Naslovna Blog Stranica 177

MotoGP test Sepang – Ducati dominirao, Yamaha napreduje

0
MotoGP Sepang

Prošle nedelje je na stazi Sepang vožen prvi ovogodišnji MotoGP test. Od poslednjeg testa voženog na Herezu u novembru prošle godine sve ekipe su vredno radile na unapređenju motocikala za ovu sezonu.

Na svu sreću po timove, vreme na Sepangu je bilo iznenađujuće lepo tokom sva tri dana testa i niti jednom nije padala kiša. Visoke temperature i suva staza pomogle su ekipama da maksimalno iskoriste vreme na stazi.

Honda je na test došla prilično desetkovana zbog povreda trojice najbitnijih vozača. Horhe Lorenco nije vozio test zbog povrede ruke koje je zadobio par nedelja ranije. Markez još uvek nije 100% oporavljen od operacije ramena, ali je ipak vozio sva tri dana. Prvog dana uspeo je da zabeleži prvo najbrže vreme. Tokom naredna dva dana, Markez je vozio nešto rezervisanije zbog straha da ne dobije upalu ramena jer nije dovoljno fizički spreman da se bori sa MotoGP motociklom.

Mark Markez
Mark Markez

Markez i Honda su tokom testa radili na ubrzanju prilikom izlaska iz krivina i na maksimalnoj brzini kao i podešavanju elektronike. Ovo je bila i prilika da vide kako se novi agregat ponaša i ako je verovati glasinama ovogodišnja verzija Honde se vozi za nijansu lakše nego prethodna.

Budući da Lorenco nije mogao da vozi, na njegovo mesto došao je Štefan Bradl. Bradl je vozio solidne krugove i sva težina posla uglavnom je pala na njega.

Štefan Bradl
Štefan Bradl

Kal Kračolu je na Sepangu vozio prvi put od kako se povredio u Australiji prošle godine. Iako i dalje ima problema sa nogom dok hoda, Kračlou je izjavio da nije imao većih problema na motociklu osim što mu pokretljivost desnog članka nije najbolja, pa je morao da koristi zadnju kočnicu preko polugice na upravljaču koju aktivira desnim palcem. Kračlou ne preferira ovaj način kočenja, ali će po svemu sudeći dobar deo prve sezone morati da upotrebljava ovu takozvanu “palac kočnicu”.

Kal Kračlou
Kal Kračlou

Takaaki Nakagami nije briljirao kao na prethodnom testu. Nakagami je sva tri dana bio veoma solidan i vozio je na manje od sekunde zaostatka za prvoplasiranim vozačima navikavajući se na Hondu RCV 213V iz prošle sezone.

Takaaki Nakagami
Takaaki Nakagami

Ducati nije propustio da nam opet svima zagolica maštu sa svojim tehničkim inovacijama. Na Sepang su doneli nove aerodinamične oklope. Opet smo mogli da vidimo čuvenu zadnju viljušku za koju se pretpostavlja da je namena da poveća prijanjanje zadnjeg točka za podlogu prilikom naglih kočenja. Ono što je najviše privuklo pažnju je nešto nalik na prekidač koji se nalazi ispred kontrolne tabel. Ovaj prekidač povezan je na kabel i za sad se samo nagađa šta to može biti. Postoji pretpostavka da je taj prekidač služi da se blokira zadnji amortizer da ne bi došlo do sabijanja prilikom starta na trci, što omogućava prebacivanje težine na prednji kraj motocikla, a samim tim i manje propinjanja prednjeg točka u vazduh.

Ova pretpostavka može lako da padne u vodu iz razloga što je u MotoGP šampionatu zabranjeno svako mešanje elektronike na ogibljenjima. Proći će izgleda još dosta vremena pre nego što na površinu ispliva o čemu se tačno radi.

Sve u svemu, Ducatijevi vozači dominirali su poslednjim danom testa kada je Danilo Petrući srušio rekord staze. Poslednjeg dana testa prva četiri mesta zauzela su četiri Ducati-ja. Iza Petrućija sa zaostatkom od samo 0,063 sekunde našao se novajlija Frančesko Banjaja, a iza Banjanje su bili Miler i Petrući.

Danilo Petrući
Danilo Petrući

Ducati je na Sepang doneo unapređenja na agregatu, šasiji i elektronici. Petrući je tokom testa radio na svojoj konstantnosti i držanju ritma tokom cele trke. Doviciozo je u svom maniru radio na raznim sitnicama u cilju pronalaženja što boljeg ritma trke.

Andrea Doviciozo
Andrea Doviciozo

Opet su sve oči uglavnom bile uprte ka Yamahinoj garaži. Monster Yamaha ima težak zadatak da ispegla sve nedostatke iz prethodne dve sezone. Na Sepang su došli sa unapređenom šasijom i unapređenim agregatom. Novi agregat je uglavnom isti poput onog korištenog na Herezu sa tim što su neke od unutrašnjih komponentni promenjene.

Rosi i Vinjales bili su dosta pozitivni napretkom koji je Yamaha ostvarila. Vinjales je bio veoma brz u pogledu ritma za trku i test je završio sa najboljim ritmom trke u poređenju sa ostalim vozačima. Rosi nije bio daleko iza njega, ali Vinjalesov ritam na ovom testu niko nije mogao da isprati.

Valentino Rossi Sepang test
Valentino Rosi

U Yamahi su se dogodile neke promene po pitanju upravljanja ekipom i razvojem. Hiroši Ito je postavljen za novog generalnog menadžera moto sport odseka Yamahe. Takahiro Sumi koji je bio u odeljenju za razvoj šasije, sada je prebačen na funkciju lidera motoGP grupe. Ove promene napravljene su zbog bolje komunikacije između sedišta Yamahe u Japanu i sedišta MotoGP ekipe u Italiji.

U Yamahu je došao i Mikele Gada, stručnjak za elektroniku prešao je iz Yamahine superbajk ekipe i sada će biti za stalno na MotoGP projektu. Gada je i prošle godine povremeno dolazio da pripomogne MotoGP timu.

Maverik Vinjales Sepang test
Maverik Vinjales

Yamaha ide u dobrom pravcu. Vinjales i Rosi su tokom testa pored ostalih poboljšanja radili i na potrošnji gume tokom trke. Ova boljka mučila ih je u prethodne dve sezone, ali su sada stvari mnogo bolje mada Yamahi nedostaje još malo da bi stigli Hondu i Ducati.

Petronas Yamaha imala je solidan test. Morbideli i Kvartararo nisu bili brzi kao na prethodnim testovima, ali su dosta radili na ritmu za trku, upravljanju potrošnjom zadnje gume i podešavanjem elektronike. Morbideli je imao i nezgodan pad prilikom izlaska iz boksa i ulasku u prvu krivinu. Pri dodavanju gasa Yamaha ga je jednostavno katapultirala u vazdu. Srećom, Morbideli je prošao bez povreda.

Franko Morbideli
Franko Morbideli

Fabio Kvartararo će za ovu sezonu dobiti istu specifikaciju Yamahe koju imaju i fabrički vozači. U Yamahi su impresionirani Kvartararom i rešili su da mu ponude najbolju moguću opremu.

Fabio Kvartararo
Fabio Kvartararo

Suzuki je testirao novi aerodinamični paket i radili su na sitnim poboljšanjim GSX-RR. Dokaz da je Suzuki u dobroj formi je to što je Rins imao fantastičan ritam kada je radio simulaciju trke. Jedino je Rins uspeo da bude blizu Vinjalesu što se tiče ritma. U Suzukiju veoma cene Rinsa i sav razvoj motockla sada se odvija oko njega. Slobodno mogu da tvrdim da će se Rins ove godine upisati u pobednike neke od MotoGP trka.

