Naslovna Blog Stranica 70

Malo po Balkanu i još po kojoj državi

0
Malo po Balkanu i još po kojoj državi

Naš član foruma Draki obožava da putuje motociklom i to čini svaki put kad ima vremena. U današnjem putopisu nas vodi kroz jednu lepu turu po državama u našem regionu. Uživajte u putopisu koji nosi naziv “Malo po Balkanu i još po kojoj državi”.


Tamo gdje sam stao u 2018. godini nastavio sam u narednoj godini druženja sa V Stromom. Početak sezone bio je praćen lošim vremenskim prilikama ali to me nije spriječilo da se vozim drumovima Srbije, Republike Srpske (Bosne i Hercegovine) i Hrvatske. Ređala su se kraća putovanja, ali za ono glavno godišnje putovanje još uvek nisam bio spreman.  Do poslednjeg momenta nisam znao kada ću dobiti godišnji odmor te nisam bio u situaciji bilo šta da planiram. Petnaestak dana prije godišnjeg dobio sam zeleno svijetlo za dodatnih 10 dana te sam odmah krenuo da pravim plan kuda bih se vozio.

Bila mi je želja da obiđem nekoliko moto događaja na kojima do sada nisam bio, ali isto tako sam htio da se „spustim“ do Crne Gore da provedem dva tri dana sa roditeljima koji su u tom periodu planirali da budu u Tivtu.

Malo po Balkanu i još po kojoj državi

Za razliku od prošlogodišnjeg putovanja ovog puta sam detaljno provjerio motor pred polazak, uradio mali servis i spakovao samo neophodne stvari. U petak, 5. jula u poslepodnevnim časovima, sa benzinske pumpe „Eko“ započeo sam vožnju pod nazivom „Malo po Balkanu i još po kojoj državi, 2019“.

Malo po Balkanu i još po kojoj državi
Polazak na putovanje, jul 2019. 

Tokom prvog dana vožnje bilo je planirano da dođem u Apatin na moto susret kod MK „Panter“. Autoputem do Vrbasa, pa onda vojvođanskom ravnicom do Sombora i moto kampa u Apatinu. Na ulazu u kamp dočekali su me članovi sa širokim osmijehom i domaćom rakijom. Prijateljstvo sa ovim klubom traje još od 2013. godine te se kod njih stvarno osjećam jako prijatno i koristim svaku priliku da ih posjetim. Mladen, moj zemljak i član kluba, mi je ustupio svoju radnu sobu da prenoćim, a ja sam se odužio tako što sam radio za šankom.  Nisam htio da konzumiram alkohol u većim količinama jer me je ujutro čekao put dug 320 kilometara.

Već oko 6 i 30 napustio sam Apatin i krenuo ka Pilišmarotu (mađ. Pillismarót) na druženje sa vozačima Suzuki V Strom motora koji su organizovali članovi mađarskog  „V Strom“ kluba. Odlučio sam da ne izlazim na autoput nego da lokalnim putevima preko gradova Baja, Dunafoldvar (mađ. Dunaföldvár), Dunaujvaroš (mađ. Dunaújváros) i Erd (mađ. Érd) dođem do izletišta na obali Dunava. Iako vožnja ravničarskim putevima zna biti dosadna, pejzaži na koje sam nailazio i koje sam fotografisao činili su ovaj dio puta zanimljivim. Uz samo jednu pauzu za sipanje goriva stigao sam na skup za koji sam saznao preko fejsbuka (eng. Facebook). Vođen prošlogodišnjim iskustvom iz Bugarske očekivao sam nešto slično kao što je bilo u Pamporovu međutim vrlo brzo sam shvatio da je ovo druženje samo za članove njihovog kluba. Iskreno, u momentu sam razmišljao da se okrenem i odem ali poziv na zajedničku vožnju bio je dovoljan razlog da ipak ostanem. Jedini član ovog udruženja koji je mogao da komunicira sa mnom (jedini je govorio engleski jezik) bio je predsednik Zoltan. Pomogao mi je da raspremim kofere i da sa njim na čelu povedem kolonu koju su činili tridesetak Stromova, što malih, što velikih. Vožnja je trajala nekih dva sata, a većim dijelom smo se vozili kroz Slovačku te sam i ovu članicu Evropske unije upisao na listu država kroz koju sam prošao na ovogodišnjem putovanju. Pred sam kraj vožnje bilo je potrebno skelom preći Dunav. Srećom Dunav je bio miran tih dana, te smo bez problema stigli u već pomenuti kamp.

Moram priznati Zoltan se prilično potrudio da se ja, kao jedini učesnik koji nije Mađar, osjećam prijatno te je ostalim kolegama prevodio ono što smo nas dvojica na engleskom jeziku pričali. Druženje je prekinula strašna oluja pa smo svi otišli na spavanje. Nažalost, ja se nisam naspavao što zbog neudobnog kreveta što zbog grmljavine koja je pratila oluju kroz cijelu noć. Takođe, jedan od motorista sa kojim sam dijelio sobu je toliko glasno hrkao da je u momentima nadjačavao grmljavinu.

Posle loše prespavane noći i ne baš tako dobrog doručka pozdravio sam se Zoltanom i krenuo ka Bijeljini (Republika Srpska, BiH). Prva stanica bio je, za sve Srbe, dobro poznat grad Sent Andreja (mađ. Szentendre). Još od 16. vijeka ovaj grad je usko vezan za srpski narod. Najveća seoba Srba u ovaj grad na desnoj obali Dunava desila 1690. godine kada se tu doselilo preko 8000 Srba zajedno sa patrijarhom Arsenijem Crnojevićem (Čarnojević). Danas u Sent Andreji živi tek nešto više od 100 Srba, ali o njihovom dugom životu na ovim prostorima svjedoči veliki broj crkvi i spomen obilježja. Moja posjeta znamenitostima počela je od crkve Svetog Arhangela Mihajla poznatije kao Požarevačka crkva (ime je dobila po gradu Požarevcu iz kojeg se veliki broj stanovnika preselio bježeći od Turskog zuluma). Prema predanju ova crkva je napravljena 1759. godine, a osveštana je tek četiri godine kasnije.

Šetnju gradom nastavio sam preko glavnog trga po imenu Fo. U centru trga nalazi se srpski Esnafski krst koje podignut od strane Sentandrejskog društva nakon epidemije kuge, 1763. godine. U blizini trga Fo nalazi se i Blagoveštanska crkva koja iako pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi nema isti polozaj kao ostale crkve, a takođe nema ni portu. Čitajuću tekstove o ovoj crkvi našao sam da je poznata i po imenu „Grčka crkva“ zbog toga što su u nju išli većinom trgovci koje su lokalni stanovici nazivali „Grci“.

U jednom trenutku zastao sam jer sam čuo da iz pravca šetališta dolaze zvuci srpske muzike. Pomislio sam da neko od naših zemljaka u automobilu pušta muziku, ali sam se brzo razuvjerio. Muzika je dolazila iz lokala po imenu Korner (mađ. Corner Szerb Étterem). Nije mi dugo trebalo da shvatim da je to srpska kafana te sam odmah odlučio da ću baš tu ručati. Ljubazni konobar mi je rekao da će kuhinja početi sa radom tek za jedan sat, te mi je predložio da prebacim motor na parking ispred kafane i nastavim sa obilaskom grada, što sam i učinio. Slobodno vrijeme do ručka iskoristio sam da odem u Sabornu crkvu posvećenu velikom pravoslavnom prazniku Uspeniju presvete Bogorodice.  Centralni hram eparhije Budimske izgrađen je oko 1690. godine, međutim zbog požara iz 1895. godine bilo je potrebno potpuno ga obnoviti. Koliko je bio jak požar govore podaci da su se zvona na ovoj crkvi istopila, ali je vjerujući narod uz pomoć lokalnog stanovištva i uprave grada ponovo uspio da obnovi crkvu i postavi nova zvona koja su ponovo zazvonila već nakon par mjeseci. Imao sam i priliku da sa manjim brojem ljudi prisustvujem liturgiji. Važno je napomenuti da se u porti crkve nalazi i Muzej pravoslavnih relikvija u kojem se nalaze eksponati od velikoj značaja za sav pravoslavni narod. Nažalost u trenutku mog boravka u Sent Andreji ovaj muzej nije radio.

U povratku prema srpskoj kafani svratio sam u suvenirnicu u kojoj mi je lokalni prodavac objasnio i koristeći kombinaciju srpskog, engleskog i mađarskog jezika, da se nalazim na Trgu cara Lazara te da je taj trg centralno mjesto svih dešavanja i manifestacija koje organizuje srpsko stanovništvo. Kasnije sam saznao da se u blizini trga nalazi i spomenik caru Lazaru na čijem vrhu je krst koji je označavao grob srpskog velikana (predanje kaže da se tu nalazio i drveni manastir koji je prekrivao grob, ali je nažalost  manastir izogorio neposredno nakon prebacivanja posmrtnih ostataka u Srbiju).

