Naslovna Blog Stranica 194

WSBK šampionat – tri trke po trkačkom vikendu

0
WSBK sampionat

Nova sezona WSBK šampionata nam je pred vratima, te bi valjalo napisati koju reč o izmenama u šampionata. WSBK šampionat imaće tri trke po trkačkom vikendu.

Organizatori su želeli da učine šampionatim zanimljivim, pa su rešiili da uvedu treću trku koja će se voziti nedeljom. Za početak da krenemo od kvalifikacija. Sistem kvalifikacija koji smo gledali prethodnih sezone više ne važi. Od ove sezone voziće se jedna kvalifikaciona sesija u trajanju od 25 minuta. U toku ove sesije svi vozači izlaze na stazu i bore se za pol poziciju.

Ovakav način kvalifikacija će sigurno biti zanimljiv za nas gledaoce, ali vrlo verovatno napet za brže vozače iz razloga što će sporiji vozači želeti da prate brže vozače ne bi li napravili koju desetinku bolje vreme. Kvalifikacije će odrediti startni poredak za prvu trku i za novu sprint trku.

Alvaro Bautista - Ducati Panigale V4R
Alvaro Bautista – Ducati Panigale V4R

Prva trka voziće se subotom, dok će se sprint trka voziti nedeljom pre supersport trke. Plasman vozača na sprint trci ujedno će odrediti ko će startovati sa koje pozicije na drugoj trci normalne dužine koja se takođe vozi nedeljom. Samo prvih devet vozača na sprint trci osvojiće bodove. Pobednik sprint trke osvojiće 12 bodova, drugoplasirani 9 bodova, trećeplasinari 7 bodova. Vozači plasirani od četvrtog do devetog mesta osvojiće 6 bodova za četvrto mesto, zatim 5 za peto, 4 za šesto, 3 za sedmo, 2 za osmo i 1 bod za devetu poziciju.

Dužina sprint trke iznosiće 10 krugova. Pirelli je napravio specijalnu gumu samo za ovu sprint trku. Kako će se odvijati sprint trka velika je nepoznanica jer neki vozači neće rizikovati da padnu i povrede se ili teško oštete motocikl. Ukoliko se dogodi neka povreda vozač neće biti u stanju da vozi drugu trku na kojoj može da uzme dvostruko više bodova.

Leon Kamier - Honda CBR 1000RR SP2
Leon Kamier – Honda CBR 1000RR SP2

Gledano sa druge strane, vozači opet neće hteti da dozvole da izgube previše bodova na sprint trkama. Sprint trka će biti prilika za mnoge vozače da se domognu boljih startnih pozicija za drugu trku.

Pred prvu trku objavljeni su i podaci o maksimalnom broju obrtaja za nove modele koji su se ove godine pojavili na tržištu. U prvom redu ovo se odnosi na BMW S1000RR, Kawasaki ZX10RR i Ducati Panigale V4R.

BMW S1000RR

U prilogu ispod je spisak motocikala i maksimalan broj obrtaja sa kojim će započeti sezonu:

BMW S1000RR – 14.9000 O/min
Ducati V4R – 16.350 O/min
Kawasaki ZX10RR – 14.600 O/min
Aprilia RSV4 RF – 14.700 O/min
Honda CBR 1000RR SP2 – 14.550 O/min
Yamaha R1M – 14.700 O/min
Suzuki GSX-R 1000 – 14.900 O/min
MV Agusta F4 – 14.950 O/min

Neki od motocikala koji su na spisku trenutno ne učestvuju u WSBK prvenstvu, ali su homologovani za slučaj da neko hoće da nastupa kao “wild card” vozač na nekom od tih motocikala.

Šampionat zvanično počinje 22. februara trkom na stazi Phillip Island u Australiji.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

WSBK Fabričke ekipe Honde i Kawasakija predstavile timove

0

WSBK Fabirčke ekipe Honde i Kawasakija predstavile su timove i motocikle sa kojima će ove godine nastupati u WSBK šampionatu. Kawasaki i Honda odabrali su termine uoči poslednjeg testa koji se vozi na stazi Phillip Island.

Kawasakijeva ekipa je zadržala manje – više iste sponzore. Tako ćemo i ove godine na ZX10RR moći da vidimo logo Motocard, Elf Total, Monster Energy i Showa brendova. Rea je zadržao svoj pobednički tim, dok je na drugoj strani garaže došao Leon Haslam koji će biti novi timski kolega Džonatanu Rei.

Kawasaki ZX10RR Rea
Džonatan Rea

Rea je na svim predsezonskim testovima imao odličan ritam i uglavnom je testove završavao na vodećim pozicijama. Što se Haslama tiče, on se lepo prilagođava Kawasakiju i iz testa u test ima sve konstantnija vremena. Nema sumnje da će i ove sezone sve oči biti uprte u Kawasaki.

Haslam Kawasaki ZX10RR
Leon Haslam

Još jedna ekipa koju smo željno očekivali da vidimo je fabrička Hondina ekipa. Hondina ekipa nosiće pun nazi Moriwaki Althea Honda budući da sarađuju sa više sponzora i menadžera prethodnih timova. Naravno, iza svega posle mnogo godina odsustva stoji Honda kao fabrika koja će se potruditi da učini CBR 1000RR SP2 konkurentnijim.

Kamier  Honda CBR 1000RR SP2
Leon Kamier

Za Moriwaki Althea Honda ekipu voziće Rijuči Kijonari i Leon Kamier. Sa nestrpljenjem očekujemo da vidimo da li će uticaj Honde doneti promene na bolje u novoj ekipi. Od ove godine CBR 1000RR SP2 neće imati boje Red Bull sponzora, već će nastupati u tradicionalnim HRC bojama.

Kijonari Honda CBR 100RR SP2
Rijuči Kijonari

Prvi trkački vikend konačno nas očekuje ove nedelje od 22. – 24. februara.

Više o moto sport vestima iz WSBK, MotoGP i drugih šampionata možete pogledati u temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Harley Davidson Street 750 – Kruzer za svakog

0

Harley Davidson je promenio pristup ponude motocikala i rešio je da ponudi jeftinije motocikle pogodne za vozače koji tek ulaze u svet kruzera. U tu svrhu predstavljamo Harely Davidson Street 750, kruzer za svakog vozača.

Pošto sam veliki ljubitelj sportskih, a zatim nejked motocikala, uhvatio sam sebe da razmišljam o tome koji bi bio najbolji kruzer za mene. Sa obzirom da nemam mnogo iskustva u ovom segmentu, bacio sam se na razgledanje i proučavanje raznih modela. Za oko mi je zapao Harely Davidson Street 750. Budući da nisam imao mnogo dodira sa HD brendom bio sam ubeđen da je skup motocikl, ali to je još jedna pozitivna stvar koja me je iznenadila.

Sa cenom od približno 6.000 eura za evropsko tržište čini se i više nego prihvatljiva cena za jedan lep i sasvim solidan motocikl.

