseduje prelep dizajn koji privlači pažnju bilo da stoji negde parkiran ili da se vozite pa se prolaznici okreću za njim.

Da li u ovom slučaju samo dizajn i jednostavne crte ili boja ili sve skupa, ali je V100 Mandello zaista prelep.

Komponente i dizajn imaju svoju cenu

Kvalitetno ogibljenje, kočnice, elektronika i odličan agregat imaju svoju cenu, a ona iznosi 15.499 EUR koliko je potrebno izdvojiti za standardnu verziju ili 17.990 za S verziju koja dolazi sa elektronski podesivim Ohlins ogibljenjem (NIX prednja viljuška i TTX zadnji amortizer).

Drugačiji koncept snažnog agregata, moderna elektronika i dizajn izdvajaju V100 Mandello od konkurencije, ostaje samo finansijska opravdanost nešto veće cene u odnosu na konkurentne modele. Moto Guzzi V100 Mandello treba prvo probati kako biste uvideli o kakvom konceptu motocikla se radi…

Kompletnu ponudu motocikala iz Piaggio ponude možete pogledati na P.G.S. veb sajtu.

Ukoliko imate iskustva sa Moto Guzii V100 Mandello modelom, svoje zapažanje možete ostaviti u temi na forumu.

Foto: BJBikers

Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Yamaha XSR700 XTribute – Iz Francuske sa stilom

0
Yamaha XSR700 XTribute
Foto: BJBikers

Po prvi put se na našem testu našla jedna retro Yamaha. Reč je o XSR700 modelu koji je Yamaha na tržište predstavila 2016. godine. Imali smo prilike da se družimo sa njom nekih 800 km tokom kojih smo se lepo upoznali, više nego dovoljno da vam prenesemo svoja zapažanja.

XSR700 je još jedan motocikl iz Yamaha game koji se proizvodi u gradiću Ruvoa u Francuskoj, što je nekako i logično jer se na istom mestu proizvode MT-07, Tenere 700 i Tracer 7 sa kojim deli CP2 agregat.

U momentu kada je izašao na tržište još nije bilo toliko rasprostranjena kultura retro motocikala koji likom podsećaju na caffe racer. Od svoje prve generacije, do ove poslednje koju smo imali prilike da testiramo i da uživamo nije se puno promenilo na ovom modelu.

Na ovom testu od strane Yamaha Barel ustupljen je XSR700 XTribute primerak u specijalnim grafikama. Ipak, osim dizajna, ovaj model suštinski se ne razlikuje od ostalih XSR700 modela.

Foto: BJBikers

Ne menjaj ono što je dobro – CP2 agregat

Po principu „ne menjaj ono što je dobro“ ugrađen je već pomenuti CP2 dvocilindrični redni agregat o kojem smo pisali ranije, ali nikad nije loše podsetiti se performansi koje pruža. Redni dvocilindraš ima radnu zapreminu od 689,6 cm3 i to je jedina stvar koja se vremenom malo povećala, mahom da bi se zadovoljila stroga EURO5 emisiona norma, a da se pri tom ne bi izgubila snaga.

Linearna isporuka snage i veoma uglađen agregat odlično se uklopio u XSR700 sa maksimalnom snagom od 73,4 KS (54 kW) na 8.750 O/Min uz maksimalni obrtni moment od 67 Nm na 6.500 O/Min. Da odmah obradujem vozače sa A2 vozačkom kategorijom: postoji i verzija sa snagom ograničena na 35 kW.

CP2 agregat osim što je pouzdan (dokazao se najviše na Tenere 700 modelu), takođe je i ekonomičan. Potrošnja se tokom testa kretala od 3,7 do 5 litara na 100 km. Najveća potrošnja izmerena je pri dugoj vožnji na auto putu.

Foto: BJBikers

Šestostepeni menjač i finalni prenos čak su možda mogli biti i kraći. Maksimalna dostignuta brzina tokom testa iznosila je 190 km/h, a deklarisana brzina prema fabričkim specifikacijama iznosi 200 km/h. Na skali obrtomera je bilo dovoljno raspoloživih obrtaja da se ta brzina dostigne, ali je ponestalo prostora jer je otpor vetra velik te se maksimalna brzina ne može brzo postići. Do oko 160 km/h XSR700 stiže solidno brzo. Realno za ovaj tip motocikla nije ni bitno koliko ubrzava i koja je maksimalna brzina, jer je Yamaha XSR700 napravila za uživanje u vožnji.

Dobre kočnice, solidno ogibljenje i ne tako udobno sedište

Yamaha je za XSR700 upotrebila cevastu šasiju koja osim što može da ponudi dobar odnos između performansi i mase, ima i dizajnersku crtu koja se uklapa u ovaj segment motocikala. Sam raspored mase je dobar. Upravljač je postavljen uspravno i nije ni previše širok ni uzak i zajedno sa nogostupima daje uspravan položaj sedenja.