Vrijeme je odmicalo, a mene je čekao dug put ka porodičnom domu te sam odmah nakon ručka nastavio putovanje.

Nakon dvadesetak kilometara ušao sam u Budimpeštu. Na svu sreću nije bilo gužve te sam brzo prošao kroz mađarsku prestonicu, a bez pauze stigao sam i na mađarsko-hrvatsku granicu. Samo što sam kročio na teritoriju opštine Beli Manastir na nebu su se pojavili tamni oblaci praćeni grmljavinom. Istog trenutka sam se zaustavio kako bih obukao kišno odijelo i taman dok sam navlačio rukavice kiša je počela da pada. Sve do Osijeka pratila me je podnošljiva kiša i bio sam ubijeđen da ću izbjeći oluju koju mi je Google nagovještavao na mobilnom telefonu.  Iz samo meni poznatih ili nepoznatih razloga umjesto iz Osijeka da nastavim ka Vinkovcima skrenuo sam na put koji vodi ka Đakovu. Nikakvih problema ne bi bilo da oluja nije pojačavala svoj intenzitet. Iz Đakova sam otišao u Vinkovce i uključio se na put koji vodi ka Županji i dalje ka graničnom prelazu Orašje (Bosna i Hercegovina). Baš na tom putu suočio sam se sa najvećim talasom oluje. Vjetar je toliko duvao da me je doslovno gurao sa puta. Bitka sa olujom okončana je mojom kapitulacijom. Spas od enormne količine kišnih kapi potražio sam ispod krošnje jednog velikog drveta. Narednih nekoliko minuta proveo sam u razmišljanju šta ako grom udari baš u to drvo. Na svu sreću to se nije dogodilo. U trenutku kada sam odlučio da ponovo uzjašem čeličnog konja, bez obzira što je kiša i dalje padala, iz obližnjeg dvorišta izašao je stariji čovjek i ponudio mi da uđem kod njega i sačekam povoljnjiji trenutak za nastavak puta. Međutim, poziv sam ipak odbio i sa velikom dozom optimizma krenuo dalje ka već pomenutom graničnom prelazu.

Nažalost, posle par kilometara ponovo sam bio prinuđen da potražim sklonište. Ovog puta benzinska pumpa INA bila je moja „sigurna kuća“. U društvu radnika sa pumpe i uz dobro ohlađeno Ožujsko pivo čekao sam da se poboljšaju uslovi za vožnju. Tek nakon 45 minuta čekanja ponovo sam se našao na drumu. Moram da priznam da su me službenici GP i carinske službe Hrvatske i Bosne i Hercegovine sa čuđenjem posmatrali dok sam prolazio pasošku kontrolu. Nije im bilo jasno kako neko može da vozi bilo koje prevozno sredstvo po onakvom nevermenu.

Malo po Balkanu i još po kojoj državi
Posljedice nevrijemena, Orašje, jul 2019. 

Nastavak putopisa “Malo po Balkanu i još po kojoj državi” možete pročitati u temi na forumu klikom ovde.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

24 časa Le Mana – Startuje nova sezona endurance šampionata!

0
24 časa Le Mana
Foto: FIM EWC

Ljubitelji endurance trka, konačno možete da odahnete jer nas za vikend očekuje trka 24 časa Le Mana sa kojom se otvara nova sezona! Ovo će biti 52. izdanje ove čuvene i prestižne trke. Pobednici trke 24 časa Le Mana se dobro kotiraju i proizvođači se uvek ponose brojem pobeda na ovoj trci.

Trka 24 časa Le Mana se održava na čuvenoj Le Mans Bugati stazi i predstavlja pravi dragulj u svetu trkanja. Ove godine učešće uzimaju čak 52 ekipe koje će se boriti za pobedu u formula EWC i u superstok kategoriji.

Trke izdržljivosti su oduvek bile poligon za probanje novih stvari i motocikala, a ni ova godina neće biti izuzetak jer će se na startnoj postavi naći i Metis ekipa sa svojim prototip motociklom.

Staza Le Mans Bugati je nadaleko poznata širom sveta jer se pored trka izdržljivosti tu vozi i MotoGP šampionat. Umesto klasičnog opisivanja staze, postavljam snimak sa motocikla Nikolo Kanepe. Uživajte u Le Mans stazi:

Favoriti?

Među favoritima izdvajamo uobičajne “osumnjičene”: YART Yamaha je uvek tu, a i na testovima su odradili odličan postao postavivši najbrža vremena.

Domaća SERT Suzuki ekipa je uvek tu i uvek pokazuje da po principu “tiha voda breg roni” uspeva da pobeđuje i konstantno završava na podijumu, što im je na kraju krajeva prošle godine i donelo šampionsku titulu.

SRC Kawasaki i F.C.C. TSR Honda su takođe među favoritima, naročito Honda sa novim CBR1000RR-R modelom koji se prošle sezone pokazao kao odličan paket. Ne smemo iz vida ispustiti ni fabričku BMW ekipu koja je prošle godine u Slovačkoj došla do svoje prve pobede u endurance šampionatu.

24 časa Le Mana
Foto: FIM EWC

Fabrička ERC Ducati ekipa se ove godine opasno “naoštrila” sa vozačkim sastavom koji će činiti Ćavi Fore, preiskusni David Čeka i za ekipu je trebao voziti Čaz Dejvis, ali se Dejvis nažalost razboleo neposredno pred trku, te neće biti u stanju da vozi.

Od privatnih ekipa pripazite na Wojcik Racing ekipu koja je prošle godine opasno parirala fabričkim ekipama.

Gde gledati trku?

Trka 24 časa Le Mana počinje u subotu u 15.00 časova i završava se u nedelju u 15.00 časova. Što se prenosa trke tiče, početak trke je moguće ispratiti u subotu od 14.45 časova na Eurosport 2 kanalu i prenos će trajati sve do 20.00 časova. Zatim od 00.00 časova na Eurosport 1 kanalu možete nastaviti sa gledanjem direktnog prenosa koji će trajati sve do 08.30 časova.

Foto: FIM EWC

Na žalost, u programskoj šemi nema naznaka da će se prenositi završetak trke.

Predlažemo da ispratite našu temu na forumu u kojoj postoji šansa da će se pojaviti neki link za praćenje trke. Temu na forumu možete posetiti ovde.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

MotoGP COTA – Odlična trka, još bolji Bastianini

0
MotoGP COTA
Foto: Gresini Racing

Što smo tražili, to smo konačno i dobili. Definitivno najzanimljiviji trkački vikend u ovoj sezoni, za šta su se naročito pobrinuli MotoGP vozači.

Staza je za razliku od prethodnih godina bila u daleko boljem stanju. Novi delovi asfalta su anulirali probleme sa neravninama, što je pokazalo i rušenje rekorda staze, kako apsolutnog, tako i najbržeg kruga trke.

U kvalifikacijama je Horhe Martin osvojio pol poziciju ispred Milera i Bastianinija, a čak 5 Ducati-ja našlo se na prvih 5 startnih pozicija.

Raspored trkačkog vikenda je bio nešto drugačiji jer se prvo vozila Moto2, trka, zatim MotoGP i na kraju Moto3.

Moto2 – Teški uslovi i prva pobeda za Arbolina

Moto2 trka je bila borba za preživljavanje. U prvom krugu smo već ostali posle nekoliko konkurenata posle jednog incidenta, a zatim su iz vodeće grupe prvo pali Vieti sa druge pozicije, a zatim je sa vodeće pozicije pao Kanet.

Ovaj dar su oberučke prihvatili Toni Arbolino, Džejk Dikson i Ai Ogura. Arbolino je prešao na vodeću poziciju nakon pada dva pomenuta vozača i više se nije okretao. Napravio je malu, ali dovoljnu prednost da može mirno da se odveze do svoje prve pobede u Moto2 kategoriji.

Za drugo mesto na kratko su se borili Ogura i Dikson. Ogura je uspeo da prestigne Diksona i da osigura drugi podijum u dva trkačka vikenda, dok Dikson nije želeo da rizikuje gubitak svog prvog podijuma u karijeri i lagano se odvezao do treće pozicije.

MotoGP COTA
Rezultati Moto2 trke Foto/Source: MotoGP.com

MotoGP spektakl!

MotoGP trka je danas bila ono što očekujemo od trka. Puno preticanja, malo padova, dobra i poštena borba od početka do kraja.