Daljim proučavanjem zaključio sam da se radi o itekako sposobnom motociklu sa dobrim agregatom. Harley Davidson je za Street 750 razvio potpuno novi dvocilindrični agregat u V konfiguraciji. Vodeno hlađeni agregat zapremine 749 cm³ ima sasvim povoljan obrtni moment na niskim i srednjim obrtajima tako da zasigurno nije slab i dosadan motocikl. Maksimalni deklarisani obrtni moment od 59 Nm na samo 4.000 O/min u kombinaciji sa šestostepnim menjačem pruža sasvim dobru kombinaciju za uživanje na putu.

Street 750 agregat

Street 750 sa svim tečnostima teži 229 Kg te je ujedno i najlakši model u ponudi Harley Davidsona. Street 750 ima možda i najkraće međuosovinski rastojanje u svojoj klasi, ako ga uporedimo sa Kawasaki Vulcan S modelom. Sedište je udaljeno od tla 720 mm, te će viši vozači možda imati problema da nađu udoban položaj. Osim toga, ako je verovati stranim novinarima upravljanje ovim motociklom je veoma lako.

Harley Davidson Street 750

Street 750 ima po jedan disk prečnika 300 mm napred i jedan disk takođe prečnika 300 mm pozadi. Oba diska grizu Brembo kočione čeljusti sa dva klipića. Street 750 ima mogućnost upotrebe i ABS sistema. Jedina zamerka koja se može staviti na dušu Street 750 je zadnja kočnica, to jest poluga zadnje kočnice koja ne nudi dovoljno osećaja, te je moguće da se jačim pritiskom izazove blokiranje zadnjeg točka (ukoliko u paketu nema ABS sistema).

Street 750

Instrument tabla je kružnog oblika u analogno – digitalnoj kombinaciji. Trenutna brzina prikazana je analogno dok je pređeni put prikazan u digitalnom obliku. Instrument tabla je generalno malo škrta sa informacijama, ali za jedan urbani kruzer, pruža sasvim dovoljno podataka mada ne bi bilo na odmet da postoji i indikator stepena prenosa kao i obrtomer. Rezervoar je zapremine 13,1 litara i uz potrošnju od 4,3 litre omogućava autonomiju od približno 300 km.

Harley Davidson

Ukupno gledajući Harley Davidson je napravio jedan sasvim solidan kruzer za one koji bi da se vozaju po gradu i sa vremena na vreme prave kraće vožnje van grada. Osim dobro uglađenog agregata, dobre upravljivosti i privlačnog dizajna, Street 750 ima i veoma povoljnu cenu koja će ga sigurno primamiti nove kupce koji žele da priušte sebi jedan Harley.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Nova Suzuki Katana – Snažna, oštra i u retro stilu

0

Suzuki Katana pojavila se prvi put davne 1981. godine i odmah je privukla veliku pažnju i još veći broj ljudi koji su hteli da je poseduju. Suzuki je za 2019. godinu pripremio potpuno novu Katanu. U Suzukiju nisu hteli da kvare ono što je dobro, pa je Suzuki Katana zadržala svoj karakterističan izgled.

Kada nekom motociklu date specifičan naziv poput čuvenog japanskog mača, onda taj motor mora ne samo izgledom već i performansama da opravda ime koje nosi. Iako naša redakcija nije testirala novu Suzuki Katanu verovaćemo stranim novinarima koji kažu da se radio o izuzetno sposobnom motociklu.

katana_m0_led_headlight_high

Mnogi kritičari uputili su zamerku da je Katana samo ogoljeni GSX-S 1000, ali i da jeste tako u tome nema ništa loše. Štaviše, i prva Katana delila je agregat sa GSX1100E modelom, a nova Katana ima agregat dosta sličan onom koji je ugrađivan u GSX-R 1000 od 2005. – 2008. godine.

Suzuki Katana

Agregat GSX-R 1000 K5 prilagođen je uličnoj upotrebi. Suzuki je radio na povećanju obrtnog momenta na niskim i srednjim obrtajima radi što uglađenije isporuke snage. Katana isporučuje 150 KS pri 10.000 O/min uz maksimalni obrtni moment od 108 Nm pri 9.500 O/min.

Da bi sa pravom nosila naziv Katane, Suzuki je napravio aluminijumsku šasiju sa ciljem da pruži dobru agilnost i laku kontrolu motocikla. Prednja potpuno podesiva obrnuta viljuška sa prečnikom štapova od 43 mm je marke KYB, a zadnji amortizer, takođe marke KYB sa mogućnosti podešavanja povrata i predopterećenja opruge odgovorni su za stabilnost i upijanje neravnina.

Suzuki Katana

Što se kočnica tiče, Suzuki je odlučio da Katana dobije radijalno postavljenu Brembo monoblok kočnicu sa dva diska prečnika 310 mm. Kočione čeljusti su iste poput onih koje su ugrađene na trenutnom GSX-R 100 te nema sumnje da dovoljno dobro “grizu” i da će bez problema zaustavljati Katanu. Za bezbedno zaustavljanje brine se i Bosch ABS sistem.

Vozaču na raspolaganju stoje tri moda kontrole proklizavanja koje vozač može da odabere u zavisnosti od uslova na putu. Kontrola proklizavanja prati brzinu okretanja prednjeg i zadnjeg točka kao i u kom stepenu prenosa se motocikl nalazi i na osnovu ovih parametara prati da ne dođe do nenadanog proklizavanja zadnjeg točka. Za još bolju kontrolu nad motociklom tu je i proklizavajuće kvačilo.

Suzuki

Na LCD instrument tabli vozaču su dostupne sve potrebne informacije poput trenutne brzine kretanja, odabranog režima kontrole proklizavanja, indikator stepena prenosa, količine goriva u rezervoaru i kao i druge informacije.

Katana kontrolna tabla

Čuvena svetla koja krase Katanu izvedena su u LED tehnologiji. Što se samog izlgeda tiče u Suzukiju su pokušali da u što većoj meri zadrže izvorni izgled Katane iz osamdesetih godina. Kao i tada, i sada su podeljena mišljenja oko izgleda, ali ukus je subjektivnog karaktera i o tome ne vredi raspravljati. Sigurno je samo da će se za novom Katanom gotovo svako okrenuti kada je vidi na ulici.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Ugradnja Garmin Zumo 595 navigacije na BMW R1200 GS Adventure 2006. motocikl

0
ugradnja navigacije

U ovom tekstu opisaću kako sam ugradio Garmin Zumo 595 navigaciju na BMW R1200 GS Adventure motocikl iz 2006. godine. Uspeo sam da pronađem elegantno rešenje za ovaj često delikatan posao petljanja sa kablovima i napajanjem. U prethodnim tekstovima ste videli kako skinuti plastike i rezervoar, dalje kako kontrolisati i podešavati ventile, kako održavati ABS kočioni sistem, kao i kako zameniti svećice, ulje i filtere na svom motociklu.

