Naslovna Blog Stranica 124

Markez na stazi tek za 2-3 meseca

0
Mark Markez na stazi za 2-3 meseca
Foto: HRC Press

Povratak Mark Markeza bio je planiran za narednu trku koja se vozi na stazi Mizano u Italiji 13. septembra. Međutim danas je stigla vest da ćemo na povratak Markeza ipak morati da čekamo znatno duže.

U današnjem saopštenju koje je Honda iznela, Alberto Puig, menadžer ekipe je rekao da se Mark Markez neće vraćati na stazu na narednoj trci. Markezov povratak na stazu dogodiće se kada bude 100% oporavljen, a to se očekuje tek za 2-3 meseca.

Alberto Puig:

“Bilo je raznih priča oko Markezovog oporavka i povratka na stazu, ali od prvog dana nakon druge operacije doneli smo odluku da se na stazu vrati tek kad bude potpuno oporavljen od povrede. Nećemo da žurimo. Kada Mark bude u poziciji da se vrati i takmiči na nivou od pre pada, tada ćemo razmišljati o sledećim ciljevima.”

Čisto podsećanja radi, Markez je tokom prve trke na Herezu pao i zadobio prelom desne nadlaktice. Brzo je operisan i pokušao je da vozi već narednog trkačkog vikenda, ali bezuspešno. Zatim je bio cilj da se vrati na Brnu, ali je u međuvremenu uspeo da obnovi povredu i ponovo je operisan. Tada je najavljeno da će se vratiti na Mizanu.

Markez na stazi tek za 2-3 meseca
Markez na stazi tek za 2-3 meseca Foto: HRC Press

Postavlja se pitanje koliki je zapravo bio stepen ozbiljnosti Markezove povrede i da li ga je prerani pokušaj povratka na stazu skupo koštao. Kao uzrok obnavljanja povrede i druge operacije navodi se to da je Markez pokušao da otvori staklena balkonska vrata i da se tom prilikom oštetila pločica koja drži kost.

Problem prilikom ponovne operacije i spori oporavk je to što je kost morala biti nanovo bušena kako bi se pločica fiksirala novim šrafovima. Ta operacija je dodatno usporila oporavak jer je kost bila još više oslabljena. Dani Pedrosa je iskusio slične probleme prilikom jednog od njegovih nekoliko lomova ključne kosti.

U svakom slučaju, Markez neće biti u mogućnosti da odbrani šampionsku titulu. Čak iako se vrati za dva meseca, to znači da će se vratiti tek za prvu trku na Aragonu i da će propustiti dve trke na Mizanu, kao i trku na Katalunji i Le Manu. To je još 100 izgubljenih bodova i velika, nenadoknadiva prednost u odnosu na konkurenciju.

Nadamo se da će Markez po svom povratku biti potpuno oporavljen i da će se pripremati za narednu sezonu.

Ukoliko želite da diskutujete oko ove vesti ili drugih vesti iz moto sporta, predlažemo da posetite temu na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Sredite svoj Tomos uz pomoć firme Moto Bike

0
Sredite svoj Tomos uz pomoć firme Moto Bike
Foto: Bjbikers.com

Verujem da poput mene i većina vas poseduje neki Tomos moped ili motocikl. Lično imam tu sreću što ih posedujem čak tri. Međutim, muka počinje kada želite da sredite motor detaljno. Tu se pojavljuje problem nestašice delova, naročito onih koji nisu tako česti zamenski delovi. Kao što možete videti na glavnoj slici, taj Tomos APN4 sa mašinom od T15SL i sa još mnogim drugim modifikacijama napravljen je prema nekoj mojoj želji. Ono što moram da napomenem je to da nije bilo firme Moto Bike teško da bih uspeo da sredim svoj Tomos onako kako sam zamislilo.

Stoga bih danas preneo neko svoje lično iskustvo sa proizvodima i delovima firme Moto Bike iz Kaća. Nevezano za to što se sa vlasnikom Igorem Jovičićem znam lično, delove iz Moto Bike-a počeo sam da kupujem mnogo pre našeg poznanstva. Ono što je mene prvo privuklo je što su imali namenske delove identične onim koje su se nekad proizvodili. Što je takođe bitno je i to da su delovi solidnog kvaliteta. Kada sam upoznao Igora, bilo mi je jasno zašto se posvetio pravljenju i nabavci zamenskih delova, pošto i sam Igor (vlasnik firme Moto Bike) poseduje lepu kolekciju Tomos mopeda i motocikala.

Recimo, krenuću prvo od jedne sitnice, a to je sajla za gas za karburator Bing 18 koji je ugrađen na mom Tomosu. Tu sajlu za gas sam ranije morao sam da pravim. Da merim dužinu sajle i bužira i da sam sečem, što je  često znalo da iziskuje mnogo živaca i vremena. Preporodio sam se onog dana kada sam video da Moto Bike u svojoj ponudi ima namensku sajlu koja odgovara karburatoru mog ljubimca.

Sredite svoj Tomos uz pomoć firme Moto Bike

Druga stvar koja mi je izuzetno značila kako zbog estetike, tako i zbog performansi je originalni auspuh namenjen za Tomos T15SL. Osim što taj auspuh pruža odlične performanse, takođe savršeno odgovara šasiji od APN4, bez ikakvih prepravki. Auspuh je na mom Tomosu već oko 3-4 godine, od toga je dve godine aktivno vožen i i dalje je u savršenom stanju. Što potvrđuje da je hromiranje odrađeno kvalitetno.

Sredite svoj Tomos uz pomoć firme Moto Bike

Kad sam već spominjao karburator, u Moto Bike-u možete da pronađete sve moguće dizne za Bing, pa i Dell’ Orto karburatore. Budući da mi je agregat blago tjuniran bilo je potrebno naći pravo podešavanje karburatora. Za fino podešavanje karburatora potrebne su dizne različitog prečnika kako bi se postiglo optimalno podešavanje. Uglavnom, delove za karburatore za Tomos mopede i motocikle možete pronaći na ovom linku.

Prelazim dalje na struju i paljenje. Budući da je originalno paljenje na Tomos APN4 mopedu 6V17W, svetla su prilično velika mana. Stoga sam rešio da ugradim paljenje od 12V50W, kako bih dobio bolja svetla. Paljenje je remontovano takođe uz pomoć zamenskih delova kupljenih u Moto Bike-u. Konkretno u mom slučaju zamenjeni su bobina, platinsko dugme i kondenzator. Dok sam prednji far opremio halogen sijalicom od 35W. Sijalica je prilagođena faru Tomos mopeda, tako da nema potrebe za bilo kakvim preradama, a svetlo je znatno bolje u odnosu na originalno.

Osim za APN4 i T15 možete pronaći zamenske delove za paljenja raznih drugih mopeda i motocikala. Takođe u prodaji imaju i kompletna paljenja marke Iskra.

Sredite svoj Tomos uz pomoć firme Moto Bike

Po pitanju komponenti unutar agregata istakao bih Meteor klip koji se pokazao kao odličan odnos cene i kvaliteta. Ono što sam još ugradio u moj Tomos je i kvalitetna TopRacing klipnjača, mada u ponudi imaju i solidne CKR klipnjače koje su se u praksi pokazale veoma dobro.

Moj Tomos APN4/T15SL opremljen je i novim felnama i žbicama koje su takođe kupljene u Moto Bike-u.

Suvišno je nabrajati sve delove koje sam kupio u Moto Bike u ugradio u neki od svojih Tomos mopeda (pošto pored već pomenutog APN4, posedujem APN6 i T011). Kako biste i sami videli Moto Bike ponudu delova za Tomos mopede i motocikle, predlažem da kliknete ovde.

Nadamo se da smo uspeli da vam pomognemo ukoliko ste želeli da sredite svog Tomos-a, a niste imali sve potrebne delove. Iz ličnog iskustva toplo preporučujem firmu Moto Bike. Pored velikog izbora delova, takođe su veoma ljubazni prilikom porudžbine delova i delovi stižu u najkraćem mogućem roku.

Takođe smo bili u poseti firmi Moto Bike. Taj tekst posete i razgovor sa Igorom Jovičićem možete pročitati ovde.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Skandinavija 2013

0
Skandinavija 2013

Putopis pod nazivom “Skandinavija 2013”, koji nam donosi nač verni član foruma Nemo, zapravo je bonus putopis. Ako se pitate zašto bonus putopis to je iz razloga što se u ovom putopisu nalaze dva putopisa. Prvi koji je pred vama je iz 2009. godine kada je Nemo sa svojim prijateljem putovao po Skandinaviji do Nordkapa, dok je drugi putopis takođe iz Skandinaviji, ali iz 2013. godine na koji je Nemo ovog puta otiašo sa svojom lepšom polovinom. Uživajte.


Čitajući putopise zaključio sam da postoje tri glavna modela pisanja putopisa (sa nekoliko podvarijanti):

1. U većini slučajeva putopis se objavi nakon završetka putovanja (»after«)

2. Putopis »prati putovanje on line«, ako za to postoje tehnički uslovi i psiho-fizička volja.

3. Putopis najavi putovanje pa nakon toga dolazi onaj pravi u obliku »after« ili »on line«.

Ovaj putopis biće kombinacija sva tri modela.

Kao prvo najavljujem putovanje po Skandinaviji u junu/julu 2013. To će biti repriza putovanja u 2009.

Tada smo na put krenuli dvojica, Gašper in ja, obojica na BMW, on na GS 1200, ja na RT1200. Prešli smo nekih 10.000 km, prevozili 8200. Iz Villacha u Austriji do Hamburga išli smo vozom, što se pokazalo super. Za cenu noćenja koju bi platili u nekom motelu pored autoputa, na Autozug dobili smo prevoz, noćenje, uštedu guma na autoputu i uštedu benzina. Definitivno ekonomično.

Dalje išli smo cestama, trajektima (Danska-Norveška, Helsinki-Stockholm) i prečili nebroj fjorda također trajektima.

Sa sobom smo nosili prilično mnogo hrane, spavali smo po kampovima u kućicama zvanim Hytte. Troškovi bez pripreme motora bili su oko 2000€ po glavi. Najveća stavka bio je benzin i noćenje.