Na trci se dogodilo toliko preticanja, da verovatno 80% neću ni spomenuti, jer bi izveštaj ličio na roman.

Sa pol pozicije je startovao Martin, ali je na prvo mesto izbio Miler. Miler je tokom skoro cele trke bio u vođstvu, a iza njega su se smenjivali Martin, Banjaja, Zarko, Rins i Bastianini. Kako je trka odmicala, Martin, Zarko i Banjaja su polako gubili ritam, što su iskoristili prvo Bastianini, a zatim i Rins da se domognu drugog, odnosno trećeg mesta.

Pred sam kraj trke je Bastianini odvezao fantastične krugove sustigavši Milera. Posle kratke borbe, Bastianini je uspeo da prestigne Milera i da napravi prednost. Bastianini je tako došao do druge MotoGP pobede i druge pobede u ovoj sezoni i ponovo je preuzeo vodeću poziciju u šampionatu.

MotoGP COTA Foto: Gresini Racing

Kao da Mileru nije bilo dovoljno što ga je Bastianini prestigao, u pretposlednjoj krivini je isto uradio i Rins došavši do još jednog odličnog rezultata i druge pozicije u šampionatu.

Jedan od heroja trke svakako mora biti Mark Markez koji je imao problema na startu posle kojeg se našao na poslednjem mestu. Od tog trenutka smo ponovo gledali bravurije Mark Markeza koji je nizao rivale. Do kraja trke Markez je uspeo da dođe do 6. pozicije.

Rezultati MotoGP trke Foto/Source: MotoGP.com

Još jedna odlična Moto3 trka

Moto3 trka je bila puna zanimljivih preticanja. Vodeću grupu je činilo 7-8 vozača koji su se neprestano smenjivali iz krivine u krivinu i pobednik se do kraja nije mogao predvideti. Traženje zavetrine, jaka kočenja, preticanja u svakoj krivini i vožnja rame uz rame doveli su do toga da je trka prošla dok se trepne.

A u toj celoj gužvi najbolje se snašao Masija koji je došao do svoje prve pobede još od uvodne trke u Kataru prošle godine. Vozač KTM-a trijumfovao je sa svega 0,172 sekunde ispred drugoplasiranog Fođije i trećeplasiranog Minja.

Blizu podijuma su još bili Sasaki i Denis Onču koji je veći deo trke proveo na prva tri mesta, ali mu je u završnici ponestalo sreće i guma.

Rezultati Moto3 trke Foto/Source: MotoGP.com

Ukoliko želite da ostavite svoj utisak ili komentar o tekućem MotoGP vikendu na stazi COTA, možete posetiti temu na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

WSBK Aragon 2022 – Bautista i Ducati održali predavanje

0
Foto: Ducati

Prvi WSBK trkački vikend na stazi Aragon i otvaranje sezone nisu nas razočarali. U svim kategorijama smo imali zanimljive trke do poslednje krivine. Rej i Bautista, ali i Baldasari i Agerter pružili su trke koje ćemo dugo pamtiti.

Lepo i sunčano vreme pratilo je vozače na Aragonu, tako da u tom pogledu nije bilo nikakvih iznenađenja. Pol poziciju pred prvu WSBK trku osvojio je Toprak Razgatliogu, a u WSS kategoriji rekord staze je srušio Lorenco Baldasari koji je iz Moto2 prešao u WSS šampionat.

Rej i Bautista, rame uz rame do ciljne linije

Prva WSBK trka protekla je u duelu između Bautiste i Reja. U početnim krugovima je i Toprak bio upleten u borbu i njih trojica su nekoliko puta razmenjivali pozicije. U poslednjoj trećini trke je Toprak popustio zbog problema sa gumama, a Rej i Bautista su nastavili da se nadmudruju.

Rej je bio brži u prvoj polovini kruga, dok je druga polovina kruga pripadala Bautisti. Bautista i Ducati su naročito bili brzi na pravcu na kom su nadoknađivali i do 0,3 sekunde. Upravo se na pravcu odigrao i završetak trke. Bautista je prestigao Reja na pravcu, a Rej je na fantastičan način na kočenju uspeo da obori motocikl i da se provuče ispod Bautiste. Bautista je pokušao da iskoristi snagu Ducati-ja i da dobije Reja na ubrzanju, ali je ciljna linija bila preblizu i Rej je došao do svoje prve pobede u sezoni, a 98 za Kawasaki. Toprak Razgatlioglu je trku završio na trećem mestu.

Foto: Kawasaki

Superpol trka i uživanje u bravurijama vodećih

Superpol trka je počela uzbudljivo, a tako se i završila. Doduše, Bautista je rešio trku u svoju korist već u prva dva kruga kada je izbio na vodeću poziciju i počeo da pravi prednost u odnosu na Reju, Topraka i Rinaldija.

Dok je Bautista vozio ka pobedi, Rej, Toprak i Rinaldi su nebrojano puta razmenili pozicije. Bilo je tu kontakta, bliskih preticanja, uglavnom, bilo je jako uzbudljivo. Na kraju je Rej uspeo da se izbori za drugu poziciju, dok je Toprak u poslednjoj krivini uspeo da prestigne Rinaldija za treću poziciju. Iako je Rinaldi bio izuzetno brz, činilo se kao da mu nedostaje da bude malo “bezobrazniji” i da se ugleda na Topraka i Reju koji nisu imali milosti prilikom preticanja.

Agerter i Baldasari su zatim vodili svoju ličnu borbu koja je kulminirala u poslednjoj krivini kada je Baldasari ušao prvi, ali mu je proklizao prednji kraj. U “Markez stilu”, Baldasari je uspeo da se spasi pada, a zato što je klizao Agerter je izbegavao Baldasarija i tu je izgubio malo vremena, a Baldasari je uspeo da prođe kroz ciljnu liniju prvi.

Foto: Ducati

Bautista nezaustavljiv

Na drugoj trci se dogodio sličan scenario kao i na sprin trci. Bautista je od uvodnih krugova napravio malu prednost i odmaglio je u daljinu, do svoje druge pobede na ovom trkačkom vikendu.

Pitanje je bilo samo ko će biti na drugom mestu. Rinaldi je bio izuzetno raspoložen za borbu sa Rejom i Toprakom. Njih trojica su tokom trke izmenjivali pozicije, to se naročito odnosi na Reju i Rinaldija, dok je Toprak sredinom trke malo gubio ritam, ali se pred kraj trke ponovo uključio u borbu.

U poslednjim krugovima je Rinaldi upao u probleme sa gumama, što je Toprak iskoristio da dođe do još jednog podijuma, dok je Rej zauzeo drugo mesto.

Posle ovog trkačkog vikenda Bautista sa Aragona odlazi kao vodeći u šampionatu, sa 7 bodova u odnosu na Reju, dok je Toprak na trećoj poziciji.

Foto: Ducati

Baldasarijevo fantastično spašavanje

U WSS kategoriji smo očekivali nešto drugačiju trku, to jest očekivali smo da Ducati, MV Agusta i Triumph budu konkurentniji. Međutim, restrikcije u snazi motocikala su očigledno prevelike, pa su Kawasaki i Yamaha ponovo vodili glavnu reč.

Od početka trke su Onču, Baldasari i Agerter bili najbrži vozači. Čan Onču je u prvom delu trke uspeo da izbije na vodeću poziciju i da napravi prednost od jedne sekunde. Onču nije do kraja uspeo da održi prednost, jer su ga u poslednjoj trećini trke stigli i prestigli Agerter i Baldasari.

Foto: Yamaha Racing

Agerterova osveta

Druga WSS trka protekla je slično kao i prva, ali je završnica bila nešto drugačija. Čan Onču je 2 kruga pre kraja morao da parkira svoj Kawasaki zbog tehničkih problema, a treće mesto je oberučke prihvatio Nikolo Bulega osvojivši svoj prvi podijum u WSS kategoriji, ali i prvi podijum za Ducati Panigale V2.

Za prvo i drugo mesto ponovo su se borili Baldasari i Agerter. Ovog puta je Agerter bio bolji od Baldasarija i uspeo je da dođe do prve pobede u ovojo sezoni. Baldasari i Agerter su sada izjednačeni na tabeli u generalnom plasmanu.

Foto: Yamaha Racing

Sledeći trkački vikend očekuje nas već za manje od dve nedelje, od 22 – 24. aprila na čuvenoj stazi Assen u Holandiji.

Za komentare povodom WSBK trkačkog vikenda na stazi Aragon, možete posetiti temu na forumu.