Rins
Rins

Žoan Mir imao je nešto teži test na Sepangu u odnosu na prethodne testove, ali je ipak napredovao iz dana u dan. Pred Mirom je sezona učenja i biće zanimljivo videti kako će napredovati tokom sezone.

Žoan Mir
Žoan Mir

Za Suzuki je na Sepangu testirao i Silvan Žintoli koji nastavlja još jednu sezonu test vozača Suzukija.

KTM je na test doneo pregršt novih delova, od koje dobar deo nisu ni stigli da testiraju. Ne zato što je neki od vozača bio povređen, već zato što se doneli previše novih komponenti. KTM na svaki od testova dolazi sa popriličnim brojem novih stvari. Najviše se radilo na polju šasije i unapređenju ponašanja motocikla prilikom ulaska u krivine.

Zarko je poslednjeg dana uspeo da bude brži od timskog kolege, mada to i nije veliki uspeh jer je imao zaostatak od 1,4 sekunde za Petrućijem. Ipak, napredak se vidi i nadamo se da će na narednim testovima uspeti da nađu još koju desetinku po krugu.

Johann Zarco KTM RC16
Johann Zarco

Migel Oliveira nije bio značajno sporiji od kolega iz fabričke ekipe, što se ne može reći za Sjarina koji je zaostajao više od sekunde za Oliveirom.

Pol Espargaro KTM RC16
Pol Espargaro

Aprilia je imala solidan test. Novi agregat i ram očigledno su daleko bolji od prošlogodišnjeg. Aleš Espargaro je poslednjeg dana završio među deset najbrižih, a u prva dva dana je bio na oko sekundu zaostatka. Što je još bitnije Espargaro je zadovoljan novim motorom i izjavio je da je mnogo bolji motocikl u odnosu na prethodnu sezonu.

Aleš Espargaro
Aleš Espargaro

Andrea Janone na žalost nije imao šta puno da kaže jer jedva i da je vozio test. Navodno Janone je imao problema sa nuspojavom antibiotika koji je koristio zbog problema sa zubom. Opet druge glasine kažu da je Janone imao plastičnu operaciju koja je imala nuspojave. U svakom slučaju Janone nastavlja da pravi ispade. Nadamo se da će na sledećem testu uspeti da vozi bez zdravstvenih poteškoća.

Rezulati prvog dana testa:

Sepang test rezultati

Rezultati drugog dana testa:

Sepang test rezultati

Rezutati trećeg dana testa:

Sepang test rezultati

Sledeći test vozi se od 23. februara na stazi Losai u Kataru. Ovo će ujedno biti i prvi test pred početak sezone.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Konačno, prvi put na Karpatima!

0
transfagarasan

Rumunija je kao moto destinacija nezasluženo potcenjena, iako je blizu i nudi fantastične destinacije i predele koje možete obići za nekoliko dana. Naš kolega forumaš DraganNS je u Avgustu 2018. otišao na putovanje od nekoliko dana i obišao puteve Transfagarašan i Transalpina na Karpatima. To putovanje bi ostalo samo njemu u sećanju, da se nije potrudio i preneo nam svoje utiske u formi putopisa. Uživajte!


Prolog

Koliko puta ti se, dragi čitaoče, desilo da nešto isplaniraš pa da se izjalovi? Koliko puta si imao osećaj da ti stvari, događaji, okolnosti izmiču izvan kontrole bez obzira na sav trud koji uložio da se nešto ostvari? E, upravo tako se potpisnik ovih redova osećao poslednje dve sezone pokušavajući da se, konačno, otisne put Karpata i položi balkansku, motorašku “malu maturu” – Transfagarašan i Transalpinu. Uvek se nešto isprečilo: te ne dobijem “zeleno svetlo” na poslu, te se vreme naroguši, te ne može ovaj ili onaj, a tu je i naš porodični, tradicionalni obilazak rodbine u Igalu, obično krajem Avgusta kada sezona malo mine a pre nego što počne škola. Vidim, neće mene Rumunija videti još dugo vremena (kao ni ja nju) ukoliko nešto ne preduzmem, pa makar i drastično.

Pripreme

Uslovno govoreći, pripreme za ovo putovanje traju od prošle godine. Nisu to pripreme u bukvalnom smislu jer su se, uglavnom, svodile na pokušaje da se iskombinujem sa ljudima oko sebe koji su voljni, i u mogućnosti, da mi prave društvo.  I tu sad dolazimo do lajt motiva naznačenog između redova u Prologu: ako ne može(š) drugačije onda – „use i u svoje kljuse“! Idem sam, prelomih. Supruga, brat, kum i ostali pokušali su da me odgovore, ali su ubrzo uvideli da je to jalov posao jer je moja odlučnost bila očigledna. Na raspolaganju sam imao poslednje dve kalendarske nedelje Avgusta s’ tim da bih početkom prve nedelje “odradio” Rumuniju (treba izbeći vikend) tako da se vratim u sredu ili četvrtak kako bih mogao da u subotu krenem sa mojima put Igala.

Dilema je, znači, bila da li ići na dva ili na tri noćenja? Prevagnula je druga opcija, pre svega zahvaljujući mojoj supruzi koja je na tome insistirala i, po ko zna koji put, bila u pravu. Ovaj dan više je okvirnom planu dao dodatnu fleksibilnost u smislu da se ne mora po svaku cenu voziti ako je npr. loše vreme, da se mogu isplanirati kraće dnevne etape odn. više odmora (pauza) tokom vožnje, mogućnost da se nešto više vidi, fotografiše itd. Cena napred navedenog je potrošen dan više godišnjeg odmora, kao i dodatni troškovi za noćenje, klopu i pokoje osveženje pride. U mom slučaju, to se pokazalo kao odličan izbor.

Što se stanja motora tiče, generalno, tu nisam očekivao nikakve probleme imajući u vidu njegovo opšte stanje, malu kilometražu (do sada prešao 22.000 km), nedavno odrađen mali servis, nove gume PR4 stavljene na 20.000 km, putne torbe, punjač na 12v… sve je tu… osim moto navigacije i “krštenog” kišnog odela. Dobro, pošto momentalno ne mogu da rešim (čitaj: kupim) moto navigaciju u tu svrhu će poslužiti stari Samsung budžet telefon i Google navigacija. Ranije, nabavio sam na KP torbicu – nosač mobilnog koji se montira na guvernalu, i koja (kao) može da pokisne. Može – šipak, pokazaće se kasnije, na prvoj ozbiljnoj kiši. Što se tiče kišnog odela – prilikom prošlogodišnjih priprema za Rumuniju uzeo sam u HOBBY-ju ono žuto, dvodelno kišno odelo koje je znalo da posluži nekim našim kolegama sa foruma. Računao sam: nije mnogo dati 1700 dinara a poslužiće, makar za jednu vožnju i biću zadovoljan. Međutim, kako se dan polaska približavao vremenska prognoza nije obećavala da ću se provući bez kiše, štaviše, u nekim periodima dana prognoza je najavljivala heavy rain. Nisam od šećera nikada bio, ali što ne volim kišu na motoru! Ali, pokazaće se, ono čega se najviše plašiš (ili želiš da izbegneš) to te na kraju i – sačeka. Sluteći napred navedeno, dan pred polazak prelamam trošak, i kupujem OXFORD dvodelno kišno odelo i navlake za obuću. Ne znam zašto nisam uzeo i navlake za rukavice… verovatno zbog osećaja da komad šuškavca nije vredan 20 evra, nznm. A, trebale su mi pošto imam samo kožne, letnje rukavice.