Vreme u Norveškoj bilo je lepo sve do nekih 200 kilometara do Nordkappa. Tamo je bilo oblačno, hladno (cca 2) sa mnogo vetra.

Vračali smo se preko Finske i Švedske, vreme je bilo promenjljivo sa nekoliko pljuskova.

Putovali smo 16 dana, u proseku 400-500 kilometara dnevno. U Norveškoj su ceste lepe, autoputa nema, tunela koliko hoćeš. Tuneli često mogu iznenaditi, slabo ili upošte nisu osvetljeni, saviju se u krivinu što baš nije prijatno. Ceste mogu da se suze odjednom, ima i nekoliko pešćanih delova.

U Finskoj ceste u glavnom su potpuno ravne, samo idu gore-dole.

Po Švedskoj smo putovali po autoputu od Stockholma do Malmoa.

Detaljnije smo razgledali Bergen, Trondheim, Bodo, Helsinke, Stockholm, Koebenhaven. Najlepša pokrajina je na Lofotskim ostrvima.

Izuzetan doživljaj je ulaz u polarni krug i time povezane bele noći.

*********************

Pošto je Diana hrabro podnela putovanje Alpima u avgustu 2012, odlučili smo, da u junu 2013 krenemo u pravcu severa, pa dokle stignemo, stignemo. Plan puta dosta je već razrađen, a ima nekoliko varijanti. Prema najdužoj išli bi do Nordkappa (18 dana tamo-ovamo) ali ako bi bilo poteškoća sa (ne)vremenom, psiho-fizičkim stanjem ili nekim drugim uzrokom, skratili bi rutu.

Pripreme su dakle u toku. Kupili smo karte za Autozug od Villacha do Hamburga, imamo potvrđene rezervacije za prva četiri noćenja, ostalo ćemo rešavati u hodu. Povratak po Nemačkoj ne planiramo vozom jer bi voljeli obići »Romantic Road«, nekih 400 kilometara divne ceste između gradiča Wurtzen i Fussen.

Planirajući ovo putovanje, gledam fotografije iz juna 2009 i budim lepe uspomene. Odlučio sam da postavim nekoliko fotografija uz kratak putopis, koji sam tada pisao, a treba sada da ga prevedem na Srbski. Da vidimo dokle ću stiči…

Pripreme na putovanje bile su relativno skromne. Sastavili smo spisak što sve treba da ponesemo sa sobom. Spisak smo podelili na:

– dokumente

– obuću

– toaletni pribor

– lekovi

– oprema

– alat

– foto oprema

– HRANA!!!

Bili smo svesni skupoće u Norveškoj pa smo poneli gomilu hrane. Evo spisak:

Skandinavija 2013
Skandinavija 2013

U prirodi je to izgledalo ovako:

Skandinavija 2013

Usput smo isprobali CB stanice, da bismo mogli komunicirati tokom vožnje.

Sve ovo dešavalo se kasno u noć, uoči polazka.

Sreda, 24.6.2009 – Ljubljana – Villach

Prepodne bio sam još na poslu, nekoliko sastanaka, predaja poslova zamenici, kolegij i na kraju oproštajni šampanjac.

U tri otišao sam kući, stigao sam tek u 15.45. Kiša je padala ceo dan, Ljubljana je bila zakrčena automobilima, na obilaznici smo stali i čekali.

Kući ubacim ponešto u usta da bi odmah krenuo sa prepakovanjem poslednjih nekoliko stvari (u glavnom prehrana) iz frižidera na moto. A nakon toga treba krenuti.

Skandinavija 2013

Oproštaj je bio nekako u grču. Znao sam, da krećem na daleki put, u nekom momentu upitao sam se dali ću izdržati, šta sva može da se desi i slične misli, koje lete kroz mozak zrelog individuuma…

Nema šta, treba krenuti!

Požurio sam prema Voklu, tamo sam bio dogovoren sa Gašperom, da zajedno krenemo prema Villachu. Kiša je nekako prestala pa kuči nisam obukao kišni kombinezon. Nakon 2 km kiša je opet krenula, pa sam morao stati da bi navukao kombi.

Na Voklem Gašper bio je več pomalo nervozan. Dopunili smo benzin i gas prema Austriji. Moto je opterečen do maksimuma, mislim da je ukupna težina bila preko 450 kg, od čega je nekih 15 kg bila samo hrana. Uzeli smo je da bar malo izbegnemo skupoči u Skandinaviji.

Vožnja preko prevoja Korensko sedlo prošla je bez problema, na željezničku stanicu za automobile stigli smo od prve. Tu će za koji sat stiči Autozug iz Trsta, zakačiti vagone i u 20.30 krenuti za Hamburg.

Skandinavija 2013

Čekajući voz započnemo pričati sa simpatičnom kondukterkom, koja čak govori slovenački. Ubedili smo je, da pravimo reportažu o putu za Nordkapp i slikali se s njom. Bila je impresionirana da će njena slika biti u reportaži.


U međuvremenu dolazi voz i počnemo da se ukrcavamo. Sve ide bez problema, imamo otštampanu kartu sa bar kodom, prolazimo mimo kontrola i pravo na (u) vagon. U donjem spratu je nisko! da nisam imao kacige nekoliko puta bu udario »golom« glavom u »sprat«. Motore vežu čvrsto.

Kasnije kada je ukrcavanje bilo završeno a voz još nije krenuo, razgledali smo exhibiciju tovara. Bilo je nekoliko zanimljivih primeraka:

Kupe smo delili sa starim bračnim parom iz Nemačke koji se vračao s odmora u Poreču pa su u Trstu natovarili kola i odmarajući putuju kući. Bio je tu i interesantan Šveđanin, koji zna (i može) kako treba uživati život. Prodao je svoje preduzeće, preselio se u Austriju da bi izbegao visok porez i sada živi od rente i putuje. Bio je i bajker ali je odustao posle pada. Jedan od njegovih hobija je i jedrenje pa smo imali dosta tema da pričamo.

Skandinavija 2013
Skandinavija 2013

Noć na vozu prošla je OK. Od uzbuđenja budio sam se nekoliko puta i pogledao kroz prozor. Nebo bilo je vedro sa puno zvezda. Super.

U Hamburg stigli smo na vreme.

Četvrtak, 25.6. – Hamburg – Skagen

Rastovaranje motora ide bez problema. Tamo na peronu u Hamburgu pretražio sam sve kofere jer nikako nisam našao punjač za notebook. Srečom našao sam ga u nekom zabačenom đepu. Što se tiče snalaženja po torbama imao sam na početku problem sa lokacijo pojedinih stvari, pogotovo što sam samo punjača nosio pet (telefon, 2 foto aparata, notebook, radio stanica).

Skandinavija 2013

Iz Hamburga krenuli smo oko 13h. Vozili smo autoputem, bilo malo nervozno zbog dosta automobila. Vreme je oblačno, kiša ne pada, temperatura oko 19 stepeni. Stanemo i navučemo dodatno odelo.

Granicu sa Danskom prešli tako brzo da se nismo uspeli slikati. Promet je jak a vožnja još nervoznija. Nekako sam od Danaca očekivao mirniju vožnju i mnogo više tolerancije, barem tako oni voze van Danske. »Kući« oni voze dosta agresivno, zalepe se ne motor i po svakoj ceni pretiču iako je napred opet kolona. Treba što pre sići s autoputa.

Severnije što napredujemo, sve je toplije. Nakon dva sata vožnje nebo je potpuno vedro, temperatura se popela na 28! Na 50 km od Skagena skrenemo s autoputa i okrenemo ka zapadu. Pokrajina je lepa, niska, sve je sređeno ko iz kutijice. Cesta je lepa, polja obrađena, kuče relativno male, samo prizemlje, obojene pastelnim bojama.

Skrenemo na neku ogromnu plažu, sve naokolo samo pesak i mnoštvo drvenih kućica. Več je 19 sati, niko se ne kupa, more je valovito, vetar celo vreme polako duva. U Danskoj je inače dosta vetra. Dok smo se vozili autoputem, vetar nas je pomerao levo-desno. Danci vetar koriste za proizvodnju struje, vetrenjača je svuda dosta.

Stigli smo u Skagen, najseverniji deo Danske. Gradič ima oko 10.000 stanovnika, izgleda turističko orientisano. Tražili smo kamping, oko 22h našli smo hytte, jedini slobodan u okruženju. Imao je sve osim kupatila, ono je u sklopu kampinga Kirke. Na recepciji je internet zone pa smo uspostavili kratak skype chat sa domovinom. Pripremimo večeru, njoke s pečurkama, duplu porciju pošto ceo dan ništa nismo jeli. Uz to još po dva piva i na kraju original crnogorsku jabukovaču. Sunce je zašlo oko 22.30, a mrak nikako da pređe u noć.

Tu negde blizu pola noći pravimo večeru, počnemo koristiti zalihe iz putne torbe na mome zadnjem sedištu.

Skandinavija 2013

Petak, 26. junij 2009 – Skagen – Kristiansand – Preikestolen

Budim se oko 6.20 uz zvuke prijatne muzike MP3, slušalice su ostale u ušima preko noći. Jutro je jasno i toplo. Ja sam krenuo sa beleženjem utisaka proteklog dana, a Gašper je pojurio u Skagen da kupi hleb. U 8 mi šalje SMS da se pekara otvara tek u 9h i da je on kod svetionika i da lepota več prelazi u kič. Ostavim pisanje i več žurim tamo. Zajedno napravimo round trip, obilazimo pešćani rt. Divno je, podseća me na Picinas na Sardiniji. Jak vetar nosi pesak. Uz obalu stoji bunker iz WW2. Produžimo prema Skagenu. Mali, uredan gradič, marina i lučica za ribarske brodove.

Doručkujemo u hytte: kranjska kobasica, hleb, lutenica. Spremanje stvari u motor mi još pravi probleme, trebaću uspostaviti neki efikasan redosled stavljanja stvari da ne bi stalno vadio pa pakovao.

Skandinavija 2013

Krenemo u pravcu Hirsthalsa, odatle idemo brodom u Norvešku. Luka je velika, kolona automobila čeka na ukrcavanje nas dvojica još nemamo ni karte. Guramo se mimo kolone da kupimo kartu i nakon toga neuspešno pokušavamo da se uguramo preko reda. Redar nas mirno izbaci iz kolone i vrati na začelje.