Ugradnja navigacije

Nekako u vreme dok je motor još bio u garaži, sticajem okolnosti nabavio sam navigaciju koju sam oduvek želeo da probam, Garmin Zumo 595. Odlikuje je fantastičan hardver i ne baš toliko fantastičan softver, ali šta je tu je. Ono što je Garmin odlično uradio je nosač za navigaciju predvidjen za korišćenje na motociklu. I moja postojeća navigacija je predvidjena za motocikl (Blueberry), ali ipak nije na Garminovom nivou po tom pitanju.

Garmin je uz navigaciju dao snop kablova za napajanje i komunikaciju dovoljne dužine da dohvati do akumulatora. Takvo rešenje mi se nije svidelo iz više razloga. Nisam želeo da stalno, na svakom stajanju, vodim računa da li sam isključio navigaciju ili ne. Drugo, čak i kad navigacija nije na nosaču, postoji mogućnost da voda na neki način dospe do kontakta za napajanje, a u tom slučaju, bolje je da tu nema struje. I konačno, čak i da nema vode, kontakti koji su stalno pod naponom brže korodiraju od onih u beznaponskom stanju.

Krenuo sam da se raspitujem kako vezati napajanje preko kontakta i naletim na objašnjenje. BMW je na sve 1200GS ugradjivao rezervni konektor u snopu kablova kod prednjeg dela rezervoara. Konektor sluzi za napajanje BMW Navigator navigacije. To me je zainteresovalo toliko da sam u donjem vešu, u 1 iza ponoći otrčao u garažu da proverim. Tačno, nešto postoji, ali je nepristupačno. Dakle, opet ona tema o skidanju rezervoara

Sada to već radim za nekoliko minuta.

TEdT6ax4_o.jpg

Kada se malo bolje pogleda, vidi se ovo:

kt4bp2zm_o.jpg

Ako malo odmotate ove zaštitne trake, videćete konektor…

O0zilPmz_o.jpg

Zatvoren je poklopcem radi zaštite od vode.

wUvolBA2_o.jpg

0Gi4SVJn_o.jpg

Sad samo treba nabaviti muški deo konektora (83 30 0 413 585, Radulovic, 1400 dinara) i zaletovati ga na kablove dobijene uz navigaciju. Na konektor dolaze tri zice:

(1) Braon = masa  (-ve earth)
(2) Plavo-Zelena = Speed Pulse (not required)
(3) Crveno-bela = 12V (+ve power)

Dakle, crvenu žilu iz snopa navigacije namestiti u utikač tako da dodje na crveno-belu sa ovog konektora, a crnu iz navigacije u braon na konektoru. Video sam i rešenje da se kroz slepi poklopac, koji je bio na konektoru, probuše dve rupice i kroz njih provuku žice i uguraju na odgovarajuca mesta na konektoru, uz zalivanje silikonom radi čvrstoće i vodonepropusnosti. Neki su čak odsekli originalni konektor i žice jednostavno nastavili…

Pošto se ovo sve dešava 31-og decembra, za isporuku konektora moram da sačekam prvi radni dan posle Božića. Znači devet dana čekanja…

***

… koji su prošli u radovima na drugim sklopovima motora. Kad je konektor konačno stigao, odmah je izvršena proba, to je to.

INVakTb6_o.jpg

Zatim uz pomoć ove spravice…

NW1YrjR4_o.jpg

… pričvršćujem žice jednu na drugu i letujem. Nastavak izolovan termo bužirom, treća žica spakovana da ne smeta.

A9JUqHvS_o.jpg

Garminov kabal smešten na motor, isemiran koliko se moglo i pričvršćen vezicama.

Zn0CvLIo_o.jpg

Nosac navigacije postavljen na šipku vizira, iznad instrument table i kablovi dovedeni dotle. Iz snopa sam ostavio još i kabal za USB napajanje, možda zatreba za napajanje telefona ili nečeg sličnog. Bar ne moram da ugradjujem utičnicu 12V (koju u euro formatu imam ispod sedišta).

Sve probano i provereno, navigacija se automatski pali davanjem kontakta i gasi skidanjem kontakta. Job done!


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Tech3 i KTM predstavili RC16 za ovu sezonu

0
KTM RC16 Tech3

Fabrička KTM i Tech3 ekipa otkrili su boje pod kojima će nastupati ove godine u MotoGP šampionatu. KTM će ove godine pokušati da ode korak dalje u postizanju što boljih rezultata.

Prošle sezone KTM se okitio jednim podijumom na poslednjoj trci u Valensiji. Ove sezone KTM je u svoje redove doveo Zarka koji će uz Pol Espargara pokušati da dovede KTM do svoje prve pobede. KTM je za sada daleko od prve pobede, ali na testu na Sepangu koji je vožen pre nekoliko dana, KTM je pokazao značajan napredak.

KTM RC16

Koliko je KTM željan uspeha u MotoGP klasi pokazuje i to da su na test na Sepangu doneli mnogo novih komponenti od kojih dobar deo nisu stigli da testiraju. U KTM-u vredno rade na proizvodnji novih delova koji bi trebalo da učine RC16 konkurentnijim iz dana u dan.

KTM RC16

Ako uzmemo u obzir da je i Red Bull tu kao sponzor, pitanje je samo vremena kada će KTM u MotoGP klasi početi da niže ozbiljnije rezultate.

KTM će od ove godine na stazi imati još dva RC16 motocikla koje će voditi Tech3 ekipa. Tech3 i KTM napravili su zajedničku saradnju u cilju bržeg razvoja RC16. Za Tech3 ekipu voziće Migel Oliveira i Hafik Sjarin. Tech3 ekipu će od ove godine sponzorisati Red Bull, te smo sa nestrpljenjem očekivali da vidimo kako će izgledati njihov RC16 za ovu sezonu.

Tech3 RC16

Za fabrički KTM smo znali da će manje više ostati u istim bojama kao i prethodne sezone. Tech3 – KTM – Red Bull saradnja donela je osvežavajuće plavo-narandžasti RC16. Tech3 će imati status fabričke ekipe i dobijaće da testira sve nove komponente.

Tech3 RC16

Prva trka na stazi Losail u Kataru se bliži i sigurno će biti veoma lepo videti ove motocikle pod svetlima reflektora na noćnoj trci.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

MV Agusta predstavila ekipu za Moto2 šampionat

0

MV Agusta je u saradnji sa Forward ekipom predstavila svoj tim i motocikl za predstojeću sezonu Moto2 šampionata. U ovoj sezoni očekuju nas velike tehničke promene u šampionatu.

Već je svima poznato da će se od ove sezone u Moto2 šampionatu koristiti Triumphovi agregati umesto Hondinih koji odlaze u zaborav. MV Agusta je upravo u ovim promenama ugledala svoju priliku da uđe u Moto2 šampionat. Budući da MV Agusta od ranije ima dobru saradnju sa Forward ekipom rešili su da udruže snage i da zajedno nastupaju.

MV Agusta ima mnogo iskustva sa trocilindričnim agregatima i pravljenjem šasije za njih, dok Forward ekipa ima dosta iskustva u Moto2 i MotoGP šampionatu, te je logičan sled bio udruživanje dva tima.