Spakovao sam se veče uoči polaska i sve stavio na motor, prethodno ga oprao, natankovao do čepa i proverio pritisak u gumama, tako da je ujutro samo ostalo da se obučem, pozdravim i palim. Naravno, ujutro sam se dva puta vraćao do stana jer sam nešto zaboravio, između ostalog i dokumenta (!)

spreman motocikl za put

motocikl spreman za putovanje

Prvi dan (Novi Sad – Targu Žiu)

Pošto sam preko Bookinga rezervisao noćenje u Targu Žiuu (Hotel Palace), planirana ruta za prvi dan je bila sledeća:

Novi Sad – Zemun – Borča – Pančevo – Kovin – B. Crkva – Prelaz Kaluđerovo – Oravica (Oravita) – Bozovici – Baile Herculane – Baia de Arama – Targu Jiu (T. Žiu)

Ujutro- vreme za poželeti, možda i malo toplije nego što bih voleo, ali bitno je da nema oblaka ni na vidiku. Od Novog Sada do granice izdvojio bih deo koji se vozi rubom Deliblatske peščare (posle Kovina) jer odudara od stereotipa o vojvođanskoj ravnici i veoma je lep za vožnju. Prva kafe pauza u Beloj Crkvi, tu sam zamenio 100 evra, popio kafu i dopunio potrošeno gorivo na Gazprom pumpi.

pauza u beloj crkvi

Granicu sa Rumunijom deli od Bele Crkve desetak kilometara, tako da sam brzo stigao na prelaz Kaluđerovo. Par minuta graničnih formalnosti i već sam jezdio put Karpata. Očas posla Oravica i skretanje na 67B koji vodi sve do Banje Herkules. Kao što mnogi znaju, ovaj put prolazi dijagonalno između dva nacionalna parka – Semenika na severu, i Nera na jugu. Put vijuga kroz listopadnu, bukovu šumu, okolo je sve u zelenilu čije krošnje se zatvaraju iznad glave putnika, jednom rečju milina za vožnju.

Povremeno bacim pogled na torbicu sa navigacijom (mobilni) na guvernali, tek da ispratim da li je sve ok što se tiče pravca. Ali (uvek neko “ali” sreću kvari) da ne bude sve idilično pobrinulo se vreme. Naime, čim sam zakoračio u Rumuniju mogao sam da, u daljini, vidim obrise Južnih Karpata, ili kako ih Rumuni zovu – Transilvanijski Alpi, kako se u svojoj veličanstvenoj impozantnosti pružaju unedogled. Ovaj predivan prizor kvarili su samo oblaci koji kao da su se zakačili za vrhove planina. Pa dobro, razmišljao sam, imam opremu za kišu pa kako bude. Nekako su i ti oblaci šetali levo-desno, čas preteći čas propuštajući sunčane intervale.

Preventivno sam na tank tašnu i rol tašnu navukao kišne navlake koje se dobijaju uz njih, kofer sam po sebi dovoljno dihtuje a ja ću se (da se ne bih oznojio) obući ako krene kiša da jače pada jer moto jakna, pantalone i obuća izdražava kratkotrajniju kišu bez problema. Tako je barem bilo u par navrata. Međutim, jednog momenta kao da je neko sa neba izručio takvu količinu kiše da nisam znao šta me je snašlo, i dok sam našao mesto da se bezbedno zaustavim bio sam skroz mokar. Pa i to mi nije bilo tako strašno, mislio sam, staće pljusak za desetak minuta samo da se istutnji. Pljusak, ma monsun, a ne pljusak je trajao oko 45 minuta, a ja tokom tog perioda više nisam ni smeo (a nisam ni imao potrebe jer sam bio mokar do gaća i čarapa) da vadim kišno odelo iz kofera. U koferu su bili pasoš, novac, punjači za mob i dr. stvari koje nisu smele da pokisnu tako da sam odlučio da kišno odelo ostane tamo gde je i bilo – u koferu. Munje, gromovi, vetar kida grane i lišće, a Suzana i ja stojimo, sami i mokri, usred nedođije. Ovde moram da ukažem na to da mi je, bez obzira na redak saobraćaj, nekoliko vozača automobila koji su tuda prolazili tokom nevremena signaliziralo da li mi je potrebna pomoć na putu. Kada se kiša stišala i probili prvi zraci Sunca, rešio sam da nastavim put.

Prišao sam motoru, šljapkajući u cipelama, dok mi se mokra odeća lepila za kožu, i imam šta da vidim: navigacija je ostala na guvernali, u torbici, uključena! Naravno, vlaga je prodrla u unutrašnjost i navigacija je otkazala poslušnost. Baš lepo, rekoh u sebi, jedva se suzdržavši da sam sebi ne opalim šamar zato što mi je bili mnogo dati još 100 evra za one Waytech ili Blueberry navigacije koje su waterproof (barem tako kažu). To bi bio prvi šamar, a sledeći bi bio zato što nisam usput kupio mapu Rumunije na Gazpromu u Oravici pa da mogu da se orijentišem. Treći šamar bi bio zato što nisam na papiru ispisao sukcesivni redosled sela i mesta kroz koje treba proći između većih mesta tokom rute… I to bi radilo posao, ovako krećem pa kud me put odvede.

Btw. otkad imam ovaj motor pokazivač goriva nije baš precizan: jedno vreme pokazuje skoro pun rezervoar pa onda naglo padne na ispod polovine pa tako stoji, pa odjednom upali signal za rezervu. Tog momenta bio sam „ispod polovine“ što mi je unelo dodatnu nervozu jer sam se plašio da ću promašiti neko račvanje puteva, otići u neku vukojebinu i na kraju ostati bez goriva. Inače, u ovom delu Karpata su benzinske pumpe retke tako da to treba imati u vidu. Šta je tu je, mora se dalje… Upalim i krenem, ali mi je ubrzo postalo veoma hladno što i nije čudo s obzirom da sam bio skroz mokar. Koliko god to besmisleno zvučalo, stao sam i obukao kišno odelo iako je sijalo Sunce. Ovo se pokazalo kao dobar potez jer mi više nije bilo hladno. Srećom, ovaj put (57B) nema mnogo raskrnica, a tamo gde su bile morao sam da stanem i pitam lokalce kuda da nastavim. Naravno, to je bilo prilično komično jer sam sve nazive mesta izmešao ali smo nekako uspeli da se sporazumemo i, konačno, stigoh u Banju Herkules. Tu mi se i, gle čuda, navigacija povratila, što me je dodatno ugrejalo oko srca.

Put me je, dalje, vodio kroz NP Domogled. Međutim, pošto je navigacija počela opet da brlja, vratio sam se nazad u Banju i nastavio daljim putem prema Targu Žiu, prateći putokaze prema Drobetu Turnu Severin. Ova opcija mi je bila sigurica da negde ne zalutam. Računao sam da odatle postoje putokazi koji će me usmeravati ka Targu Žiu, što se pokazalo kao tačno jer je u pitanju prilično frekventan put. Ovde je već bilo dovoljno toplo da skinem kišno odelo pa se moto oprema (o)sušila na meni tokom vožnje. Posle Turnu Severina sam natankovao do čepa, i vozio dalje opušteno sasvim solidnim putem. Kad kažem “solidan put” pri tome ne mislim samo na kvalitet asfalta nego i na fun factor kao i lepotu predela kroz koje se prolazi.