Ukrcavanje teće neverovatno brzo. U brod automobili voze u četiri kolone. Brod kreće na vreme, tačno u 12.30h. U jednoj od potpaluba ostavljamo motore, dobro vezane na kuke u podu. Brod je plovio izuzetno brzo. GPS pokazuje 50km/sat. U Kristiansand u Norveškoj stižemo u 15h. Izkrcavanje je bilo čak i brže od ukrcavanja.

Kristiansand je zakrčen automobilima, vozimo mimo kolone, automobilisti su tu, za razliku od Danaca, ljubazni i pomeraju se u desno kako bi mi mogli da prođemo. Vozimo se u pravcu Preikestolena, cesta je lepa, pokrajina fantastična. Vrlo brzo pokazuju se prvi fjordovi a jezera ima svuda. Taj dan smo isprobali i prvi trajekt preko fjorda.

Noćenje smo našli u nekoliko većoj hytte, izgleda poput planinarskog doma. Ima nekoliko spavačih soba sa po 4-6 kreveta. Sustanari su nam neki nemački bajkeri, prilično nekomunikativni.

U trpezariji spremimo večeru, tu je i švedski par srednjih godina. Žale se na visoke norveške cene koje su i za Šveđane visoke, kamo li za nas.

Budući da je putopis prilično opširan i nismo stigli još ni do kraja putopisa iz 2009. godine, a čeka vas i deo iz 2013. godine, predlažemo da putopis Skandinavija 2013 nastavite sa čitanjem u temi na forumu. Jednostavno kliknite ovde i nastavite sa čitanjem.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Interesantan trkački vikend pred nama – MotoGP Austria 2

0
MotoGP Austria 2
Foto: KTM Press, Polarity Photo

Druga uzastopna trka u dva vezana vikenda očekuje nas ovog vikenda ponovo na stazi Spielberg u Austriji. Ovaj vikend krstićemo nazivom MotoGP Austria 2. Sa ovogodišnjim uzastopnim trkama postalo je pomalo teško pisati najave, ali prošlonedeljna trka zaista je bila dinamična. Dinamika na prošloj trci već je donela dosta dešavanja pred trku koja nas očekuje u nedelju.

Staza Spielberg smeštena je u oblasti koja nosi ime Stirija, a BMW će biti sponzor trke, pa će ovonedeljna trka nositi naziv BMW M Grand Prix of Styria. O samoj stazi pisali smo u prošloj najavi pa ću sad samo reći da se radi o stazi dužine 4,3 km sa svega 10 krivina i to 3 levih i 7 desnih.

Staza nije naročito omiljena vozačima, upravo zbog malo krivina i činjenice da nema puno zanimljivih krivina na stazi. Usle raznih incidenata koji su se dogodili na prošloj trci (o dešavanjima na prvoj trci u Austriji pisali smo dva teksta: prvi sa izveštajem možete pročitati ovde, a drugi u kojem smo malo detaljnije analizirali trku možete pročiteti ovde) biće saslušano nekoliko vozača. Za incident Zarko – Morbideli biće saslušana njih dvojica. Kad smo kod Zarka, on je juče imao operaciju ruke. Naknadno je utvrđeno da je doživeo frakturu ruke posle pada, te je to sanirano operacionim putem, ali se za sada ne zna da li će biti u stanju da vozi za vikend. Zatim će saslušanje ispred direkcije trke imati Oliveira i Pol Espargaro. Saslušanja će se obaviti danas.

Što se predstojeće trke tiče, malo je reći da je Ducati favorit za pobedu. Na ovoj stazi do sad nisu nijednom izgubili, a Doviciozo je odneo do sada tri pobede i dva podijuma na ovoj stazi. Džek Miler je takođe pokazao da bi mogao da se bori za pobedu u nedelju. Takođe, KTM i Pol Espargaro mogu da budu još konkurentniji, a treba dodati i to da Bred Binder na ovoj stazi ima trku iskustva iza sebe. Ukoliko se dobro kvalifikuje Binder bi lako mogao opet da bude najbolje plasiran KTM.

MotoGP Austria 2
Doviciozo jedan od glavnih favorita za pobedu na MotoGP Austria 2 trci Foto: Ducati Press

Suzukijevi vozači takođe su favoriti. Mir je prošle nedelje došao do svog prvog podijuma, a Rins se borio za pobedu sve dok nije napravio grešku i pao. Tako da treba obratiti pažnju na Suzukijeve vozače.

Kada se sve uzme u obzir, Yamaha je imala dobru prošlu trku. Rosi i Vinjales držali su se na solidnim pozicijama pre incidenta, a nakon toga je Rosiju ponestalo krugova da osvoji četvrtu poziciju. Sa druge strane Vinjales je na ponovnom startu trke imao problema sa kvačilom, a nakon toga je postavljao brže krugove od vodećih vozača.

MotoGP Austria 2
Foto: Suzuki Racing

Iako se očekuje da će trka u nedelju biti nešto mirnija zbog incidenta iz prošle trke, prilično sam ubeđen da nas očekuje još jedna uzbudljiva trka. Vozači će želeti da osvoje što više bodova, naročito iz razloga što bi na sledećoj trci Mark Markez trebalo da se vrati na stazu.

Ukoliko želite da diskutujete o predstojećoj Austrija 2 MotoGP trci, predlažemo da svratite do teme na forumu.

Raspored i satnica trkačkog vikenda:

Petak:

09:00 – 09:40 Moto3 Free Practice Nr. 1
09:55 – 10:40 MotoGP Free Practice Nr. 1
10:55 – 11:35 Moto2 Free Practice Nr. 1

13:15 – 13:55 Moto3 Free Practice Nr. 2
14:10 – 14:55 MotoGP Free Practice Nr. 2
15:10 – 15:50 Moto2 Free Practice Nr. 2

Subota:

09:00 – 09:40 Moto3 Free Practice Nr. 3
09:55 – 10:40 MotoGP Free Practice Nr. 3
10:55 – 11:35 Moto2 Free Practice Nr. 3

12:35 – 12:50 Moto3 Qualifying Nr. 1
13:00 – 13:15 Moto3 Qualifying Nr. 2
13:30 – 14:00 MotoGP Free Practice Nr. 4
14:10 – 14:25 MotoGP Qualifying Nr. 1
14:35 – 14:50 MotoGP Qualifying Nr. 2
15:10 – 15:25 Moto2 Qualifying Nr. 1
15:35 – 15:50 Moto2 Qualifying Nr. 2

Nedelja:

08:40 – 09:00 Moto3 Warm Up
09:10 – 09:30 Moto2 Warm Up
09:40 – 10:00 MotoGP Warm Up

11:00 Moto3 Race
12:20 Moto2 Race
14:00 MotoGP Race


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Šta se sve izdešavalo na MotoGP trci u Austriji?

0
Šta se sve izdešavalo na MotoGP trci u Austriji?
Foto; KTM Press, Polarity Photo

Polako počinje i drugi dan nakon dramatične trke u Austriji. Pošto su se slegli utisci, vreme je da se osvrnemo na događaje i da vidimo šta se sve izdešavalo na MotoGP trci u Austriji. Dva teška incidenta u dve kategorije i izuzetno srećan dan za Vinjalesa, Rosija, Morbidelija i Zarka. Ne, nisu pobedili na trci. Ostali su živi.

Sam trkački vikend na stazi Spielber ili Red Bull Ring (zavisi kako je ko zove) započeo je teško za vozače. Smenjivali su se suvo vreme i kiša, što je vozačima samo otežalo posao u pripremi i podešavanju motocikla za trku u nedelju. KTM u rukama Pol Espargara funkcionisao je fantastično. Suzuki je bio solidan, Ducati takođe, a Yamaha M1 u rukama Vinjalesa je čak uspela da osvoji i pol poziciju u subotu. Dakle, recept za interesantnu trku.

Zaista i jeste bila interesantna trka, ako izuzmemo incident, do kojeg ćemo uskoro i doći. Tipično za Vinjalesa, odradio je loš start. Sa druge strane Pol Espargaro i Miler odlično su startovali i Pol Espargaro čak je napravio lepu prednost ispred Milera. Iza njih polako je počeo da ređa vozić vozača počev od Dovicioza, Rinsa, Mira, Rossija, Vinjalesa, Oliveire. Već se povelo razmišljanje oko uštede guma, kada se u 8 krugu dogodio incident kakav (srećom) dugo nismo imali prilike da vidimo.

Šta se sve izdešavalo na MotoGP trci u Austriji?
Prvi start trke Foto: KTM Press, Polarity Photo Šta se sve izdešavalo na MotoGP trci u Austriji?

Posle izaska iz prve krivine i ispucavanja na pravac Zarko je izveo manevar obilaženja Morbidelija pri brzini od oko 300 km/h. Blago rečeno nepromišljen manevar od strane Zarka koji nije ostavio mnogo mesta Morbideliju doveo je do toga da je Morbideli udario u zadnji kraj Zarkovog motocikla. Oba vozača su pala u trenutku i počela klizaju i tumbaju se prvo po asfaltu, a zatim i po šljunku.

Nevolja nikad ne dolazi sama

Kao da pad njih dvojice sam po sebi nije bio dovoljno dramatičan, motocikli su nastavili da se poput projektila kreću ka zaštitnoj ogradi i sledećoj krivini. U tom trenutku, kroz tu krivinu, broj 3, prolazili su Vinjales i Rosi. U tom trenutku nisu ni slutili da ka njima lete dva motocikla. Zarko Ducati GP19 prošao je Vinjalesu tik iznad glave. U tom trenutku Vinjales je uspeo samo da sagne glavnu i pokrije se rukama. Sreća je bila na njegovoj strani i motocikl ga je promašio bukvalno za milimetar.

Njegov timski kolega Valentino Rosi imao je podjednako sreće. Morbidelijev motocikl prošao je ispred njega, takođe veoma blizu. Zapravo, proleteo je iza Vinjalesovog i ispred Rosijevog motocikla. Da su njih dvojica bili za nijansu brži ili sporiji, ko zna kakav izveštaj bih danas pisao.

Zbog rasutog ulja, goriva, rashladne tečnosti krhotina od motocikala i uništene ograde, trka je momentalno prekinuta i vozači su se vratili u boks. Još jedna srećna okolnost je to da su Zarko i Morbideli prošli samo sa ogrebotinama i opekotinama od klizanja po asfaltu.

