Naslovna Blog Stranica 71

MotoGP Sepang – Prva meč lopta za Banjaju i Ducati

0
MotoGP Sepang
Foto: Rob Gray (Polarity Photo)

Pet dana je prošlo od trke na Filip Ajlend, a MotoGP vozači već vrte krugove na stazi Sepang u Maleziji. Ostalo je još samo dva trkačka vikenda, a možda bi već u nedelju mogli da dobijemo novog MotoGP šampiona.

Iz Australije, vozači su se premetili u toplu i vlažnu, a često i kišovitu Maleziju. Staza Sepang je verovatno jedna od staza koju MotoGP vozači i timovi najbolje poznaju, jer se na njoj svake godine rade predsezonski testovi. Sepang je u MotoGP kalendaru od 1999. godine i jedna je od mnogih staza koje je konstruisao Herman Tilke.

Odlikuje je dužina od 5.500 metara i sastoji se od 5 levih i 10 desnih krivina. Najduži pravac iznosi 950 metara, a Sepang poseduje dva duža pravca. Osim dva pravca, ostatak staze čini kombinacija brzih i sporih krivina i spada u srednje zahtevne staze za vozače i timove, što se vožnje tiče. Međutim, zbog velikih temperatura i vlažnosti vazduha Sepang je jedna od fizički najzahtevnijih staza za MotoGP vozače.

Ako želite malo da uživate u snimku sa motocikla i da se upoznate sa stazom Sepang, predlažem da pogledate snimak sa trke 8 sati Sepanga sa motocikla Nikolo Kanepe:

Prva meč lopta za Banjaju

MotoGP je ove godine već dolazio na Sepang prilikom predsezonskih testova i uglavnom svi imaju informacije o podešavanju motocikala. Banjaja na Sepang dolazi sa prednosti od 14 bodova koje je zaradio na Filip Ajlendu iskoristivši pad Kvartarara.

Ducati je u prošlosti na Sepangu ostvarivao odlične rezultate. Dugački pravci na kojim se traži dobro ubrzanje i prijanjanje odgovarali su Ducatiju. Yamahi i Kvartararu na ruku ne ide toplo vreme na Sepangu, jer zbog velike temperature i vlažnosti vazduha agregati gube snagu i tu bi takođe Ducati mogao da ima manju prednost.

Osim Banjaje i Kvartarara i Aleš Espargaro ima šanse za titulu, tako da se nije sve svelo na Banjaju i Kvartarara. Aleš Espargaro dugo nije osvojio podijum, ali je zato vredno skupljao poene. Osim toga, izjavio je da su stvari za Apriliu krenule drastično na bolje upravo nakon testa na Sepangu.

Uglavnom, da bi Banjaja osvojio titulu, mora da osvoji 11 bodova više od Kvartarara i da ne izgubi više od 2 boda od Aleš Espargara.

Za trku u nedelju najavljuju moguću kišu, što nije ništa čudno jer je kiša padala tokom Moto2 FP2, a pred MotoGP FP2 se staza počela sušiti. Videli smo na Motegiju i na Tajlandu da kiša itekako ume da poremeti planove, tako da ništa još nije gotovo.

MotoGP Sepang
Banjajina prva šansa za titulu Foto: Ducati

Za razliku od Australije, za trku na Sepangu ne moramo da ustajemo toliko rano, jer se sve trke voze u prihvatljivim terminima za jutarnju kaficu.

Poslednjih par trka se na forumu vodila burna rasprava i diskusija oko dešavanja na trkama. Ukoliko želite da se uključite u diskusiju, to možete učiniti u temi na forumu klikom ovde.

Raspored i satnica trkačkog vikenda:

Petak:

03:00 – 03:40 Moto3 Free Practice Nr. 1
03:55 – 04:35 Moto2 Free Practice Nr. 1
04:50 – 05:35 MotoGP Free Practice Nr. 1

07:15 – 07:55 Moto3 Free Practice Nr. 2
08:10 – 10:00 Moto2 Free Practice Nr. 2
10:10 – 10:55 MotoGP Free Practice Nr. 2

Subota:

03:00 – 03:40 Moto3 Free Practice Nr. 3
03:55 – 04:35 Moto2 Free Practice Nr. 3
04:50 – 05:35 MotoGP Free Practice Nr. 3

06:35 – 06:50 Moto3 Qualifying Nr. 1
07:00 – 07:15 Moto3 Qualifying Nr. 2
07:30 – 07:45 Moto2 Qualifying Nr. 1
07:55 – 08:10 Moto2 Qualifying Nr. 2
08:25 – 08:55 MotoGP Free Practice Nr. 4
09:05 – 09:20 MotoGP Qualifying Nr. 1
09:30 – 09:45 MotoGP Qualifying Nr. 2

Nedelja:

04:00 – 04:10 Moto3 Warm Up
04:20 – 04:30 Moto2 Warm Up
04:40 – 05:00 MotoGP Warm Up

06:00 Moto3 Race
07:20 Moto2 Race
09:00 MotoGP Race


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

CFMOTO 300NK – Praktični mališa

0
CFMOTO 300NK

Gust raspored testova u septembru i oktobru doneo nam je još jedan motocikl iz CFMOTO familije. Posle „velikog“ CFMOTO 800MT Touring, ovog puta na red je došao njegov manji i mlađi ogoljeni brat 300NK. Iako je većina današnjih motocikala male radne zapremine sposobna za kraće gradske vožnje, CFMOTO 300NK smo vozili i van grada, na test koji je trajao oko 1.500 km.

Priznajem, podlegao sam pritiscima nekih nepravednih komentara na račun CFMOTO motocikala i mali 300NK je ni kriv ni dužan podneo teret. Želeo sam da ovaj test bude malo drugačiji, te sam zato na 300NK obišao dobar deo Vojvodine, posetio gradove severno od Beograda i svraćao u Staru Pazovu, Inđiju, Novi Sad, Adu, Suboticu, Kanjižu, Novi Kneževac, Čoku, Kikindu, Zrenjanin, Čurug, Žabalj… Da, finalni test mučenja 300NK doživeo je i na stazi NAVAK u sklopu celodnevnog Trackday termina u organizaciji Trackday.rs.

Od pređenih 1.500 km dobar deo od tih kilometara bio je po kiši.

CFMOTO 300NK

Ne potcenjujte agregate male radne zapremine

Već sam na početku teksta rekao da će ovaj test biti malo drugačiji od ostalih jer sam povrh svega želeo i da demonstriram da se motociklima manje radne zapremine itekako može putovati. Puno je priča da maleni motocikli, bez bar 130 KS, nisu sposobni za put.

CFMOTO je u 300NK ugradio jednocilindrični, četvorotaktni, vodeno hlađeni agregat radne zapremine 292 cm3 . Iz svog jednocilindričnog srca uspeva da ispumpa 27,5 KS (25 kW) na 8.750 O/Min i maksimalni obrtni moment od 25 Nm na 7.000 O/Min.

Ono što sam očekivao je da će ispod 5.000 O/Min agregat biti „mrtav“ u celom rasponu obrtaja, međutim to baš nije tako. U prva tri stepena prenosa sasvim solidno (za svoju radnu zapreminu) povlači od 3.500 O/Min, a kroz gužvu Beograda se provlači kao kroz puter i brzo dostiže do 100 km/h. Prvih par stotina kilometara morao sam da pazim da ne preteram sa gasom jer je motocikl još bio nov i nije bio urađen prvi servis, tako da je procedura razrade maksimalno ispoštovana.

Prva stanica je bila Batajnica, da pokupimo suvozačicu i krenemo na prvi krug od oko 300 km, da ispucamo normu do servisa. Sa suvozačem sam očekivao dva problema: da će se agregat mučiti i da će ogibljenje biti na ivici da zaplače. Ništa od ta dva se nije dogodilo.

CFMOTO 300NK

Agregat je osećao dodatno opterećenje, ali se nije puno bunio, a ogibljenju će biti par reči u narednom poglavlju.

Menjač – mekan i precizan. Jedan od mekših osećaja na menjaču koje sam do sad imao prilike da koristim. Od 1. do 6. stepena prenosa promene se vrše toliko lako, naročito uz „slip & assist“ kvačilo. Taj tip kvačila omogućava tako lako doziranje i stiskanje poluge da se pitate da li je sajla kvačila možda pukla.  Na stazi se proklizavajuće kvačilo pokazalo više nego dobro i niti jednog trenutka nije dovodilo zadnju gumu u opasnost od proklizavanja pri promeni stepena prenosa naniže.

Maksimalna brzina sa suvozačem iznosi nešto preko 140 km/h, a bez suvozača maksimalno što sam uspeo da dohvatim je 150 km/h. Na auto – putu agregat bez problema održava zadovoljavajuću brzinu krstarenja od 120 km/h, a ukoliko zatreba još brzine za preticanje, do 135 km/h se ne muči da stigne.