Kasno popodne stižem, konačno, u Targu Žiu do hotela vođen navigacijom koja se potpuno povratila, prešavši prvog dana skoro 500 km. Raspakovao sam se i po drugi put se danas (ovaj put sopstvenom voljom) istuširao, javio kući i sišao u hotelski restoran na večeru. Nisam imao snage, a ni volje, da nešto skitam po gradu a trebao mi je i stabilan wifi. Klopa je bila odlična, cena – prava sitnica (što bi rekao Sir Oliver) a ni domaće Ursus pivo nije bilo loše. Premoren, pun utisaka, prepuštam se slatkom snu lomeći i dalje krivine karpatskim šumama. Šipak – nije bilo baš tako idilično: soba mi je bila puna komaraca, tako da sam nekoliko puta prekidao spavanje i palio svetlo  mlateći, pritom, peškirom po zidovima, sve dok i poslednjeg nisam utamanio.

hotel palace

večera

piće

Drugi dan: Targu Žiu – Ramnicu Valcea- Kurtea de Arđeš -TF – Karcišoara – Sibiu – Sebeš

Drugo jutro je, takođe, osvanulo prelepo i okupano Suncem, ali sam, za svaki slučaj još pod utiskom jučerašnje kiše, tri puta kucnuo u drvo. Pošto je u ceni smeštaja (25 evra) bio uključen i doručak, prisećajući se junaštva našeg kolege Bobre kada je, iako neravnopravan, izlazio kao pobednik u bitkama sa Šveđanima, reših da i ja osvetlam nacionalni i motoraški obraz i naplatim ono vilenisanje tokom noći. Međutim, hotelski doručak nije serviran po principu „švedskog stola“ već na bazi ad hoc izbora, ali je i ovako doručak bio sasvim dovoljan. A i inače, tokom celog puta, nisam nešto bio pri apetitu (valjda zbog uzbuđenja), tako da sam treći i četvrti dan pregurao samo sa jednim obrokom dnevno. Klopao, popio kafu, obavio jutarnje informisanje na Net-u, spakovao se i – pali dalje. Želeo sam da što više iskoristim lepo vreme, po mogućstvu da pređem Transfagarašan dok je sunčano, a posle neka padaju sekire ako treba. Ali, do TF treba preći Ramnicu Valcea i stići do Kurtea de Arđeš. To je nekih 150-tak kilometara ne baš kvalitetnog puta, prolazi se često kroz neka sela, ovaj deo nije za uživanje nego da se odradi.

U Arđešu, na samom izlasku iz grada nalazi se kružni tok i tu se može sipati gorivo, mada to nije poslednja pumpa do TF. Ja sam dolio koliko je stalo u rezervoar, i krenuo dalje. Od Arđeša do TF put vodi kroz lepe predele, povremeno se prolazi kroz nekoliko manjih mesta koja, takođe, mogu biti opcija za noćenje. Brana i jezero Vidraru je atrakcija za sebe, pa iako je bio utorak bila je gužva tolika da su morali da intervenišu policajci, u smislu da teraju turiste da pomere automobile koji su parkirani na mestu gde ometaju saobraćaj. Ja sam stao tik pored tornja-vidikovca na koji me je mrzelo da se penjem jer bih bio „gola voda“ zbog kišnog odela. Zaboravio sam da dodam da sam, u laganom penjanju ka TF, na prvu pojavu kapljica kiše, izvadio i obukao kišno odelo, rešen da ga ne skidam dokle god bude „sumnjivo“ nebo.

Put oko jezera je veoma krivudav, krpljen ali korektan, ne mnogo širok pa treba malo paziti na one iz suprotnog smera što vole da biraju idealnu putanju kroz krivine, prelazeći dobrano na suprotnu stranu puta. Inače, nisam imao nekih problema sa saobraćajnom kulturom naših komšija, u globalu, veoma su korektni vozači. Posle jezera sledi pusta divljina sa povremenim, upozoravajućim tablama na kojima su slike karpatske varijante grizli medveda, uz upozorenje „ČUVAJ SE ZVERI!“. Kada prestane rastinje tj. pukne pred očima goli krš tada počinje pravi uspon na TF, sa dobro poznatim prizorima iz putopisa i reportaža naših kolega: vijugava, asfaltna „zmija“ koja kao da želi da sama sebe ugrize za rep, i tako sve do betonskih nadvožnjaka koji najavljuju ulazak u tunel odn. stizanje na cilj.

TRANSFAGARAŠAN, stigoh i ja! A gore – vašar, ali u pozitivnom smislu. Barakice sa suvenirima, ne baš naročit izbor hrane (TF varijanta fastfood-a) gde dominira u ponudi Kurtoš Kalač i Langoš. Na jednom mestu se nudi neka varijanta pečenja – komadi mesa od oko ½ kg koji se vrte nanizani na ražnju, kao gril pilići, pa tako u više redova a kupac bira koje će parče. Nisam odoleo, što se vidi iz priloženog, ali nisam bio nešto gladan pa sam se zadovoljio mekikom (langošom). Malo sam se promuvao, kupio par magneta za frižider – trofeja koji će sutra biti materijalni dokaz da sam bio ovde. Sve vreme, na vrhu TF, nisam skidao kišno odelo jer sam već bio toliko mokar, ali ne od kiše nego od znoja. Kada sam, posle nekih sat vremena pauze, krenuo nizbrdo ka Kartisoari morao sam da stanem i da se komplet presvučem. Srećom, uspeo sam da u kofer ubacim moto jaknu a na sebe sam navukao duks i letnju, mash jaknu koju sam poneo onako, više iz zajebancije, i nastavio put. Silazak sa TF na severnoj strani je takođe veoma lep za vožnju, podsetio me je na one krivine na Divčibarima iz pravca Valjeva. Posle Karticoare ruta vodi na istok prema gradu Sibiu posle koga počinje autoput (za koji ne treba vinjeta za motore, jel da).

Brana

Jezero

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Transfagarašan

Autoputem se dosta brzo stiže do Sebeša, koji je bio konačna odrednica za 2. dan vožnje, tačnije selo Petrešti, odmah posle Sebeša, par kilometara u pravcu Transalpine. Tu me je čekao moj drugi smeštaj u rustičnoj, biker friendly Vili ADR. Odmah sam se raspakovao, platio da se sutra ne zadržavam i – malo razočarao.

Lep ambijent kvarila je činjenica da u vili ne postoji opcija da se u sklopu objekta obeduje, iako postoji lepa zajednička kuhinja i trpezarija gde možete sami sebi spremiti sve što želite. Postoji i kafe-aparat u koji se ubacuje lova (lei), pa ako nemate potrebne apoene ostaje vam samo da sednete na motor i odete u obližnji kafić, ili da nekog od gostiju šarmirate da vas časti. Ruku na srce, mogli su bar kafu dobrodošlice da ponude… Inače, smeštaj je bio veoma čist i pristojan, ja sam dobio sobu u polu-natkrivenom holu pored recepcije, a neke kolege po motoru su spavale u simpatičnim kućicama u dubini dvorišta.

smeštaj

smeštaj

smeštaj

smeštaj

S obzirom da nisam bio posebno gladan skoknuo sam do Sebeša ali me nije nešto posebno dojmio (da li što je bio radni dan), očekivao sam neke kafiće u centru. Međutim nisam naleteo ni na jedan, pa sam svratio do nekog Supermarketa i kupio klopu i 2 domaća (kraft) piva sa pojačanom količinom alkohola koja su me taman anestezirala da smirim adrenalin i na miru zaspim.

večera


Za nastavak putopisa, posetite temu na forumu – Konačno, prvi put na Karpatima!


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Italijanski naked od 2.000 kubika

0
Italijanski naked od 2.000 kubika-i-200-KS

Italija je oduvek bila poznata po avangardnim motociklima, ali ovog puta Italijani su nam doneli nešto sasvim drugačije kako u inženjerskom smislu tako i po performansama. Ovaj italijanski naked od 2.000 kubika je pravo tehnološko čudo.

Da li ste nekad pomislili kako bi bilo ubacati agregat od automobila u šasiju od motocikla? E, Nembo 32 je upravo to. Motocikl sa agregatom od automobila. Kompanija Nembo Motociclette došla je da ideju da napravi motocikl sa agregatom velike zapremine. Oni u ovom slučaju nisu kupili agregat od neke automobilske kompanije, već su ga sami napravili.

Italijanski naked od 2.00 kubika

Agregat je zapremine 1.814 cm³ i za izradu su korištene posebne komponente. Sam agregat veoma je specifičan. U kompaniji Nembo želeli su da stvore agregat koji će imati veliki obrtni moment i veliku snagu. U tom cilju konstruisali su trocilindrični četvorotaktni agregat sa dva ventila po cilindru i jednom bregastom osovinom.