Prednja teleskopska viljuška sa prečnikom štapova od 41 mm ne nudi nikakvo podešavanje, kao ni zadnji amortizer, ali zato dobro upijaju neravnine naših puteva. XSR700 je solidno upravljiv kroz krivine. Međuosovinsko rastojanje iznosi 1.405 mm i za 5 mm je veće nego na MT-07, ali jednako dobro drži putanje pri prolasku kroz krivine.

Prednje kočnice su više nego dobre i njih XSR700 deli sa MT-07 modelom, bar kada je reč o četvoroklipnim čeljustima. Diskovi su nešto manji i prečnika su 282 mm, ali za ovaj tip motocikla i njegovu namenu, koče dobro. Pozadi se nalazi jedan disk prečnika 245 mm. ABS je dobro odmeren i potrebno je baš preterati sa kočenjem ili voziti na klizavoj podlozi da bi se osetilo pulsiranje poluge kočnice.

Foto: BJBikers

O zaštiti vetra ne vredi ni govoriti jer i ovo spada u naked tip motocikla. Ono što je minus na XSR700 je sedište koje je tvrđe i nije baš udobno. Na primerku koji sam imao prilike da testiram je sedište prerađeno i situacija je nešto malo bolja, ali već nakon sat vremena vožnje počinje da se oseća da je vreme za pauzu.

Gume koje XSR700 su Pirelli MT60RS i prilagođene su i povremenom silaženju na makadamske ili letnje puteve i tu se XSR700 takođe ponaša sasvim dobro. Tako da se uvek možete uputiti na neke lepe lokacije za uživanje i fotografisanje.

Jednostavan dizajn, minimum moderne tehnologije

Instrument tabla je okruglog dizajna, ali je prikaz informacija na LCD ekranu. No, sve je lepo uklopljeno u retro dizajn te ako ste ljubitelj retro motocikala, ovaj moderni detalj vam neće zasmetati. Na  ekranu se nalaze najbitnije informacije poput brzine kretanja, broja obrtaja, nivo goriva, odabranog stepena prenosa, vreme, odometar, itd.

Prekidači na levoj i desnoj strani upravljača su takođe jednostavni. retrovizori su srednje pregledni uz malo podešavanja.

U moderne stavke spada i LED svetlosna grupa u vidu okruglog fara napred, ali i okruglog zadnjeg svetla oko kojeg su mišljenja podeljena. Dok se nekom sviđa, neko pak misli da previše štrče. Sve je stvar ukusa.

Kao što je spomenuto na početku teksta, testni XSR700 je u XTribute verziji koja uključuje ravno sedište, drugačije dizajnirane nogostupe, off road upravljač i štitnike prednje viljuške. Uz to, poseduje i belu boju sa primesama brušenog aluminijuma na rezervoaru.

Foto: BJBikers

Sve u svemu lep primerak, a uz te dodatke ide i nešto veća cena koja za XSR700 XTribute u Yamahi Barel iznosi 9.690 EUR, dok obična XSR700 verzija košta 9.090 EUR.

Generalno je Yamaha sa XSR700 primerkom uspela da ponudi jedan lep retro motocikl sa minimumom tehnologije i tako ostavi jedan model koji podseća na nekadašnje motocikle napravljene samo od gvožđa, sa ciljem da se uživa u vožnji.

Ukoliko posedujete Yamaha XSR700, svoje iskustvo možete ostaviti u temi na forumu.

Za više informacija iz Yamaha Barel ponude možete pogledati njihovu veb stranicu ili ih posetiti u nekom od njihovih salona u Beogradu i Nišu. Yamaha Barel poručuje da ukoliko vas XSR700 XTribude zanima, možete zakazati probnu vožnju.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Guzzi sul passo

0
Guzzi sul passo

Nov motocikli i lepe krivine na pasevima. Ništa lepše za poželeti. Tako je mislio i naš član foruma darionis koji se sa svojim novim motociklom otisnuo na putovanje i krivinarenje. Uživajte u putopisu Guzzi sul passo.


Proljetos kupih motor nov

Da pođem na put osjetih zov

anonimni autor iz okoline banjaluke,, 21. vijek

U aprilu 2023 sam prelomio, kupujem MG V85TT. Razmisljam o V-Stromu 650 ali Guzzi je u salonu u gradu i izgleda odlično. I onda počinje potop, kiša danima pada, cijeli april, maj, pa jun. Uspijevam da odradim 4-5 dnevnih vožnji, da napravim prvi servis na 1500 Km. OK, sada mogu na ozbiljnije putovanje. Destinacije se nekako sama nametala – Južni Tirol, Dolomiti i konačno da odvezem passo Stelvio. Kada sam, davno, prvi put vidio sliku tih krivina, znao sam da ja tu moram da vozim, pa kako god.