MV Agusta Moto2

Puno ime nove ekipe glasi: MV Agusta Idea Lavoro Forward Racing predstavljanje i svoje predstavljanje ekipe odradili su u Milanu. Za MV Agustu će voziti Dominik Aegerter i Stefano Manzi. Ekipa je svoje predstavljanje odradila neposredno pred testove koje će ekipa održati na stazi Almeria 15. i 16 februara. Već od 20. do 22. februara voziće test na Herezu.

Moto2 MV Agusta

Na predstavljanju su govorili Đovani Kuzari, vlasnik Forward ekipe, i Đovani Kastiljoni, direktor MV Aguste.

MV Agusta Moto2

MV Agusta je u prošlosti imala veliki broj pobeda u tada najprestižnijoj klasi na čelu sa vozačem Đakomom Agostinijem. Veoma je lepo u šampionatu videti jednu ekipu sa takvim pedigreom kakav ima MV Agusta.

Nadamo se da će MV Agusta biti konkurentna i da ćemo je viđati na pobedničkom postolju.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

MotoE šampionat – Energica Ego Corsa motocikl i timovi za ovu sezonu

0
MotoE šampionat

Nova era električnih motocikala polako počinje i motocikli na struju sve su prisutniji hteli mi to ili ne. Od ove godine vozi se MotoE šampionat u okviru MotoGP šampionata. Energica Ego Corsa motocikl spreman je za svoju prvu sezonu.

Prve sezone MotoE šampionata svi timovi će koristiti iste motocikla italijanskog proizvođača Energica. Za ovu priliku Energica je razvila poseban motocikl sa zavidnim performansama. Iako se radi o električnom motociklu, većina komponenti je ista ili slična kao na postojećim motociklima. Najvažnija stavka koja se razlikuje je pogonska jedinica koja ne sagorava gorivo, već se napaja električnom energijom iz baterija.

Energica Ego Corsa MotoE motocikl
Energica Ego Corsa MotoE motocikl

Iz baterije kapaciteta 20 Kwh napaja se agregat koji isporučuje snagu od 110 Kw (oko 150 KS). Zanimljivo je da maksimalni obrtni moment iznosi čak 200 Nm. Za razliku od motora sa unutrašnjim sagorevanjem, Ego Corsa ne poseduje menjač već je sva snaga na raspolaganju u jednom opsegu rada. Doziranja gasa obavlja se preko Ride-by-wire sistema. Maksimalna brzina koju Ego Corsa može da razvije iznosi respektabilnih 250 Km/h.

Što se ogibljenja i kočnica tiče, ove komponente su gotovo iste poput onih koje možemo videti na svim motociklima. Konkretno za MotoE šampionat na Ego Corsa motociklu biće korištene Brembo kočnice, Ohlins ogibljenje i Marchesini točkovi.

Bredli Smit tokom testa na Herezu
Bredli Smit tokom testa na Herezu

Tačni podaci o težini Ego Corsa motocikla nisu istaknuti, ali prema nezvaničnim podacima težina je oko 220 Kg. Nešto veća težina posledica je baterija koje napajaju “agregat”. Šasija je izrađena od čeličnih cevi.

Svi timovi koji su uzeli učešće u novom MotoE šampionatu svoje motocikle držaće u posebnom delu boksova na stazi gde će biti smešteni samo MotoE motocikli. Enel X kao oficijalni partner šampionata, obezbediće solarne punjače koji će omogućavati punjenje motocikla između dva treninga, a prenosivi punjači dopunjavaće motocikle pre starta trke. Za punjenje baterije do 85% kapaciteta potrebno je 20 minuta. Sa punom baterijom Ego Corsa može da pređe oko 120 Km ili ako se voze pod “punim gasom” može da izdrži nešto više od pola sata.

Ego Corsa

Za sada je učešće u MotoE šampionatu uzelo 12 ekipa i 18 vozača. Marija Herera kao jedina žena u MotoE šampionata voziće za Anhel Nieto ekipu gde će joj timski kolega biti Nikolas Terol, poslednji šampion klase 125 cm³. Sete Žibernau takođe će učestvovati u šampionatu za Pons Racing ekipu.

MotoE šampionat
Spisak timova i vozača MotoE šampionata

Planirano je da se vozi šest trka u toku sezone, sa tim što će se na Mizanu voziti dve trke za jedan trkački vikend i trke će trajati oko 15 minuta.

Kalendar trka za ovu sezonu:

  • Jerez – 5. Maj

• Le Mans – 19. Maj

• Sachsenring – 7 Jul

• Austria – 11. Avgust

• Misano – 15. Septembar

Raspored trkačkog vikenda trebalo bi da izgleda ovako:

  • FP1 i FP2 treninzi petkom

• Kvalifikacije se voze subotom

• Trka će se voziti nedeljom pre početka Moto3 trke

Prvi testovi već su voženi na Herezu u novembru prošle godine, a ovo su kombinovana vremena sa trodnevnog testa:

Vremena sa MotoE testa Herez

MotoE šampionat predstavlja budućnost GP takmičenja. Kako zvuči Energica Ego Corsa možete pogledati na ovom snimku:


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

MotoGP test Sepang – Ducati dominirao, Yamaha napreduje

0
MotoGP Sepang

Prošle nedelje je na stazi Sepang vožen prvi ovogodišnji MotoGP test. Od poslednjeg testa voženog na Herezu u novembru prošle godine sve ekipe su vredno radile na unapređenju motocikala za ovu sezonu.

Na svu sreću po timove, vreme na Sepangu je bilo iznenađujuće lepo tokom sva tri dana testa i niti jednom nije padala kiša. Visoke temperature i suva staza pomogle su ekipama da maksimalno iskoriste vreme na stazi.

Honda je na test došla prilično desetkovana zbog povreda trojice najbitnijih vozača. Horhe Lorenco nije vozio test zbog povrede ruke koje je zadobio par nedelja ranije. Markez još uvek nije 100% oporavljen od operacije ramena, ali je ipak vozio sva tri dana. Prvog dana uspeo je da zabeleži prvo najbrže vreme. Tokom naredna dva dana, Markez je vozio nešto rezervisanije zbog straha da ne dobije upalu ramena jer nije dovoljno fizički spreman da se bori sa MotoGP motociklom.

Mark Markez
Mark Markez

Markez i Honda su tokom testa radili na ubrzanju prilikom izlaska iz krivina i na maksimalnoj brzini kao i podešavanju elektronike. Ovo je bila i prilika da vide kako se novi agregat ponaša i ako je verovati glasinama ovogodišnja verzija Honde se vozi za nijansu lakše nego prethodna.

Budući da Lorenco nije mogao da vozi, na njegovo mesto došao je Štefan Bradl. Bradl je vozio solidne krugove i sva težina posla uglavnom je pala na njega.

Štefan Bradl
Štefan Bradl

Kal Kračolu je na Sepangu vozio prvi put od kako se povredio u Australiji prošle godine. Iako i dalje ima problema sa nogom dok hoda, Kračlou je izjavio da nije imao većih problema na motociklu osim što mu pokretljivost desnog članka nije najbolja, pa je morao da koristi zadnju kočnicu preko polugice na upravljaču koju aktivira desnim palcem. Kračlou ne preferira ovaj način kočenja, ali će po svemu sudeći dobar deo prve sezone morati da upotrebljava ovu takozvanu “palac kočnicu”.