Ono što će svakog vozača obradovati je ekonomičnost. Posle 290 km vožnje, ostalo je još crtica na pokazivaču goriva. Već sam pomislio da je merač neprecizan. Ipak kombinovana vožnja magistrala, moja malenkost sa 90 kg mase i ranac sa oko 10 kg, a rezervoar zapremine 12,5 litara. Biće da merač laže, kad, ipak… Točenje na pumpi i jedva staje ravno 9 litara goriva, znači ostalo je još preko 3 litre u rezervoaru i prosečna potrošnja tokom celog testa iznosila je oko 3,1 litru goriva. Bio sam uveren da će više da troši, ali svako točenje goriva pokazivalo je isti ili približno sličan rezultat.

CFMOTO 300NK

Agregat se nosio bez problema, osim jednog malog problemčića koji se javio tokom jake kiše. Naime senzor temperature rashladne tečnost nalazi se na lako pristupačnom mestu sa prednje strane motocikla. Prilikom jake kiše dogodilo se da je voda sa prednjeg točka direktno išla na džek sa žicama se senzora i u dva navrata je merač temperature rashladne tečnosti imao netačna očitavanja i menjanja vrednosti. Čim se intenzitet kiše smanjio i džek osušio, problem je nestajao i nakon toga se gasila greška na instrument tabli. Ponavljam da se oba puta greška dogodila tokom ekstremno jake kiše, a tokom testa smo kisli gotovo tokom svakog dana.

Vibracija sa agregata gotovo da nema, odnosno osete se u nekom manjem rasponu obrtaja. Ništa što smeta i nervira pri dugoj vožnji.

Ogibljenje i šasija na zadovoljavajućem nivou

Budući da CFMOTO 300NK spada u kategoriju jeftinijih motocikala, nisam ni očekivao da će posedovati ogibljenje sa mogućnosti podešavanja. Ipak, ono što me je iznenadilo je to da ogibljenje nije premekano, čak ni za vozača moje težine, a zadnji amortizer je dobro pozicioniran i nije mekan čak ni u vožnji sa suvozačem.

Jedino gde se manifestovalo da je vozač na motociklu je u noćnoj vožnji. Pošto je masa suvozača preneta na zadnji amortizer, snop prednjeg svetla se podizao i nije bio precizan kao kad je na motociklu samo vozač. To ne bi bio problem da je podešavanje svetlosnog snopa moguće. Osim te mane, LED svetlosna grupa dobro osvetljava put. Lep detalj je osvetljenje prekidača na upravljaču, stavka koja znači u noćnoj vožnji.

Kočnice potpisuje španski proizvođač J. Juan koji je od skoro u vlasništvu Brembo grupacije. Napred se nalazi jedan disk prečnika 292 mm i četvoroklipna kočiona čeljust, dok se pozadi nalazi jedan disk prečnika 220 mm i jednoklipna kočiona čeljust. Kočnice funkcionišu sasvim dobro, ABS se ne uključuje osim ako baš preterate na klizavom i naglo povučete polugu kočnice. Same kočione čeljusti su dovoljno jake, ali bi možda kočiona pumpa sa cilindrom većeg prečnika pružila još efektnije kočenje.

Motociklom se sve u svemu lako manevriše, kako u gradskoj vožnji, tako i u vožnji na putu i na stazi. Masa motocikla spremnog za put iznosi 151 kg, a visina sedišta postavljena je na niskih 795 mm. Tako da bih 300NK preporučio svakom početniku.

Sedište vozača se može svrstati u srednje udobno i bez problema se može izdržati oko sat i po vremena bez vožnje. Generalno je položaj vozača uspravan i nije zamoran. Bez problema mogu da se smeste niži i viši vozači.

Ponašanje na stazi

Da se ne lažemo, 300NK nije predviđen da se vozi na stazi, ali priroda posla je takva da nisam mogao da odolim. Zbog njegove male mase prolazak i ulazak u krivine su kao od šale i jako ga je zabavno voziti. Na izlazima iz krivina i na pravcu mu u poređenju sa drugim motociklima naravno nedostaje snage, ali se može lepo zabaviti sa njim. Kočnice se lepo doziraju pri kočenju pod nagibom i povrati osećaj sa guma i ogibljenja je više nego solidan.

Nogostupi su postavljeni dovoljno visoko da ne kače o asfalt, a cevasta šasija pruža dovoljno krutosti da nemate osećaj da nestabilnosti. Pri naglim promenama pravca i brzom prolasku kroz šikanu se oseti da ogibljenje nije za vožnju na stazi, jer zadnji kraj počinje malo da „meša“ kada se brzo prebacite sa jedne strane na drugu.

Generalno, bio je zabavan dan na stazi i moglo se lepo poigrati sa 300NK. U svakom slučaju, nije se osramotio.

Navigacija, povezivanje sa pametnim telefonom…

Instrument tabla je preuzeta sa sportskog brata 300SR. TFT ekran u boji ima sve one bitne informacije poput odometra, dva parcijalna odometra, prikaza nivoa goriva, temperature rashladne tečnosti, odabranog stepena prenosa, brzine kretanja, broja obrtaja, itd. Ulaskom  u meni imate mogućnost podešavanja vremena, odabira da li na glavnom želite prikaz trenutne potrošnje goriva, pređenog puta i slično.

Ono što je zanimljivo je da postoji mogućnost povezivanja pametnog telefona i prikaza dolaznih poziva. Postoji i mogućnst povezivanja navigacija sa pametnog telefona, putem CFMOTO aplikacije, ali budući da je reč o test vozilu, ta opcija nije bila moguća. Opcija se otključava tek kad uvoznik CFMOTO centrali registruje da je proizvod prodat. Tako da je opcija isprobavanja navigacije izostala.

Na prekidačima leve strane upravljača postoji dugme za promenu režima, koje u suštini menja dizajn prikaza informacija na instrument tabli. Promene u samoj isporuci snage ili slično nisam primetio, tako da sam prilično uveren da to dugme ima efekta samo na prikaz instrument table.

Prekidači na levoj i desnoj strani upravljača urađeni su dosta kvalitetno. Uključivanje i isključivanje pokazivača pravca lepo se oseti pod prstima bilo da nosite kožne ili debele touring rukavice.

Retrovizori i ogledala na retrovizorima su manje površine, ali pružaju dobru preglednost. Pohvaln je da nema onih sitnih vibracija na retrovizorima koje znaju da nerviraju kad želite da bacite pogled i uverite se da nema (ili ima) vozila iza vas.

KTM dizajn

Budući da isti je isti dizajnerski centar zadužen za KTM i CFMOTO motocikle, ne čudi što 300NK liči na KTM 390 Duke. Oštar i moderan dizajn krasi 390 Duke i 300NK i jedino ih razlikuju kombinacija boja. Moguće je odabrati kombinaciju boja koju smo imali na testnom motociklu i u opticaju je i kombinacija plavih CFMOTO boja.

Konačni utisak i rezime

Posle višednevne vožnje u bukvalno svim uslovima stojim iza toga da je CFMOTO 300NK više nego pristojan motocikl, naročito za mlađe generacije koji ulaze u svet dvotočkaša i žele nešto što se vozi sa A2 kategorijom, da nije preskupo i da je dobra podloga za učenje i sticanje iskustva. Ovim testom je dokazano da je moguće praviti lepe turice u jednom danu i da je 300NK praktičan i ekonomičan.

Cena za CFMOTO 300NK iznosi 4.190 e. Ukoliko želite da uživo pogledate ovaj model, to možete učiniti na adresi Prešernova 13, 11000 Beograd ili možete posetiti sajt cfmoto.rs.

Ukoliko posedujete CFMOTO 300NK i želite da podelite vaše iskustvo, to možete učiniti u temi na forumu klikom ovde.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Prvi put sa bratom na vozanje

0
Prvi put sa bratom na vozanje

Uvek je lepo kad sa nekim svojim idete na putovanje, a još je lepše kada je to putovanje na motociklu. Naš nafetS je ovog puta u avanturu krenuo sa svojom sestrom i još jednom malom ekipicom. Putopis “Prvi put sa bratom na vozanje” je jedna lepo opisana avantura u koju se vredi udubiti.


Krenuo sam sa pisanjem i ne znam da stanem.
Sledi kratak putopis koji prati putovanje po istočnoj Srbiji jedne vesele ekipice.
Ovo je druga moto-tura koju sam ikad odvezao (da sam spavao negde van kuće), dok je prva sa Vukelićem i Tamarom (link za drugu vožnju sa njima: “S’ namerom pođosmo u Veliku Bosnu”) i sa mlađom sestrom. Vukela i Tamara u zelenku, reno kliju, Alex i ja na malom Stromu, a.k.a Zukyju.
Ideja za turu mi je pala na pamet kad sam se vratio sa Uskršnje ture po Bosni (putopis u nastajanju, @maxx, majka mu stara, šta radimo, zabušavamo), pod utiskom celog tog doživljaja. Tada mi sestra saopštava da ide u Nemačku na studentsku praksu 6 meseci. Ok, lepo. Pre nego odeš, moramo se provozati par dana, jel može? Može.