Ponovni start trke i teška trka za sve vozače

Prvo ćemo da se pozabavimo nastavkom trke, a na kraju ćemo malo analizirati Zarko – Morbideli situaciju. Svim vozačima (naročito Rosiju i Vinjalesu bilo je teško da ponovo startuju. Sa Rosijevog motora i kombinezona prvo su morali da uklone ulje koje je Morbidelijev motocikl rasuo po Rosiju tokom letenja.

Startni raspored određen je u odnosu na poredak krug pre prekida trke. To je značilo da Pol Espargaro startuje prvi ispred Milera i Dovicioza, dok su drugi startni red činili Mir, Oliveira i Vinjales.

Miler je već za pola kruga preuzeo vođstvo od Pol Espargara, koji po drugom restartu nije imao isti osećaj sa motociklom. Nevolja za Milera je bilo to što nije imao više srednje tvrdih guma, pa je morao da startuje na mekšoj prednjoj gumi, za koju je bilo upitno da li će izdržati preostalih 20 krugova trke.

Pol Espargaro je nastavio da tone i pravi greške u prevelikoj želji da dođe do podijuma i pobede. Kulminacija se dogodila kada je 11 krugova pre kraja Pol otišao široko u krivni 4 i dok se vraćao na njega je naleteo Oliveira koji je takođe otišao nešto šire u toj krivni. Oba vozača su pala i svoju trku završila u šljunku. Posle trke su oba vozača sumirala utiske i rekla da je krivica podeljena i da se radi o trkačkom incidentu.

Šta se sve izdešavalo na MotoGP trci u Austriji?
Pol Espargaro i Oliveira par trenutaka neposredno pre pada Foto: KTM Press

U međuvremnu su se na vodećim pozicijama ustalili Miler, Doviciozo, Rins i Mir. Rins je bio izuzetno brz i nekoliko puta je pokušao da prestigne Dovicioza. Doviciozo i Rins su u međuvremenu uspeli da prestignu Milera koji se borio sa prednjom gumom koja je polako počela da gubi grip. Rins je nastavio sa pokušajima da prestigne Dovicioza i na 11 krugova pre kraja u krivni broj 5 imao je momenat kada je prednji kraj proklizao, a Rins je uspeo laktom da se spasi od padom. Međutim, već u sledećem krugu u istoj krivini prednji kraj je totalno proklizao i Rins je pao propustivši još jednu priliku da se popne na podijum, a možda i da dođe do pobede.

Šta se sve izdešavalo na MotoGP trci u Austriji?
Aleks Rins imao je podijum u rukama, sve do pada… Foto: Suzuki MotoGP

Doviciozo je za to vreme počeo polako da odmiče, a Miler je sve više padao nazad ka Miru. Mir je pokazao smirenost i iz kruga u krug držao se na točak Mileru i tražio svoju priliku. Priliku je dočekao u poslednjem krugu u pretposlednjoj krivni kada je Miler napravio grešku i otišao široko, što je Mir iskoristio da osvoji drugu poziciju i svoj prvi podijum u MotoGP karijeri. Miler je morao da se zadovolji trećim mestom i prvim podijum u ovoj sezoni.

A Doviciozo? Doviciozo je došao do još jedne pobede u Austriji i do jubilarne 50. za Ducati u MotoGP šampionatu! Najzanimljivije je to što su Ducati i Doviciozo dan ranije objavili da se rastaju na kraju sezone. Čudno je bilo gledati podijum posle pobede Dovicioza i menadžment Ducati -ja koji se kiselo smeškao.

Šta se sve izdešavalo na MotoGP trci u Austriji?
Doviciozo do pobede, Miler izgubio drugo mesto od Mira Foto: Ducati Press

Pogodite ko je bio najbolje plasiran vozač za KTM? Bred Binder! Binder je startovao sa 17. pozicije i polako i strpljivo je gradio svoju poziciju i koristio greške drugih. Binder je imao mali incident sa Rosijem kada ga je prilikom preticanja dotakao pri čemu su oba vozača otišla široko. Rosi je pri kraju trke smanjio zaostatak za Binderom, ali nedovoljno. Binder je upisao četvrtu poziciju, dok je Rosi bio najbolje plasirana Yamaha na petoj poziciji.

Binder i Rossi su vodili svoj bitku tokom trke Foto: KTM Press, Polarity Photo

Nakagami je završi trku na 6. pozicji iza Rosija i tako još jednom postao najbolje plasirana Honda. Ako se pitate šta se dogodilo sa Vinjalesom: njemu je na startu proklizalo kvačilo te je izgubio dragoceno vreme i zato je trku završio tek na 10. poziciji. Fabio Kvartararo je još na prvoj trci izleteo u šljunak, te je drugu trku startova daleko iza ostalih. Do kraja je uspeo da stigne do 8. pozicije i da spasi bitne bodove za šampionat.

Vinjales imao problema sa kvačilom tokom ponovnog starta Foto: Yamaha Racing Press

Par reči o incidentu

Ne možemo, a da se ne vratimo na incident između Zarka i Morbidelija. Oba vozača su posle trke dala svoje izjave. Zarko tvrdi da je to bio čist trkački incident, dok je Morbideli izjavio da je Zarko ubica. Kao autor teksta, suzdržaću se od svog mišljenja.

Ako pažljivo pogledate snimak, videćete kako Zarko prestiže Morbidelija sa leve strane, zatim odlazi nešto šire u desno van idealne putanje. Budući da je Zarkov motocikl preblizu Morbidelijevog, Morbideli nije imao gde već je direktno udario u Zarkov motocikl. Dalji sled događaja već znate. Zarko je preduzeo blago rečeno nesmotren manevar.

Valentino Rosi je posle trke izjavio da je bio da porazgovara sa Zarkom. Zarko je Rosiju rekao da nije namerno uradio takav manevar i na tome je završeno. Morbideli tvrdi da mu Zarko nije ostavio prostora i da je jednostavno manevar bio previše opasan. Zarko je prečesto u delikatnim situacijama i incidentima i možda ne bi bilo loše da mu direkcija trke ukaže na to.

Morbideli i Zarko, nekoliko trenutaka pre incidenta Foto: Yamaha Press

Na kraju krajeva, MotoGP je ipak sport. Slažem se da je opasan, ali ako vozači već rizikuju vozeći pri brzinama od 350 km/h, mišljenja sam da bi ipak trebalo da se ima više poštovanja i obzira prilikom preticanja. Nijedna pobeda, pozicija ili titula nije vredna toga da neko izgubi život.

Ukoliko želite da diskutujete o MotoGP trci u Austriji, predlažem da svratite do teme na forumu otvorene pred trku.

Komplete rezultate MotoGP, Moto2 i Moto3 trke možete pogledati ovde.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Benelli TRK502X ili CF Moto MT650 – koji je bolji?

0
Benelli TRK502X ili CF Moto MT650

Tokom ovog meseca na testu smo imali dva motocikla iz srednje cenovne kategorije. Radi se o popularnom i traženom Benelli TRK502X i nadolazećem brendu CF Moto, sa modelom MT650. Na testu su se oba motocikla pokazala itekako sposobnim pa smo iz tog razloga rešili da povučemo paralelu između ova dva motocikla kako biste videli šta pružaju i koji je za vas bolji izbor.

Česta su pitanja oko toga u čijem vlasništvu je Benelli, kao i gde se proizvodi. Da ovaj tekst ne bi bio pretrpan istorijatom i trenutnim statusom Benellija, predlažemo da pročitate tekst o istorijatu te fabrike koji smo pisali ranije. Tekst o istoriji Benellija možete pročitati ovde.

Što se fabrike CF Moto tiče, radi se o fabrici koja je naširoko poznata po ATV vozilima. U skorijoj prošlosti CF Moto je započeo saradnju sa KTM-om i od tada se počelo sa razvijanjem dvotočkaša, te iz tog razloga dizajn pomalo podseća na KTM. Nedavno su KTM i CF Moto otvorili zajedničku fabriku sa sedištem u Kini (iz koje je CF Moto).

To je što se tiče nekih informacija oko samih fabrika u kojim se proizvode ova dva motocikla. Sad prelazimo na glavnu stvar i direktno upoređivanje oba motocikla. Kako bi tekst bio sistematičniji, opisivaću i upoređivaću stavku po stavku.

MT650 sa snažnijim agregatom, TRK502X sa boljom isporukom snage na nižim obrtajima

Na oba motocikla nalazi se ista konfiguracija agregata. CF Moto MT650 poseduje dvocilindrični redni, vodeno hlađeni agregat radne zapremine 649 cm3. Agregat isporučuje 60 KS (45 kW) pri 9.000 O/min uz maksimalni obrtni moment od 62 Nm pri 7.000 O/min.

Sa druge strane Benelli TRK502X takođe poseduje dvocilindrični redni, vodeno hlađeni agregat, doduše manje radne zapremine od 499,6 cm3. Što se tiče snage, TRK502X ima 47,6 KS (35 kW) pri 8.500 O/min uz obrtni moment od 45 Nm na 5.000 O/min.

Pre nego što pređemo na utiske agregata iz vožnje, da kažemo da što se potrošnje tiče, oba agregata su izuzetno štedljiva. Potrošnja na TRK502X kretala se između 4,1 – 5,0 litara, dok je MT650 trošio između 4,1 – 5,5 litara. Da napomenem da je MT650 vožen i sa saputnikom, kao i na trkačkoj stazi, dok je TRK502X vožen sa suvozačem, ali nije vožen na stazi.

U vožnji karakter oba agregata sasvim je drugačiji. TRK502X poseduje kratak prenos, jer se radi o off road verziji te svoje najbolje agregat daje do 6.000 O/min. Do tih 6.000 O/min isporuka snage izuzetno je linearna i motocikl se zahvaljujući tome lako vozi. Preko 6.000 O/min snaga se i dalje isporučuje linearno, ali se već oseti da je to područje koje mu ne odgovara toliko. Promene stepena prenosa obavljaju se fino, bez zadrške i kvačilo se dozira lepo i mekano. Brzine do 115 km/h podnosi sasvim dobro, a može da se vozi i na 130 km/h, ali se tu već oseti da je agregat u nešto višim obrtajima. Maksimalna brzina iznosi 160 km/h (tokom našeg testa), dok je deklarisana brzina 165 km/h.

