Ove godine imali smo čast da napravimo jedan intervju sa Martinom Vugrinecom. U trenutku dok smo spremali intervju Martin se uspešno takmičio u IDM šampionatu u kojem se borio za prva tri mesta u generalnom plasmanu. Prenosimo vam u celosti intervju sa jednim od najtalentovaijih vozača sa Balkana.

Martin Vugrinec je Hrvatski profesionalni trkač koji od malih nogu niže uspehe kako na Balkanu tako i u ostalim evropskim šampionatima poput IDM prvenstva. Martin je jedini vozač sa Balkana koji je učestvovao u Red Bull Rookie kupu. U poslednjih par meseci veoma je zauzet trkama koje vozi skoro po celoj Evropi u šampionatima poput Alpe Adria i IDM. Imali smo priliku da intervjuišemo Martina, te vam prenosimo šta smo ga pitali i šta nam je odgovorio…

Martine, počećemo od tvog samog početka pošto si već sa 7 godina uspešno vozio karting i postao prvak Slovenije. Šta te je privuklo nazad ka motorima i zašto nisi nastavio sa kartingom? 

MV: Karting nikada nije bio primarni cilj, s obzirom da motociklizam nije popularan sport na našim prostorima te se mladi talenti rijetko pojavljuju, nije bilo druge opcije da se okusi žar utrkivanja nego u kartingu i to u susjednoj nam Sloveniji. Čim sam bio iole dovoljno velik da se utrkujem na motociklu, to sam i učinio. Uspomene iz doba kartinga su svejedno lijepe, to su bili naši počeci i rado ih se prisjećam.

Mnogi sigurno ne znaju, ali par sezona vozio si van konkurencije jer si jednostavno bio previše mlad i nisi imao licencu što te ipak nije sputalo da ostvaruješ izvrsne rezultate. Koju trku najbolje pamtiš iz tog perioda i zbog čega? 

MV: Da, kao što sam i rekao, jednostavno nije bilo mojih vršnjaka u ovome sportu pa sam se morao natjecati u raznim klasama sa starijom konkurencijom. Uvijek smo imali problema s upisom u utrku jer su organizatori redovito odbijali primiti me kako slučajno ne bi bili odgovorni za može bitne probleme koji bi nastali mojom vožnjom. Tada sam bio jako ljut, ali danas razumijem. Nažalost, kao i u mnogim stvarima, i u motociklizmu kaskamo nekoliko godina za ostatkom Europe. Nemam neku trku koju naročito pamtim, ali još uvijek mi je u glavi jedna anegdota iz Šampionata Srbije kada su se šalili da već treću godinu zaredom imam 12 godina (to je minimalna dob za utrkivanje kod nas)

Sećam se da sam negde video sliku da ti je tvoj otac bukvalno pomagao da startuješ na trkama držeći ti motor jer si bio previše nizak da dohvatiš tlo. Koliki je uticaj tvog oca na celu tvoju karijeru? 

MV: Mnogi ljudi to na prvu ne vide, ali ovo nije priča samo o meni, ovo je priča o nama, mojem ocu Ivici i meni. Dvojica „luđaka“ koji su dali sve kako bi ispunili svoje snove. Bez mojeg oca ja ne bih bio tu gdje jesam, a on ne bi radio to što radi da ja nisam ja. Mi smo tim. 

2014. godina bila ti je godina sa nešto manje i više uspeha. U Mađarskoj si doživeo težak pad posle kojeg si proveo neko vreme u bolnici. Koliko su bile teške povrede i da li si razmišljao da odustaneš od trkanja? 

MV: Nakon uspješne 2013. sljedeće sezone sam imao nešto više problema i ozljeda, pa na papiru ta sezona i ne izgleda bajno, no međutim, te sam godine prvi puta sjeo i  utrkivao se sa 600 motociklom, a nizao sam i super rezultate u 125, bio sam siguran u svoju vožnju, a na kraju krajeva, te sam godine i upao u Rookies Cup. 

Iste, 2014. godine prijavio si se za Red Bull Rookies kup na kojem si u žestokoj konkurenciji od 109 vozača uspeo da uđeš među 12 najbržih mladih vozača u Evropi, a možda i u svetu.

Da li možeš da nam kažeš kako je sve teklo i kako si se osećao kad si prošao?

MV: Selekcija za Red Bull MotoGP Rookies Cup je dugotrajan i rigorozan proces u nekoliko faza. Najprije, djeca iz cijelog svijeta šalju svoju pismenu dokumentaciju o rezultatima te se kroz tekuću sezonu to sve sabire, preispituje i na kraju odabire stotinjak najboljih koji se pozivaju na selekcijski event. Već poziv sam po sebi je uspijeh. U dva dana testa se od pozvanih stotinjak dječaka odabire 10-15 najboljih, najbržih i najkvalitetnijih za nastup u Cup-u sljedeće sezone. Još nitko s naših prostora nije uspio proći ni u drugi krug selekcijskog eventa, ja sam bio među odabranih 12. To je jedan od najsretnijih trenutaka koje pamtim, a definitivno uspijeh koji će ostati zabilježen još dugo vremena.