Rezultati trkačkog vikenda:

Prva WSBK trka Foto/Source: WSBK.com
Superpol trka Foto/Source: WSBK.com
Druga WSBK trka Foto/Source: WSBK.com
Prva WSS trka Foto/Source: WSBK.com
Druga WSS trka Foto/Source: WSBK.com

Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

MotoGP COTA 2022 – Spremite se za rodeo u Teksasu

0
MotoGP COTA 2022
Foto: Rob Gray (Polarity Photo)

Samo nedelju dana posle trke u Argentini i istorijske MotoGP pobede za Apriliju, selimo se na sever i stazu COTA u Teksasu. Ova staza je do sad bila teritorija Mark Markeza, a na svu sreću po njega i ove godine će moći da brani svoju teritoriju.

Staza COTA u Teskasu je neizostavna staza u MotoGP šampionatu još od 2013. godine (sa izuzetkom zbog COVID-19 pandemije). Ova tehnički zahtevna staza pokazala se kao veliki izazov za vozače i timove, ali bogami i za organizatore. Prethodnih sezona staza je dobila dosta neravnina, a prošle godine umalo nije došlo do otkazivanja trke jer su vozači bili nezadovoljni stanjem staze i smatrali su da je nebezbedna za vožnju.

Za ovu sezonu je stavljen nov asfalt na kritičnim delovima staze. Prema prvim izveštajima, posao je urađen dobro, ali je nastao problem što novi asfalt pruža dosta prianjanja, dok je stari asfalt sa daleko lošijim prianjanjem. Slična situacija kao na stazi Mandalika u Indoneziji.

Mark Markez se vraća na stazu

Mark Markez je dobio zeleno svetlo za povratak na stazu. Podsećanja radi, Markez je u Indoneziji doživeo pad i ponovo mu se vratio problem sa vidom. Zbog toga je morao da propusti trku u Argentini.

Ipak, staza COTA je Markezova teritorija i na ovoj stazi bi mogao polako da izgradi povratak i priključak u borbi za šampionsku titulu. Ove sezone se vozi čak 21 trka i budući da je ovo tek 4. trka u sezoni, svašta je moguće do kraja.

MotoGP COTA
Mark Markez se vraća na stazu Foto: Honda Racing Corporation

Gužva u vrhu, Rins bi mogao da zasija

Verovali ili ne, Aleš Espargaro vodi u generalnom poretku vozača sa 7 bodova prednosti u odnosu na drugoplasiranog Bred Bindera, dok Bastianini i Rins zaostaju 9 bodova.

Rins je ove godine pokazao dobru konstantnost i brzinu, a staza COTA mu je u prošlosti odgovarala. Obratite pažnju na Rinsa tokom ovog trkačkog vikenda.

MotoGP COTA
Aleks Rins dobro započeo sezonu Foto: Suzuki Racing

Naravno, osim Rinsa, tu je bez preterivanja još 10 vozača koji su sposobni da pobede. Tako da, opustite se, udobno smestite i uživajte u još jednom trkačkom vikendu.

Podsećamo vas da ovog vikenda počinje i WSBK šampionat. Najavu WSBK trke možete pročitati ovde.

Obratite pažnju na raspored trka koji je za ovaj vikend nešto drugačiji. Prvo će se voziti Moto2, zatim MotoGP i na kraju Moto3 trka.

Kao i uvek, na forumu otvaramo temu povodom svake trke. Tema za MotoGP trku na stazi COTA možete posetiti klikom ovde.

Raspored i satnica MotoGP trkačkog vikenda na stazi COTA:


Petak 

16:00 – 16:40 Moto3 Free Practice Nr. 1
16:55 – 17:40 MotoGP Free Practice Nr. 1
17:55 – 18:35 Moto2 Free Practice Nr. 1

20:15 – 20:55 Moto3 Free Practice Nr. 2
21:10 – 21:55 MotoGP Free Practice Nr. 2
22:10 – 22:50 Moto2 Free Practice Nr. 2

Subota 

16:00 – 16:40 Moto3 Free Practice Nr. 3
16:55 – 17:40 MotoGP Free Practice Nr. 3
17:55 – 18:35 Moto2 Free Practice Nr. 3


19:35 – 19:50 Moto3  Qualifying Nr. 1
20:00 – 20:15 Moto3 Qualifying Nr. 2
20:30 – 21:00 MotoGP Free Practice Nr. 4
21:10 – 21:25 MotoGP Qualifying Nr. 1
21:35 – 21:50 MotoGP Qualifying Nr. 2
22:10 – 22:25 Moto2 Qualifying Nr. 1
22:35 – 22:50 Moto2 Qualifying Nr. 2

Nedelja 

16:20 – 16:30 Moto2 Warm Up
16:40 – 17:00 MotoGP Warm Up
17:10 – 17:20 Moto3 Warm Up

18:20 Moto2 Race
20:00 MotoGP Race
21:30 Moto3 Race


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

WSBK Aragon 2022 – Na pragu smo najkonkurentnije sezone ikad!

0
WSBK Aragon 2022
Foto: Ducati

Ljubitelji WSBK šampionata, konačno možete da odahnete jer WSBK sezona počinje danas sa prvim treninzima! Staza Aragon u Španiji ugostiće prvu WSBK trku u 2022. godini. Sudeći prema startnoj postavi, ovo bi mogla da bude jedna od najneizvesnijih sezona u istoriji WSBK šampionata.

Od kako je COVID-19 virus počeo da hara svetom ostali smo uskraćeni za rani početak sezone u februaru jer je staza Filip Ajlend bila izbačena iz kalendara. Za sve one koji vole ovu stazu imam jednu dobru vest: Filip Ajlend se ove godine vraća u šampionat! Trkački vikend će se održati od 18 – 20. novembra.

Da se vratimo na ovu sezonu i na to zašto tako smelo tvrdim da je ovo najkonkurentnija sezona ikad. Dovoljno je samo nabrojati vozački sastav: Razgatlioglu, Rej, Reding, Bautista, Rinaldi, Basani, Gerlof, Van der Mark, Baz… Sve su to kaljeni i prekaljeni vozači sposobni da dođu do pobeda.

Bautista je na testovima pokazao da nije zaboravio da vozi i nekoliko testova je završio kao najbrži vozač. Međutim, imaće ove godine jake protivnike u vidu prošlogodišnjeg šampiona Topraka Razgatliogua i Džonatana Reje.

Bez Van der Marka

Van der Mark sezonu neće započeti na Aragonu jer je doživeo povredu tokom treninga. Njegovo mesto zauzeće Ilija Mikalčik. Mikalčik je dobro poznat vozač u endurance šampionatu u kom vozi za fabričku BMW ekipu, a vozio je i u IDM šampionatu takođe za BMW. Reč je o veoma brzom vozaču. Radujem se što je dobio priliku u WSBK šampionatu i jedva čekam da vidim šta može da uradim na superbajk motociklu.

Šansa da Bautista pobedi?

Aragon je Ducati staza što govori i činjenica da je na 28 trka održanih do sada, Ducati pobedio na čak 12, a Kawasaki na 10 trka. Kawasaki je najkonstantniji i na podijumu na Aragonu je stajao 23 puta.

Rinaldi je jedan od vozača kojem Aragon leži, što dokazuje i činjenica da je Rinaldi upravo na toj stazi zabeležio svoj prvi podijum.

WSBK Aragon 2022
Bautista spreman za WSBK 2022 sezonu i Aragon trku Foto: Ducati

U svakom slučaju, verujem da nas čeka zanimljiv trkački vikend jer je WSBK sezona počela!

Za komentare i utiske povodom WSBK trkačkog vikenda na Aragonu možete posetiti temu na forumu.

Raspored i satnica WSBK trkačkog vikenda Aragon 2022:

Petak 

09:45 – 10:15 WorldSSP300 – FP1
10:30 – 11:15 WorldSBK – FP1
11:25 – 12:10 WorldSSP – FP1
14:15 – 14:45 WorldSSP300 – FP2
15:00 – 15:45 WorldSBK – FP2
16:00 – 16:45 WorldSSP – FP2

Subota 

09:00 – 09:30 WorldSBK – FP3
09:45 – 10:05 WorldSSP300 – Superpole
10:25 – 10:45 WorldSSP – Superpole
11:10 – 11:25 WorldSBK – Superpole
12:40 WorldSSP300 – Race 1
14:00 WorldSBK – Race 1
15:15 WorldSSP – Race

Nedelja 

09:00 – 09:15 WorldSBK – WUP
09:25 – 09:40 WorldSSP – WUP
09:50 – 10:05 WorldSSP300 – WUP


11:00 WorldSBK – Superpole Race
12:30 WorldSSP – Race 2
14:00 WorldSBK – Race 2
15:15 WorldSSP300 – Race 2


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Hrvatska 2021 – Dah detinjstva (na najlepši način)

0
Hrvatska 2021 – Dah detinjstva (na najlepši način)

Naš član foruma Tumbe i njegova supruga nas danas vode na avanturu kroz Hrvatsku. Na tom putu su evocirali neke lepe uspomene iz prošlosti. Uživajte u putopisu: Hrvatska 2021 – Dah detinjstva (na najlepši način).