Gledam vremensku prognozu, u tim krajevima neprestano kiša i oluja, smjenjuje se loše i gore vrijeme. I tako danima. Shvatam da neće prestati i dok se ja odlučim, počeće Feragosto, što bih radije izbjegao. Prvi pogled na Booking je razočaravajući: smještaj uglavnom rasdprodat, cijene ogromne. Van pameti da plaćam 100-150 eur spavanje.  Ja u stvari i ne želim da bookiram unaprijed, nadam se da mogu da improvizujem rutu i usput nađem prenoćište ali razum prevladava. Odlučujem se za hostele, imam neku predrasudu da su to rupe za klince, ali će se ispostaviti drugačije. Dakle datum i ruta je fiksirana, još da se ja fiksiram.

Još ranije sam stavio top case i engine guards, a prilikom prvog servisa su mi montirali centralnu nogaru. Dva dana pred put još nisam stavio nosače bočnih kofera, kao “lako ćemo”. Givi nosači zahtjevaju da se žmigavci izmjeste kod registrske tablice i ja cijeli dan ne znam da skinem tu plastiku koja omogućava pristup do kablova. Sutradan nekako shvatim da su ti šarafi kod brave za sjedište (???), razvalim sav taj zadnji dio i ponovo sklopim na nešto manje od 24 sata pred put. Pakujem stvari, ne znajući da li da nosim ljetnu ili zimsku opremu.

Guzzi sul passo

Dan prvi

Prvo spavanje je u Kobaridu, na 450 km od Banjaluke. Krupan zalogaj za jedan dan, ali uzdam se u Guzzi. Ustajem u 6 i krecem u 8, sve po planu. Rutinski vozim do Prijedora i Novog Grada. Namjeram mi je da, iz radoznalosti, u Hrvatsku uđem u Velikoj Kladuši. Inače to niko odavde ne radi. Vozeći od Novog Grada prema Bužimu, shvatam i zašto. Cesta je spora i nema baš šta da se vidi. Stižem do granice, nema gužve i u Hrvatsku ulazim sa pola sata kašnjenja u odnosu na plan. Nije loše, mislim se, dalje će biti lakše. Dalje planiram preko Duge Rese i Bosanaca da uđem u Sloveniju i onda sporednim putevima, preko Tanča Gore na Kočevje. I stvarno, cesta dobra, nema saobraćaja, počinje uživancije. Ubrzo ulazim Sloveniju i tu je odmah Petrol pumpa. Stajem ali nešto mi se ne sviđa, kao biće poslije bolja/veća/ljepša. Vrlo naivno sa moje strane. Lagano vozim, prolazim kroz simpatična mjestašca, nema bajekra. Ali nema ni prodavnice ni benzinske pumpe. No, svako mjesto ima vatrogasce. U jednom mjestu, vatrogasci stavili reklamu, prave ledeni čaj. Ja zbunjen prolazim i odlazim a itekako bi mi prijalo osvježenje. Konačno pred Kočevjem prodavnica i pravim pauzu. Do tog trenutka, dan je bio sunčan i vreo. Međutim pogled prema sjeveru ne obećava ništa dobro. Na izlasku iz prodavnice, nekoliko ljudi mi prilazi i govori da ne idem dalje, i da se sklanjam pošto dolazi velika oluja. Dan ranije, Sloveniju je poharala stvarno strašna oluja, ova ipred mene, ispostaviće se, biće još gora. Ja potpuno zbunjen, imam još dosta da vozim, mislim se proći će to ali se prilike brzo pogoršavaju. Temepratura naglo pada, vjetar sve jači, nebo sve mračnije. Sklanjem se ipod neke nadstrešnice autopraone koja ne radi, svjestan da mi to nije baš neki zaklon. No, boljeg nemam.

Hoću da pogledam satelitsku sliku na “http://zoom.earth”, da vidim na čemu sam ali telefon neće da uhvati mrežu. Taj problem sam imao i prije u roamingu, pa sam pred put zamjenio GSM karticu, ali ne vrijedi. Ne mogu ni javiti u Kobarid da ću kasniti, niti pronaći alternativni smještaj. Probam da restartujem telefon. Nova kartica trazi da upisem novi PIN a nemam pojma koji je, tako da je sad telefon neupotrebljiv. Stojim nekih sat vremena, i iznerviran odlučim da na silu krenem u to crnilo ispred mene. Vidim da se oluja jako brzo kreće na istok i nadam se najboljem. I stvarno, oluja odlazi na istok, mene hvata lagana kiša a po okloini vidim da je maloprije prilično padalo. Imao sam sreće ali neki drugi nisu: bilans te oluje u Hrvatskoj, pored velike štete, su 3 izgubljena života. Mene je spasilo to što se oluja navodno kretala brzinom od 70 Km/h i otišla dalje.