Tu sad kreću kombinacije i prekombinacije, gde ići, kad ići, Alex je sad sva u obavezama, treba da se vidi sa gomilom ljudi, treba da ode na rafting sa društvom, da završi obaveze oko faxa, da se spremi za praksu.. Odluka pada 4 dana, 19-22. maj 2022.
Nije se duže vozila na Stromu. Pre toga smo se vozili na maloj diverziji i imala je bolove u kolenima posle stotinak km, nije joj odgovaralo sedenje, i to me je najviše i plašilo, ali ok, fakat je da je strom veći i udobniji. Olakšavajuća okolnost je da ide neko sa autom, pa bi nastavili kako-tako.
Tura od par dana, prvi put duže vožnje 2up. Sestra je jako dobar suvozač, neutralna je i ne kuka (mnogo), veruje mi i ako se uplaši u krivini samo zatvori oči, bez grča, a to je sve ređa pojava. Prvi put se vozila pre godinu dana, takođe u maju, kad sam ja malo “stasao” i bio dovoljno siguran u sebe da smem da je stavim na motor i provozam.
I voli brzinu. Ljubi je bata.

Pakovanje u 2 kofera od 40 litara, jedan meni, jedan njoj. Neću je prvi put ograničavati, nek ponese šta god hoće, moram sad da je kupim, mora ovo sve da joj se svidi. Nosi 2 nesesera, ne pitam šta je u njima. Gornji kofer je za kacige na pauzama, vodu, sitnice. Komunikacije uparene, malo ćemo čavrljati usput. Jedino je pitanje šta bi volela da vidi, idemo da napravimo nešto zanimljivo, meni je samo do vožnje, Vukela i Tamara takođe otvoreni za sve predloge. Okvirno: istočna Srbija. Može. Gde? Nemamo pojma, idemo, lepo je tamo.

Palim motorče da se zagreje, dok stavljamo kacige i oblačimo opremu. Oćemo na turu druženja?

Dan 1 (19.05. četvrtak)

Plan za dan je da krenemo iz Kaluđerice svi, doručak i kafa u Grockoj, u restoranu kod ušća Gročice u Dunav. Nismo ni krenuli već pauza.
Klopa, kafa, šta ćemo da obiđemo usput. Idemo laganica preko Brestovika ka Smederevu, vreme idealno za vožnju. Skrećemo na Ram, obilazimo tvrđavu, na licinom mestu se obrazujemo. Divimo se Dunavu, niko se ne seti da slika. Spremamo se za nastavak, kad ono štand sa magnetima. Da, moramo uzeti mami na poklon. Ne stajemo u Golupcu, guramo do Lepenskog Vira, bio sam tu kao klinac, mogao bih opet. Ajao, Dunavska magistrala, happy place. Uživam u vožnji, sestra čavrlja, pola je i ne slušam. Jedan tunel, drugi, treći, deseti, pesak. Uh, kakav pesak, šta je ovo. Ne znam šta se desilo, skliznuli smo u stranu malo, al ok, ostali na točkovima, to je najbitnije.

Stajemo ubrzo kod Lepenskog Vira i kreću gluvi telefoni, zovem saobraćajnu policiju da prijavim onaj pesak dva-tri tunela odavde, da pošalju patrolu da uspori saobraćaj, motocikle pogotovo i putare da to očiste, oni me prebacuju da zovem Donji Milanovac. Oni dalje kažu da zovem Negotin. Ljudi moji, koji manjak brige, da ne kažem bol u… Srećom sledećih dana nisam video u vestima da se tu desila neka nesreća. I dalje mi nije jasno šta se desilo, da li je bila gomilica peska, pa kad sam naleteo se rastreslo.

Ajmo, obilazak, šetamo stazom do muzeja, prate nas 2 kucova, pokazuju nam da je to pravi put.

Prvi put sa bratom na vozanje
Prvi put sa bratom na vozanje

Kustos/domaćin nam objašnjava kako je ovo najstarija kultura na ovim prostorima, spominjem Vučedolsku i Vinčansku kulturu, pitam da li zna nešto više, kaže da je ipak Lepenska kultura starija i to bar 2 hiljade godina. Zahvalni na podeljenim informacijama krećemo u obilazak i tu provodimo finih satić vremena. Lepa postavka jako, i dosta je toplo unutra. Napolju, sa zadnje strane muzeja postoji koliba od sena i blata, al se sve toliko sasušilo da se vide ekseri kojima su zakivali konstrukciju, komentarišemo kako smo imali naprednu kulturu, imali smo eksere pre 7 hiljada godina.

Nastavljamo dalje, valjalo bi negde malo okafiti (popiti kafu) i okoktiti (popiti koktu). Stajemo kod mamuta u Donjem Milanovcu, kafić koji ću obići još nekoliko puta, lepo je mesto, kafa je ok, ali zato pogled.

Prvi put sa bratom na vozanje

E sad malo ja da vodim. Odatle na ručak, kod Braneta u Štubik. Čitao sam, slušao sam, vreme je da probam tu ovčetinu sa roštilja. Prošlo je 15h, pošto rade samo popodne, taman.
Selo nažalost propada, svi su otišli u bliže gradove. Šteta, na takvom mestu, takva priroda.
Naručujemo mešano meso i porciju ovčetine. Ne znamo da li će se ekipi svideti, pa igramo na siguricu. Ja se za sebe ne bojim.
Stižu džinovske porcije svega, salata, domaća vruća pogača (kad mi u restoranu naplate 120 dinara 3 kriške kupovnog hleba poludim). Ovde se dobije pogača sa kojom se nas 4 rvalo. Jelovnik je jednostavan, nema mnogo izvođenja, od salata ima:
1. Salata
2. Ljuta paprika.

Kakva šopska, cezar, kleopatra, naseku od svega po malo, na tanjir, so, ulje i spremno za klopanje.
Cene su i više nego pristupačne. Roštilj ozbiljno dobar, ovčetina kao duša. Zapakovali skoro pola za poneti, imamo doručak sutra i to smo rešili. Dan danas se spominje kako bi valjalo otići opet tamo na klopu, čak jednom kad sam prolazio tuda sam uzeo za poneti i doneo Vukelićima za Bg, oduševili su se.

Već je kasno popodne, moramo krenuti ka smeštaju, selo Čubra. Sa magistrale skrećemo, op op, makadam. Dobar makadam, ja usporio, ipak je motor natovaren, nas dvoje, nije baš za šalu. Kreće sve lošiji i lošiji makadam, komadine kamena, 2-3 kilometra tako. Tamara našla i rezervisala. Ajao, ovo joj nikad neću oprostiti i to sam joj i rekao. Više puta. Za svaki slučaj, ako nije skontala da sam ozbiljan.

-Aleks, jel ti ok ovo truckanje, možeš?
-Ma mogu, šta si usporio, daj malo gasa, šta se vučemo ovde. A ja se borim ne za svoj život, nego za dva života.

Ulazimo u selo, pomalja se polako asfalt, dok smo došli do centra sela super put. Pazi sad kad je ka Negotinu sve asfalt. Nalazimo smeštaj, guest house Đurić, pitamo vlasnike za put, kažu da je od strane Negotina sve asfalt, a na drugu stranu im obećavaju godinama, budu srećni kad ga naspu šljunkom da može da se prođe. Kad hoće za Bor da idu, idu ka Negotinu, 7 kilometara duži put zbog tih 2 kilometra. Smeštaj dobar, cela kuća, ima mesta za gomilu ljudi (~8), vlasnici su tu u kući prekoputa ako šta zatreba. Motor iza kapije u dvorištu na sigurnom.

Spremamo se i ajmo do Negotina da prošetamo. Ha. Pa ne. Na uskršnju turu nisam poneo punjač za telefon i neke stvari. Sad vidim da nemam nijednu trenerku, niti farmerke. Da mi je znati što sam za 4 dana puta spakovao 5 kompleta aktivnog veša plus ovaj na meni. Ovakve greške ću ponavljati konstantno (spominjem i u drugim putopisima :D).
Ništa, moto pantalone, sedaj u auto, malo da se vozim kao gospoda. Negotin, sam centar, prva sportska radnja, uzimam neku trenerku. Hm, poslužiće.

Umorni smo, krenuli smo rano jutros, ceo dan se vozamo, obišli smo svašta, i dalje meljemo o ručku. Šetamo se, lep je centar kao takav, arhitektura, al se vidi da umire polako. Nemamo snage da obilazimo spomenike i ostale znamenitosti. Malo po korzou i sedamo na nešto slatko.

Prvi put sa bratom na vozanje

Ne mogu reći na kolače, već je to zapravo nešto slatko. Sam šećer i margarin. Ekipa je jela sladoled, ubeležen kao najgori sladoled ikada igde. A cene, Beogradske. Au kako smo se zeznuli.
Idemo da dopunimo ponudu hrane za doručak, glavno imamo. Kupuje se i par piva da još malo posedimo u smeštaju.
Dolazimo u smeštaj, svakim gutljajem sam sve više u ležećem položaju. Na pola piva sam totalna horizontala i spavam, izmorilo me je ceo dan vozanja. Na kraju su me ostavili da spavam u dnevnoj sobi, nisu me mogli probuditi da pređem u spavaću.

Odjavio sam se za taj dan.