Reklo bi se agregat kao agregat, ništa specijalno, ali ipak nije tako. Da bi uspeli da smeste agregat u ram stručnjaci u Nembo kompaniji su ga okrenuli naopako! Da, naopako, cilindri se nalaze dole dok je karter gore. Prema rečima ljudi iz Nemba ovo je urađeno iz razloga centralizacije mase.

nembo 32

“Većina vozača motocikala je ubeđena da centar mase mora biti što više spušten. Ovo svakako važi za automobile, dok je kod motocikala situacija drugačija. Na motociklima centar gravitacije ne mora da bude nisko ili visoko već mora da bude na pravom mestu. Glavna masa motocikla mora biti centralizovana u idealnom krugu. Centralizacija mase računa se uključujući i vozača. Što je manji krug oko centra mase bolje je i ponašanje motocikla.” Objasnili su inženjeri iz Nemba.

Snaga agregata ograničena je na 200 KS pri 8.300 O/min dok najveći obrtni moment iznosi 210 Nm pri 5.500 O/min. Maksimalan broj obrtaja iznosi 8.500. Za hlađenje agregata koristi se kombinacija uljnog i vazdušnog hlađenja.

Nembo 32

Ovako robustan agregat iskorišten je kao noseći deo šasije. Cevasti ram uparen je sa karbonskom zadnjom viljuškom. Prednja viljuška je marke Marzocci, a zadnji amortizer je prototip pravljen specijalno za Nembo 32 motocikl. Radi uštede u težini felne su napravljene od karbona. Prednja guma je dimenzija 120/70 ZR 17, a zadnja je 200/55 ZR 17.

Za zaustavljanje snažnog motocikla potrebne su snažne kočnice. Nembo 32 ima ugrađene Brembo radijalne kočnice sa dva diska prečnika 320 mm napred i jednim diskom prečnika 220 mm nazad.

Suva težina Nembo 32 koncepta iznosi 160 kg.

Nembo

Nembo 32 nije napravljen da bude sportski motocikl, već naked napravljen za uživanje i za specijalne kupce. Kad smo kod kupovine ovog motocikla, za sad je napravljeno samo dva prototipa sa agregatom od 1.814 cm³, dok će ostali proizvedeni motocikli imati agregat od blizu 2.000 cm³.

Naked od 2.000 kubika i 200 KS

Za sad se još ne zna tačno kad će početi serijska proizvodnja, kao ni kolika će biti cena ovog jedinstvenog motocikla koji je za sad još uvek samo koncept. Jedno je sigurno, ukoliko volite ovakve kreacije, nećete ostati neprimećeni na putu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Ducati predstavio WSBK tim – Novi motor, isti zadatak

0

Došao je red da i WSBK ekipe predstave svoje motore, boje i vozače za predstojeću sezonu. Prvi među superbajk ekipama je Ducati koji je predstavio svoj WSBK tim za ovu sezonu.

Ducati ima dve velike promene u svojoj ekipi. Prva je promena Alvaro Bautista koji je iz MotoGP došao kao zamena za Marka Melandrija. Druga i najveća promena je novi Ducati V4R koji je razvijan godinu dana sa jednim jedinim ciljem: da osvoji titulu superbajk šampiona i prekine domiaciju Kawasakija.

Bautista i Dejvis

Ducati je toliko odlučan u tome da je odbacio svoj dvocilindrični agregat koji je bio zaštitni znak svog superbajk motocikla. Posle 17 osvojenih titula konstruktora i 14 titula superbajk šampiona u kategoriji vozača, Ducati prelazi na četvorocilindrični agregat.

Alvaro Bautista i Čaz Dejvis odradili su par testova na V4R -u. Novi motor ima potencijala, ali prema vremenima sa poslednjeg testa koji je vožen na Portimau vidi se da je Ducati-jevoj ekipi potrebno još vremena da se upozna sa V4R om.

Bautista WSBK Ducati

Čaz Dejvis je u prethodne četiri sezone završio kao drugoplasirani u šampionatu te se od njega očekuju visoki rezultati i ove sezone. Bautistin zadatak je da se u prvoj polovini šampionata navikne na novu atmosferu i novi motocikl, a u drugom delu šampionata se od njega očekuju i pobede.

Dejvis Ducati V4R WSBK

Bautista i Dejvis imaju zajednički zadatak da Ducati-ju donesu titulu konstruktora. Nećemo čekati dugo da bi videli kako će se Ducati započeti sezonu. Prvi trkački vikend vozi se već od 22. februara.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Zamena ulja, filtera i svećica na BMW R1200 GS Adventure 2006.

0
zamena svecica na bmw r1200gsa

U ovom teksu opisaću standardne servisne radnje na BMW R1200GS Adventure koje uključuju sledeće: zamena ulja u agregatu i menjaču, zamena filtera za vazduh, kao i zamena svećica. U prethodnim tekstovima ste videli kako skinuti plastike i rezervoar, dalje kako kontrolisati i podešavati ventile, kao i kako održavati ABS kočioni sistem.

Zamena ulja u agregatu

Posao takodje dovoljno poznat svima, bez velikih razlika u odnosu na ono sto sam opisao ranije u temi za bmw r1100GS. Ukoliko razlike postoje, to je što je na bmw r1200gsa to donekle lakše uraditi. Pre zamene bilo kog ulja poželjno je napraviti desetak kilometara vožnje…

EcZYyhGw_o.jpg

Prva razlika je u skidanju zaštitnog lima. Do duše, nemaju svi vlasnici 1100GS problem koji sam ja imao zato što nisu imali svi fabrički BMW crash bar koji se kačio ispod zaštitnog lima, na iste zavrtnjeve. Tako se za skidanje lima, morao skidati rezervoar da bi se demontirao crash bar…

Ovde toga nema, dve navrtke za ključ 13, i dva torx T27 zavrtnja.

Ja volim da mi je motor čist, pa je to prilika da se lim očisti.

VIU90pt5_o.jpg

Pošto prethodni vlasnik nije promenio ulje vec oko 13000km, iskoristio sam priliku i castim motor jednim detaljnijim čišćenjem uz pomoć Liqui Molly Engine Flush sredstva za ispiranje motora.

7DlVFz0K_o.jpg

Sredstvo se sipa u motor sa starim uljem, pa se pusti da radi 15 minuta na leru. Potom se ulje ispusti u prihvatnu posudu, pa nalije neko jeftino ulje za još jedno ispiranje.

Kad se ispusti i drugo ulje, procedura je standardna – skidanje filtera za ulje, postavljanje novog uz prethodno mazanje gumice…

AvgaB4Yl_o.jpg
Ks3DTw0w_o.jpg
zI4BC899_o.jpg

Da napomenem da treba pripaziti prilikom ispuštanja vrelog ulja. Prvo naravno zato što može doći do opekotina, a drugo, ulje sa sredstvom za čišćenje je kao voda i pršti na sve strane.

wL3W6hCr_o.jpg

Mesto za filter ulja je na 1200GS na pristupačnijem mestu, tj. bliže ivici motora, tako da se filter može odvrnuti skoro bilo kakvim ključem za skidanje filtera, za razliku od 1100/1150 gde se nalazi u rupi i vidi mu se samo čelo. Pre vraćanja čepa za ispuštanje, zamenite podlošku na čepu.

Posle tri sipana litra ulja, motor sam pokrenuo. Posle gašenja precizno sam dodao potrebnu količinu ulja.

f5R5LQ0f_o.jpg

Zamena ulja u menjaču

Jednostavna procedura – odvrnite zavrtanj za ispuštanje ulja iz menjaca…

ShEBTeIV_o.jpg

Da se ulje ne bi slivalo po centralnom štenderu i okolini, postavite presečenu plastičnu bocu za prihvat ulja. Pošto se radi o količini od oko 800gr, boca od 1.5 litara će biti sasvim dovoljna.