CF Moto MT650 ima agregat sa totalno drugačijim karakterom. Svoje najbolje agregat počinje da pokazuje od oko 4.000 O/min pa sve do kraja koji se nalazi na 9.000 O/min. Agregat dozvoljava se vozi i na 2.500 O/min, ali na dodavanju gasa nešto je tromiji dok ne dostigne 4.000 O/min. Tad počinje da povlači snažnije, a od 5.500 O/min ume da izmami osmeh na lice i da postane zabavan. Maksimalna brzina postignuta tokom testa iznosila je 187 km/h, mada sam ubeđen da sat “laže” minimum oko 10 km/h. Na žalost nisam koristio GPS tokom testa, pa ne mogu da tvrdim kolika su odstupanja.

MT650 se zaista lepo vozi krstarećim brzinama do 140 km/h, a ne stidi se da pređe i preko te brzine. Sa suvozačem je agregat za nijansu tromiji, ali i dalje sasvim lepo povlači tako da ne kvari uživanje u vožnji. Kao najveću manu agregata naveo bih toplotu od agregata koja tokom gradske vožnje smeta. Moram da napomenem da TRK502X nije imao ovih problema.

Upravljivost na oba motocikla dobra, MT650 ima znatno bolje kočnice

Oba motocikla poseduju cevastu šasiju i to je manje – više to što se tiče sličnosti između ciklistike ova dva motocikla. TRK 502X poseduje obrnutu prednju viljušku sa prečnikom štapova od 50 mm i hodom prednjeg točka od 135 mm, dok se pozadi nalazi amortizer sa mogućnosti podešavanja predopterećenja opruge i hodom od 45 mm. Minus je što prednja viljuška nema mogućnost bilo kakvog podešavanja. Prednji kraj je nešto tvrđi u vožnji, što na putu ne smeta toliko, ali ako siđete sa asfalta na neki neravan off road put, ume dobro da vas protrese.

U vožnji je izuzetno stabilan. Međuosovinsko rastojanje od 1.525 mm i žbičani točkovi dimenzija 19″ napred i 17″ pozadi zaista pružaju osećaj sigurnosti. Iako nije preterano agilan TRK502X se u krivnama ponaša solidno. Na ulazu u krivine je stabilan, kroz krivine drži dobro putanju, na izlazu i dodavanju gasa ima nešto veću tendenciju širenja putanje, što je i normalno za motocikl ovakvih gabarita. Težina sa tečnostima iznosi 235 kg i kao što sam spomenuo u zasebnom tekstu testa TRK502X, težina se oseti samo kad stojite u mestu. U vožnji se to ne primeti. Oba motocikla opremljena su Metzeler gumama, sa tim što se na TRK502X nalaze Tourance gume sa kojim sam imao solidan osećaj.

Po pitanju ciklistike, MT650 je nešto agilniji. Napred se nalazi Kayaba prednja viljuška sa prečnikom štapova od 41 mm. Prednja viljuška nudi mogućnost podešavanja kompresije i povrata, ali nema podešavanja predopterećenja opruge. Zadnji amortizer je takođe marke Kayaba i podesiv je. MT650 sa svojih 218 kg, je nešto lakši od TRK502X. Takođe je i nešto kraći sa međuosovinskim rastojanjem od 1.425 mm što objašnjava zašto je MT650 agilniji. Na MT650 ugrađene su Metzeler Roadtec Interact Z8 gume, sa kojim nisam imao najbolji osećaj i po tom pitanju bih dao prednost gumama na TRK502X, koje su od istog proizođača, ali pružaju bolji povratni osećaj.

Ako bi ih poredili u vožnji, TRK502X bi odneo blagu prednos na ulasku u krivinu, dok bi ostatak pripao MT650. Podesivo ogibljenje je veliki plus na MT650, što ne znači da TRK502X ima loše ogibljenje. Jednostavno mogućnost podešavanja otvara mogućnost za prilaogđavanje putevima i stilu vožnje.

Po pitanju kočnica, moram da kažem da je MT650 znatno bolji. Španski proizvođač kočnica odradio je odličan posao. Napred se nalaze dva diska prečnika 300 mm sa dvoklipnim kočionim čeljustima. Takođe, kočiona creva su teflonska što dodatno poboljšava osećaj pri kočenju i doziranju kočione sile. Kočnice zaista rade perfektno i prema perfomransama posramili bi se i neki drugi motocikli. Nazad se nalazi jedan disk prečnika 225 mm sa jednoklipnom kočionom čeljusti koji takođe dobro funkcioniše.

Daleko od toga da TRK502X nema dobre kočnice. Napred se nalaze dva diska prečnika 320 mm sa četvoroklipnim kočionim čeljustima, a nazad je jedan disk prečnika 260 mm sa dvoklipnim kočionim čeljustima. Kočnice grizu dosta solidno, ali kako povećavate silu pritiska poluge, sila kočenja se ne povećava znatno. Da li su kočione čeljusti nešto slabije ili je problem do pumpe, zaista ne znam. Uglavnom, nešto više kočione sile ne bi bilo na odmet.

Benelli TRK502X sa više prostora i udobniji, CF Moto MT650 sa boljom zaštitom od vetra

Kada je u pitanju udobnost i komfor, tu je TRK502X zaista odličan. Zbog većih gabarita pruža znatno više prostora vozaču i suvozaču. Na sve to treba da dodamo da u odnosu na MT650, TRK502X ima šire i udobnije sedište. MT650 je skučeniji, iako sam sa svojih 187 cm uspeo solidno da se smestim, po prelasku na TRK502X osetio sam se znatno komotnije.

Zaštita od vetra idu u korist MT650. Podesiv vetrobran odrađuje odličan posao kako za vozača, tako i za suvozača. Štitnici za ruke su takođe dobro pozicionirani, a odlična je i zaštita nogu od vetra. TRK502X takođe ima štitnike za ruke, ali vetrobran nešto manje štiti u odnosu na vetrobran kod MT650. Zaštita nogu od vetra, takođe je malo bolja na MT650. Kod MT650 suvozač je mnogo zaštićeniji. Sedište suvozača kod TRK502X postavljeno je više u odnosu na vozača, tako da je suvozač više izložen udarima vetra. Ono što mi se sviđa kod TRK502X je čvršći vetrobran koji ne vibrira pri većim brzinama, što nije slučaj kod MT650.

MT650 sa odličnim LED svetlima, TRK502X sa solidnim osvetljenjem

Oba motocikla imaju dobro osvetljenje, ali zbog LED svetlosne grupe, MT650 odnosi pobedu u ovom segmentu. Dok sa druge strane po pitanju osvetljenja instrument table, pa i samog dizajna instrument table, prednost ima TRK502X. Analogno digitana instrument tabla prisutna je kod oba motocikla, sa tim što je Benelli napravio nešto kvalitetniju. Zapravo, kod MT650 kompletna tabla je digitalna, ali je obrtomer u analognom stilu. Da se razumemo, obe prikazuju identične informacije, sa tim što je na MT650 pokazivač temperature lepše izveden i prikazuje temperaturu u stepenima celzijusa. Uz to su infomracije nešto čitljivije na MT650. Ostali dizajnerski detalji idu u korist TRK502X, naročito je prijatno crveno pozadinsko osvetljenje koje do izražaja dolazi noću.

Benelli više posvećen detaljima i dolazi sa više dodataka

Kada je u pitanju standardna oprema, Benelli tu ima prednost. Oba motocikla dolaze sa USB utičnicom, koja je na MT650 smeštena kod instrument table, dok se kod TRK502X nalazi sa leve bočne strane motocikla.

MT650 ima poseiv vetrobran, što TRK502X nema i tu se završava lista u korist MT650. Ono što TRK502X nudi kao deo standardne opreme su crash barovi, nosač kofera, štitnik hladnjaka, centralni štender, dodaci za podizanje motocikla na štender. Od detalja, MT650 ima providnu posudu za rashladnu tečnost.

Cenonvi rang približan, MT650 nešto povoljniji

Dolazimo do bitnog dela za svakog kupca – cene. Cena za CF Moto MT650 iznosi 5.390 eura, dok Benelli TRK502X košta 6.490 eura, Cena servisa za MT650 iznosi 11.700 dinara, dok za TRK502X iznosi 10.900 dinara. Ono što CF Moto nudi je i garancija od 3 godine što spada u prilično dugu redovnu garanciju za naše prostore.

Na kraju, koji je bolji?

Prilično teško i gotovo ne moguće je da kažem koji je bolji od ova dva motocikla. Sve zavisi od toga za šta planirate da koristite motocikl. Ako želite da se vozate sa suvozačem na duže ture, preporučio bih MT650 zbog nešto snažnijeg agregata koji omogućava da se vozite solidnim krstarećim brzinama, zbog dobrog osvetljenja i zaštite od vetra.

Sa druge strane, TRK502X pruža više komfora i udobnosti, ali se nešto slabije nosi sa većim brzinama, a opet dozvoljava silazak sa asfalta. U prilog Benelliju ide i to što TRK502X može da se vozi sa A2 kategorijom. Takođe, Benelli ima više detalja i standardne opreme.

Na kraju, značajan faktor je i cena koja ide u korist MT650.

Na kraju krajeva, odabir motocikla često je subjektivna stvar i odluka pada na osnovu toga šta vam se više dopada.

Ukoliko želite da diskutujete o CF Moto MT650, možete posetiti temu na forumu predviđenu za ovaj motocikl. Takođe i za Benelli TRK502X postoji tema na forumu u kojoj možete ostaviti komentar.

Beneli TRK502XCF Moto MT650
Karakteristike:Karakteristike:
Linearna isporuka snage do 6.000 O/minIsporuka snage od 4.000 – 9.000 O/min
Mala potrošnjaMala potrošnja
Stabilnost na putuOdlično kočenje
Udobnost i komforZaštita od vetra
Bogat paket opremeNiža cena


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Moto GP Austrija 2020 – Doviciozo kroz dramu do pobede

0
MotoGP Austrija 2020
Foto: Ducati Press

Austrija je ovog vikenda ugostila jedan od dva uzastopna MotoGP vikenda na stazi Red Bull Ring. Moto3 trka bila je pravi rat, Moto2 trka bila je dramatična i podeljena u dva dela, a MotoGP trka je bila dramatična.