Kal Kračlou
Kal Kračlou

Takaaki Nakagami nije briljirao kao na prethodnom testu. Nakagami je sva tri dana bio veoma solidan i vozio je na manje od sekunde zaostatka za prvoplasiranim vozačima navikavajući se na Hondu RCV 213V iz prošle sezone.

Takaaki Nakagami
Takaaki Nakagami

Ducati nije propustio da nam opet svima zagolica maštu sa svojim tehničkim inovacijama. Na Sepang su doneli nove aerodinamične oklope. Opet smo mogli da vidimo čuvenu zadnju viljušku za koju se pretpostavlja da je namena da poveća prijanjanje zadnjeg točka za podlogu prilikom naglih kočenja. Ono što je najviše privuklo pažnju je nešto nalik na prekidač koji se nalazi ispred kontrolne tabel. Ovaj prekidač povezan je na kabel i za sad se samo nagađa šta to može biti. Postoji pretpostavka da je taj prekidač služi da se blokira zadnji amortizer da ne bi došlo do sabijanja prilikom starta na trci, što omogućava prebacivanje težine na prednji kraj motocikla, a samim tim i manje propinjanja prednjeg točka u vazduh.

Ova pretpostavka može lako da padne u vodu iz razloga što je u MotoGP šampionatu zabranjeno svako mešanje elektronike na ogibljenjima. Proći će izgleda još dosta vremena pre nego što na površinu ispliva o čemu se tačno radi.

Sve u svemu, Ducatijevi vozači dominirali su poslednjim danom testa kada je Danilo Petrući srušio rekord staze. Poslednjeg dana testa prva četiri mesta zauzela su četiri Ducati-ja. Iza Petrućija sa zaostatkom od samo 0,063 sekunde našao se novajlija Frančesko Banjaja, a iza Banjanje su bili Miler i Petrući.

Danilo Petrući
Danilo Petrući

Ducati je na Sepang doneo unapređenja na agregatu, šasiji i elektronici. Petrući je tokom testa radio na svojoj konstantnosti i držanju ritma tokom cele trke. Doviciozo je u svom maniru radio na raznim sitnicama u cilju pronalaženja što boljeg ritma trke.

Andrea Doviciozo
Andrea Doviciozo

Opet su sve oči uglavnom bile uprte ka Yamahinoj garaži. Monster Yamaha ima težak zadatak da ispegla sve nedostatke iz prethodne dve sezone. Na Sepang su došli sa unapređenom šasijom i unapređenim agregatom. Novi agregat je uglavnom isti poput onog korištenog na Herezu sa tim što su neke od unutrašnjih komponentni promenjene.

Rosi i Vinjales bili su dosta pozitivni napretkom koji je Yamaha ostvarila. Vinjales je bio veoma brz u pogledu ritma za trku i test je završio sa najboljim ritmom trke u poređenju sa ostalim vozačima. Rosi nije bio daleko iza njega, ali Vinjalesov ritam na ovom testu niko nije mogao da isprati.

Valentino Rossi Sepang test
Valentino Rosi

U Yamahi su se dogodile neke promene po pitanju upravljanja ekipom i razvojem. Hiroši Ito je postavljen za novog generalnog menadžera moto sport odseka Yamahe. Takahiro Sumi koji je bio u odeljenju za razvoj šasije, sada je prebačen na funkciju lidera motoGP grupe. Ove promene napravljene su zbog bolje komunikacije između sedišta Yamahe u Japanu i sedišta MotoGP ekipe u Italiji.

U Yamahu je došao i Mikele Gada, stručnjak za elektroniku prešao je iz Yamahine superbajk ekipe i sada će biti za stalno na MotoGP projektu. Gada je i prošle godine povremeno dolazio da pripomogne MotoGP timu.

Maverik Vinjales Sepang test
Maverik Vinjales

Yamaha ide u dobrom pravcu. Vinjales i Rosi su tokom testa pored ostalih poboljšanja radili i na potrošnji gume tokom trke. Ova boljka mučila ih je u prethodne dve sezone, ali su sada stvari mnogo bolje mada Yamahi nedostaje još malo da bi stigli Hondu i Ducati.

Petronas Yamaha imala je solidan test. Morbideli i Kvartararo nisu bili brzi kao na prethodnim testovima, ali su dosta radili na ritmu za trku, upravljanju potrošnjom zadnje gume i podešavanjem elektronike. Morbideli je imao i nezgodan pad prilikom izlaska iz boksa i ulasku u prvu krivinu. Pri dodavanju gasa Yamaha ga je jednostavno katapultirala u vazdu. Srećom, Morbideli je prošao bez povreda.

Franko Morbideli
Franko Morbideli

Fabio Kvartararo će za ovu sezonu dobiti istu specifikaciju Yamahe koju imaju i fabrički vozači. U Yamahi su impresionirani Kvartararom i rešili su da mu ponude najbolju moguću opremu.

Fabio Kvartararo
Fabio Kvartararo

Suzuki je testirao novi aerodinamični paket i radili su na sitnim poboljšanjim GSX-RR. Dokaz da je Suzuki u dobroj formi je to što je Rins imao fantastičan ritam kada je radio simulaciju trke. Jedino je Rins uspeo da bude blizu Vinjalesu što se tiče ritma. U Suzukiju veoma cene Rinsa i sav razvoj motockla sada se odvija oko njega. Slobodno mogu da tvrdim da će se Rins ove godine upisati u pobednike neke od MotoGP trka.

Rins
Rins

Žoan Mir imao je nešto teži test na Sepangu u odnosu na prethodne testove, ali je ipak napredovao iz dana u dan. Pred Mirom je sezona učenja i biće zanimljivo videti kako će napredovati tokom sezone.

Žoan Mir
Žoan Mir

Za Suzuki je na Sepangu testirao i Silvan Žintoli koji nastavlja još jednu sezonu test vozača Suzukija.

KTM je na test doneo pregršt novih delova, od koje dobar deo nisu ni stigli da testiraju. Ne zato što je neki od vozača bio povređen, već zato što se doneli previše novih komponenti. KTM na svaki od testova dolazi sa popriličnim brojem novih stvari. Najviše se radilo na polju šasije i unapređenju ponašanja motocikla prilikom ulaska u krivine.

Zarko je poslednjeg dana uspeo da bude brži od timskog kolege, mada to i nije veliki uspeh jer je imao zaostatak od 1,4 sekunde za Petrućijem. Ipak, napredak se vidi i nadamo se da će na narednim testovima uspeti da nađu još koju desetinku po krugu.

Johann Zarco KTM RC16
Johann Zarco

Migel Oliveira nije bio značajno sporiji od kolega iz fabričke ekipe, što se ne može reći za Sjarina koji je zaostajao više od sekunde za Oliveirom.