Sledeće godine vozio si kup. Kako si se snašao i kako ti se svidelo celo takmičenje i šta je ostavilo najveći utisak na tebe u Red Bull Rookie kupu?

MV: Godina u kupu je u isto vrijeme bila najbolja i najgora godina moje dosadašnje karijere. Jednostavno, smatram da smo svi mi zajedno bili nespremni. Ja sam imao premalo staža na Moto3 motociklu i preveliku želju da se dokažem što je rezultiralo brojnim padovima u početku sezone. Kada sam nakon Sachsenring-a počeo sakupljati bodove i upoznavati se sa motociklom, već je bilo kasno. Nažalost, na kraju sezone na Aragonu su me obavijestili da neću voziti sljedeću sezonu. Nisam razumio zašto jer su neke s lošijim rezultatima od mojih ostavili u Cup-u. Za dečka od 16 godina to je bio veliki psihički udarac od kojeg sam se neko vrijeme oporavljao. Mnogi bi na mojem mjestu gledali to kao veliki uspijeh, što na kraju krajeva i je, ali ja nisam mnogi i ja ne prihvačam osrednje kao zadovoljavajuće.

Da li si imao pregovore sa nekom od Moto3 ekipa za dalje takmičenje u Moto3 šampionatu?

MV: Moji rezultati nažalost nisu bili dovoljno dobri da bih izazvao interes Moto3 timova, ali kao što sam i rekao, smatram da nisam dobio dovoljno dobru šansu za pokazati svoje stvarno umijeće, međutim, dolazile su i još uvijek dolaze ponude od Moto2 timova za Španjolsko prvenstvo koje je samo po sebi direktna ulaznica u Moto2.

Kako je došlo do toga da počneš da voziš u IDM šampionatu?

MV: Moj nastup na IDM-u je splet niza okolnosti, naime, mi nakon Cupa nismo odustali kao većina koja ode od tamo već smo se nastavili boriti i tražiti naš put ka Svijetskom prvenstvu. IDM kao jedno od najjačih natjecanja u Evropi je uvijek bio kao jedna od opcija. Nadalje, kao dvostrukom prvaku Alpe Adrie trebao mi je veći izazov, a s obzirom na geografsku blizinu, Njemačka se činila kao dobra opcija. Tu su nam uvelike pomogli naši ljudi koji godinama žive i rade gore te čine velik dio moje sadašnje karijere. Kad se sve to zbroji, imate odgovor na pitanje odakle Martin Vugrinec i UniorRacingteam na IDM-u. ,

Kakvi su ti planovi za nastavak karijere? Da li planiraš da promeniš šampionat? 

MV: Moj plan je jedan i jasan je, a to je da budem Svjetski prvak. To je zvijezda vodilja koja me uvijek nosi dalje. Naravno do toga ima još puno stepenica, ali se ja ne želim previše zamarati istima. Najbolje vozim kada mislim na trenutnu sezonu i vozim iz utrke u utrku. Tako se mogu usredotočiti na ono što je sada i što jest. 

Da li si razmišljao o prelasku u sledeću klasu, na veći motor? 

MV: Prelazak u sljedeću, kraljevsku klasu je neizbježan, no, kada i kako će se on desiti je isti slučaj kao i sa prošlim pitanjem. Kada situacija bude dobra i kada će to biti potrebno sjesti ću na jači motor, do tada, fokus je na klasi 600 i rezultatima u istoj. 

Kakva je situacija sa sponzorima, uspevaš li da pokriješ svoje troškove? 

MV: Sponzori su kod nas rijetke vrste, pogotovo oni pravi, tu opet na scenu dolazi moj otac koji je napravio svojevrsno financijsko čudo na ovim prostorima i izvukao ono nemoguće, no ipak, to je debelo ispod crte potrebnog kako bi pokrili svoje troškove, a kamoli zaradili. 

Koji savet bi dao mladima koji kreću tvojim stopama? 

MV: Savjet koji bi dao mladim ljudima koji općenito žele ići za svojim snovima bih preporučio da sjednu sami sa sobom i razmisle, koliko zaista žele to što žele i koliko su spremni dati da bi to i ostvarili. Ako je želja dovoljno velika, poručujem im da ostave sve drugo i usredotoče svoju energiju i biće na to. Sreća prati hrabre. 

Interviju sa Marinom Vugrinecom možete pročitati i u broju 5 Bjbikers časopisa.