WGWodSWc_o.jpg

Kada ulje krene, lagano odvrnite i čep za nalivanje ulja tako da vazduh udje u menjač i ulje brže izadje.

Sada sledi nalivanje novog ulja. Zavrnite čep za ispuštanje (uz postavljanje nove podloške!). Za ovu namenu sam sa Aliexpress-a naručio gigantski špric od 300 grama. Na špric sam naglavio parče creva koje koristim za zamenu kočione tečnosti.

mLhWieYd_o.jpg

Sa ovim špricem celu količinu od 800 grama koliko ide za zamenu, ubrizgam iz tri puta. Naravno, ovo može i bez šprica, ali sa ovako gustim uljem….

iHv8d8Oh_o.jpg

… mnogo lakše je sa špricem. Pre dolivanja ulja, u menjač sam istisnuo tubicu paste sa molibden-disulfidom.

iCBC1c65_o.jpg

Ovo utiče pozitivno na rad menjača kao i na vek trajanja. Potom ide zamena podloške na čepu za nalivanje ulja i posao je gotov.

Alat:

Ključ 13
Torx T27
Moment ključ
Ključ za skidanje filtera ulja 76mm, 12 uglova
Ključ za odvijanje čepa za nalivanje ulja
Imbus 8 (oba čepa na menjaču i čep na karteru)
Dosta krpa i krpica

Materijal:

4 litra motornog ulja (ja koristim Silkolene sa slike)
1 litar menjačkog ulja (koristim multigradno ulje uz dodatak LM paste za menjace)

Momenti zatezanja:

Čep za ispuštanje ulja iz motora: prvi prolaz: 23Nm, drugi 32Nm
Oba čepa na menjacu: 30Nm

Na narednoj stranici možete videti proceduru zamena filtera za vazduh, kao i zamenu svećica.

Suzuki i Petronas Yamaha predstavili svoje MotoGP motocikle

0
Suzuki GSXRR

Zvanični MotoGP test na stazi Sepang u Maleziji počinje u sredu. Posle Ducatija i Honde svoje ekipe i motocikle predstavili su Suzuki i nova ekipa, Petronas Yamaha.

Suzuki je posle odlične, sada već prošle sezone spreman da ide korak dalje i da se ove sezone bori za pobede. Suzukijeva ekipa nastupaće sa dva mlada vozača. Novi timski kolega Rinsu biće Žoan Mir. Suzuki je na predstavljanju istakao značaj svog test tima, naročito je pohvaljen Silvan Žintoli, bivši šampion superbajk klase koji je perjanica Suzukijevog test tima.

Suzuki GSX-RR

Same boje Suzuki GSX-RR-a ostale su gotovo nepromenjene. Suzuki ima velike ambicije ove sezone.

Suzuki GSXRR

Dugo očekivan Petronas Yamaha predstavila je svoje boje M1 Yamahe.

Petronas Yamaha je za predstavaljanje svoje ekipe odabrala svoj matični grad Kuala Lumpur u Maleziji. Potpuno novu ekipu Petronas Yamahe čini niz veoma iskusnih ljudi od kojih su neki mnogo godina proveli u fabričkom Yamahinom timu. Neka od zvučnijih i poznatijih imena Petronas Yamahe su Ramon Forkada (bivši Lorencov i Vinjalesov glavni šef mehaničara) i Vilko Zilenberg.

Morbidelijeva petronas Yamaha

Franko Morbideli i Fabio Kvartararo odabrani su da vode ekipu ka svojoj prvoj sezoni i prvim uspesima. Morbideli je već pokazao da mu M1 Yamaha dobro leži, a i Kvartararo se na dosadašnjim testovima prilično dobro privikao na MotoGP motocikl.

Morbideli će sezonu započeti na istoj verziji M1 koju će imati Vinjales i Rosi, pritom u toku sezone će dobijati iste komponente kao i fabrička ekipa.

Za razliku od Morbidelija, njegov timski kolega Fabio Kvartarao počeće sezonu na B specifikaciji M1 Yamahe. Pod B specifikacijom podrazumeva se godinu dana starija verzija M1, odnosno prošlogodišnja verzija koju su vozili Vinjales i Rosi. Sa obzirom da se M1 Yamaha sa kraja prošle sezone pokazala dosta konkurentno Kvartararo će imati dobar motocikl da pokaže svoj potencijal.

Petronas Yamaha

Suzuki i Petronas Yamaha počeće svoje prve ovogodišnje zvanične pripreme na Sepangu 6. februara.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.


Yamaha predstavila boje MotoGP motocikla za ovu sezonu

0
Yamaha predstavila MotoGP ekipu

MotoGP test na Sepangu uskoro počinje, a posle Ducatija, Honde i Suzukija, Yamaha je predstavila svoj motocikl za ovu sezonu. Yamahe je dobila i novog glavnog sponzora.

Yamaha je predstavljanje svoje ekipe obavila u glavnom gradu Indonezije, Džakarti. Pored standardnog predstavljanja svojih vozača Valentina Rosija i Maverika Vinjalesa, Yamaha je predstavila i svog novog glavnog sponzora: Monster Energy. Monster je prošle godine po okončanju saradnje sa Tech3 ekipom potpisao ugovor sa fabričkom Yamahom.

Sa estetske strane Yamaha M1 ima mnogo više crne boje na motociklu sa velikim logo “monstera” na bočnim stranama.

Rossi M1

Na predstavljanju su pored dvojice fabričkih vozača učestvovali i Lin Džarvis, Kouiči Tsudži generalni menadžer motosport sekcije Yamahe i potpredsednik Monster energy kompanije Mič Kovington. Džarvis i Tsudži su pričali o uspostavljanju evropskog test tima sa vozačem Jonasom Folgerom.

Vinjales M1

Tsudži je istakao značaj bolje saradnje i komunikacije između Yamaha MotoGP ekipe čiji glavni centar se nalazi u Italiji i između Yamaha fabrike u Japanu. Tsudži je takođe napomenuo da je Yamaha u proteklih nekoliko godina radila sa 90% snage i kapaciteta na MotoGP projektu, ali da je od kraja prošle godine počela da daje 100% na unapređenju motocikla.

Što se Valentina Rosija i Maverika Vinjalesa tiče njihov zadatak je jasan kao dan: osvajanje MotoGP titule.

Valentino Rossi

U garaži Maverika Vinjalesa dešavaju se krupne promene. Osim što je Vinjales promenio startni broj, takođe je promenio i glavnog šefa mehaničara tako da će ove sezone umesto Ramona Forkade glavni za podešavanje Vinjalesovog motocikla biti Estevan Garsija dok će Forkada biti Morbidelijev glavni šef mehaničara. Osim Forkade, iz Vinjalesove ekipe u Petronas je otišao i Vilko Zelenberg i umesto njega će Vinjalesovu analizu vožnje vršiti Žulijan Simon, bivši šampion u klasi od  125 cm³.

Maverick Vinales

U Rosijevoj ekipi neće biti većih promena. Jedino se Luka Kadalora povukao sa mesta Rosijevog trenera. Kadalora se povukao zbog porodičnih razloga, a na njegovo mesto dolazi Idalo Gavira koji je pomagao vozačima u VR46 akademiji na unapređenju stila vožnje.

Yamaha ove sezone očekuje da se vrati na sam vrh i da se bori za titulu šampiona. Ostaje nam da vidimo da li će na predstojećim testovima uspeti da reše probleme iz prethodne dve sezone i učine M1 sposobnom da se nosi sa Ducatijem i Hondom.

Yamaha M1 MotoGP


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.


Aprilia RS660 koncept – Nova era supersport klase

0
Aprilia RS660

Supersport klasa je već dugi niz godina u stagnaciji. Potrebno je nešto revolucionarno da bi se ova klasa digla sa mrtve tačke, a možda baš Aprilia ima to što je potrebno u vidu koncepta RS660.