Vozim dalje, pojavljuje se i malo sunca. Stajem da sipam gorivo. Osjećam olakšanje zbog oluje ali problem sa telefonom ostaje. Već je 5 popodne, još dosta ima da se vozi. Imam još jedan telefon, koji koristim samo za navigaciju, i na njemu uhvatim wifi na benziskoj pumpi. Šaljem mail supruzi da mi dojavi PIN. Kaže mi poslije da sam joj slao na adresu koju baš rijetko provjerava, i da je iz nervoze što se ne javljam, baš taj dan otvorila taj inbox i pročitala moj vapaj za pomoć. PIN ću dobiti kasno te večeri.

Vozim dalje prema Idriji i Tolminu, put super, zanimljiv i zahtjevan. Prolazim pored arehološkog nalazišta Dvije Babe, poznatog po otrkiću neandrtalske frule. To mi je “must see” ali nema se vremena. Pred Tolminom počinje jača kiša. Ostalo je još malo ali ću ipak morati pokisnuti. U Kobarid dolazim u sumrak. Pošto telefon ne radi, nemam pojma gdje spavam i hodam po kiši, izgubljen, neću li prepoznati moj smještaj po slici koju sam blijedo zapamtio. Upadam u jedan hostel, pitam ih jesam li ja ovde rezervisao. Nisam, ali oni pretpostavljaju gdje jesam. Konačno stižem na odredište, već je 9 sati. Pokušavam da uguram motor pod neku strehu, kao da ne pokisne. Da sam samo znao koliko ćemo kisnuti narednih dana, i ja i motor.

Hostel je super. Sve novo i modereno opremljeno. Ekipa je mlađa ali ima i likova starijih od mene. Atomosfera prijateljska i opuštena. Dobijam i zaključan prostor da ostavim stvari. Pravac kuhinja, cijeli dan nisam normalno jeo, ostao je taj ručak koji sam namjeravao davno pojesti u hladu, u nekoj zabiti kroz koje sam prolazio. Iako pada kiša, izlazim u šetnju da bar pivo popijem. Lijep gradić, osjeti sa bogata istorija. Restorani i kafići puni, saznajem da smještaj više nije lako naći, sve je bookirano.

Dan drugi

Sutradan shvatam razmjere turizma u Kobaridu. Svi se nešto pakuju, spremaju, gledaju mape. Prolaze motori, autobusi, kamperi. Bukvalno gužva. Preko puta hostela je muzej bitke na Soči, iz 1. svj. rata, koji svakako preporučujem. Danas je plan da pređem Vršič i preko Tarvisia stignem do sledećeg odredišta. Za drugi dan sam namjerno planirao manju kilometražu, znajući da će me prvi dan iscrpiti. Krećem lagano prema Bovcu, saobraćaj je gust. Motori na sve strane, samo zuje, prestižu, a ja penzionerski, lagaaano uz osmjeh. U Bovecu pauza za doručak, odličan burger u grillu Felix. Idem dalje na Vršič. Gužva ništa manja. Lik vozi kamper prema gore i pravi kolonu. Drugi motoristi ga rutinski obilaze, ja čekam pravu priliku. Tad već shvatam da sam ja druga liga za ove bajkere. Dolazim do najtežeg dijela i zadovoljan sam kako se snalazim, mada sam dva puta u desnoj krivini otišao preširoko. Prestižu me 2 teška kruzera, osjećam se jadno.