Dođe red da napišem nešto o prošlogodišnjoj avgustovskoj vožnji (koja nekim čudom pređe iz prvog u drugi plan), dogodovštinama i za nas najbitnije LJUDIMA (velikim slovima napisano jer oni samo to zaslužuju) koje smo upoznali i iskustva koje smo akumulirali u tih devet dana.

Svako pisanije mora imati uvod, a ja već nekoliko meseci se spremam da pretočim utiske na papir…

E taj uvod postade i kočnica, jer imajući na umu objavljene putopise i kakvi su ih pisci i avanturisti (ne bih o imenima, da nekog neopravdano ne izostavim) pisali, prosto sam došao do zaključka da moram napisati samo ono i onako kako smo mi doživeli sve to.

Jer jedino tako mogu podeliti sa vama šta smo videli i osetili. Svojim jezikom i na svoj način.

I možda sam ja doživeo sve ovo sa previše emocija i možda preteram sa pisanjem, ali ne zamerite, sve što napišem biće izneseno direktno iz duše…  

Počeo sam da pišem i u množini i u jednini, jer sam sve ovo što sledi prošao sa suprugom, ali s’ obzirom da smo kao nikada za 33 godine zajedničkog života delovali i donosili odluke kao jedno, nastavljam tekst u jednini.

Kao neko ko je prvi put video i osetio more u Hrvatskoj 70-ih godina prošloga veka, a čitajući zadnjih godina mnogo o Jadranci, Istri, u meni je sve više rastao neizdrž da posetim neka mesta i deo nam bivše SFRJ u kojoj sam naučio plivati, prvi put se zaljubio i što šta još lepoga.

Pošto nam se 2020. iz opštepoznatih razloga izmigoljila, odluka da idemo u avgustu u Hrvatsku je prihvaćena odmah i neopozivo u našoj dvočlano-porodičnoj ekipi.

Bilo je još pokušaja da animiramo neke ljude, sa kojima smo dobro i zajednički putujemo i vozimo se, da krenu sa nama ali od samog starta se osećalo da ćemo ići sami i da je ovo samo NAŠ PUT.

Posle 4 decenije pauze, od odrastanja Marijaninog na Makarskoj rivijeri, a mog u Biogradu na moru „vrlo temeljno“ smo pristupili planiranju puta: MI IDEMO I TO JE TO!!!

Šalim se malo, ali u principu to nam je bio moto i uglavnom osnovni pokretački motiv, sve vreme puta…

Oko pakovanja i šta nam treba od opreme nismo gubili vreme jer smo već u junu i julu bili u C.G. po par dana tako da tu je sve bilo poznato, a i avgust je u pitanju što je umnogome olakšavalo izbor garderobe…

Tri kofera su bila sasvim dovoljna za sve što nam je bilo potrebno za put…

Ja sam se malo pozabavio rutom i pripremio offline mape, jer uz svo poštovanje prema BMW motorrad navy, zaista nisam želeo da trošim novac na kupovinu BMW navigacije samo zato što je ostavljeno fabrički mesto za nju na tabli.

Mobilni telefon i Marijana kao slikar, snimatelj i držač navigacije su se pokazali kao (za naš ukus) dobar izbor :).

Pošto su od mog zadnjeg boravka u Hrvatskoj, složićete se, 4 decenije ipak dug period a u međuvremenu su se odigrali neki nimalo lepi niti prijatni događaji, upustio sam se za traženjem nekih informacija. Ali ne iz medija, niti turističkih brošura, već iz prve ruke…

Tada nastaju male poteškoće jer sam imao drugara i poznanika u HR, međutim splet okolnosti a i različiti životni putevi su učinili svoje i kontakti su izgubljeni.

Ali tada nastupa BJB Forum, i to u punom sjaju. Sa svim pogodnostima koje pruža (a u čemu bi u osnovi i trebalo da služi).

Kontaktiranje naših kolega, motociklista iz Hrvatske je bio pravi izbor za dobijanje svih potrebnih info kao i preporuka i sve moguće pomoći koja je bila potrebna.

U daljem pisanju ću sve pojasniti…

Osnovna zamisao i plan, da smo hteli obavezno provesti par dana u Istri (Pula kao baza), i spustiti se isključivo Jadrankom do C.G. uz boravak u Splitu. To je suština, sve ostalo je bilo stvar trenutne želje i inspiracije.

Zbog izbora Pule krenulo je i moje traganje po Forumu. Pošto se @mile fazer tih dana retko pojavljivao na Forumu, obratio sam se @e-mayl.

Uz jednu poruku na PP i razmenu telefona, ne da sam se ispričao sa Zoranom, nego sam više imao osećaj da on drug iz detinjstva koji se odselio u inostranstvo…

To je fascinacija br. 1 u vezi ovog putovanja.

Posle Booking-a smeštaja za Pulu, sledeće je bilo rezervisati smeštaj u Splitu.

Opet ista priča. Forum, sad kolega @Zog, Splićanin, Dalmatinac. Kontakt i priča sa Željanom, kao sa komšijom.

To je fascinacija br. 2.

I neću više nabrajati fascinacije, verujte da ih je bilo NEBROJENO i sve su ISKLJUČIVO POZITIVNE.

Kako se bližio dan polaska, dođem na ideju da bi put do Pule mogao biti izveden u dva dana, i to prvi dan do Banja Luke, a drugi dan preko Bihaća, Ogulina pa kroz Gorski Kotar i Delnice, pa do Pule.

Sve super, Marijana nema zamerki ni na šta, i ja rezervišem vilu Kobilj  u Banja Luci.Tako dođe i 16.08. i vreme da se krene na put…

Da dodam samo da u sedmici pred polazak urađen je servis na motoru, a tako sam se i trudio da

„naštimam“, jer sam se u avgustu vozio i muvakao po SRB i BIH i namestilo se da taman radim servis na 30.000km.

Uz servis namontirane su i nove Metzeler Roadtec Z8 Interact. Ne bih sad da objašnjavam previše zašto te gume. Ovo je subjektivno moj stav, ali fabrički su bile namontirane, u svim vremenskim uslovima se odlično pokazale, sa prvim parom prešao 17.200km, a drugi par zamenio na 12.900km zbog ovog puta. Mogle još da se voze, ali nisam hteo da razmišljam, pogotovu ako se uzme u obzir kvalitet i sastav asfalta na Jadranci, uz vrele avgustovske temperature. Pri tom nemam „tešku ruku na gasu“. Čist touring. Lagano i sigurno.

To su moji razlozi za izbor Metzeler-a.

Ako nekog zanima više info o gumama i oznakama, može na PP.

Da se vratim na 15.08.

Moj neki trip je da veče uoči puta bude sve spakovano, koferi zatvoreni i okačeni na motor (pogodnost je što imam i dvorište i garažu). Tako spakovan, proveren i natankovan motor, uguram u garažu na rikverc i ujutru samo ga upalim i paljba.

I tako je godinama unazad, jer jutarnje pakovanje mi se par puta olupalo o glavu, jer sam uvek nešto zaboravljao. Zato sada natenane sve završim uoči puta i dan polaska je to u bukvalnom smislu: Polazak.

Tokom pakovanja i kačenja kofera javlja mi se drug Bole, jaran od vojničkih dana, rodom iz Podlugova a sada žitelj nam prekookeanske Kanade, t.j. Toronta.

I kaže da su stigli porodično na odmor u BIH. A u meni zakuvaše emocije. U glavi haos.

Od 1998. kada je otišao i kada sam njegovog šestomesečnog sina držao u naručju dok su čekirali kofere, mog jarana sam video samo jednom, a sada je tu i njegova kćer koja se rodila u Kanadi i ovo joj je prvi dolazak u Evropu, t.j. u Bosnu.

A sa njima imamo odnos više kao sa članovima porodice, nego sa prijateljima.

Problem veliki. Mi put ne možemo da pomerimo jer je sve rezervisano a ne bih nipošto da propustim viđanje sa Boškovićima.

Ali kao što svi znate, sa pravim ljudima UVEK sve ide vrlo lako i vrlo prosto.

Pošto nisu imali ništa ugovoreno oko mora, pade dogovor da Oni dođu u Tivat, a mi da skratimo dva dana u Splitu i da zajednički provedemo par dana u C.G.