Nastavak putopisa Prvi put sa bratom na vozanje možete pročitati u temi na forumu klikom ovde.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

WSBK Argentina – Tango za Bautistu i Topraka

0
WSBK Argentina
Foto: Ducati

WSBK šampionat ovog vikenda prvi put u ovoj sezoni ide van Evrope, a stanica je Argentina i staza San Huan Vilicum. Matematički u borbi za titulu imamo tri vozača, Bautistu, Topraka i Reu. Budući da Rea zaostaje čak 82 boda, sve su manje šanse da će osvojiti šampionat, a kako stvari stoje i Toprak će na ovoj stazi biti u problemima da se odupre Bautisti u Argentini.

Argentina je posle velike pauze ugostila WSBK šampionat 2018. godine kada je na obe trke pobedio Rea. Staza je novog tipa i dužine je 4.276 metara. Iako ima kratak startno – ciljni pravac od svega 546 metara, konstruktor staze se poigrao i napravio dugačak povratni pravac. Osim ta dva pravca, staza se sastoji od čak 17 krivina, 7 desnih i 10 levih.

Staza je tehnički zahtevna i potrebna je velika koncentracija, jer ukoliko u prvom sektoru vozači pogreše putanju u jednoj krivini, to ih košta vremena u narednih par krivina.

Ducati najavio dominaciju, ali se i Toprak pita

Mnogi su unapred proglasili Bautistu za pobednika na ovoj stazi, uglavnom zbog dugačkog pravca. Međutim, ne treba otpisati Topraka i Reu još, jer u krivudavim sekcijama staze mogu napraviti prednost pred pravac.

Doduše, Bautista odlično vozi i tehnički zahtevne deonice i uspeva da ostane na zadnjem točku obojici pomenutih vozača, a uz to i najbolje od svih uspeva da sačuva gume do kraja trke. Kad smo kod guma, Pirelli ovog vikenda vraća u opticaj SCQ guma koju nije nosio na Portimao koji je bio prezahtevan pomenutu komponentu.

Vozači će na raspolaganju imati dve opcije prednje gume: standardnu SC1 i razvojnu SC1 AO674 (SC1A) gumu. Za izbor zadnje gume imaće SCQ za kvalifikacije i SCX kao i SC0 za trke.

WSBK Argentina

Rea ovog vikenda mora da ide na sve ili ništa. Ova sezona mu je najlošija po pitanju broja pobeda još od 2013. godine. Poslednji put kada je stajao na najvišem stepenu pobedničkog postolja bilo je na stazi Estoril još u maju ove godine. Od tada je voženo 18 trka na kojim Rea nije zabeležio nijednu pobedu. Zato ni ne čudi što njegov zaostatak iznosi čak 82 boda.

Ni Topraku ne cvetaju ruže, jer zaostaje 56 bodova za Bautistom. Prošlog vikenda je uspeo da vrati samo 3 boda, a ako želi da ostane u trci za titulu ovog vikenda mora svaku trku završiti ispred Bautiste. Ostalo je još tri trkačka vikenda do kraja i ako Bautista iz Argentine ode sa 62 ili više boda prednosti, već u Indoneziji bi mogao da osigura titulu.

Sva ova predviđanja lako mogu da padnu u vodu, jer WSBK šampionat nije posetio Argentinu od 2019. godine. Možda ovog vikenda iznenadi vozači poput Lekuone ili Vierhea na Hondi ili Skot Reding na BMW-u.

Foto: Ducati

Večernje trke

Ukoliko za vikend bude lepo vreme i bude vam draže da se vozite nego da gledate trke, ne brinite. Zbog vremenske razlike između nas i Argentine, trke će se voziti u večernjim časovima po našem vremenu.

Eurosport 2 kanal će u subotu od 20.00 časova prenositi prvu WSBK trku, ali nema ni reči od prenosa ili snimka prve WSS trke. U nedelju na Eurosport 2 kanalu od 17.15 časova počinje WSBK popodne. Prvo se prenosi sprint trka, zatim će od 17.35 biti pušten snimak prve supersport trke, a od 18.25 minuta počinje prenos druge supersport trke. Za kraj, od 19.25 počinje prenos i druge superbajk trke.

Za diskusiju i komentare o trkačkom vikendu možete posetiti temu na forumu.

Raspored i satnica WSBK Argentina trkačkog vikenda:

Petak:

14:30 – 15:15 WorldSSP – FP1
15:25 – 16:10 WorldSBK – FP1
19:00 – 19:45 WorldSSP – FP2
20:00 – 20:45 WorldSBK – FP2

Subota:

15:00 – 15:30 WorldSBK – FP3
16:25 – 16:45 WorldSSP – Superpole
17:10 – 17:25 WorldSBK – Superpole
18:30 WorldSSP – Race 1
20:00 WorldSBK – Race 1

Nedelja:

15:00 – 15:15 WorldSBK – WUP
15:25 – 15:40 WorldSSP – WUP
17:00 WorldSBK – Superpole Race
18:30 WorldSSP – Race 2
20:00 WorldSBK – Race 2


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Moto Morini Seiemmezzo – Novi Morinijev as

0
Moto Morini Seiemmezzo
Foto: Moto Morini

Moto Morini je sa X Cape 650 modelom ove godine dobro uzdrmao tržišta ne samo Evrope, već i u Srbiji i privukao je pažnju mnogih. U Moto Moriniju se ne zaustavljaju samo na jednom modelu, te je na bazi X Cape modela izašao je Seiemmezzo koji dolazi u SCR i STR varijantama.

Oživljen i podignutih iz mrtvih, Moto Morini je rešio da ponovo uđe u trku na tržištu motocikala i sa X Cape modelom im je to dobro pošlo za rukom. Da ne dužimo puno priču o X Cape modelu, budući da smo ga detaljno testirali, utiske o X Cape modelu možete pročitati ovde.

U Moto Moriniju očigledno ne žele da žive samo na krilima X Cape modela i prelaze u razvoj drugih modela motocikala. Tako je nastao Seiemmezzo model.

Radi se o naked modelu u scrambler stilu koji dolazi u STR i SCR verzijama.

Agregat iz X Cape modela

Sa agregatom sam imao prilike dobro da se upoznam tokom testa X Cape modela. Radi se o dvocilindričnom rednom agregat radne zapremine 649 cm3 sa 4 ventila po cilindru. Prečnik i hod klipova unutar agregata iznose 83×60 mm, a kompresioni odnos iznosi 11.3:1. Dakle, unutrašnje komponente nisu pod prevelikim opterećenjm unutar samog agregata. Sličnu koncepciju agregata koristi i Kawasaki u svojim dvocilindrašima identične radne zapremine.

Snaga koju istiskuje iznosi 61 KS na (44,5 kW) na 8.250 O/Min i maksimalni obrtni moment 54 Nm na 7.000 O/Min. Nisam došao do podatka da li su odnosi u menjaču identični onim koji koristi X Cape model. Ako su odnosi identični, onda je isporuka snage odlično odrađena i stiče se utisak da agregat ima više snage. Budući da maksimalna deklarisana brzina iznosi 170 km/h, rekao bih da je prenosni odnos zadržan.

Moto Morini Seiemmezzo SCR i STR
Foto: Moto Morini

Šasija, ogibljenje i dizajn lepo upakovani

Prema principu “ne diraj ono što je dobro” šasija i ogibljenje su takođe rađeni po uzoru na X Cape model. Reč je o šasiji napravljenoj u kombinaciji sa čeličnim cevima i ukombinovanim sa Kayaba podesivim ogibljenjem. Napred se nalazi obrnuta prednja viljuška sa prečnikom štapova od 43 mm i hodom od 120 mm, dok se pozadi nalazi amortizer sa hodom od 120 mm.

Brembo dvoklipne kočione čeljusti sa pancirnim kočionim crevima i dva diska prečnika 298 mm zaduženi su za kočenje napred, a pozadi se nalazi jedan disk prečnika 255 mm sa dvoklipnom kočionom čeljusti. Kočioni sistem je pod nadzorom Bosch 9.1 MB ABS sistema.

Zapremina rezervoara iznosi 16 litara, a masa motocikla spremnog za put iznosi oko 220 kg. Bitan podatak je da je visina sedišta postavljena na 810 mm, tako da i nešto niži vozači mogu bez problema da se smeste.

Moto Morini Seiemmezzo SCR i STR
Foto: Moto Morini

Budući da je Moto Morini Seiemmezzo SCR već stigao u Srbiju, imao sam prilike da sedim na njemu. Upravljač je postavljen uspravno i široko, pozicije nogostupa drže noge u normalno, ne napetom položaju, a sedište je široko, dugačko i deluje udobno.

Lep dizajn

Ono čime na prvi pogled Seiemmezzo SCR i STR plene je izgled. Meni se naročito dopao Seiemmezzo SCR u “Navy Green” boju. U tim grafikama podseća na dizajn starijih motocikala iz filmova iz Drugog svetskog rata.

Na takav retro dizajn uklopljena je kolorizovana instrument tabla sa potrebnim putnim informacijama.

Moto Morini Seiemmezzo SCR verzija je u scrambler stilu, dok je STR više u stili caffe racera.

Moto Morini Seiemmezzo SCR i STR
Foto: Moto Morini

Odskaču svežinom i dizajnom

Ono po čemu se Moto Morini zaista ističe od drugih i što je osveženje na tržištu je što prate neki svoj pravac u dizajnu i ne pokušavaju da kopiraju druge motocikle koji sve više liče jedan na drugi. Druga stvar je što su još uvek povoljniji u odnosu na konkurenciju. Trenutno cena za Moto Morini Seiemmmezzo SCR 7.750, dok je Seiemmezzo STR jeftiniji i njegova cena je 7.450 eura.