Izlazim na vrh a tamo, naravno, haos. Auta parkirana na obe strane puta, kao u Bosni. Ostala samo jedna traka za prolaz i naravno da je zagušenje. Temperatura je prijatna i vedro je. Tu je i stado ovaca, pitome su, glasno bleje i poziraju sa turistima. Ne zadržavam se predugo, i nastavljam prema Kranjskoj Gori. Spuštanje mi nije ništa lakše, ganjam idealne linije ali sam opet spor. Guzzi inače odlično koči motorom, pa polako izlazim iz serpentina i eto me pred Kranjskom Gorom. Pošto mi je ista dobro poznata, ne zadržavam se, i vozim dalje za Italiju. Prolazim kroz Tarvisio i izlazim na brzu cestu koja ide pored autoputa. Uslovi odlični da se vozi malo brže, ograničenje brzine se vrlo slobodno tumači, nema gužve i prija mi malo jurnjave. Ubrzo stižem do sledećeg odredišta, a to je mjesto Dogna. Planiram da se na vrijeme čekiram, otprilike u 3 sata popodne, da ostavim kofere pa da se još provozam u lokalu. Mjesto se sastoji od 2 ulice i potpuno je pusto, nema nikog, bukvalno nikog. Lako pronalazim hostel i osjećam se krajnje čudno u tako pustom mjestu. U hostelu je samo recpecionerka, nema gostiju, sve prazno. Situacija postaje smješna i strašna. Pitam ima li gdje da se jede ili nešto kupi. Naravno da nema, upućuje me preko puta u prostor gdje se nalazi nekoliko vending aparata u kojima ima sve: pivo, keks, hrana, kozmetika. Recepcionerka mi nudi svoju ličnu kartu da kupim pivo, pošto je nophodan dokaz da imam 18+ godina. Hostel je ogromna stara kuća na 3 sprata. Sve uredno, i pristojno opremljeno. Tek poslije se pojavio stariji par iz Bugarske, rekao bih da imaju preko 60. I to je to što se gostiju tiče. Ovaj put imam zasebnu sobu ali to ne znači ništa pošto sam sam na cijelom spratu.

Skidam kofere i odlazim za Sella Nevea, nekih pola sata do sat vožnje, u planinu. Put vodi kroz strahobalne serpentine, iako ih manje ima, za moj pojam su teže od Vršiča. Na vrhu sam očekivao malo više svijeta. Sada je već simptomatično koliko više turista ima Sloveniji nego u Italiji. Vraćam se istim putem nazad u sablasno praznu Dognu. Taj dan mi je prijala manja kilometraža, malo sam se opustio i odmorio.

Nastavak putopisa Guzzi sul passo možete pročitati u temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Royal Enfield cenovnik motocikala za 2023. godinu

0
Royal Enfield cenovnik motocikala za 2023. godinu
Foto: Royal Enfield

Royal Enfield poslednjih par godina u ponudi ima gamu motocikala koja je postala popularna. Naročitu pažnju privlače modeli u radnoj zapremini od 350 cm3. Kako biste bili informisani o trenutnim cenama za 2023. godinu, donosimo vam Royal Enfield cenovnik motocikala i kratak osvrt na njihovu ponudu.

U svojoj ponudi Royal Enfield trenutno ima osam modela u rasponu od 350 do 650 cm3 što daje alternativu kupcima između motocikala manje i nešto veće snage.

Kratak pregled započećemo od najmanje radne zapremine.

Royal Enfield Meteor 350

Meteor 350 je prvi među modelima iz Royal Enfield platforme sa novim vazdušno–uljno hlađenim agregatom radne zapremine od 349 cm3 i snagom od 20,2 KS. Iako ima agregat manje radne zapremine, njegov petostepeni menjač uspeva da iznese svu snagu.

Krstareću brzinu od 90 – 100 km/h održava sasvim lako, ali njegova namena je uživanje u vožnji i retro detaljima koji preovlađuju celim motociklom. Jedina modernija stvar ogleda se u vidu analogno–digitalne instrument table, a postoje i modeli sa dodatnim okruglim satom koji služi za navigaciju i povezan je sa Google Maps mapama.

U zavisnosti od boje, cena za Royal Enfield Meteor 350 se kreće od 4.900 – 5.200 EUR.

Foto: Royal Enfield

Royal Enfield Hunter 350

Hunter 350 je na tržište izašao u avgustu 2022. godine i brzo je postao jedan od popularnijih motocikala iz Royal Enfield ponude. Pokreće ga identičan agregat kao i Meteor 350, s tim što Hunter 350 ima drugačiji dizajn i namene, te spada u svestranije motocikle.

Masa motocikla spremnog za put sa svim tečnostima iznosi 181 kg i uz rezervoar zapremine 13 litara i potrošnju od oko 3 litre možete preći lepe distance.

Cena za Royal Enfield Hunter 350 ide od 4.900 – 5.050 EUR u zavisnosti od boje.

Royal Enfield Classic 350

Ukoliko ste ljubitelj klasičnih retro motocikala, onda treba u razmatranje da uzmete Royal Enfield Classic 350. Agregat je identičan njegovim prethodnicima iz dva pasusa iznad. Njegova suština je uživanje u vožnji pravog klasika kao i neodoljiva harizma i vraćanje u neka davna vremena kada je sve bilo jednostavnije.

Royal Enfield Classic 350 dolazi u tri boje i u zavisnosti od toga koju boju odaberete cena se kreće od 5.350 – 5.500 EUR.