Svi srećni i zadovoljni.

16.08.21.

Lagano buđenje, jutarnja kafa, sređivanje…

Uobičajena dnevna rutina, samo sada sa malom primesom pozitivne tenzije zbog jučerašnjih događaja.

Planirano je da danas, vreme nebitno, stignemo u Banja Luku.

Polazak oko 9.30 i prva stanica i kafica u Bijeljini, za slučaj da se uspemo videti i sa Boškovićima.

Ali kako to dovodi do velikog nepoklapanja u vremenu, produžavamo dalje.

Temperatura visoka (36o-37oC) i zastajemo negde između Brčkog i Obudovca na osveženje.

Zaključujemo da se ovde nećemo rashladiti, jer unutra klima ne radi a pod tendom napolju je gora sparina nego kada se vozimo. Kada se tome doda i par lokalaca (dobro pripitih) zainteresovanih za razgovor i njihovi komentari na temu motociklizma, to nas je samo ubrzalo da krenemo što pre…

A put, od temperature gori asfalt, gori vazduh, ali mi napredujemo i oko 15h stižemo u Banjaluku.

Na motoru pokazuje 40,5oC, i sad nam prethodni put izgleda kao prijatno zezanje.

Lagano pronađosmo smeštaj i ulećemo u pod tuš da podođemo…

Posle osveženja, kao sad sam trezveniji, izađem na windy.com, da vidim prognozu vremena za sutra i tu kreće promena plana. Celokupna ruta koju smo planirali za sutradan, su najavljene vremenske nepogode, te žuti, te narandžasti meteo-alarm, te udari vetra, a u meni raste nervoza…Nije mi prvi put da kisnem niti vreme utiče na moje planove vožnje. Ali to su bile solo ture i sam na motoru. Sada je u pitanju i Marijana iza, kao i potpuno nepoznat put kojim nikada nisam vozio a naslušao se priča o vremenskim iznenađenjima u Gorskom Kotaru.

Pričamo, šta činiti. Posle provere da za slučaj da, stignemo noćas, možemo ući u smeštaj u Puli, donosimo odluku da nastavimo put danas.

Zbog dužine preostale deonice, planiramo da to „dunemo“ auto-putem.

Krećemo iz B.L. a temperatura 41,5oC, i posle par stotina metara kada sam stao da zamenim evre za kune, zaključio sam, da su mi u punom značenju, gaće mokre i da se sve sliva sa mene u čarape i patike. Malo je falilo da dođe do preispitivanja količine ljubavi prema motociklizmu…

No to dođe tek kao početak male avanture koja se zove preći granicu… 

Ljudi moji, nešto sam malo tih dana ispratio u vestima, da su gužve na HR granici velike, ali ono što smo videli, doživeli i na sreću preživeli, se graniči sa hororom.

Ne znam koliko kilometara je bila duga kolona, ali znam da je trajalo i trajalo, provlačili se, molili policiju da nas propusti jer su pravili punktove i odvajali putnički od ostalog saobraćaja, i posle više od dva sata stadosmo pred HR granicu.

Od svih dokumenata koja su nam navodno bila potrebna, carinik je, uz „Dobrodošli“, uzeo samo pasoše uz pitanje da li imamo test odnosno potvrdu o vakcinaciji. Sledeće je bilo „Doviđenja“.

Začuđen brzinom svega i bez ikakvih podpitanja na koje obično nailazimo na granicama, za tili čas se nađosmo na auto-putu.

Složićete se da auto-put i nije baš neko mesto za fotkanje, ali okačiću bar nešto…

Mala pauza posle Zagreba na benzinskoj pumpi i nastavljamo daje prema Karlovcu odnosno Istri.

Kao u western filmovima, odjahali smo u suton ka zapadu…

Ali između nas i Istre trebalo je proći i kroz Gorski Kotar.

Pošto je bio mrak i samo su se pomalo nazirali planinski vrhovi na horizontu, nisam znao gde se tačno nalazimo, ali sam bio ubeđen da je to teritorija Gorskog Kotara. Temperatura je jasno govorila u prilog tome, jer neposredno pre toga oko Karlovca je bilo 30-ak stepeni, a sada se instrument kolebao između 14 i 15oC.

Posle prolaznog zahlađenja, približavanjem moru se digla i temperatura.

Mi uživamo (po prvi put danas) u vožnji i predivnoj noći, nebu osutom zvezdama. Ma san čitav…

A utom stižemu u Rijeku, i kroz bacanje pogleda levo-desno dogovaramo se da stanemo negde da malo udahnemo miris mora…

E onda drage moje kolege se dešava nešto, što verujem da je velika većina vas iskusila bar nekad, a što potvrđuje nepredvidljivost motoraškog života…

Elem negde malo pre „Vrata Jadrana“, snimim ja bilbord, za pumpu sa odmorištem za 300m.

I razmišljam, to je to, ovde pauzica i posle toga za sat smo u Puli. Tog trenutka niotkuda, ničim izazvan na nas se obrušava takva provala oblaka. Ma kakvi provala, da sam stajao i neko me lagano zalivao kofom i crevom, ne bi uspeo tako temeljno to da uradi. I da dopre do bukvalno svakog delića kože.

Kakva oprema, kakvi kombinezoni, to se desilo sve u 30-ak sekundi, da nismo ni bili svesni šta nas je snašlo.

I umesto pauze i uživancije na pumpi, samo smo prošli kraj nje i produžili dalje. Nije imalo smisla da stajemo tako žljickavi i glibavi, većim delom dana natapani znojem i prašinom, a sada isprani kišom. Pa se sve to pomešalo…

Treba se osušiti na motoru, jer se posle te vodene kataklizme što nas zadesi, brzo sve vratilo u pređašnje stanje.

28oC i vetar koji lagano duva, uopšte nisu bili neprijatni za vožnju, štaviše…

Mislim da se to vidi i na licima.

Hrvatska 2021 – Dah detinjstva (na najlepši način)

Ubrzo stižemo i do Pule.

Prvi utisak VAUUUU…

Hrvatska 2021 – Dah detinjstva (na najlepši način)

Uz pomoć navigacije, brzo smo pronašli smeštaj.

Uz osmeh, dobrodošlicu, Radensku i kafu (naš izbor ) dočekao nas je naš domaćin Marko.

Hrvatska 2021 – Dah detinjstva (na najlepši način)

Umorni baš baš, ali još više srećni jer smo bili svesni da počinje naša Hrvatska avantura.

Te četiri decenije odsustva su počele da blede, a sve više da se vraćaju slike i senke nekih prošlih vremena…

Nebitno je što su naše uspomene bile vezane za Dalmaciju, samim tim da smo stigli u Istru i da se osećao onaj miris… Znate koji, ONAJ MIRIS… Njega osećate ili ne osećate, volite ili ne volite, imate ga u nozdrvama i kada ste daleko od njega….

E taj miris je Marijani i meni, ne mnogo, nego previše nedostajao svih tih godina… I sve vreme smo ga imali u glavi, i bio je tako jak da smo ga mogli napipati preko stotina km udaljenosti…

A sada smo tu… I DIŠEEEMMMOOO…Ćutimo i lepo nam je.

To bi otprilike bio 1. dan puta.

Možda sam nešto previše opisivao, a drugo preskočio ili zaboravio, uglavnom, osim fotki i svoje memorije, nemam ništa drugo od pomagala za pisanje ovog putopisa…

I da naravno, sve ovo je (kako sam Vam i obećao) nešto kako smo sam mi to doživeli.

Lično i emotivno…

Tog 16.08. smo uz neka sitna vrludanja prešli oko 800km a izgledalo je ovako:

Hrvatska 2021 – Dah detinjstva (na najlepši način)

Nastavak putopisa Hrvatska 2021 – Dah detinjstva (na najlepši način) možete pročitati u temi na forumu jednostavnim klikom ovde.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Održavate moto skup? Javite nam datum održavanja!

0
Moto skupovi
Photo by Oleg Magni from Pexels

Proleće uveliko traje i lepo vreme je konačno tu. To znači da osim sezone vožnje motocikla počinje i sezona održavanja moto skupova. Budući da veliki broj motociklista obožava da posećuje moto skupove, želimo da na jednom mestu prikupimo sve datume održavanja moto skupova u Srbiji i regionu.

Zato pozivamo sve moto klubove da nam jave datume održavanja moto skupova, a mi ćemo sve datume uredno spakovati u jedan online kalendar koji ćemo objaviti kako na našem magazinu, tako i na forumu koji okuplja preko 40.000 članova.