Ako su prethodne Moto3 trke bile uzbudljive, današnja trka bila je pravi rat. U prvom delu trke čak 20 vozača borilo se za prvih pet pozicija. U drugom delu trke, “samo” 15 vozača bilo je unutar jedne sekunde razmaka. Ipak, tokom većeg dela trke bitku za vodeće pozicije vodili su Arenas, Onču, Masia, Binder, MekFi i Vieti, uz još par vozača.

Onču je bio izuzetno brz i agresivan, ali je na samom kraju trke napravio grešku koja ga je koštala prvog podijuma. Takođe, njegov timski kolega Sasaki vodio je trku u jednom trenutku, ali je zbog previše izlazaka na zelenu površinu dobio da odradi kaznu “dugog kruga”, zbog čega je trku završio na 14. poziciji.

Pobeda se na kraju odlučivala između Masije i Arenasa. U poslednjem krugu Arenas je uspeo da odnese tesnu pobedu ispred Masije i time je učvrstio vođstvo u šampionatu.

Treće mesto odlučivala je direkcija trke. Iako je na stazi treće mesto zauzeo Ogura, zbog šireg izlaska i kačenja zelene površine u poslednjoj krivini, Ogura je dobio kaznu i pomeranje za jednu poziciju unazad. Ista kazna snašla je i Bindera koji je završio iza njega.

Zatim je Vieti unapređen na treće mesto, a po dolasku na davanje intervijua utvrđeno je da je i on dotakao zelenu površinu te je i on dobio kaznu. Na kraju, treće mesto pripalo je Džon MekFiju koji je trku na stazi završio na 6. pozicji, ali je na kraju promovisan na podijum.

Moto GP Austrija
Rezultati Moto3 trke na stazi Red Bull Ring u Austriji

Moto2 trka započela je dramatično. Martin je poveo sa pol pozicije, a već u trećem krugu dogodio se incident. Bastianini je na izlazu iz krivine doživeo pad pri kojem je motocikl ostao na stazi. Bastianini je na sreću uspeo da se skloni sa staze, ali je na njegov motocikl naletelo nekoliko vozača. Najteže je prošao Sjarin koji je bio u zavetrini vozača ispred sebe i nije na vreme uspeo da uočit Bastijaninijev motocikl. Sjarin je u punoj brzini udario i doživeo težak pad. Trka je prekinuta, a vozačima se ukazala pomoć. Sjarin je u svesnom stanju prebačen u medicinski centar na dalja ispitivanja.

Nastavak trke bio je znatno smireniji. Martin je opet imao odličan start, a Luka Marini ga je pratio u stopu. Tokom trke Martin je uspeo da napravi prednost i pobedi ispred Marinija. Marini je mudro odvezao trku i uzeo drugu poziciju, zahvaljujući drugom mestu sada je prvi u šampionatu. Treće mesto osvojio je Marsel Šroter.

Rezultati Moto2 trke

Ako je Moto2 trka bila dramatična, MotoGP trka je bila još dramatičnija. Odličan start Milera, Dovicioiza i Pol Espargara koji se dao u bekstvo na prvoj poziciji, brzo je prekinut.

Samo posle par krugova dogodio se strašan incident. Zarko je u jednom trenutku prestigao Morbidelija na dužem pravcu. Manevar je izvršen pri 300 km/h, blago rečeno, prilično nesmotreno od strane Zarka. Zarko nije ostavio prostora Morbideliju koji je udario u zadnji kraj Zarkovog motocikla. Oba vozača momentalno su pala i pri velikoj brzini motocikli su udarili u zaštitnu ogradu. Oba motocikla zatim su nastavila da lete u vazduhu i za dlaku su promašila Vinjalesa i Rosija. Kada kažem za dlaku, onda je to bukvalno. Rosi je prebledeo kada se vratio u boks i trka je prekinuta. Srećom, svi vozači prošli su bez težih povreda.

Posle ponovnog starta, trka je bila još neuobičajnija, sa mnogo padova. Opet su odlično startovali Miler, Pol Espargaro, Doviciozo i Rins. Miler je morao da startuje sa prednjom mekom gumom, jer jednostavno nije imao više drugih guma. Pol Espargaro je posle ponovnog starta napravio mnogo grešaka. Zatim je napravio najveću grešku opet otivši široko, Oliveira je pokušao da uđe sa unutrašnje strane, zatim se Pol Espargaro vratio na putanju. Tom prilikom dogodio se kontakt prilikom kojeg su Pol i Oliveira pali.

U međuvremenu Rins je imao odličan ritam. Tokom trke je jednom već izgubio prednji kraj, ali je uspeo da se podigne, da bi par krugova kasnije pokušao da pređe u vođstvo pri čemu je prednji kraj proklizao i Rins je pao.

U poslednjem delu trke, Miler je upao u probleme sa prednjom gumom, a zatim ga je Doviciozo prestigao. Doviciozo se zatim dao u bekstvo napravivši malu prednost koju nije ispuštao do kraja. Doviciozo je upisao prvu pobedu u sezoni.

Borba za drugo mesto nije bila završena. Mir je uspeo da stigne Milera i da ga u pretposlednjoj krivini prestigne i upiše svoj prvi podijum u Suzukiju, dok je Miler morao da se zadovolji trećim mestom.

Četvrto mesto osvojio je Binder, dok je peto mesto osvojio Valentino Rosi.

MotoGP Austrija

Sledeća trka vozi se već za nedelju dana na istoj stazi. Ukoliko želite da ostavite komentar ili da diskutujete MotoGP trkački vikend, predlažemo da svratite do teme na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Upoznajte Denso svećice

0
Upoznajte Denso svećice

Verujem da većina vas voli da zna poreklo i kvalitet delova koje ugrađuje u svoj motocikl. Vođeni istim razmišljanjem želimo da vas upoznamo sa brendovima koji se često spominju u moto industriji. Do sada smo opisivali razne proizvode brenda Ipone, zatim proizvode brenda Hiflo, itd. Danas ćemo vas upoznati sa brendom Denso koji proizvodi kvalitetne svećice.

O svećicama smo već zasebno pisali jedan detaljan tekst (taj tekst možete pročitati ovde), tako da u ovom tekstu nećemo ulaziti u tehničke aspekte svećica. Ono što ćete moći da pročitate u ovom tekstu odnosi se na sam brend Denso.

Lično meni uvek znači da znam odakle potiče brend, pa ćemo tako i započeti samo predstavljanje. Denso je kompanija sa sedištem u Japanu i od samog početka težili su ka kvalitetnom i pouzdanom proizvodu. Denso poseduje dugu istoriju. Osnivači kompanije u početku su radili zajedno unutar Toyota korporacije, ali su 1949. godine rešili da krenu sopstevnim putem osnovavši sopstvenu kompaniju koja je prvobitno nosila naziv NIPPONDENSO CO., LTD.

Željni napretka i znanja kompanija počinje saradnju sa tadašnjim najpoznatijim proizvođačem električnih i drugih komponenti – Robertom Boschom. Saradnja sa Boschom donela im je mnogo benefita, a marljiv rad na unapređenju kvaliteta, 1961. godine donosi i prestižnu Deming nagradu za kontrolu kvaliteta. Tada je ta nagrada bila najprestižnija na polju kvaliteta proizvoda.

Velika potražnja proizoda dovela je do proširenja proizvodnih kapaciteta. Tako se 1965. godine otvaraju fabrike u Aiči perfakturi kao i fabrika u Hirošimi. Odmah zatim 1966. godine Denso počinje sa prodajom proizvoda i na tlu SAD-a gde otvara prodajni centar.

Kako su godine prolazile proizvodnja i prodaja konstantno su se širli. Danas Denso sarađuje sa grupacijom od 200 kompanija i upošljava oko 170.000 radnika širom sveta.

Danas se Denso svećice fabrički ugrađuju u Honda, Yamaha, Kawasaki i Suzuki motocikle kao OEM delovi.

Popularne Denso svećice

Da pređemo malo na same proizvode, odnosno svećice koje su se veoma dobro pokazale u upotrebi na motociklima. Jedne od najkvalitetnijih Denso svećica, svakako su iridijum svećice. Patentirana tehnologija negativne elektrode U-groove i pozitivne elektrode Iridium 0.4mm je jedinstven patent proizvodjača Denso to je ono što ih izdvaja od konkurecije. Ovakva tehnologija izrade svećica olakšava startovanje, omogućava bolje sagorevanje, mirniji rad, smanjuje potrošnju goriva i proizvodi manje štetnih gasova.

Sam po sebi, iridijum ima svoje prednosti nad ostalim materijalima zbog svoje izdržljivosti. Legura iridijuma ima visoku tačku topljenja sa visokom otpornošću na habanje. Ove svećice akumuliraju manje toplote, istu otklanjaju veoma brzo i poseduju veliku sposobnost za paljenje smeše.

Osim iridijumskih svećica, Denso proizvodi i druge tipove svećica za mnoge modele motocikala. Zvanični uvoznik Denso svećica za Srbiju je firma Moto Bike iz Kaća. Njihovu ponudu Denso svećica možete pogledati ovde.

Nadamo se da vam je ovaj tekst pomogao da se bolje upoznati sa ovim brendom.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Moto vesti iz protekle nedelje

0
Moto vesti iz protekle nedelje
Foto: Honda Press

Sa novim petkom i završetkom radne nedelje prikupljamo najznačajnije moto vesti iz protekle nedelje. U našem izboru pronaćićete vesti iz moto industrije i moto sporta. Nadamo se da će vam se dopasti naš današnji izbor.


CBR600RR ne dolazi na tržište Evrope

Poslednje dve nedelje mediji širom sveta bruje o novoj Hondi CBR600RR koja je planirana da krene u prodaju 2021. godine. Iz Japana su ipak poručili da se nova Honda CBR600RR neće naći u prodaji u Evropi, već je namenjena za tržišt Azije.