Foto: Royal Enfield

Royal Enfield Himalayan

Himalayan spada u nešto snažnije motocikle iz Royal Enfield familije. Reč je o motociklu koji je naročito popularan jer spada u adventure segment. Ukoliko ste nekad u nekom filmu videli one manje motocikle koji se veru po raznim brdima i planinama i preživljavaju svašta – Himalayan je upravo jedan od tih.

Pokreće ga takođe jednocilindrični vazdušno hlađeni agregat radne zapremin od 411 cm3 sa maksimalnom snagom od 24,5 KS i petostepenim menjačem. Uz malu potrošnju i rezervoar od 15 litara, Himalayan je predviđen da savlada solidne distance između dve posete benzinskoj pumpi.

Poseduje prednju viljušku sa relativno dužim hodom od 200 mm, dok zadnji amortizer ima hod od 180 mm. Generalno je Himalayan napravljen u adventure dizajnu i spreman je za savladavanje terena van asfalta.

Cena za Royal Enfield Himlayan se kreće od 5.600 – 5.700 EUR, u zavisnosti od toga za koju se boju odlučite.

Royal Enfield cenovnik motocikala za 2023. godinu
Foto: Royal Enfield

Royal Enfield Scram 411

Na bazi Himalayan modela, Royal Enfield je napravio Scram 411, moderniju interpretaciju Himalayana. Pokreće ga isti agregat od 411 cm3 sa 24,3 KS i 32 NM obrtnog momenta.

Što se dizajna tiče, Scram 411 je nešto između adventura i scramblera. Jednostavne crte i rešenja, rezervoar od 15 litara, teleskopska viljuška sa štapovima prečnika 41 mm i gume predviđene za silazak sa asfalta daju ovom motociklu specifičan i zanimljiv šmek.

Royal Enfield Scram 411 u zavisnosti od boje se kreće od 5.500 – 5.600 EUR.

Royal Enfield Interceptor

Interceptor je 1960–tih i 1970–tih godina bio kultni model iz Royal Enfielda, a sada je to ime ponovo vraćeno u život sa sličnom koncepcijom.

Kao i nekad i sada ga pokreće redni dvocilindraš, ovog puta sa radnom zapreminom od 647,95 cm3 i maksimalnom snagom od 47,4 KS. Hlađenje se obavlja vazdušno–uljnim putem.

Dizajn Interceptor modela ostao je veran tradiciji, te je i on urađen u retro stilu sa dva auspuha, po jedan iz svakog cilindra koji se pružaju sa leve, odnosno desne strane motocikla i daju lepu simetriju.

Royal Enfield Interceptor dolazi po ceni koja se kreće u rasponu od 7.400 – 7.800 EUR. Ponovo, cena zavisi od odabira jedne od tri kombinacije boja.

Royal Enfield GT

Još jedno ime koje je Royal Enfield oživeo iz prošlosti jeste oznaka GT ili sa punim imenom i prezimenom Continental GT. Najveća razlika je što je nekadašnji GT imao radnu zapreminu od 250 cm3, a ovaj današnji GT koristi dvocilindrični agregat 647,95 cm3 kao i Interceptor. Dakle, tu razlike neke i nema.

Razlika dolazi mahom u dizajnu. Ljubitelji caffe racera će voleti ovaj model jer je reč upravo o tome: neo retro caffe raceru, koji je pak i nešto više od toga, pošto Royal Enfield u sve unese i nešto praktičnosti, tako da sa Continental GT modelom možete da se vozite i dalje od kafića, tj. da se otisnete u neke lepe predele, na primer.

Cena za Royal Enfield Continental GT se u zavisnosti od kombinacije boja kreće od 7.600 EUR za  jednobojnu verziju, do 8.00 EUR koliko košta hrom verzija.

Royal Enfield Super Meteor

Najlepše ostaje za kraj, ako mi dozvolite da subjektivno ocenim neki motocikl. Super Meteor je veći i snažniji i insipiracija je nađena u Meteor 350 modelu. Ponovo se agregat deli sa prethodnim modelima iz familije dvocilindraša od nepunih 650 cm3.

Impresivno je to koliko je Royal Enfield mislio na svaki detalj ne samo na Super Meteor modelu, već generalno. Kao da je reč o ručno pravljenim i unikatnim modelima. Završni delovi od hroma, posvećenost detaljima da sve bude na svom mestu, da ne uđe u kič, a da opet bude lepo. Kao neko umetničko delo. Zaista, svaka čast Royal Enifeldu na dizajnu koji radi i na agregatima koji su se do sada pokazali izdržljivim.

Super Meteor je ujedno i najskuplji model iz Royal Enfield ponude i za njega je potrebno izdvojiti od 7.990 EUR do 8.400 EUR, ponovo u zavinosti od boje za koju se odlučite.