Pomozite nam da zajedničkim snagama lepo dočekamo početak sezone moto skupova.

Datume termina održavanja moto skupova možete poslati na e-mail adresu: info@bjbikers.com

U mailu je potrebno navesti ime kluba i datum održavanja moto skupova. Takođe, ukoliko se naplaćuje ulaz, možete nam proslediti i tu informaciju, ali nije obavezno.

Održavate moto skup? Javite nam datum održavanja!
Photo by Oleg Magni

Ukoliko imate bilo kakvih pitanja, ne ustručavajte se da nam prosledite pitanje na pomenutu e-mail adresu, a pitanja možete ostaviti i u temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

MotoGP Termas de Rio Hondo – Espargaro i Aprilia ušli u istoriju

0
MotoGP Termas de Rio Hondo

Kada smo se radovali novom trkačkom vikendu, nismo mogli ni da zamislimo da će nam staza Termas de Rio Hondo u Argentini pružiti toliko uzbuđenja i turbolencija tokom ovog trkačkog vikenda.

Prvo su nas zadesila kašnjenja i otkazivanja treninga zbog kvara ne jednog, već dva aviona koji su prevozili motocikle, bezbednosne automobile i druge stvari potrebne za održavanje trkačkog vikenda. Zatim smo u Subotu imali sve treninge i kvalifikacije, što je bilo naporno ne samo za vozače, već i za mehaničare koji su prethodnu noć vredno radili da sve pripreme za trkački vikend.

Zatim je na kvalifikacijama usledio istorijski trenutak za Apriliju i Aleš Espargara koji su osvojili pol poziciju. Takaaki Nakagami je ipak učestvovao na trkačkom vikendu. Prvobitno je stigla vest da je Nakagami pozitivan na COVID-19 virus, a pred početak treninga je objavljeno da je Nakagami ipak negativan (na COVID-19) i da će moći da nastupa na trkačkom vikendu.

Moto3 i trijumf Garsije

Garsija je odradio odličnu trku došavši do pobede, doduše uz pomoć toga što je njegov timski kolega Gevara morao da se zbog mehaničkog kvara povuče sa trke i to u trenutku dok je vodio. Garsija se u poslednjem krugu izborio sa Fođijom koji je trku završio na drugoj poziciji. Garsiji je put do pobede otvorio i incident između Minja i Masije, koji su pali nakon kontakta i trkačkog incidenta. Jednostavno je Minjo pokušao da obiđe Masiju koji nije želeo da popusti i došlo je do kontakta i pada oba vozača. Malo veći deo krivice ide na Minja koji je kao vozač koji je bio iza mora da bolje proceni situaciju.

Ovaj incident je u svoju korist iskoristio Sasaki koji je došao do treće pozicije i podijuma, konačno uspevši da prekine niz loše sreće koja ga je pratila u prethodne dve trke.

MotoGP Termas de Rio Hondo
Rezultati Moto3 trke Foto/Source: Motogp.com

Još jedna pobeda za Vietija

Ćelestino Vieti je došao do još jedne pobede u Moto2 kategoriji. Ipak, do pobede nije došao lako pošto je tokom cele trke morao da se odupire odličnom Čantri. Čantra i Vieti su gotovo celu trku vozili jedan uz drugog. Ipak, na kraju je Vieti uspeo da dođe do pobede, dok je Čantra morao da se zadovolji drugom pozicijom, još jednim odličnim rezultatom.

Idemitsu ekipa je imala dva motocikla na podijumu, pošto je Ai Ogura uspeo da završi trku na trećoj poziciji. Ogura se tokom trke borio sa Kaneom i u bliskoj završnici je uspeo da se izbori za treću poziciju.

Rezultati Moto2 trke Foto/Source: Motogp.com

MotoGP spektakl

Početak trke (zapravo celu trku) obeležili su Horhe Martin i Aleš Espargaro. Martin je poveo trku, a odmah ga je na točak pratio Aleš Espargaro. Njih dvojica su brzo napravili malu prednost u odnosu na Pol Espargara i Aleks Rinsa. Pol Espargaro je sredinom trke pao, propustivši priliku da se nađe na podijumu.

Aleks Rins je uspeo da se izbori za treće mesto i imao je odličan ritam, ali nije uspevao da se dovoljno približi vodećim vozačima i da se umeša u borbu za pobedu. U završnici trke je Mir polako sustizao Rinsa, ali je na kraju morao da se zadovolji četvrtim mestom.

Pravo uzbuđenje čekalo nas je u završnici trke kada je verovali ili ne Aleš Espargaro na Apriliji uspevao da prestigne Martina na Ducatiju. Međutim, na kraju pravca Aleš je nekoliko puta otišao široko, a Martin je uspevao da zadrži prvo mesto. Tokom poslednjeg preticanja, Aleš je na kočenju blokirao Martina i na taj način je uspeo da ostane na prvoj poziciji. Kada se našao u vođstvu, Aleš Espargaro je u poslednja dva kruga nametnuo jak ritam koji Martin nije uspeo da isprati.

Tako je Aleš Espargaro došao do svoje prve pobede za sebe i Apriliju. Da stvar bude zanimljivija, trka na stazi Termas de Rio Hondo je bila 200. MotoGP trka za Aleš Espargara. Veliki jubilej koji će Aleš Espargaro pamtiti do kraja života. Osim što je pobedio na trci, Aleš Espargaro trenutno vodi i u generalnom poretku vozača, doduše sa samo 7 bodova prednosti u odnosu na drugoplasiranog Bred Bindera, dok treće mesto dele Bastianini i Rins.

Odličnu trku odvezao je i Maverik Vinjales koji je svoju Apriliu RS-GP doterao do 7. pozicije.

MotoGP Termas de Rio Hondo
Rezultati MotoGP trke Foto/Source: Motogp.com

Posle ove trke MotoGP se seli na sever, u Teksas gde nas za manje od nedelju dana očekuje trka na stazi COTA.

Komentare povodom MotoGP trkačkog vikenda na stazi Termas de Rio Hondo možete ostaviti u temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Predlozi za izlete motociklom u Srbiji – Crkva Rajevskog

0
Crkva Rajevskog

“Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način.”

Upravo ovim citatom Lav Nikolajevič Tolstoj započinje svoje planetarno remek-delo. Roman “Ana Karenjina” svrstavaju u top 10 knjiga svih vremena, smatraju ga za najlepšu ljubavnu priču ikad napisanu, a isto tako kažu da je “Ana Karenjina” nakon Biblije delo koje je prevedeno na najveći broj svetskih jezika. Tolstoj pripoveda Aninu skandaloznu ljubavnu vezu s grofom Vronskim – vezu koja rezultira progonom Ane iz društva i konačnim samoubistvom. 

Ana Arkadjevna Karenjina je prelepa žena u kasnim dvadesetim koja je udata za muškarca koji je dvadeset godina stariji od nje. Iako je dobar i odgovoran muž, nedostaje mu strast. Ana dolazi u Moskvu da bi pomogla svom bratu da spasi brak, tu upoznaje grofa Vronskog nakon čega se zaljubljuju. Nakon nekoliko meseci njegovog neumoljivog progona, ona postaje njegova ljubavnica i, na kraju, napušta svog muža. Iako želi preći granice društvenih ograničenja, ona za to nema snage. Na kraju, Ana se baca pod voz jer ne vidi izlaz iz svoje situacije.

Grof Aleksije Kirilovič Vronski je mladi zgodni oficir u dvadesetim koji dobija odlično obrazovanje i započinje karijeru koja je obećavala. Vronski nema nameru da se ženi i živi promiskuitetni život tipičnog oficira. U Moskvi prvi put sreće Anu i doživljava “ljubav na prvi pogled”. Njegovo saletanje ne prestaje sve dok Ana nije popustila i na kraju ostala u drugom stanju. Njih dvoje započinju zajednički život, ali ne mogu postati zakoniti par jer Anin muž ne želi da se razvede od nje. Nakon Aninog samoubistva, u naletu očaja besa i prezira, Vronski postaje ruina od nekada izuzetnog čoveka.

Ono što je široj javnosti (uglavnom) poznato je to da su Ana i Vronski likovi koji su zaista postojali. Kao inspiracija za lik Ane Karenjine Tolstoju je poslužila priča o stvarnoj ženi koja se zvala Ana Stepanovna Pirogova. Sa druge strane, Grof Vronski je u stvarnom životu zapravo bio pukovnik ruske vojske Nikolaj Nikolajevič Rajevski. 

E sad… sledi deo priče koji je nažalost potpuno neopravdano zapostavljen i o kome se malo zna, a nalazi se van korica Tolstojevog romana. 