“Nova” Honda CBR600RR zapravo nije uopšte toliko nova. Još uvek je prisutan isti redni četvorocilindrični agregat, sa gotovo identičnim ramom i komponentama poput poslednje verzije CBR600RR-a iz 2017. godine. Novi su oklopi i još neki estetski detalji. Prema nekim informacijama agregat neće zadovoljiti Euro5 emisioni standard, što objašnjava zašto ga verovatno nećemo videti u Evropi.

Moto vesti iz protekle nedelje
CBR600RR Foto: Honda Press

Stiže potpuno novi KTM RC390

KTM nam za sledeću godinu izgleda priprema veoma napredni model RC390. Prema prvim informacija, RC390 biće potpuno redizaniran. LED svetla i TFT instrument tabla zameniće dosadašnje osvetljnje i zastarelu instrument tablu. Osim toga, elektronski paket biće znatno napredniji, a prema svemu sudeći RC390 biće opremljen i podesivim ogibljenjem. Na spisku novih komponenti nalaze drugačiji dizajn točkova i izduvni sistem.

Moto vesti iz protekle nedelje
Trenutna verzija (sa slike) RC390 biće zamenjena novom, potpuno redizajniranom Foto: KTM Press

Otkazana trka “8 sati Suzuke”

COVID-19 odneo je još jednu interesantnu trku. Zbog strogih mera oko ulaska stranih državljana u Japan, organizatori endurance takmičenja doneli su odluku da se otkaže trka “8 sati Suzuke”. Posle trke “24 sata Le Mana”, “8 sati Suzuke” predstavlja jednu od najzanimljivijih trka u endurance šampionatu i prava je šteta što će biti otkazana.

Foto: FIM EWC

Mizano će se voziti pred publikom

Jedna pomalo neuobičajena vest je da će obe trke na stazi Mizano u Italiji biti vožene pred publikom. Gore ste mogli da pročitate vest da se trka u Japanu otkazuje zbog strogih mera, a u Italiji je totalno suprotno. Lepo je što će navijači moći da prisustvuju trkama, ali možda to u ovom trenutku i nije najpametniji potez organizatora.

Da li je publika na Mizanu pametan potez? Foto: Ducati Press

Finale MotoGP sezone na Portimau

Bilo je reči da bi MotoGP ove sezone mogao da se vozi i na stazi Portimao u Portugalu. Ove nedelje je povodom toga stigla zvanična vest da će završna trka zakazana za 22. novembar biti vožena upravo na ovoj stazi. Budući da asfalt na Portimau nije u savršenom stanju, uprava staze je rešila da presvuče asfalt, tako da će MotoGP vozači imati priliku da voze na novom asfaltu.

Finale MotoGP sezone biće voženo na stazi Portimao Foto: Ducati Press

Nadamo se da vam se dopao naš izbor moto vesti iz protekle nedelje. Ukoliko želita da ostanete u toku sa vestima iz moto sporta, predlažemo da svratite do teme na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

10.000 dana kasnije

0
10.000 Dana kasnije

Naš Furios Panda ima fantastične putopise. Jedan u nizu njegovih putopisa je i “Pet motora i jedan Ducati na putu za Nordkap”. Danas vam donosimo nešto drugačije, putopis “10.000 dana kasnije” povodom godišnjice braka sa svojom suprugom koji je ovaj simpatični i skladni par rešio da provede u avanturi. Uživajte.


UVOD

Nostalgija je jedno od najinteresantnijih emotivnih stanja kod ljudi – osećaš se tužno, a istovremeno ti je prijatno. Sećaš se nečega što je prošlo i ne može da se vrati, žao ti je zbog toga, a istovremeno ti je srce puno dok se požutele slike prošlosti prokradaju kroz misli. Nešto kao slatko-gorak sos.

Kada profuraš 50 godina i živiš u inostranstvu, što je moj slučaj, nostalgija postaje agresivni upadač u emocionalni život. Sve češće sebe uhvatim kako sa setom razmišljam o lepim stvarima iz prošlosti. Obavezne teme za nostalgiziranje su mi:

Najbolje godine

Teško mi je da kažem koje su moje “najbolje godine”. Svaki period života imao je svojih lepih i ne toliko lepih strana. Ja se uglavnom sećam onih prvih. Ako bih nekakvom magijom mogao da se vratim u bilo koji period života, bez mnogo razmišljanja bih se zahvalio na ponudi i ostao bih u sadašnjosti. Da, kada udari nostalgija, možda bih napravio kraći izlet u prošlost i, ako bi to zaista bilo moguće, verovatno bih skoknuo do studentskih dana… i brzo nazad.

Domovina

Ja sam se rodio i odrastao u Jugoslaviji. Možda se nekima neće učiniti politički korektno ovo što ću da kažem, ali, kakva god da je bila, meni je bila

Prijatelji svuda, putovanja na more, planine, koncerti… Nekako, puno vazduha.

I onda su došle usrane godine. Širom naše “domovine” nikli su zidovi, neki

su uzvikivali parole a

je pravila sranja, verujući da radi nešto dobro.

Na sreću, nekako je i to prošlo i sve je sada SKORO isto kao nekada. Da, sada treba da nosim pasoš da bih obišao mesta koja sam nekada smatrao “svojim” ali ipak imam mogućnost da putujem slobodno po celoj bivšoj Jugi.

Muzika iz mladosti

Muzika 80-tih, sa kojom sam odrastao, nepogrešivo budi ovu specijalnu emociju. Kada želim da se do kraja potopim u nostalgično raspoloženje, pustim play listu exyu i udri. E sad, moram da priznam da ovaj mehanizam više ne funkcioniše kao ranije. Malo se izlizao. Kada čujem, na primer, početne taktove i reči “Plamene zore, bude me iz sna…” pritisnem dugme next. Neki Idoli više nisu moju idoli idoli.

Ljudi

Uh… Koliko sam samo kontakata pogubio. Dok smo bili mladi, kleli smo se na večnu družbu, računali jedni na druge, delili poslednji zalogaj… Na žalost vreme neumitno teče, sve se menja a samim tim i ljudi. Svako piše scenario svog života i živi svoj film onako kako najbolje ume. Tokom godina menjaju se glavni junaci, menja se scenografija, lokacija… Nekima je život romantična komedija a drugima drama, dosadni dokumentarac ili horor… U svakom slučaju, glavne uloge u životu preuzimaju neki novi heroji a ljudi iz prošlosti često dobijaju sporednu ulogu, postaju samo statista ili potpuno nestaju iz filma. Zvuči tužno, izaziva nostalgiju a u stvari je sasvim normalno.

Mesta

Tokom svih svojih godina dosta sam putovao i obišao mnoga mesta na svetu. Uživao sam u njihovim čarima, rado ih se sećam… i to je sve. Ne bude mi nostalgiju. Teorijski, mogu da ih posetim kada god poželim i samim time se gubi važan element nostalgije.

Ipak postoji jedno mesto koje je izuzetak. Svaka pomisao o njemu kod mene već godinama porađa bujicu emocija i izaziva ono slatko-gorko raspoloženje.

Mljet

Za mene ovo ostrvo u sebi sadrži sve čarobne sastojke koji, kada se pomešaju, izazivaju eksploziju nostalgije. Zašto? Tokom mojih studentskih dana (najbolje godine), na Mljetu se moje društvo (ljudi) okupljalo svakog leta. To sam tada smatrao za jedno od najlepših mesta u tadašnjoj domovini (a i šire). Dok smo spokojno provodili dane u kampu, sa kasetofona su treštali.

Disali smo punim plućima. Niko nam nije rekao, a mi sami nismo osetili da predstoji još samo par godina za nas.

Posle tog bezbrižnog perioda došlo je neko drugo vreme i Mljet je postao dalek i nedostižan. Domovina više nije bila domovina, ljudi su se razišli svako svojim putem a zbog rata ni fizički nije bilo moguće doći do ovog ostrva. Od svega, ostala su samo lepe uspomene na jedno magično mesto i čarobno vreme.

Poslednjih nekoliko godina sve se kanim da problem nostalgije prema Mljetu rešim na najlogičniji mogući način – odem tamo i završim priču. Ipak, nekako mi se ne da. Nekoliko puta sam bio na korak da odem ali sam na kraju odustajao. Na kraju sam shvatio da Mljet ne mogu da obiđem prosto tako, uz put. To je za mene nešto kao svetilište i odlazak tamo treba da ima neki važan povod.

Ovo putovanje sam nekoliko godina čuvao u rezervi očekujući nešto mnogo specijalno… i to nešto se pojavilo.

Dvadeseta godišnjica braka!

Ovde je mesto na napišem nešto romantično posvećeno ženi sa kojom već 20 godina rame uz rame prolazim kroz život, sa kojom u poslednje vreme vozim motor uz motor i sa kojom ću, ako budemo živi i zdravi, ići ruku pod ruku kada ostarimo.

10.000 dana kasnije
10.000 dana kasnije

Na Tanjinu žalost ja sam romantičan kao cepanica a moja sposobnost da verbalno izrazim ljubav je na nivou retarda. Čak ni iznenađenje ne znam da napravim. Pravi muž bi za “porcelansku svadbu” tajno kupio karte za Pariz ili Rim, uzeo lep hotel, rezervisao sto u Michelin restoranu i tako obradovao voljenu osobu.

Da, tako bi treblo ali, na žalost, maksimum do kog sam ja uspeo da dobacim je to što sam se uopšte setio da predstoji godišnjica. Tanja se i tome obradovala (šta će jadna). Umesto iznenađenja, krenuli smo zajednički da mozgamo o planu proslave i iskristalizovala se ideja.

Dvadeset godina živimo zajedno, ja neprekidno ponavljam koliko je lepo na Mljetu a ona tamo nikada nije bila. Rezultat brainstorming-a je jasan: idemo na Mljet. Da bih do kraja evocirao lepe uspomene i Tanji na najbolji način dočarao suštinu Mljeta, nećemo tražiti čvrst smeštaj nego idemo da kampujemo. Kao nekad. Kao pre više od 10.000 dana.

Posle ovolikog uvoda, očekivalo bi se da smo za godišnjicu zaisa sedeli na obali mora uz vino i pJesmu… ali ništa od toga. Zbog nekog važnog (Tanjinog!!!) sastanka, godišnjicu smo dočekali u ofisu. Pomerili smo putovanje za nedelju dana i rešili da na moru obeležimo 20 godina i sedam dana braka. Na kraju krajeva, zašto mora da bude okrugla cifra.