Pol Espargaro KTM RC16
Pol Espargaro

Aprilia je imala solidan test. Novi agregat i ram očigledno su daleko bolji od prošlogodišnjeg. Aleš Espargaro je poslednjeg dana završio među deset najbrižih, a u prva dva dana je bio na oko sekundu zaostatka. Što je još bitnije Espargaro je zadovoljan novim motorom i izjavio je da je mnogo bolji motocikl u odnosu na prethodnu sezonu.

Aleš Espargaro
Aleš Espargaro

Andrea Janone na žalost nije imao šta puno da kaže jer jedva i da je vozio test. Navodno Janone je imao problema sa nuspojavom antibiotika koji je koristio zbog problema sa zubom. Opet druge glasine kažu da je Janone imao plastičnu operaciju koja je imala nuspojave. U svakom slučaju Janone nastavlja da pravi ispade. Nadamo se da će na sledećem testu uspeti da vozi bez zdravstvenih poteškoća.

Rezulati prvog dana testa:

Sepang test rezultati

Rezultati drugog dana testa:

Sepang test rezultati

Rezutati trećeg dana testa:

Sepang test rezultati

Sledeći test vozi se od 23. februara na stazi Losai u Kataru. Ovo će ujedno biti i prvi test pred početak sezone.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Konačno, prvi put na Karpatima!

0
transfagarasan

Rumunija je kao moto destinacija nezasluženo potcenjena, iako je blizu i nudi fantastične destinacije i predele koje možete obići za nekoliko dana. Naš kolega forumaš DraganNS je u Avgustu 2018. otišao na putovanje od nekoliko dana i obišao puteve Transfagarašan i Transalpina na Karpatima. To putovanje bi ostalo samo njemu u sećanju, da se nije potrudio i preneo nam svoje utiske u formi putopisa. Uživajte!


Prolog

Koliko puta ti se, dragi čitaoče, desilo da nešto isplaniraš pa da se izjalovi? Koliko puta si imao osećaj da ti stvari, događaji, okolnosti izmiču izvan kontrole bez obzira na sav trud koji uložio da se nešto ostvari? E, upravo tako se potpisnik ovih redova osećao poslednje dve sezone pokušavajući da se, konačno, otisne put Karpata i položi balkansku, motorašku “malu maturu” – Transfagarašan i Transalpinu. Uvek se nešto isprečilo: te ne dobijem “zeleno svetlo” na poslu, te se vreme naroguši, te ne može ovaj ili onaj, a tu je i naš porodični, tradicionalni obilazak rodbine u Igalu, obično krajem Avgusta kada sezona malo mine a pre nego što počne škola. Vidim, neće mene Rumunija videti još dugo vremena (kao ni ja nju) ukoliko nešto ne preduzmem, pa makar i drastično.

Pripreme

Uslovno govoreći, pripreme za ovo putovanje traju od prošle godine. Nisu to pripreme u bukvalnom smislu jer su se, uglavnom, svodile na pokušaje da se iskombinujem sa ljudima oko sebe koji su voljni, i u mogućnosti, da mi prave društvo.  I tu sad dolazimo do lajt motiva naznačenog između redova u Prologu: ako ne može(š) drugačije onda – „use i u svoje kljuse“! Idem sam, prelomih. Supruga, brat, kum i ostali pokušali su da me odgovore, ali su ubrzo uvideli da je to jalov posao jer je moja odlučnost bila očigledna. Na raspolaganju sam imao poslednje dve kalendarske nedelje Avgusta s’ tim da bih početkom prve nedelje “odradio” Rumuniju (treba izbeći vikend) tako da se vratim u sredu ili četvrtak kako bih mogao da u subotu krenem sa mojima put Igala.

Dilema je, znači, bila da li ići na dva ili na tri noćenja? Prevagnula je druga opcija, pre svega zahvaljujući mojoj supruzi koja je na tome insistirala i, po ko zna koji put, bila u pravu. Ovaj dan više je okvirnom planu dao dodatnu fleksibilnost u smislu da se ne mora po svaku cenu voziti ako je npr. loše vreme, da se mogu isplanirati kraće dnevne etape odn. više odmora (pauza) tokom vožnje, mogućnost da se nešto više vidi, fotografiše itd. Cena napred navedenog je potrošen dan više godišnjeg odmora, kao i dodatni troškovi za noćenje, klopu i pokoje osveženje pride. U mom slučaju, to se pokazalo kao odličan izbor.

Što se stanja motora tiče, generalno, tu nisam očekivao nikakve probleme imajući u vidu njegovo opšte stanje, malu kilometražu (do sada prešao 22.000 km), nedavno odrađen mali servis, nove gume PR4 stavljene na 20.000 km, putne torbe, punjač na 12v… sve je tu… osim moto navigacije i “krštenog” kišnog odela. Dobro, pošto momentalno ne mogu da rešim (čitaj: kupim) moto navigaciju u tu svrhu će poslužiti stari Samsung budžet telefon i Google navigacija. Ranije, nabavio sam na KP torbicu – nosač mobilnog koji se montira na guvernalu, i koja (kao) može da pokisne. Može – šipak, pokazaće se kasnije, na prvoj ozbiljnoj kiši. Što se tiče kišnog odela – prilikom prošlogodišnjih priprema za Rumuniju uzeo sam u HOBBY-ju ono žuto, dvodelno kišno odelo koje je znalo da posluži nekim našim kolegama sa foruma. Računao sam: nije mnogo dati 1700 dinara a poslužiće, makar za jednu vožnju i biću zadovoljan. Međutim, kako se dan polaska približavao vremenska prognoza nije obećavala da ću se provući bez kiše, štaviše, u nekim periodima dana prognoza je najavljivala heavy rain. Nisam od šećera nikada bio, ali što ne volim kišu na motoru! Ali, pokazaće se, ono čega se najviše plašiš (ili želiš da izbegneš) to te na kraju i – sačeka. Sluteći napred navedeno, dan pred polazak prelamam trošak, i kupujem OXFORD dvodelno kišno odelo i navlake za obuću. Ne znam zašto nisam uzeo i navlake za rukavice… verovatno zbog osećaja da komad šuškavca nije vredan 20 evra, nznm. A, trebale su mi pošto imam samo kožne, letnje rukavice.