Aprilia je na EICMA sajmu motocikala u Milanu predstavila koncept svog supersport modela koji nosi naziv RS660. Radi se o veoma laganom motociklu atraktivnog dizajna. Budući da je RS660 samo koncept, dostupno je malo tehničkih podataka. Ovo malo podataka do kojih smo uspeli da dođemo govore da ukoliko RS660 pređe iz koncepta u proizvodnju zasigurno će postaviti novi pravac u supersport kategoriji.

RS660

Na RS660 svaki detalj je zanimljiv. Osnova agregata preuzeta je sa RSV4 1100 modela, tačnije preuzeta  je polovina agregata. RS660 ima redni dvocilindrični agregat. Ako bismo dodali još dva cilindra dobili bismo skoro identičan agregat kao kod RSV4 modela. Ovaj agregat prema nekim glasinama trebalo bi da isporučuje 100 KS. Možda 100 KS ne deluje kao impozantna brojka, ali ako se uzme u obzir da se priča da će suva težina iznositi samo oko 150 Kg to znači da će RS660 biti veoma moćan motocikl. Sam agregat je prepakovan u kompaktniji blok motora, te je dosta uzak i lagan.

Zadnja viljuška na RS660 je zakačena direktno na agregat dok je ostatak šasije izrađen od aluminijuma. Ovakav način kačenja zadnje viljuške na agregat odrađen je radi uštede težine, a samim tim agregat prihvata sav stres umesto celokupne šasije. U teoriji, ovo bi trebalo da pruži bolji ocećaj prilikom vožnje.

Aprilia RS660

Dizajn RS660 je veoma agresivan i aktraktivan. Prednji kraj podseća na RSV4, a ostatak motocikla ima oštru i agresivnu liniju.

RS660 je nastao kao želja Aprilijinog menadžmenta da se popuni praznina između nekadašnjeg RS 250 modela i RSV4. Aprilia je u istorija poznata po svojim sportskim motociklima počev od RS50, RS125, RS250 i na kraju RSV4. Da bi se popunila praznina posle povlačenja RS250 Aprilia je rešila da napravi RS660.

Aprilia RS660

Aprilia RS660 je nasledila oznaku RS upravo od gore spomenutih modela koji su Apriliji doneli veliku slavu. Nije još tačno poznato kada će Aprilia krenuti u serijsku proizvodnju RS660 modela, ali je ovo za sad jedan od željno očekivanih modela u supersport klasi. Nadam se da nećemo čekati dugo na njegovu proizvodnju.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.


Ducati Hypermotard 950 – Lakši, snažniji i uglađeniji

0
Hypermotard 950

Ducati je za 2019. godinu pripremio novu verziju Hypermotard 950 modela koji je u odnosu na svoje prethodnike napravljen da bude praktičniji. U tu svrhu Ducati je napravio nekoliko izmena na ovom modelu.

Unapređena ergonomija, manja težina i uglađenija isporuka snage samo su neki od prednosti koje Hypermotard 950 nudi. Za početak, kao i po običaju krenućemo od samog agregata. Iako u nazivu modela stoji oznaka “950” ona ne naglašava povećanje radne zapremine agregata. Radna zapremina i dalje ostaje 937 cm³, ali novi Ducati Testastretta 11° dvocilindrični agregat isporučuje za 4 KS više u odnosu na svog prethodnika.

Hypermotard 950

Za ovo povećanje snage zaslužni su drugačiji klipovi i povećanje kompresionog odnosa na 13.3:1 (kod prethodnog modela je iznosio 12.6:1). Napajanje gorivom obavlja se preko leptirastih tela prečnika 53 mm. Agregat je dobio i novu kontrolnu jedinicu i novi Ride-by-wire sistem. Hypermotard 950 može da se pohvali lakšim kvačilom, poklopcem alternatora, olakšanim menjačem i još nekim komponentama. Upotreba lakših materijala donela je uštedu na težini agregata od 1,5 Kg.

U Ducatiju su radili na tome da isporuka snage bude što ravnomernija. Zbog “peglanja” rupa u isporuci snage Hypermotard je izgubio nešto malo na obrtnom momentu, ali se to neće ni primetiti zbog bolje isporuke snage. Hypermotard 950 isporučuje 114 KS pri 9.000 O/min. Već na 3.000 O/min dostupno je oko 80% od maksimalnog obrtnog momenta. Maksimalni obrtni moment iznoti 96 NM pri 7.250 O/min.

Hypermotard 950

Ducati je dosta radio i na unapređenju ergonomije. U tu svrhu napravili su drugačiju noseću konstrukciju repa motocikla. Rezultat toga je drugačiji položaj sedenja sa nešto ravnijim sedištem. Ram je takođe redizajniran i na njemu se dobila na uštedi težine od 1 Kg.

Prednja viljuška je marke Mazocchi i potpuno je podesiva, dužina hoda iznosi 170 mm. Zadnji amortizer je marke Sachs. Za kočenje je zadužen Brembo sa radijalnim monoblok kočionim kleštima. Prednji diskovi su prečnika 245 mm, dok je zadnji disk prečnika 245 mm. U paketu dolazi i ABS EVO sistem koji pomaže i prilikom slajdovanja motocikla.

Na spisku ostalih elektronskih komponenti nalazi se kontrola proklizavanja, kontrola propinjanja na zadnji točak i kvik šifter sa mogućnošću menjanja stepena prenosa naviše i naniže. Praćenje svih parametara obavlja se u šest osa preko IMU jedinice. Hypermotard 950 ima tri režima rada: sport, toruing i urban. Prva dva moda imaju na raspolaganju maksimalnu snagu, dok je u urban modu snaga smanjena na 75 KS.

Ducati Hypermotard 950

Ducati Hypermotard 950 nudi dosta komfora i višim vozačima. Sedište je postavljeno na 870 mm visine od tla, a sa novim ramom i podramom omogućena je bolja kontrola nad motociklom. Ukupna težina motocikla sa svim tečnostima iznosi 200 Kg. Zapremina rezervoara je 14,5 litara što uz deklarisanu potrošnju od 5,1L/100km omogućava dosta zabave u vožnji do sledećeg tankovanja rezervoara.

Sam dizajn Hypermotarda 950 je agresivan. Kao i obično mišljenja oko njegovog izgleda su podeljena. Jedan deo ljudi je opčinjen njegovom lepotom, dok ga drugi deo odbacuje sa prezirom. Auspuh i prigušivači na ovom modelu pružaju se ispod repa motocikla. To je stil koji je ostao još od čuvenom Masima Tamburinija i Ducati 916 modela.

Instrument tabla je delimično preuzeta sa V4R modela. Odabir režima rada i svi podaci vide se jasno na TFT ekranu prečnika 4,3″.

Hypermotard displej

Problemi sa elektronikom koje je imao prethodni model su rešeni zahvaljujući novom ECU, tako da sa te strane kupci ovog modela mogu biti mirni.

Novi Hypermotard 950 napravljen je sa ciljem da se više približi običnim zaljubljenicima u dvotočkaše koji žele upotrebljiv i zabavan motocikl. Prethodne generacije Hypermotarda bile su više napravljene za one sa više iskustva dok je ova nova generacija prilagođena i nešto manje iskusnim vozačima.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.


WSBK test Portimao – Rea najbrži, BMW odličan, Honda radi u tajnosti

0
WSBK test Portimao

Samo par dana posle testa na Herezu vožen je test na Portimaou. Test na Portimaou je ujedno i poslednji na evropskom tlu jer se timovi posle ovog testa pakuju i putuju za Australiju na stazu Filip Ajlend gde ih očekuje još jedan test, a zatim i prva trka ove sezone.