Trenutno je Moto Moriniju konkurencija CFMOTO CLX 700 modelima.

Ukoliko želite da ostavite utisak o bilo kojoj od dve opisane verzije, to možete učiniti u temi na forumu klikom ovde.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Ducati V4R 2023 – Zver od 240 KS i 16.500 obrtaja u minuti

0
Ducati V4R 2023
Foto: Ducati

Prvi Ducati V4R predstavljen je u kasnu jesen 2018. godine i predstavljao je sam vrh ponude sportskih motocikala. Do danas je uz samo par unapređenja ostao konkurentan. Ducati nije želeo da čeka da staru generaciju pregazi vreme i zato su predstavili novi Ducati V4R za 2023. godinu. Motocikl čiji agregat vrti neverovatnih 16.500 O/Min i uz drugi izduvni sistem isporučuje maksimalnu snagu od 240 KS!

Ove godine WSBK šampionatom vedri i oblači Ducati V4R u rukama Alvaro Bautiste. Priča je slična kao u vreme kada je Stoner vozio Ducati: da li je Ducati brz zbog Bautiste ili je Bautista brz zato što vozi Ducati?

Ducati se očigledno ne opterećuje previše tom pričom i pitanjima. Dok su drugi spavali i donosili manje promene na svojim superbajk motociklima, Ducati je radio na razvoju novog V4R-a koji će biti još snažniji i ako sve bude u redu još upravljiviji.

Agregat predodređen trkačkoj stazi

Devedesete i početak dvehiljaditih godina daleko je iza nas i ne proizvode se više sportski motocikli sa kompromisom da budu voženi na ulici. Trkanje je danas popularno, ako i izlazak na trackday. U skladu sa tim, traže se maksimalne performanse.

Ducati je rešio da se pozabavi ionako snažnim agregatom i naravno ponovo je pozajmio tehnologiju koja se koristi pri izradi agregata za MotoGP motocikl.

Promene na agregatu izvršene su na klipovima čija je suknjica obrađena DLC tehnologijom kako bi se smanjilo trenje između tog dela klipa i cilindra. Zatim je prilikom izrade urađena drugačija geometrija klipova zahvaljujući čemu je masa klipa smanjena za 5 grama. Te promene su pomogle da se dobije veći broj obrtaja agregata uz manje trenje.

Foto: Ducati

Dalje, pri izradi klipnjača korišćena je takozvana “gun drilled” tehnologija bušenja rupe na klipnjači radi dobijanja efikasnije podmazivanja gornje pesnice. Rupica prečnika 1,6 mm bušena je longitudinalno. Ukoliko ste jedan od onih koje zanima šta je “gun drilled” tehnologija, evo ukratkog objašnjenja: “Gundrilling” je proces bušenja dubokih rupa koji koristi dugačak, tanak alat za sečenje za izradu rupa u metalu pri visokim odnosima dubine i prečnika. Bušenje ovom tehnikom je efikasno u prečnicima od 1 – 50 mm. “Gundrill” alat se razlikuje od konvencionalne spiralne bušilice po svojoj jedinstvenoj geometriji glave; standardna gundrila ima jednu efikasnu reznu ivicu koja uklanja strugotine dok napreduje u metalni radni komad. Samim tim je bušenje “čistije”.

Bregaste osovine su sledeća stvar koja je nanovo dizajnirana. Profil brega je agresivniji i omogućava podizanje ventila za 1 mm više u odnosu na prethodnu generaciju.

Usisne – varijabilne tube su takođe redizanirane i kraće su za 5 mm kako bi se omogućilo bolje “disanje” agregata na višim obrtajima.

Menjač i kvačilo su takođe pretrpeli izmene. Prvi stepen prenosa je duži za 11,6%, drugi za 5,6 i šesti stepen prenosa za 1,8%. Smanjen je prazan hod između prvog i drugog stepena prenosa kako bi kvik šifter funkcionisao efikasnije.

Suvo kvačilo (kao i menjač) preuzeti su direktno iz WSBK šampionata. Razlikuje se od prethodnog po tome što je uže za 24 mm i lakše za čak 800 grama.

Foto: Ducati

Posebnu pažnju Shell i Ducati pružili su u razvoju novog ulja. Zapravo, pretopstavka je da se to ulje već neko vreme koristi u WSBK i drugim šampionatima i da je reč o ulju sa specijalnim aditivima koji omogućavama smanjenje trenja unutar agregata za 10% i doprinose povećanju snage za 3,5 KS.

Pošto Ducati Panigale V4R zadovolja EURO5 emisioni standard, a promene na agregatu su donele povećanje snage i drugačijem odnosu izduvnih gasova, Ducati je mora da napravi novi izduvni sistem da zadovolji emisioni standard. Sa tim izduvnim sistemom maksimalna snaga iznosi 218 KS.

Budući da je reč o trkačkom motociklu, Ducati je pripremio Akrapovič izduvni sistem sa kojim se dobija snaga od 237 KS, a u kombinaciji sa pomenutim ulje, snaga se penje na 240,5 KS.

Maksimalan broj obrtaja je takođe povećan i iznosi 16.500 O/Min u 6. stepenu prenosa, dok u ostalim prenosima skala obrtomera ide do 16.000 O/Min. Tehnički podaci govore sledeće:
160, 4 kW (218 KS) na 15.500 O/Min i 111,3 Nm na 12.000 O/Min sa standardnim izduvnim sistemom ili
174 kW (237 KS) na 15.500 O/min i 118 Nm na 12.500 O/Min sa trkačkim izduvnim sistemom.

Ducati V4R 2023
Foto: Ducati

Izmenjena geometrija

Na polju samog tipa ogibljenja nema izmena, ali su hod i dužina izmenjeni. Napred se i dalje nalazi Öhlins NPX25/30 prednja viljuška čiji je hod povećan za 5 mm. Najveće promene na ogibljenju dolaze na zadnjem amortizeru čiji je centar povećan za 312 mm na 316 mm i standardno podešavanje pivota viljuške je u +1 položaju. To je doprinelo povećanju visine sedišta za 20 mm i cilj ovakve geometrije je da se pruži lakše prebacivanje iz krivine u krivinu. Uz te promene, ispraćena je i smanjenje sile opruge zadnjeg amortizera za 105 N na 80 N, sve radi vraćanja balansa zbog dužeg hoda prednje viljuške kao i da bi se dobilo bolje prianjanje i osećaj pril ulasku u krivine. Naravno, kompletno ogibljenje je podesivo.

Zadržana je jednoruka zadnja viljuška koja nudi podešavanje pivota u 4 položaja i razmak između svakog od položaja iznosi 2 mm.

Foto: Ducati

Aluminijumski rezervoar zapremine 17 litara veći je za 1 litar i profil rezervoara je takav da omogućava bolju potporu za noge prilikom kočenja i ulaska u krivini. Materijal od kojeg je sedište izrađeno je još jedna stavka za bolji položaj vozača prilikom vožnje na stazi.

Jedna stavka koja je najvidljivija je novi aerodinamični paket i krilca koji sveukupno povećavaju aerodinamičnu efikasnost i silu potiska na prednji točak. Nova aerodinamika usmerava i vazduh ka hladnjacima i uz novu strategiju uključivanja ventilatora omogućava efikasnije hlađenje.

Što se kočenja tiče, Brembo Monobloc Stylema® (M4.30) kočione čeljusti zadužene su da u saradnji sa diskovima prečnika 330 mm zaustave Ducati V4R. Pozadi se nalazi dvoklipna kočiona čeljust i disk prečnika 245 mm. Kompletan kočioni sistem uvezan je sa naprednim Bosch Cornering ABS EVO sistemom.

Kada se sve sabere, masa motocikla bez tečnosti iznosi svega 172 kg (sa standardnim izduvnim sistemom) ili 167 kg sa trkačkim izduvnim sistemom, a masa motocikla spremnog za upotrebu za svim tečnostima iznosi svega 193,5 kg, odnosno 188,5 kg sa trkačkim izduvnim sistemom. Uz to, Ducati nudi mogućnost doplate za magnezijumske felne koje su lakše za 0,7 kg.

Ducati V4R 2023
Foto: Ducati

Ekstremna trkačka elektronika

Prvo, Ducati je unapredio Ride-by-wire sistem je kompaktniji i redukovani su aksijalni i radijalni zazor. Kompletan elektronski paket je redizajniran kako bi odgovarao novom karakteru agregata.

Za početak, pored “high” i “medium” režima isporuke snage agregata dodati su “full”režim koji oslobađa svu snagu i obrtni moment bez elektronskih filtera osim u prvom stepenu prenosa. Nasuprot “full” režimu, dodat je “low”, koji služi da se minimizuje i utiša isporuka snage na “samo” 160 KS.