Spakovao sam se veče uoči polaska i sve stavio na motor, prethodno ga oprao, natankovao do čepa i proverio pritisak u gumama, tako da je ujutro samo ostalo da se obučem, pozdravim i palim. Naravno, ujutro sam se dva puta vraćao do stana jer sam nešto zaboravio, između ostalog i dokumenta (!)

spreman motocikl za put

motocikl spreman za putovanje

Prvi dan (Novi Sad – Targu Žiu)

Pošto sam preko Bookinga rezervisao noćenje u Targu Žiuu (Hotel Palace), planirana ruta za prvi dan je bila sledeća:

Novi Sad – Zemun – Borča – Pančevo – Kovin – B. Crkva – Prelaz Kaluđerovo – Oravica (Oravita) – Bozovici – Baile Herculane – Baia de Arama – Targu Jiu (T. Žiu)

Ujutro- vreme za poželeti, možda i malo toplije nego što bih voleo, ali bitno je da nema oblaka ni na vidiku. Od Novog Sada do granice izdvojio bih deo koji se vozi rubom Deliblatske peščare (posle Kovina) jer odudara od stereotipa o vojvođanskoj ravnici i veoma je lep za vožnju. Prva kafe pauza u Beloj Crkvi, tu sam zamenio 100 evra, popio kafu i dopunio potrošeno gorivo na Gazprom pumpi.

pauza u beloj crkvi

Granicu sa Rumunijom deli od Bele Crkve desetak kilometara, tako da sam brzo stigao na prelaz Kaluđerovo. Par minuta graničnih formalnosti i već sam jezdio put Karpata. Očas posla Oravica i skretanje na 67B koji vodi sve do Banje Herkules. Kao što mnogi znaju, ovaj put prolazi dijagonalno između dva nacionalna parka – Semenika na severu, i Nera na jugu. Put vijuga kroz listopadnu, bukovu šumu, okolo je sve u zelenilu čije krošnje se zatvaraju iznad glave putnika, jednom rečju milina za vožnju.

Povremeno bacim pogled na torbicu sa navigacijom (mobilni) na guvernali, tek da ispratim da li je sve ok što se tiče pravca. Ali (uvek neko “ali” sreću kvari) da ne bude sve idilično pobrinulo se vreme. Naime, čim sam zakoračio u Rumuniju mogao sam da, u daljini, vidim obrise Južnih Karpata, ili kako ih Rumuni zovu – Transilvanijski Alpi, kako se u svojoj veličanstvenoj impozantnosti pružaju unedogled. Ovaj predivan prizor kvarili su samo oblaci koji kao da su se zakačili za vrhove planina. Pa dobro, razmišljao sam, imam opremu za kišu pa kako bude. Nekako su i ti oblaci šetali levo-desno, čas preteći čas propuštajući sunčane intervale.

Preventivno sam na tank tašnu i rol tašnu navukao kišne navlake koje se dobijaju uz njih, kofer sam po sebi dovoljno dihtuje a ja ću se (da se ne bih oznojio) obući ako krene kiša da jače pada jer moto jakna, pantalone i obuća izdražava kratkotrajniju kišu bez problema. Tako je barem bilo u par navrata. Međutim, jednog momenta kao da je neko sa neba izručio takvu količinu kiše da nisam znao šta me je snašlo, i dok sam našao mesto da se bezbedno zaustavim bio sam skroz mokar. Pa i to mi nije bilo tako strašno, mislio sam, staće pljusak za desetak minuta samo da se istutnji. Pljusak, ma monsun, a ne pljusak je trajao oko 45 minuta, a ja tokom tog perioda više nisam ni smeo (a nisam ni imao potrebe jer sam bio mokar do gaća i čarapa) da vadim kišno odelo iz kofera. U koferu su bili pasoš, novac, punjači za mob i dr. stvari koje nisu smele da pokisnu tako da sam odlučio da kišno odelo ostane tamo gde je i bilo – u koferu. Munje, gromovi, vetar kida grane i lišće, a Suzana i ja stojimo, sami i mokri, usred nedođije. Ovde moram da ukažem na to da mi je, bez obzira na redak saobraćaj, nekoliko vozača automobila koji su tuda prolazili tokom nevremena signaliziralo da li mi je potrebna pomoć na putu. Kada se kiša stišala i probili prvi zraci Sunca, rešio sam da nastavim put.

Prišao sam motoru, šljapkajući u cipelama, dok mi se mokra odeća lepila za kožu, i imam šta da vidim: navigacija je ostala na guvernali, u torbici, uključena! Naravno, vlaga je prodrla u unutrašnjost i navigacija je otkazala poslušnost. Baš lepo, rekoh u sebi, jedva se suzdržavši da sam sebi ne opalim šamar zato što mi je bili mnogo dati još 100 evra za one Waytech ili Blueberry navigacije koje su waterproof (barem tako kažu). To bi bio prvi šamar, a sledeći bi bio zato što nisam usput kupio mapu Rumunije na Gazpromu u Oravici pa da mogu da se orijentišem. Treći šamar bi bio zato što nisam na papiru ispisao sukcesivni redosled sela i mesta kroz koje treba proći između većih mesta tokom rute… I to bi radilo posao, ovako krećem pa kud me put odvede.

Btw. otkad imam ovaj motor pokazivač goriva nije baš precizan: jedno vreme pokazuje skoro pun rezervoar pa onda naglo padne na ispod polovine pa tako stoji, pa odjednom upali signal za rezervu. Tog momenta bio sam „ispod polovine“ što mi je unelo dodatnu nervozu jer sam se plašio da ću promašiti neko račvanje puteva, otići u neku vukojebinu i na kraju ostati bez goriva. Inače, u ovom delu Karpata su benzinske pumpe retke tako da to treba imati u vidu. Šta je tu je, mora se dalje… Upalim i krenem, ali mi je ubrzo postalo veoma hladno što i nije čudo s obzirom da sam bio skroz mokar. Koliko god to besmisleno zvučalo, stao sam i obukao kišno odelo iako je sijalo Sunce. Ovo se pokazalo kao dobar potez jer mi više nije bilo hladno. Srećom, ovaj put (57B) nema mnogo raskrnica, a tamo gde su bile morao sam da stanem i pitam lokalce kuda da nastavim. Naravno, to je bilo prilično komično jer sam sve nazive mesta izmešao ali smo nekako uspeli da se sporazumemo i, konačno, stigoh u Banju Herkules. Tu mi se i, gle čuda, navigacija povratila, što me je dodatno ugrejalo oko srca.

Put me je, dalje, vodio kroz NP Domogled. Međutim, pošto je navigacija počela opet da brlja, vratio sam se nazad u Banju i nastavio daljim putem prema Targu Žiu, prateći putokaze prema Drobetu Turnu Severin. Ova opcija mi je bila sigurica da negde ne zalutam. Računao sam da odatle postoje putokazi koji će me usmeravati ka Targu Žiu, što se pokazalo kao tačno jer je u pitanju prilično frekventan put. Ovde je već bilo dovoljno toplo da skinem kišno odelo pa se moto oprema (o)sušila na meni tokom vožnje. Posle Turnu Severina sam natankovao do čepa, i vozio dalje opušteno sasvim solidnim putem. Kad kažem “solidan put” pri tome ne mislim samo na kvalitet asfalta nego i na fun factor kao i lepotu predela kroz koje se prolazi.