Što se tiče testa na Portimaou, timovi su uglavnom nastavili sa zadacima koje nisu završili na Herezu. Za početak krenućemo od Kawasakija koji je opet završio na prvom testu i nekako se čini da su “zeleni” i Rea ponovo najspremniji tim.

Rea je našao dosta pozitivnih unapređenja na šasiji i elektronskom paketu. Tokom ovog testa Rea i Kawasaki su radili na ritmu za trku i podešavanjima. Poslednjeg dana testa Rea je doživeo pad u poslednjem krugu, ali je srećom prošao nepovređeno. Test je završio ubedljivo na prvoj poziciji sa celom sekundom prednosti u odnosu na Aleksa Louza na Yamahi. Da napomenemo samo da je Rea kao i ostatak vozača svoje najbrže vreme postavio na kvalifikacionoj gumi.

Rea portimao
Džonatan Rea

Leon Haslam je opet imao solidan test. Haslam je isprobao drugačiju prednju gumu koja mu se po njegovim rečima momentalno dopala. Jedini problem je bio što je imao samo jednu gumu od ovog tipa na raspolaganju. Svoj najbrži krug postavljen na kvalifikacionim gumam bio je za samo 0,1 sekundu brži od vremena postavljenog na gumama za trku. Haslam nikako nema sreće da pokaže svoj potencijal na kvalifikacionoj gumi. Na Herezu je napravio nekoliko grešaka te nije uspeo da postavi najbrže vreme, a na Portimaou ga je prvo omela crvena zastava dok ga je za vreme drugog pokušaja omela kiša koja je počela da pada. Na kraju je Haslam ipak uspeo da postavi respektabilna vremena na testu.

Leon Haslam, Portimao
Leon Haslam

Druga ekipa o kojoj se najviše pričalo tokom testa je Yamaha. Aleks Louz je postavljao najkonstantnija vremena tokom oba dana testa. Lou i Rea su bili dva najkonstantnija vozača sa ritmom po krugovima koje je malo vozača moglo da isprati. Louz od prvih testova vredno radi na podešavanjima motocikla i na svom stilu vožnje kako bi bio brz tokom cele trke.

Aleks Louz
Aleks Louz

Van der Mark je bio nešto sporiji od Louza, ali i on ima veliki potencijal i pitanje je da li je pokazao 100% sebe na testovima. U svakom slučaju, Yamaha pokazuje da je ove sezone spremnija nego ikad.

Van der Mark
Van der Mark

Sandro Kortese i Marko Melandri su takođe veoma brzi što je veoma pohvalno za novu ekipu GMT 94 Yamaha koja još nije “uigrana” kao tim. Naročito je impresivan Kortese koji se na superbajk motocikl prilično brzo privikao.

Sandro Kortese
Sandro Kortese

Ducati je nastavio sa prilagođavanjem V4R-a vozačima. Ekipe najviše muči proklizavanje zadnjeg točka na izlasku iz krivina gde gube na ubrzanju, a samim tim su i vremena po krugovima nešto sporija. Bautista je opet branio čast Ducatija jer se Dejvis i dalje muči sa bolovima u leđima i nije u najboljoj formi. Bautisti je najveći problem na testu predstavljalo to što ne poznaje stazu jer nikad nije vozio na njoj. U MotoGP klasi Portimao nije bio u kalendaru, pa se prvog dana Bautista mučio da pronađe markere za kočenje.

Alvaro Bautista
Alvaro Bautista

Ruben Rinaldi je imao par tehničkih problema u toku vikenda, pa ni njegova vremena nisu reprezentativna zbog manjka vremena na stazi.

Judžin Laverti i njegova ekipa upoznavaju se sa motociklom. Budući da umesto Ohlins ogibljenja koriste Showa ogibljenje, treba im nešto više vremena da podese motocikl i nađu osnovno podešavanje.

BMW je predstavio boje u kojima će nastupati ove sezone. Sajks i S1000RR su bili prilično impresivni sa vremenima na testu ako uzmemo u obzir da se radi o novom motoru i ekipi. Prvog dana testa Sajks je imao zaostatak od 0,6 sekundi za prvoplasiranim, dok je drugog dana taj zaostatak iznosio 1,3 sekunde. Ukoliko nastave sa napretkom, BMW bi za par trka lako mogao da se nađe na podijumu.

Tom Sajks, BMW S1000RR
Tom Sajks, BMW S1000RR

Markus Rejterberger se polako privikava na superbajk motocikl, a samim tim mu se i zaostatak za vodećima polako smanjuje. Biće zanimljivo pratiti napredak Rajterbergera u toku sezone.

Što se Honde tiče, na ovom testu i na Herezu jedini vozač na Hondi CBR1000RR bio je Alesandro Delbjanko koji vozi za Althea ekipu. Delbjanko nije pokazatelj konkurentnosti CBR1000RR-a budući da je on početnik u superbajk klasi, a upitno je i koliku podrušku fabričke Honde ima u ovom trenutku.

Što se fabričke Honda ekipe tiče, oni svoj deo priprema obavljaju u Aziji, tačnije na Tajlandu i stazi Buriram. Od objave da će se Honda vratiti kao fabrička ekipa sa Kijonarijem i  Kamierom i predstavljanje ekipe na EICMA sajmu nismo dobili ništa više informacija.

Leon Kamier na CBR1000RR tokom poslednje trke prošle sezone
Leon Kamier na CBR1000RR tokom poslednje trke prošle sezone

Pored svog truda niko nije uspeo da sazna kako napreduju pripreme Honde za novu sezonu. Moraćemo da se strpimo još nešto više od tri nedelje i da sačekamo prvi trkački vikend da bi videli kako je Honda napredovala preko zime.

Sledeći test voziće se na Filip Ajlendu 18. i 19. februara.

Za diskusiju o testu i drugim vestima vezanim za superbajk šampionat možete svratiti do teme na forumu.

Rezultati prvog dana testa:

1 Jonathan Rea Kawasaki ZX-10R 1:42.195
2 Alex Lowes Yamaha YZF-R1 1:42.614
3 Alvaro Bautista Ducati Panigale V4R 1:42.682
4 Toprak Razgatlioglu Kawasaki ZX-10R 1:42.687
5 Tom Sykes BMW S1000RR 1:42.808
6 Leon Haslam Kawasaki ZX-10R 1:42.820
7 Michael van der Mark Yamaha YZF-R1 1:42.872
8 Marco Melandri Yamaha YZF-R1 1:43.033
9 Markus Reiterberger BMW S1000RR 1:43.682
10 Chaz Davies Ducati Panigale V4R 1:43.702
11  Sandro Cortese Yamaha YZF-R1 1:43.847
12 Eugene Laverty Ducati Panigale V4R 1:44.200
13 Michael R Rinaldi Ducati Panigale V4R 1:44.663
14 Alessandro Delbianco Honda CBR1000RR 1:45.732

Rezultati drugog dana testa:

1 Jonathan Rea Kawasaki ZX-10R 1:40.855
2 Alex Lowes Yamaha YZF-R1 1:41.814
3 Alvaro Bautista Ducati Panigale V4R 1:41.934
4 Leon Haslam Kawasaki ZX-10R 1:42.144
5 Michael van der Mark Yamaha YZF-R1 1:42.191
6 Tom Sykes BMW S1000RR 1:42.246
7 Sandro Cortese Yamaha YZF-R1 1:42.469
8 Marco Melandri Yamaha YZF-R1 1:42.507
9 Toprak Razgatlioglu Kawasaki ZX-10R 1:42.537
10 Markus Reiterberger BMW S1000RR 1:43.146
11 Chaz Davies Ducati Panigale V4R 1:43.361
12 Michael R Rinaldi Ducati Panigale V4R 1:43.834
13 Eugene Laverty Ducati Panigale V4R 1:43.950
14 Alessandro Delbianco Honda CBR1000RR 1:44.885


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.