Pored “Road” i “Track” režima dodat je i “Track Evo” režim koji do sad nije postojao. Ukoliko se motocikl koristi samo za stazu, Ducati nudi najnoviju verziju kontrole proklizavanja DTC EVO 3 koja pored standardnih podešavanja, nudi i režima za slik i kišne gume. Ove opcije ne postoje u standardnom paketu zbog homologacije motocikla za ulicu.

Foto: Ducati

Motorno kočenje, kontrola podizanja prednjeg točka i ABS, kao i ranije pomenuti parametri podložni su promenama unutar režima kako bi se našlo optimalno podešavanje koje vam odgovara.

Promenjene su i grafike prikaza na instrument tabli sa naglaskom na jasnijem prikazivanju bitnih parametara.

Ducati zadaje domaći zadatak

Voleli ili mrzeli Ducati, za jednu stvar im se mora odati priznanje, a to je da su trenutno jedini koji unapređuju svoj superbajk motocikl i spremni su da pomeraju granice dalje i dalje. Upravo zbog toga im ni rezultati u svim takmičenjima ne izostaju i potreban je jedan motocikl kao što je Ducati V4R da ne dopušta konkurenciji opuštanje.

Ducati V4R 2023
Foto: Ducati

Cena za novi V4R ne bi trebalo da prelazi 39.990 e u standardnoj verziji, jer je to maksimalna dozvoljena cena da bi bilo dozvoljeno da se takmiče u WSBK i drugim šampionatima. Na prednjoj maski V4R dolazi u grafikama sa brojem 1, a uz to je Ducati najavio da će novi V4R dolaziti u ograničenom broju.

Za utiske o novom Ducati V4R -u možete posetiti temu na forumu klikom ovde.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

MotoGP Filip Ajlend – Rins pobedio, Banjaja vodi u šampionatu

0
MotoGP Filip Ajlend
Foto: Suzuki Racing

Uh kakav trkački vikend! Filip Ajlend nam je doneo odličnu MotoGP trku još jednom dokazavši da su staze starog tipa te koje doprinose da se razlike između motocikala neutrališu i gde umeće vozača dolazi do izražaja. U MotoGP i Moto2 šampionatu došlo je do preokreta u vodećim pozicijama, dok smo u Moto3 kategoriji dobili novog šampiona.

Prvo je u četvrtak vozače dočekao potop na stazi, ali je već u petak situacija bila znatno bolja i treninzi su se vozili po suvom vremenu. Pol poziciju u subotu uzeo je Martin srušivši rekord staze koji je postavio još Horhe Lorenco 2013. godine. Drugo startno mesto osvojio je Mark Markez, a treću poziciju Frančesko Banjaja.

Moto3 titula za Gevaru

Od Moto3 trke se očekivalo da će se veća grupa vozača boriti za pobedu i podijum, međutim trka je otišla u malo drugačijem smeru i u samoj završini trke su se 4 vozača borila za 3 mesta na podijumu.

Od ta 4 vozača, dvojica su bile timske kolege koje su se borile za titulu. Garsija i Gevara, obojica vozači Aspar GAS GAS ekipe imali su duel od kojeg je zavisilo da li će se borba za titulu preneti u Maleziji. Pošto je Fođija bio lošije plasiran, Gevara je trebalo samo da završi na neko od prve tri pozicije.

Odlučni Gevara stavio je sve na kocku i rešio da se u istoriju Moto3 šampionata upiše pobedom i na najbolji mogući način osigura titulu. Da bi to uspeo, osim sa Garsijom, morao je da se izbori sa Ončuom i Sasakijem.

Velika odlučnost i brzina bili su previše za pomenute vozače koji nisu uspeli da u poslednja dva kruga isprate Gevaru koji je kroz cilj prošao sa 0,345 sekundi prednosti. Još jedna pobeda, ona najbitnija donela je Gevari titulu, sasvim zasluženo jer je tokom sezone pobedio 6 puta i zabeležio još 5 podijuma.

Gevara na putu ka pobedi i titulu Foto: GAS GAS

Drugo mesto na podijumu osvojio je Čan Onču, dok je na trećem mestu završio Garsija.

MotoGP Filip Ajlend
MotoGP Filip Ajlend – Rezultati Moto3 trke Foto/Source: MotoGp.com

Moto2 – Kiks Fernandeza, Ogura vodi u šampionatu

Ni Moto2 trka nije bila naročito zanimljiva, a jedan od krivaca za to je Alonso Lopez koji je dominirao trkom od početka do kraja ne izgubivši vodeću poziciju čak ni tokom odrađivanja kazne dugog kruga, koju je dobio neopreznim ponašanjem na stazi tokom treninga. Lopez je odlično startova i već u uvodnim krugovima napravio prednost od preko 3 sekunde, zatim je odradio kaznu dugog kruga i nastavio da vrti odlične krugove. Na kraju je ciljem prošao sa preko 3,5 sekundi prednosti u odnosu na drugoplasiranog Akostu.

Akosta je prestigao svog timskog kolegu Augusto Fernandeza koji je išao ka sigurnom podijumu i uvećanju prednosti u šampionatu. Fernandez je pratio Akostu i činilo se da će se trka završiti u tom redosledu. Međutim, na 10 krugova pre kraja Fernandez pravi neočekivanu grešku i pada sa treće pozicije ne završivši trku.

Taman kada je imao priliku da osvoji znatno veći broj bodova od Ogure koji se mučio na 13. poziciji, Fernandez je uprskao stvar.

Njega je na trećoj poziciji nasledio Diksom koji je došao do još jednom podijuma u ovoj sezoni.

Što se Ogure tiče, do kraja trke je uspeo da se probije do 11. pozicije i uzme 5 bodova. Osim toga, Ogura sada vodi u šampionatu i njegova prednost iznosi 4,5 boda.

MotoGP Filip Ajlend – Rezultati Moto2 trke Foto/Source: MotoGp.com

MotoGP Filip Ajlend – jedna od najbolji trka u ovoj sezoni

MotoGP trka je dobro prodrmala i razbudila sve koji su verno čekali početak i direktan prenos u ranim jutarnjim časovima. Toliko je bilo preticanja i promena pozicija da je nemoguće sve opisati. Banjaja, Miler, Rins, Mark Markez, Bezeki, Marini, Martin, Kvartarao, svi oni su u nekom momentu činili vodeću grupu.

Martin je odlično startovao i dugo je vodio, a iza njega je uglavnom bio Mark Markez. Međutim, tokom trke su se stalno napadali i smenjivali.

Prvu grešku napravio je Kvartararo koji je kasno kočio i otišao široko u jednoj od krivini. Posle te greške vratio se daleko nazad, skoro na začelje kolone. U pokušaju da nadoknadi što više pozicija napravio je još jednu grešku i pao.

U trenucima dok je Kvartararo ustajao iz trave, Banjaja je preuzeo vodeću poziciju. Nekako u isto vreme dogodio se incident u kojem je Aleks Markez počistio sebe i Milera. Obojica su završili trku padom, a kasnije se Aleks Markez izviniuo Mileru za grešku koju je napravio.

U završnici trke napred se odvijala borba, jer je Rins poziciju po poziciju uspeo da stigne na prvo mesto. Mark Markez i Banjaja pokušali su da uzvrate, ali je Rins besprekorono odvezeao Suzuki GSX-RR do svoje (možda) poslednje pobede u MotoGP šampionatu. Rinsu je ovo prva pobeda još od 2019. godine i trke na Aragonu.

Drugo mesto osvojio je Mark Markez. Osim što je to veliki uspeh ako se uzme u obzir da se tek skoro vratio sa oporavka od povreda i da Honda RC213V ne funkcioniše najbolje, uspeh Markeza je utoliko veći jer je uspeo i da trku završi na mekoj zadnjoj gumi.

Treće mesto je na kraju osvojio Banjaja. Iskoristivši nezavršenu trku Kvartarara, Banjaja je uspeo da preuzme vodeću poziciju u šampionatu i njegova prednost sada iznosi 14. bodova.

MotoGP Filip Ajlend – Rezultati MotoGP trke Foto/Source: MotoGp.com

Za Kvartarara je ovo treća uzastopna trka u kojoj nije osvojio bodove. Šampionat je daleko od završenog i Kvartararo će već za nedelju dana imati šansu da uzvrati udarac. Naredna trka vozi se na stazi Sepang u Maleziji, staza koju svi dobro znaju.

Za komentare i utiske sa trkačkog vikenda, možete posetiti temu na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Septembrenje dva’es druge / 2022

0
Septembrenje dva'es druge

Naš forumaš i dobar drugar m.milivojevic ove godine otisnuo se put Italije da odvoza Dolomite i napravi avanturu. Plan je bio da pođe sa ekipom, takođe sa foruma, ali zbog raznih zgoda i nezgoda ipak je na ovaj put krenuo sam. Septembrenje dva’es druge / 2022 sigurno će mu ostati u lepom sećanju, a da ne ode u zaborav, pretočen je i u putopis. Uživajte!


Neka druženja sa foruma su se pretvorila u prava prijateljstva.


Valjda to tako biva…
Valjda tako treba da bude..

Pronaći ekipu sa kojom si totalno različit, a imaš mnogo zajedničkog je retkost.

Još prošle godine posle našeg putešestvija, dogovorismo da ćemo sledeće godine u isto vreme, napraviti sličnu rutu.