Trion Motors (ovlašćeni uvoznik za Harley Davidson i Royal Enfield) je izneo i uslove kupovine Royal Enfield motocikala na kredit. Mogućnost kupovine na kredit i to u evrima sa min 30% učešća na 18 – 84 meseca ili dinarski bez učešća sa ratom od 8.682 RSD za najjeftiniji model sa najdužim periodom otplate preko Banke Intesa.

Ukoliko želite da uživo vidite neki od Royal Enfield motocikala, to možete učiniti na adresi Bulevar umetnosti 4, Beograd u Royal Enfield salonu (ovlašćeni uvoznik TRION MOTORS) ili u Novom Sadu na adresi Zrenjaninski put 6, kod njihovog dilera Tago Moto centar.

Takođe možete posetiti i Royal Enfield veb stranicu.

Ukoliko posedujete Royal Enfield motocikl, vaš utisak i iskustvo možete ostaviti u temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

CFMOTO 450SR – Opasno brz u svojoj klasi

0
CFMOTO 450SR test
Foto: BJBikers

CFMOTO se sve više zaoštrava i ka segmentu sportskih motocikala. Dokaz za to je i poslednja verzija njihovog sportskog modela 450SR koji je debitovao ove sezone. U martu smo imali prilike da testiramo 450SR na stazi Istanbul Park u Turskoj, a sada smo test ponovili na našoj stazi NAVAK, kao i na putevima po Srbiji kako bismo stvorili kompletniju sliku o ovom motociklu.

Na tom putu prešli smo nešto preko 2.000 km u nekoliko dana i sasvim dobro se upoznali sa CFMOTO 450SR modelom sagledavši sve njegove prednost i mane.

Potentan agregat koji voli da se vrti

CFMOTO je za 450SR pripremio novi dvocilindrični redni agregat radne zapremine 449,5 cm3. Snaga za 450SR nije bila problem i izvučeno je 34,5 kW (47 KS) na 10.000 O/Min i maksimalni obrtni moment od 39,3 Nm na 7.750 O/Min.

Snaga je prvobitno trebala biti 50 KS, ali bi tada 450SR izašao iz A2 kategorije jer bi premašivao granicu od 35 kW. Zato je snaga spuštena na pomenutih 34,5 kW odnosno 47 KS.

Realno, oseti se da agregat ima još potencijala u sebi, naročito kada ne bi morao da se zadovolji EURO5 emisioni standard zbog kojeg agregat radi “siromašno” na nižim obrtajima i ne daje svoj maksimum.

Već od 6.000 O/Min počinje druga priča i zabava jer tada 450SR odlično ubrzava, a šestostepeni menjač je dobro odmeren tako da se do brzine od 170 km/h stigne respektabilno brzo. Do maksimalne brzine od 190 km/h je potrebno malo vremena da se dostigne, što je ujedno i maksimalno deklarisana brzina kada skala obrtomera dođe do crvenog polja. To znači da je CFMOTO uradio dobar proračun prenosa i dobru aerodinamiku motocikla jer čak i vozači visine od 187 – 188 cm poput mene mogu da se smeste ispod oklopa i zaštite se od vetra.

CFMOTO 450SR

Napajanje gorivom vrši se preko Bosch-ovog sistema direktnog ubrizgavanja. Ovo spominjem zbog isporuke snage i linearnosti od pomenutih 6.000 O/Min. Ponovo ću ponoviti da mi je izuzetno žao što su EURO5 norme ugušile ovaj agregat, jer bi isporuka snage bila daleko bolja i počela bi od nižih obrtaja.

Potrošnja goriva je druga stvar koja je veliki plus ovom agregatu. Čak i kada se vozilo malo agresivnije, potrošnja je retko prelazila 4,5 litara na 100 km. Potrošnja se uglavnom kretala između 3,5 – 4,5 litre na 100 km.

Budući da je reč o motociklu sportskih performansi sa trkačkim pedigreom, ugrađeno je proklizavajuće kvačilo. Osećaj na samoj poluzi kvačila je takav da imate utisak da je sajla pukla ili da ne postoji, jer je kvačilo moguće dozirati i sa jednim prstom. To je zbog takozvane pomoćne funkcije kvačila u kom se nalaze mekše opruge.

Odlično kočenje, dobra izbalansiranost i nešto veća masa

Po pitanju ogibljenja može se reći da CFMOTO 450SR ima ogibljenje iz srednje klase. Napred se nalazi obrnuta prednja viljuška sa prečnikom štapova od 37 mm.