Kasno popodne stižem, konačno, u Targu Žiu do hotela vođen navigacijom koja se potpuno povratila, prešavši prvog dana skoro 500 km. Raspakovao sam se i po drugi put se danas (ovaj put sopstvenom voljom) istuširao, javio kući i sišao u hotelski restoran na večeru. Nisam imao snage, a ni volje, da nešto skitam po gradu a trebao mi je i stabilan wifi. Klopa je bila odlična, cena – prava sitnica (što bi rekao Sir Oliver) a ni domaće Ursus pivo nije bilo loše. Premoren, pun utisaka, prepuštam se slatkom snu lomeći i dalje krivine karpatskim šumama. Šipak – nije bilo baš tako idilično: soba mi je bila puna komaraca, tako da sam nekoliko puta prekidao spavanje i palio svetlo  mlateći, pritom, peškirom po zidovima, sve dok i poslednjeg nisam utamanio.

hotel palace

večera

piće

Drugi dan: Targu Žiu – Ramnicu Valcea- Kurtea de Arđeš -TF – Karcišoara – Sibiu – Sebeš

Drugo jutro je, takođe, osvanulo prelepo i okupano Suncem, ali sam, za svaki slučaj još pod utiskom jučerašnje kiše, tri puta kucnuo u drvo. Pošto je u ceni smeštaja (25 evra) bio uključen i doručak, prisećajući se junaštva našeg kolege Bobre kada je, iako neravnopravan, izlazio kao pobednik u bitkama sa Šveđanima, reših da i ja osvetlam nacionalni i motoraški obraz i naplatim ono vilenisanje tokom noći. Međutim, hotelski doručak nije serviran po principu „švedskog stola“ već na bazi ad hoc izbora, ali je i ovako doručak bio sasvim dovoljan. A i inače, tokom celog puta, nisam nešto bio pri apetitu (valjda zbog uzbuđenja), tako da sam treći i četvrti dan pregurao samo sa jednim obrokom dnevno. Klopao, popio kafu, obavio jutarnje informisanje na Net-u, spakovao se i – pali dalje. Želeo sam da što više iskoristim lepo vreme, po mogućstvu da pređem Transfagarašan dok je sunčano, a posle neka padaju sekire ako treba. Ali, do TF treba preći Ramnicu Valcea i stići do Kurtea de Arđeš. To je nekih 150-tak kilometara ne baš kvalitetnog puta, prolazi se često kroz neka sela, ovaj deo nije za uživanje nego da se odradi.

U Arđešu, na samom izlasku iz grada nalazi se kružni tok i tu se može sipati gorivo, mada to nije poslednja pumpa do TF. Ja sam dolio koliko je stalo u rezervoar, i krenuo dalje. Od Arđeša do TF put vodi kroz lepe predele, povremeno se prolazi kroz nekoliko manjih mesta koja, takođe, mogu biti opcija za noćenje. Brana i jezero Vidraru je atrakcija za sebe, pa iako je bio utorak bila je gužva tolika da su morali da intervenišu policajci, u smislu da teraju turiste da pomere automobile koji su parkirani na mestu gde ometaju saobraćaj. Ja sam stao tik pored tornja-vidikovca na koji me je mrzelo da se penjem jer bih bio „gola voda“ zbog kišnog odela. Zaboravio sam da dodam da sam, u laganom penjanju ka TF, na prvu pojavu kapljica kiše, izvadio i obukao kišno odelo, rešen da ga ne skidam dokle god bude „sumnjivo“ nebo.

Put oko jezera je veoma krivudav, krpljen ali korektan, ne mnogo širok pa treba malo paziti na one iz suprotnog smera što vole da biraju idealnu putanju kroz krivine, prelazeći dobrano na suprotnu stranu puta. Inače, nisam imao nekih problema sa saobraćajnom kulturom naših komšija, u globalu, veoma su korektni vozači. Posle jezera sledi pusta divljina sa povremenim, upozoravajućim tablama na kojima su slike karpatske varijante grizli medveda, uz upozorenje „ČUVAJ SE ZVERI!“. Kada prestane rastinje tj. pukne pred očima goli krš tada počinje pravi uspon na TF, sa dobro poznatim prizorima iz putopisa i reportaža naših kolega: vijugava, asfaltna „zmija“ koja kao da želi da sama sebe ugrize za rep, i tako sve do betonskih nadvožnjaka koji najavljuju ulazak u tunel odn. stizanje na cilj.

TRANSFAGARAŠAN, stigoh i ja! A gore – vašar, ali u pozitivnom smislu. Barakice sa suvenirima, ne baš naročit izbor hrane (TF varijanta fastfood-a) gde dominira u ponudi Kurtoš Kalač i Langoš. Na jednom mestu se nudi neka varijanta pečenja – komadi mesa od oko ½ kg koji se vrte nanizani na ražnju, kao gril pilići, pa tako u više redova a kupac bira koje će parče. Nisam odoleo, što se vidi iz priloženog, ali nisam bio nešto gladan pa sam se zadovoljio mekikom (langošom). Malo sam se promuvao, kupio par magneta za frižider – trofeja koji će sutra biti materijalni dokaz da sam bio ovde. Sve vreme, na vrhu TF, nisam skidao kišno odelo jer sam već bio toliko mokar, ali ne od kiše nego od znoja. Kada sam, posle nekih sat vremena pauze, krenuo nizbrdo ka Kartisoari morao sam da stanem i da se komplet presvučem. Srećom, uspeo sam da u kofer ubacim moto jaknu a na sebe sam navukao duks i letnju, mash jaknu koju sam poneo onako, više iz zajebancije, i nastavio put. Silazak sa TF na severnoj strani je takođe veoma lep za vožnju, podsetio me je na one krivine na Divčibarima iz pravca Valjeva. Posle Karticoare ruta vodi na istok prema gradu Sibiu posle koga počinje autoput (za koji ne treba vinjeta za motore, jel da).

Brana

Jezero

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Autoputem se dosta brzo stiže do Sebeša, koji je bio konačna odrednica za 2. dan vožnje, tačnije selo Petrešti, odmah posle Sebeša, par kilometara u pravcu Transalpine. Tu me je čekao moj drugi smeštaj u rustičnoj, biker friendly Vili ADR. Odmah sam se raspakovao, platio da se sutra ne zadržavam i – malo razočarao.

Lep ambijent kvarila je činjenica da u vili ne postoji opcija da se u sklopu objekta obeduje, iako postoji lepa zajednička kuhinja i trpezarija gde možete sami sebi spremiti sve što želite. Postoji i kafe-aparat u koji se ubacuje lova (lei), pa ako nemate potrebne apoene ostaje vam samo da sednete na motor i odete u obližnji kafić, ili da nekog od gostiju šarmirate da vas časti. Ruku na srce, mogli su bar kafu dobrodošlice da ponude… Inače, smeštaj je bio veoma čist i pristojan, ja sam dobio sobu u polu-natkrivenom holu pored recepcije, a neke kolege po motoru su spavale u simpatičnim kućicama u dubini dvorišta.

smeštaj

smeštaj

smeštaj

smeštaj

S obzirom da nisam bio posebno gladan skoknuo sam do Sebeša ali me nije nešto posebno dojmio (da li što je bio radni dan), očekivao sam neke kafiće u centru. Međutim nisam naleteo ni na jedan, pa sam svratio do nekog Supermarketa i kupio klopu i 2 domaća (kraft) piva sa pojačanom količinom alkohola koja su me taman anestezirala da smirim adrenalin i na miru zaspim.

večera


Za nastavak putopisa, posetite temu na forumu – Konačno, prvi put na Karpatima!


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.