U međuvremenu, mnogo toga se izdešavalo.
Nažalost, jedan od nas, naš braćko @milos-v, više nije sa nama.
@Astral nam postade tata, par njih odjaviše motore al’ nas petorica, ne odustajemo @ProMaster@Krmco@Nenadbg88 , @Darko Mihajlovic i ja.

Posle junske vožnje, dogovarali smo se za Septembrenje dva’es druge, al’ se nekako kockice ne sklopiše da krenemo zajedno.

@Krmco nam ode na jug (MNE, AL, GR, BG), @ProMaster je nažalost morao zbog odustati zbog privatnih obaveza i posla, @Nenadbg88 se premišljao, al’ je i on morao otkazati, te ja odlučih da krenem sam.

Septembrenje dva'es druge / 2022

Prvo sam razmišljao o tome da pozovem nekog da mi pravi društvo, al’ odustadoh.
Vožnja treba da teče. Moraš da znaš kada kolega kreće u preticanje, kada će kolega da prikoči, moraš da imaš sličan tempo, interesovanja itd.

Italija… Dolomiti…

Pa da krenemo sa tim filmom…

Danima sam razmišljao kuda, kako… odakle mi je najlakše da napadnem Italijanske Alpe.
Da li voziti noću, posle posla do Ljubljane, pa nastaviti sutradan ka ITA il’, voziti preko dana do ITA, pa odatle nastaviti put.

Sa obzirom na to da idem solo, odlučio sam da vozim preko dana.
Udine, Trst il’ Monfalcone.
Udine zvuče logično, nalaze se na dobroj geografskoj lokaciji, ali pak, ja volim more.

Prvi dan, polazak, kao po običaju, dosadna vožnja autoputem, duž HR i SLO.

Negde na izlasku iz SLO, pretražujem po netu smeštaje i odlučih se za jedan fin hotelčić u Monfalcone-u.

Monfalcone, mali lučki, a drugi po važnosti gradić u opštini Gorica. Najsevernija luka Jadrana. Nalazi se u samom vrhu Tršćanskog zaliva, 20-ak km severozapadno od Trsta.
Zanimljiva činjenica je da je Monfalcone faktički ušće reke Soče u Jadransko more.

Ulazak u gradić

I dan:

Septembrenje dva'es druge / 2022
Septembrenje dva’es druge / 2022

Dan II

Pred put sam se spremio da snimam…
Želim da imam “lepe snimke”, moji prolasci kroz krivine, putanje (po malo ludačke i neshvatljive za drugare).

Dobio sam 2 GoPro (hvala @ProMaster i @Nenadbg88) + spakovah moj Eken.
Pred put izlepio nosače na motor, instalirao app na tel, povezao kamere sa telefonom, bluetooth selfie stickom..

Hah, moderan vloger.
Zamišljam sebe iz drugog ugla, kako prolazim i fuzasterima kačim asfalt.

Pa par puta, dok ne uhvatim savršen ugao.
Kamere stoje, ja prolazim, montiram sve i uživam…

Naaah… nije to za mene.
Pored sve opreme, mnogo me je mrzilo da snimam.
Uživao sam.
Uživao sam u pogledima, prirodi, mojim mislima, trenucima koji mi ulepšavaju dane.

Nema smisla trošiti svoje vreme nepotrebno. Lepota je u oku posmatrača, a ja sam se trudio da ostane urezana, tu negde, u sivoj masi.

Ustajem rano ujutru (veoma teško se budim), ne znam ni sam kako sam to uspeo, klopenzi na brzinu i pravac iz Monfalcone-a ka severu.
Vožnja do Tolmezzo-a autoputem:

Isključujem se nastavljam lokalnim putevima.

Okeeeej, bajkeri su ispred mene – na dobrom sam putu!

Septembrenje dva'es druge / 2022
Septembrenje dva’es druge / 2022

Prvi u nizu planirani prevoj je Plöcken Pass:

Granica između ITA i AT.

Dolina reke Gail je bila naseljena oblast još od neolita, a staza za zaprege je verovatno postojala već u bronzanom dobu.
Rimske snage pod komandom generala Tiberija ponovo su izgradile put kao put nakon inkorporacije provincije Norik 15.g pne, kako bi iz Italije stigle do novoosvojenih zemalja severno od Karnijskih Alpa.
Put bio je u upotrebi tokom celog srednjeg veka kao deo trgovačkog puta između Aquileia i Salzburga, takođe nakon što je region Carnie jugu osvojila Venecijanska Republika 1420.
Nakon Šenbrunskog sporazuma iz 1809. godine, Napoleonove trupe su prešle preko prolaza Plocken kako bi zauzele predele Gornje Korušке oko Villacha, koje su bile ustupljene Francuskom carstvu kao dio Ilirskih provincija.


Još davno, tragajući za mestima koja moram posetiti, pronašao sam jedan spomenik na planini Zoncolan. Spomenik biciklistima.
Ne prelazim u AT, već se vraćam natrag ka ITA, do raskrsnice za skretanje ka Zancolanu.

Septembrenje dva'es druge / 2022
Septembrenje dva’es druge / 2022

Zancolan je jedan od najzahtevnijih uspona u drumskom biciklizmu i šest puta je bio sastavni deo “Giro d’Italia”.
Popeo sam se istočnom stranom, iz pravca Sutrio-a.
Uspon je dug 13.5km, prosečni uspon je 9%, a maksimalni 23%. Poslednjih 3,5km je 13% prosečnog nagiba i 23& maksimalnog.
Nadmorska visina 1750m.

Na slici ispod natpisa se vidi profil planine

Spustio sam se ka Ovaro-u, kraćim putem, al’ većeg nagiba.

Prolazim kroz seoce Liriis

I nastavljam dalje ka Dolomitima

Sledeći na redu je Passo Staulanza, svega 1773mne.
Staulanza povezuje dolinu Zonldo na jugu i dolinu Cadore na severu.

I i i, onda dolazi, jedan od najlepših prelaza:

Passo Giau, 2236mnv
Put ka vrhu od Selva di Cadore ima 29 serpentina i 3 tunela za zastitu od lavina.

Prelepo… slike ne mogu dočarati ni deo stvarne lepote, već verujem da moj osmeh govori sve!

Asfalt brutalan, gume drže… Fanzazija!
Moj pravac kretanja ka Passo Giau je bio iz Cortina d’ Ampezzo, a spuštanje je ka Selva di Cadore ka Passo Falzarego

Passo Falzarego je još jedan u nizu etapa Giro d’Italia i Maratona dles Dolomites.
Na samom Passu, postoji i gondola koja vozi do vrha Lagazuoi (2762mnv), koji je ujedno bio predmet žestokih borbi u prvom svetskom ratu.
Tunel, koji su italijani izgradili ispod austrougarskih linija je danas otvoren za posetioce.


Na koju god stranu da krenem, ne mogu da se otmem utisku da neću pogrešiti.

Sledeći u nizu, Passo Valparola, 2192 mnv.

Valparola prelaz je dobio ime po železari koja je nekada bila u blizini prevoja.
Predstavlja latinski naziv reči “dolina gvozdene peći”. Ruševine ovih peći, koje su bile u upotrebi u 16-veku, su navodno bile vidljive i 1860e.
Čak su i ljudi iz kamenog doba poznavali prelaz, što su dokazali izolovani nalazi na jezeru Valparola.

Skoro je 18h… vreme je za pronalazak smeštaja i završetak uspešnog dana.

Next stop Bolzano.

Septembrenje dva'es druge / 2022
Septembrenje dva’es druge / 2022

Tu, negde na Falzarego passu sretoh neke naše momke..
Jasmin i Džemo…
Pretpostavljam da su rodom iz BiH, al’, žive u Cirihu.

Malo se ispričasmo, ja rekoh da idem ka Bolzano-u.
Dadoše mi par hintova kuda da nastavim i kako da vozim kroz Švicu.

Kažu, na prevojima me niko neće dirati, ali na pravinama, strogo moram poštovati ograničenje ( o tome ću malo kasnije).

Elem, rezervisah neki smeštaj B&B hotel u Bolzano-u.
Naravno, nemaju večeru, al’ je momak sa recepcije bio ljubazan da mi naruči pizza-u iz lokalnog restorana.

Naah, standardna italijanska…
Trpaju neke klince, za koje, pojma nemam šta su…
Kao, quattro stagione, al’ nema veze sa srpskim receptom.

Nastavak putopisa Septembrenje dva’es druge / 2022 možete pročitati u temi na forumu klikom ovde.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Suzuki predstavio novi Burgman Street 125EX

0
Foto: Suzuki Press

Suzuki je u poslednje vreme bio predmet mnogih glasina, naročito od povlačenja iz MotoGP i svih svetskih takmičenja. Nakon tog poteza, očekivalo se da će Suzuki generalno smanjiti aktivnosti oko novih modela motocikala za Evropu. Međutim, izgleda da Suzuki još nije odustao od Evrope. Dokaz i nada za to leži u novim Burgman Street 125EX, Address i Avenis skuterima.