P.S. E stvarno sam ostareo. Raspisao se, pričam opširno sve u detalja i nikako da stignem do suštine. Dakle, moto tura.

Planiranje ture

Od prošlogodišnjeg putovanja na Siciliju pa do sada, sve ture su nam bile preterano ambiciozne i uključivale su mnogo brzih i dosadnih kilometara do krajnjih destinacija. Dok stignemo tamo gde smo naumili potrošili smo pola slobodnih dana i umorni smo se k’o psi. Zbog toga smo rešili da ovog puta uživamo od samog početka: nema auto-puteva, nigde ne žurimo, stajemo gde nam se ćefne. Smeštaj ćemo organizovati na licu mesta – šator ili, ako nešto zagusti, soba. U ofisu smo se preborili za dve nedelje slobode.

Što se tiče prtljaga, bez lažne skromnosti mogu da kažem da smo Tanja i ja postali eksperti za pakovanje stvari na motor. U tome nam, naravno, mnogo pomaže i nosivost GS Adventure-a. Ipak, ovo je prvi put da dvoje idemo motorom na kampovanje tako da smo pred sobom imali novi izazov. Šator Ferrino Latitude 3, podloga 3×2 metra za ispod šatora, dva dušeka, prostirka za šator, dve vreće za spavanje, peškiri, jastuci na naduvavanje, sekira, plinska boca, kubanska mašina za kafu, pribor za jelo (tanjiri, šolje, viljuške, noževi, kašike…) samo su bili deo prtljaga za koji smo morali da pronađemo mesto na motoru.

Računali smo samo na lepo vreme jer je kraj jula pa je garderoba svedena na minimum. Time smo oslobodili malo prostora za druge stvari.

Pošto je, jelte, leto, rešili smo da putujemo u Clover mash odelima. Za zaštiru od kiše poneli smo donje delove kišnih odela a za gore planinske jakne The North Face koje mogu da se nose i kada nismo na motoru. Zbog štednje prostora, gornje delove kišnih odela nismo uzeli.

Sve u svemu, uz maksimum optimalizacije, uspeli smo da sve upakujemo u tri BMW kofera, dve dodatne torbe i tank bag.

10.000 dana kasnije

Inače, odlučili smo da ponesemo kacige Shoei DS Hornet. Ja lično ne vidim veliki smisao od enduro kaciga kod ovakvog tipa putovanja (bučne, teže se navlače na glavu, nemaju ugrađene vizire za sunce). Ipak, kada je toplo, duva sa svih strana i lakše se podnosi žega. I da, sa njima izgledamo baš nekako… cool. Kao pravi bajkeri.

Prvi dan

Iz Sofije krećemo 26-tog jula rano ujutru. Od početka jula pa do sredine septembra na Kalotini je pakao. Desetine hiljede Turaka koristi odmor i odlaze i vraćaju se kući. Kada putuješ kolima, ponekad te može strefiti i par sati čekanja na granici. Motorom je mnogo lakše ali mi je uvek nekako neprijatno da gledam automobile pune dece kako stoje u kilometrskim kolonama dok ja prolazim pored njih. Da bismo izbegli ovu situaciju idemo prema malom graničnom prelazu Strezimorovci.

10.000 dana kasnije

Bugarski bajkeri veoma često idu ovim putem u Leskovac ili Surdulicu na roštilj. Dok se slade mešanim mesom, domaćim ajvarom i kajmakom, postaju najveći protivnici ulaska Srbije u EU. “Molimo vas, nemojte ulaziti u EU, nećete moći nigde više da nađete dobro meso… A i gde ćemo mi dolaziti na ovakvu božiju klopu?”

Osim osnovnog cilja (non EU hrana), bonus za bajkere je i odlična vožnja.

Predeli i putevi su i sa jedne i sa druge strane granice fenomenalni. Uživamo.

Kao što smo se nadali, na graničnom prelazu nema nikoga.

10.000 dana kasnije

Prolazimo pored Vlasinskog jezera. Oduševljeni smo. Mnogo je lepo a od Sofije je udaljeno samo 120 kilometara – idealno za neku sledeću vikend turu.

Posle Vladičinog Hana počinju gužve na putu ali nam to ne smeta jer smo dosta brži od automobila. Nižu se Grdelica, za kratko auto-put i Prokuplje. Svašta se može videti uz put.

10.000 dana kasnije

Iz pravca Blaca se penjemo ka Kopaoniku. Što se više penjemo, postaje sve hladnije. Počinje da sipi kiša pa na jednom improvizovanom parkingu stajemo da obučemo jakne.

Dok ja punim plućima udišem svež planinski vazduh obogaćen duvanskim dimom, Tanja se mota na okolo. Na dva koraka od nas ugleda celo polje divljih jagoda. Nabere šaku i donese ih da se zasladimo.

Taman se bacim da prožderem Tanjin ulov kad mi kroz glavu proleti sledeća misao: ovo je parking i ljudi tu staju da bi obavili neke fiziološe potrebe. Šta ti je paranoja. Brzinom svetlosti jagode su vraćene u prirodu. Šteta, bile su tako crvene i sočne… verovatno zato što se redovno đubre.

Posle detaljene dezinfekcije ruku, mogli smo da krenemo dalje.

U Konacima smo napravili malu pauzu. Popili smo kafu sa Zoranom i njegovim plemenom…

10.000 dana kasnije


… i preko Jošaničke Banje produžili ka Novom Pazaru.


Subota je pijačni dan u ovom gradu. Gužva je neviđena a gps nas vodi baš kroz glavnu trgovačku ulicu. Sa svih strana načičkane su tezge sa originalnim Replay, Levi’s, Diesel i drugim markama odeće. Probijamo se kroz gomilu ljudi i na sred centralnog trga pronalazimo “parking”.

Stigli smo do osnovnog akcenta današnjeg dana – ćevabdžinice kod Jonuza!!!!!

Ovom prilikom želim da se zahvalim svim članovima foruma koji su pisali o ovom restoranu i otvorili nam oči. Bez vaše pomoći i informacije, nikada ne bismo imali prilke da jedemo, po mnogima, najbolje ćevape u Srbiji.

Kako nam je samo prijalo… Moram da dodam da uz ćevape treba obavezno uzeti domaće kiselo mleko. Ljuta papričica je opcija.

Siti i zadovoljni nastavljamo u pravcu Crne Gore.

Priroda postaje sve divljija…

… a oblaci sve prisutniji.

Negde oko Rožaja, počinje da pada kiša. Tek je pola šest, možemo još da vozimo ali rešavamo da nema smisla da kisnemo. Krećemo u potragu za smeštajem. Tu Tanja izvadi keca iz rukava: “Izvini, znam da smo se dogovorili da nećemo ništa planirati ali ja sam za svaki slučaj pre polaska bacila pogled na smeštaj u ovom kraju.” Prevedeno sa njenog jezika to je značilo da zna napamet sve hotele, motele i kampove od Prokuplja do Žabljaka. “Tu odmah levo je eko selo Zeleni raj. Rečica teče ispod prozora hotelskih soba. Ako nema mesta u sobama, možemo da postavimo šator.”

Posle stotinak metara makadama ulazimo u dvorište u kome se nalazi nekoliko kamp prikolica i šatora. Predusretljivi domaćin nam predloži poslednju slobodnu sobu (sa pogledom na rečicu).

Cena je desetak eura a soba je… kako bih rekao… adekvatna ceni.

“Kakvo je kupatilo?” pitam Tanju koja se vratila iz istog. Pauza… “Pa hteli smo studentski da letujemo…” Zajedničko kupatilo joj nije najomiljenijo mesto za obavljanje lične higijene, naročito ako je prethodni korisnik ostavio užas iza sebe. Srećom, Tanja uvek nosi ogromnu količinu vlažnih maramica sa sobom.

Posle osveženja, silazimo do restorana da se počastimo po jednim Nikšićkim. Nismo neke pivopije ali svi kažu da uz bajkerski život najbolje ide pivo. Do duše, u ovom trenutku nam ni čaj ne bi smetao – pada kiša a na ovoj nadmorskoj visini zna da bude hladnjikavo.

Dok se izvaljujemo na terasi konobarica nas iznenadi i donese nam tanjir pun domaćeg sira, maslina i hleba. Kuća časti. Nismo bil gladni od Jonuzovih ćevapa ali smo sve smazali u rekordnom roku.

Ovakva mesta su sjajna. Imaš utisak da nisi u hotelu nego u gostima. Sa domaćinom smo celo veče razgovarali kao da se poznajemo sto godina. Stvarno je fenomenalan lik. Predaje maternji jezika u gimnaziji, izdao je knjigu dečijih pesama, ima neverovatnu opštu kulturu…

Dao nam je da pogledamo monografiju ovog kraja i mnogo nam pričao o njemu.

Zaljubljen je u planinu Hajla i netaknutu prirodu Prokletija. Smatra da je ova planina turistički izuzetno potcenjena. Za razliku od Durmitora koji je go, ovde je sve prepuno šuma, zelenila, lekovitog bilja. Zaista, na pojedinom fotografijama bi samo falio uzan asfaltni put umesto blatnjave staze i bez dileme bi se reklo da je reč o Švajcarskim Alpima.

Domaćin nam je čak i predložio da nas ujutru odvede na jedan proplanak sa kog puca fenomenalan pogled ka Hajli. Kada je rekao da do tamo ima “samo” 45 minuta pešačenja uzbrdo, nisam imao izbora nego da izlažem (da ga ne uvredim): “Na žalost, krećemo rano i nećemo imati vremena.” Hmmm… 45 minuta pešačenja uzbrdo… Nije mi baš toliko jaka želja da se bavim planinarskim sportom.

Zadovoljni današnjim danom, odlazimo na spavanje. Svež planinski vazduh nas je bukvalno komirao. Nije mi mnogo smetalo ni to što mi noge malkice vise izvan kreveta. Jedino ta rečica… Da ti rečica protiče ispod prozora je baš romantično al’ što pravi buku…

Budući da je putopis lepo i detaljno napisan uz lepe slike, moramo vas zamoliti da putopis nastavite na forum klikom na temu “10.000 dana kasnije”.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.