Pukovnik Nikolaj Nikolajevič Rajevski potiče iz veoma ugledne porodice. Njegov deda je bio proslavljeni general (istog imena) Nikolaj Rajevski, heroj otadžbinskog rata 1812. protiv Napoleona. Ratnički podvig njegovog dede ovekovečio je takođe Lav Tolstoj u čuvenom romanu “Rat i mir”. Njegov otac je takođe bio poznati general oženjen lepom, uglednom i obrazovanom ženom koji je nažalost umro mlad, ostavivši iza sebe dva maloletna sina. Nakon studija oba brata su bili na službi u gardijskom husarskom puku. 

Čin pukovnika Rajevski dobija sa trideset godina. Rajevski takođe učestvuje u ratnim operacijama u Taškentu (Uzbekistan) gde biva i ranjen. Prvi dolazak Rajevskog u Srbiju i Balkan je bio 1867. godine, kada ga za specijalnu misiju bira ni manje ni više nego ruski car Aleksandar Drugi lično. U Srbiji ga je prihvatio srpski ministar Blaznavac.

Devet godina kasnije pukovnik Rajevski ponovo dolazi u Srbiju, ovog puta kao dobrovoljac u Srpsko-turskom ratu. Nikolaj sa sobom dovodi i popriličan broj dobrovoljaca, njih oko 5000. Došavši iz Odese u Beograd, odmah se javlja u štab generala Černjajeva na Deligradu. Prvu bitku na tlu Srbije Rajevski je vodio za selo Moravac, dok je najslavnija pobeda na moravskom frontu bila bitka na Šumatovcu. Uprkos tome što su svi žestoki napadi turske vojske bili odbijeni, gubici su bili ogromni na obe strane. Na moravskom ratištu je tih dana izginulo oko 9.000 srpskih (kao i bar 31 ruski oficir) i više od 15.000 turskih vojnika. 

Turska vojska je započela odlučujuću bitku za Adrovac 20. avgusta (1. septembra po novom) koja je trajala od 8 sati ujutro do kasnih večernjih sati. Turci su celo pre podne sa teškom artiljerijom napadali srpske položaje sa ciljem da preuzmu adrovačke visove. U ranim popodnevnim časovima videvši da srpski položaju popuštaju, general Černjajev šalje pouzdanog i hrabrog Rajevskog da koliko toliko organizuje srpske redove dok ne stigne pojačanje. Rajevski je veoma spretno zaustavio dalje povlačenje, pomažući pri tome srpskim oficirima. Pošlo mu je za rukom da okupi jedinice, reorganizuje odbranu, pa i da pripremi protivnapad. Dok su dobošari i trubači davali znak za juriš, po njegovom naređenju, on je odabrao Šamanovićevu bateriju za svoje komandno mesto zato što je odatle imao dobar pregled, i zato što se nalazila i sasvim blizu neprijateljskog rasporeda. Odatle je komandovao napadom svojih jedinica. Nažalost, oko četiri sata po podne, Rajevskog pogađa neprijateljski kuršum u glavu i on pada mrtav bez izgovorene reči.

Na mestu pogibije pukovnika Nikolaja Rajevskog u Gornjem Adrovcu njegovi ratni drugovi su prvobitno podigli skroman kameni spomenik koji se i danas nalazi na istom mestu. U neposrednoj blizini kamenog spomenika, odnosno mesta gde je poginuo Rajevski podignuta je crkva Svete Trojice, u narodu poznata i kao Ruska crkva, Crkva Rajevskog, Šarena crkva ili Crkva ljubavi. Mesto za gradnju crkve je od seljaka otkupila srpska kraljica Natalija Obrenović, a arhitektonsko rešenje i novac za izgradnju je obezbedila grofica Marija, snaha pukovnika Nikolaja Rajevskog, žena njegovog mlađeg brata Mihaila. Crkva je građena po uzoru na onu u Rusiji u kojoj se ruski heroj krstio. Kako stoji na zidu hrama, crkva je podignuta i osveštana 2. septembra 1903. godine. Od kapije (puta) pa do crkve ističu se drvoredi svetog slovenskog drveta – lipe. Lipa je donesena iz sela Razumovske u Ukrajini, sa nekadašnjeg imanja grofa Rajevskih.

Meštani Gornjeg Adrovca još uvek od zaborava čuvaju i sa kolena na koleno prenose priču, kako je čuvena britanska književnica Agata Kristi tridesetih godina prošlog veka posetila njihovo mesto. Poznata spisateljica kriminalističkih romana je vozom “Orijent ekspres” bila na proputovanju do Istanbula, kada je rešila da svrati u Gornji Adrovac da bi posetila mesto gde je poginuo pukovnik Rajevski, koji je inspirisao Tolstoja da stvori lik Vronskog. Upravo iz tog putovanja je nastao jedan od najpoznatijih detektivskih romana “Ubistvo u Orijent ekspresu”.

Uporedo sa izgradnjom spomen-crkve građena je i memorijalna škola koje se nalazila u neposrednoj blizini. Nažalost, škola je vremenom toliko propala da su morali da je sruše zbog bezbednosti posetilaca. Nemojte me držati za reč, ali sam svojevremeno negde našao podatak da je to bila prva škola u Srbiji u kojoj se učio strani (ili ruski) jezik. Danas su na zemlji vidljivi samo obrisi temelja na kojima se nekada nalazila škola. 

Crkva Rajevskog

Do crkve se lako stiže. Kako se prilazi ovom mestu put postaje sve lošiji ali se može prići bilo kojim motorom. 

Boraveći na ovom mestu, na poprištu bitke u vreme srpsko-turkog rata, kao da sam mogao da osetim miris baruta. Kao da sam jasno mogao da vidim dve vojske koje besomučno jurišaju jedna na drugu, vojske od kojih je jedna znatno brojčano jača, dok je druga srčanija i željna slobode. Ovo mesto natkriveno krošnjama prelepih lipa definitivno spaja legendu i stvarnost iz 1876. u kome je bratstvo po oružju Srba i Rusa ovekovečeno ovim lepim hramom. 

Italijani su recimo od potpuno izmišljenih likova napravili turističko čudo (ko je bio u Veroni zna o čemu pričam). Ceo grad je u znaku Šekspirovih junaka Romea i Julije. Čak postoji i Julijina kuća (Casa di Giulietta) sa balkonom na kojem su se njih dvoje zaklinjali na večnu ljubav… Naravno, ulazak u kuću će vam uredno naplatiti. A mi? Ne samo da ne promovišemo ovo mesto, već zubu vremena prepuštamo samu spomen-crkvu, a zaboravu istorijske i herojske događaje iz 1876.

Nakon pogibije pukovnika Rajevskog, njegovi saborci su telo preneli i privremeno ga sahranili nedaleko od bojnog polja – u porti manastira Svetog Romana. O tragičnoj pogibiji pukovnika Rajevskog i njegovoj junačkoj smrti na bojnom polju detaljno su izveštavale sve ruske i sve naše novine. Po predanju, pukovnikova molba je bila da ukoliko pogine u Srbiji želi da mu srce tu i ostane, a da mu se telo sahrani u Rusiji. Želja mu je kažu i ispunjena. Nakon samo nekoliko dana, posmrtni ostaci Rajevskog su iz manastira preneti u Sabornu crkvu u Beogradu. Na opelu u Beogradu, 5. septembra 1876. za dušu pukovnika Rajevskog pored mnoštva građana pomolili su se kralj Milan Obrenović i najveći dvorski i crkveni velikodostojnici. Nakon opela, uz velike vojne počasti njegova majka Ana Mihajlova preuzela je posmrtne ostatke i prenela ih u Rusiju. Legendarni pukovnik Nikolaj Nikolajevič Rajevski je sahranjen pored svojih slavnih predaka u porodičnoj grobnici u selu Razumovska, u Kijevskoj oblasti, u Ukrajini. Njegovo srce je ostalo večno da kuca za Srbiju u porti manastira Sveti Roman. 

Pošto sam priču započeo sa citatom sa kojim je Tolstoj započeo pisanje “Ane Karenjine”, možda je red da i završim sa citatom sa kraja dela:

“I to ne sam, nego ceo eskadron vodi o svom trošku! A ko je objavio rat Turcima? Niko nije objavio rat, nego ljudi saosećaju sa patnjama bližnjih, i žele da im pomognu”.

Nadamo se da vam se dopao naš današnji predlog za avanturu motociklom. Takođe, predlažemo da pročitate predloge i putopise koje smo ranije objavljivali. Njih možete pročitati ovde.

Ukoliko želite da vidite još predloga ili da i sami predložite lokalitet koji vredi posetiti, to možete obaviti u našoj temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.