Intermot sajam je prva prilika da se vide neki noviteti, mada je EICMA rezervisana za one ekskluzivne novitete. Suzuki je INTERMOT ipak iskoristio da predstavi skutere sa kojim će pokušati da ponovo ustali svoj rejting u svetu skutera. U daljem tekstu ćemo se samo ukratko zadržati na najbitnijim detaljima u vezi sa Burgman Street 125EX skuterom.

Pažljiv prema prirodi

Budući da su ekološke norme sve strože, u skladu sa tim se i proizvođači trude da prave što “čistije” agregate. Suzuki je u Burgman Street 125EX ugradio takozvani Suzuki Eco Performanse (SEP) agregat koji isporučuje 8,48 KS na 5.500 O/Min.

Sličan agregat koriste Adress i Avenis, sa tim što Burgman 125EX poseduje Alpha veriju agregata koja je ekonomičnija i isporučuje maksimalnu snagu na nižim obrtajima (Address i Avenis isporučuju 8,58 KS na 6.500 O/Min).

Suzuki navodi da agregat koji Burgman Street 125EX koristi ima tiši rad pri startovanju, drugačiju mapu rada u leru i poseduje auto stop-start sistem.

Suzuki Burgman Street 125EX

Za razliku od Address-a i Aventis-a, Burgman ima veće međuosovinsko rastojanje i CBS kočioni sistem.

Od praktičnih stvari mogu se izdvoji dva odeljka za sitnije stvarčice na prednjem kraju motocikla. Od ta dva, jedan odeljak poseduje USB port za punjenje uređaja.

Ispod sedišta se nalazi prostor zapremine 21,5 litre za odlaganje kacige ili suvišnih stvari prilikom svakodnevne jurnjave po gradu.

Suzuki Burgman Street 125EX

Ime Burgman je decenijama unazad čuveno po neperavziđenom Burgman 400 modelu i ako Burgman Street 125EX bude bio poput njega, Suzuki će zasigurno imati dobre prodajne rezultate, a kupci odlično, pouzdano i dugotrajno sredstvo za vožnju po gradu.

Nadamo se da je ovo mali znak da je Suzuki počeo da se pregrupiše i da će osim najavljenog Stroma sa linijskim dvocilindrašem, predstaviti i još nešto novo i uzbudljivo.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

MotoGP Filip Ajlend – Prelomni trenutak sezone

0
MotoGP Filip Ajlend
Foto: Gold and Goose

Po prvi put u poslednje tri godine MotoGP se napokon vraća na stazu Filip Ajlend (ili Ostrvo Filip, zovite kako hoćete) u Australiju. Tečna i brza staza omiljena je mnogim vozačima, a ove godine biće ponovo bitna za šampionat, jer nam je preostalo ukupno tri trke do kraja. Neizvesnost i tenzija su na visokom nivou.

Filip Ajlend je u prošlosti bio staza sa istorijskim trkama. Čuvena pobeda Rosija kada je imao veliku vremensku kaznu, pobede Kejsi Stonera, čuvena trka kada je Rosi optužio Markeza da je pomagao Lorencu i još puno toga pratilo je ovu prelepu stazu.

Staza Filip Ajlend nalazi u MotoGP kalendaru od 1997. godine i dužine je 4,4 km. Spada u srednje dugačke staze, a odlikuju je 12 krivina (7 levih i 5 desnih), od kojih su većina brze i tečne. Najduži pravac iznosi 900 metara, a zbog brzog izlaza iz poslednje krivine maksimalne dostignute brzine na kraju pravca iznose i do 350 km/h.

Budući da se trka vozi sredinom oktobra, nije retko da vozače dočekaju jaki vetrovi i niske temperature. Pre par godina je jedan takav nalet vetra na pravcu gurnuo Oliveiru ka zidu.

Osim po jakom vetru, Filip Ajlend je zahtevan i za gume. Ako se sećate, u prošlosti smo imali skraćenje Moto2 trka, kao i onu čuvenu trku sa obaveznom zamenom motocikla, kada je Mark Markez dobio crnu zastavu jer je ušao u boks krug kasnije od dozvoljenog.

Kvartararo saziva konferenciju za štampu

Nakon katastrofalne trke na Tajlandu, Kvartararo se nije pojavo na konferencijama za štampu i zato je najavio da će u četvrtak održati istu, kako bi dao par objašnjenja povodom loših rezultata na Tajlandu.

Kvartararo na Filip Ajlend dolazi sa prednosti od samo 2 boda u odnosu na Banjajau. Poslednji put kada je vozio Filip Ajlend u MotoGP kategoriji, to se nije dobro završilo po njega. Pao je već u prvom krugu kada ga je Petrući uradio telom.

Nezgodna trka predstoji Kvartararu, ali je Filip Ajlend u prošlosti ležao Yamahi, upravo zbog brzih krivina u kojim je deficit u ubrzanju manje izražen.

MotoGP Filip Ajlend
Kvartararo pred velikim izazovom Foto: Yamaha Racing

Banjaja, ali i Miler…

Banjaja zaostaje pomenuta dva boda. Trenutno sve ide u njegovu korist, ali se sad iz prikrajka pojavljuje i Miler koji je u polu šali rekao da je još uvek matematički u šampionatu. Miler trenutno zaostaje 40 bodova i vozi na domaćem terenu na kojem će sigurno želeti da pobedi i verovatno neće puno mariti za Banjajin šampionat. Ukoliko pobedi, Miler će imati još manji zaostatak, ali i samo 2 trke do kraja, tako da su njegove šanse za titulu samo slovo na papiru, ali nikad se ne zna…

Neko ko bi mogao iz prikrajka da ostvari odličan rezultat, a možda i pobedu je Aprilia, samo je pitanje da li u Alešovim ili Vinjalesovim rukama. Iskreno, ne bih se iznenadio ni da dve Aprilie osvanu na podijumu.

Ako se dobro sećate, prvi put da je Aprilia RS-GP vodila trku bilo je upravo na Filip Ajlendu. Tada je sada već zaboravljeni Andrea Janone izbio na prvo mesto i trku završio 6. poziciji. Aprilia je mnogo napredovala od tada i verujem da će i ovog vikenda biti odlična, ako vreme ne pokvari zabavu. Aleš zaostaje samo 20 bodova.

Miler spreman za trku na domaćem terenu Foto: Ducati

Ukoliko ipak padne kiše i vreme pokvari zabavu, tu je Oliveira da zasija, opet. Oliveira se ove godine istakao kao najbolji vozač u kišnim uslovima. Ukoliko bude suvo, Binder je taj na koga treba računati, jer tog čoveka nikad ne treba otpisivati.

Ni ovog vikenda nećemo gledati Nakagamija. Japanac se još oporavlja od operacije na prstima ruke i povrede zadobijene na Aragonu. Sam Nakagami je izjavio da mu nije bilo pametno što je vozio na Motegiju i da se prerano vratio i pogoršao povredu. Njega će menjati njegov zemljak i test vozač Honde, Nagašima.

Mir se ovog vikenda vraća na Suzuki posle odsustva zbog povrede skočnog zgloba. Tu povredu je zaradio još na trci u Austriji.

Rano ustajanje ili kasni odlazak na spavanje

Ukoliko ste veliki ljubitelj MotoGP šampionata i sve pratite u direktnom prenosu, onda je Azijska turneja mučenje sa (ne)spavanjem. Zbog vremenske razlike većina treninga i trka se voze u ranim jutarnjim časovima, što znači da valja ostati budan ili ustati jako rano.

Za koju god opciju nespavanja da se odlučite, uveren sam da će vredeti ispratiti trke na Filip Ajelndu, jer je mnogo stvari u igri. Nemojte zaboraviti da Gevara može da “overi” Moto3 titulu i da je u Moto2 neizvesno skoro kao u MotoGP-u.

Uživajte u trkačkom vikendu i ako želite da diskutujete, to možete učiniti u temi na forumu.

Raspored i satnica trkačkog vikenda:

Petak:

00:00 – 00:40 Moto3 Free Practice Nr. 1
00:55 – 01:40 MotoGP Free Practice Nr. 1
01:55 – 02:35 Moto2 Free Practice Nr. 1

04:15 – 04:55 Moto3 Free Practice Nr. 2
05:10 – 05:55 MotoGP Free Practice Nr. 2
06:10 – 06:50 Moto2 Free Practice Nr. 2

Subota:

00:00 – 00:40 Moto3 Free Practice Nr. 3
00:55 – 01:40 MotoGP Free Practice Nr. 3
01:55 – 02:35 Moto2 Free Practice Nr. 3

03:35 – 03:50 Moto3 Qualifying Nr. 1
04:00 – 04:15 Moto3 Qualifying Nr. 2
04:30 – 05:00 MotoGP Free Practice Nr. 4
05:10 – 05:25 MotoGP Qualifying Nr. 1
05:35 – 05:50 MotoGP Qualifying Nr. 2
06:10 – 06:25 Moto2 Qualifying Nr. 1
06:35 – 06:50 Moto2 Qualifying Nr. 2

Nedelja:

00:00 – 00:10 Moto3 Warm Up
00:20 – 00:30 Moto2 Warm Up
00:40 – 01:00 MotoGP Warm Up

02:00 Moto3 Race
03:20 Moto2 Race
05:00 MotoGP Race


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.