U vožnji se prednja viljuška ponaša dobro, ali je prednja opruga predviđena za nešto lakše vozače. Ukoliko imate 90 i više kg sa svom opremom, prednja viljuška će biti mekša. Zadnji amortizer dobro odrađuje svoj posao i ima mogućnost podešavanja predopterećenja opruge i uz to je predviđen i za nešto teže vozače tako da sam tu uspeo da napravim dobro podešavanje.

Jedan od najjačih aduta pored agregata su svakako i kočnice. Napred se nalazi jedan disk prečnika 320 mm i Brembo radijalno postavljene M40 kočione čeljusti. Kočiona pumpa dobro radi posao i kočenje je linearno, s tim što je inicijalni ugriz mekši i posle se kočenje nastavlja sve intenzivnije.

CFMOTO 450SR

Cevasta čelična šasija je napravljena i dizajnirana tako da pruži stabilnost i agilnost. Čini se da je CFMOTO uspeo da nađe kompromis jer je na kočenju 450SR stabilan, a kroz krivine pruža dovoljno povratnog osećaja i elastičnost.

Sama šasija poseduje masu od 11 kg, a kad smo već kod mase to je jedna od mana ovog motocikla, pošto ukupna masa (sa svim tečnostima i rezervoarom zapremine 14 litara) iznosi 179 kg. Ta masa nije mala za motocikl ove radne zapremine, ali se u vožnji to ne primećuje jer je ceo motocikl dobro izbalansiran.

Ergonomija motocikla je sportska, ali može da se vozi opušteno bez previše zamaranja ruku i gornjeg dela tela. Rezervoar je dobro pozicioniran i oblikovan da pruža potporu na kočenjima i prolascima kroz krivine.

CFMOTO 450SR

Upravljač je takođe postavljen pod dobrim uglom da ne bude previše uzan i smanji upravljivost, kao i da ne zamara previše. Sedište iako je tvrđe i šire, nije neudobno. Računajte da do sat i po vremena možete da se vozite bez većih problema.

Zahvalnost za agilnost kroz krivine odlazi i na međuosovinsko rastojanje koje iznosi svega 1.390 mm. Da je 450SR dobar izbor i za niže vozače govori i podatak o visini sedišta postavljenoj na 795 mm.

CFMOTO 450SR

CST gume u dimenzijama 110/70 R17 napred i 150/60 R17 pozadi se dobro ponašaju na ulici. Brzo i lako se greju što je i razlog zbog kojeg im je i ponašanje po kiši odlično. Ukoliko pak isterujete 450SR na trkačku stazu, imajte na umu da zadnja guma ima tendenciju da se pregreje posle 4-5 brzih krugova.

Aerodinamika koja radi!

Ako se pitate da li su ona krilca samo estetike i privlačnost radi, moram reći da se oseti razlika u vožnji na stazi sa krilcima i bez. Oseti se da je na većim brzinama motocikl stabilniji i da je kroz krivine opterećeniji napred.

LED svetla, moderna instrument tabla

Samo usput ću spomenuti da 450SR poseduje kompletnu LED svetlosnu grupu sa farovima koji osim što se lepo uklapaju u izgled motocikla, takođe dobro osvetljavaju put u noćnoj vožnji.

Bosch je zaslužan i za ABS jedinicu koja sprečava blokiranje točkova pri kočenju. Na prednjem točku ABS uopšte nije preagresivan i dozvoljava da se jako koči pre nego što se aktivira.

Instrument tabla je dijagonale 5″ i potpuno je kolorizovana. Na njoj se bukvalno nalaze sve potrebne informacije od brzine kretanja, odabranog stepena prenosa, broja obrtaja, itd.

Takođe zahvaljujući T-Box jedinici moguće je povezivanje sa pametnim telefonom putem CFMOTO Ride aplikacije. Preko pametnog telefona možete da pustite navigaciju da se prenosi na ekran instrument table. Takođe na telefonu možete pregledati podatke o vašem motocikli, kao i trenutnu lokaciju vašeg motocikla.

Među najkonkurentnijim u svojoj klasi

Kada se pogleda trenutna klasa i ponuda sportskih motocikala koji su na granici A2 kategorije, 450SR spada među najsnažnije. Kawasaki Ninja 400 ima snagu od 45 KS (doduše i radnu zapreminu od 399 cm3) KTM RC390 je na 43,5 KS i poseduje jedan cilindar, dok je Yamaha R3 na 42 KS i sa agregatom od 321 cm3.

Za CFMOTO 450SR je potrebno izdvojiti 5.990 EUR i za te pare se dobija jedan brz, upravljiv, lep i dobar motocikl sa kojim se lepo možete zabaviti i ući u svet sportskih motocikala.

Ukoliko želite da ostavite utisak o CFMOTO 450SR motociklu, to možete učiniti i u temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.