Naslovna Blog Stranica 109

Norijuki Haga – “Nitro Nori” svima omiljen, a bez WSBK titule

0
Norijuki Haga
Foto: Ducati

Oni koji prate WSBK šampionat još od sredine devedesetih godina znaju ko je Norijuki Haga. Takođe verujem da su makar u jednom trenutku navijali da Haga osvoji makar jednu titulu. Prvo nas je kupio svojim maestralnim vožnjama na Yamahi R7, a bodrili smo ga i tokom eskurzije u GP500 šampionatu. Haga je jedno vreme bio i kontroverzna ličnost kada je napravio ispad zbog kojeg su mu oduzeti bodovi tokom jedne sezone.

Da se vratimo prvo na sam početak Hagine karijere i dolazak iz Japana u kojem je tada vladala jaka konkurencija i nije bilo lako probiti se na svetsku scenu.

Ljubav ka trkanju i motociklima počela je još u Haginom detinjstvu, kada mu je otac kupio prvi “pocket bike”. Već 1992. godine videlo se kuda stremi Hagina karijera kada je u Kanto šampionatu od 250 cm3 osvojio drugo mesto u generalnom poretku.

Nakon toga je šest sezona proveo u japanskom superbajk šampionatu. Zanimljiva stvar je to da nije imao zapaženije rezultate, ali je ipak dobio priliku da 1997. godine vozi trku “8 sati Suzuke”. Na toj trci je odneo pobedu. Nakon toga kao da je nešto kliknulo u Haginoj karijeri. Iste godine vozio je “wild card” superbajk trku na staz Sugo i uspeo da osvoji fantastičnu drugu poziciju.

Nakon pobede na “8 sati Suzuke” i drugog mesta na stazi Sugo, Haga je prosto dobio “krila”. Naredne, 1997. godine osvaja titulu u japanskom superbajk šampionatu i to na dominantan način sa sedam pobeda i tri druga mesta. Iste godine zahvaljujući dominaciji u japanskom šampionatu, Haga dobija priliku da na poslednje četiri trke u superbajk šampionatu zameni povređenog Kolin Edvardsa u fabričkoj Yamaha ekipi.

Svoju priliku Norijuki Haga je iskoristio na najbolji mogući način. Sudbina je htela da jedna od tih trka bude na njemu dobro poznatoj stazi Sugo na kojoj je Haga već na svom drugom nastupu u svetskom superbajk šampionatu zabeležio pobedu. Preostale trke trke završio je unutar top 5 vozača. Sa svoja četiri nastupa Haga je uspeo da sezonu u svetskom superbajk šampionatu završi na odličnoj trinaestoj poziciji.

Norijuki Haga (broj 41) 1998. godine Foto: yamahamotorusa

Nakon toga svima je bilo jasno da je Hagi mesto na najvećoj superbajk sceni i tako dobija priliku da 1998. godine vozi u fabričkoj Yamaha ekipi. Haga se Yamahi odužio na najbolji mogući način. Na prve četiri trke zabeležio je neverovatne tri pobede. Nastavak sezone nije bio tako sjajan. Pobede je zabeležio još “samo” na Laguna Seci i na njegovoj domaćoj stazi Sugo, a u šampionatu je završio na šestoj poziciji. Velika stvar je što je Haga u ovoj sezoni bio daleko najbolje plasirani vozač na Yamahi, a uz to je vozio na Dunlop gumama koje nisu bile toliko na dobrom glasu kao što je bio slučaj sa Michelin gumama koje je većina konkurenata vozila.

Podijum u GP500

Iste, 1998. godine Haga beleži još jedan podijum u tada najprestižnijem takmičenju u motociklizmu, čuvenoj kategorji GP500. Na “wild card” nastupu na Suzuki Haga osvaja podijum, završivši trku na trećoj poziciji, ispred Bjađija i Okade.

Godina za zaborav i godina koja je bacila ljagu na Haginu karijeru

Sezonu 1999. godine Haga i Yamaha započeli su sa velikim nadama, budući da je te godine predstavljena čuvena Yamaha R7. Verovalo se da su Yamaha R7 i Haga dobitna kombinacija za šampionsku titulu. Od velike nade došlo se do velikog razočarenja. Haga je zabeležio samo jednu pobedu i jedan podijum. Očigledno je da loši rezultati nisu bili zbog loše vožnje Hage, koji je i te godine bio daleko najbrža Yamaha. Poređenja radi, sledeća najbolja plasirana Yamaha bila je u rukama Vitorija Gvarešija koji je zaostajao čak 97 bodova u odnosu na Hagu.

Godina 2000. bila je jedna od najboljih prilika da Haga uzme titulu. Ovog puta titula mu je izmakla zbog kontroverzi i doping testa. Haga je pobedio na Kjalamiju (pobeda mu je posle oduzeta), i pored toga pobedio je još na četiri trke. Došla je poslednja trka na stazi Brands Heč na kojoj je Haga trebalo da ima duel za titulu sa Edvardsom koji je tada vozio Hondu VTR 1000SP1.

Norijuki Haga
Norijuki Haga (broj 41) u bortbi sa Kolin Edvardsom (broj 2) 2000. godine Foto: speedweek

Međutim, Haga je još nakon prve runde šampionata pao na doping testu. U uzorku krvi mu je pronađena zabranjena supstanca efedrin. Na kraju je ustanovljeno da je efedrin dospeo iz supstanci za smanjenje težine koje je Haga koristio tokom predsezone. Takođe su kružile nepotvđene glasine da je Haga koristio kokain. Do kraja nikad nije razjašnjeno šta se tačno dogodilo.

Uglavnom, pred poslednju trku na Brands Heču, Haga je dobio zabranu nastupa na trkama u trajanju od 3 nedelje. Tako je Haga propustio šansu da se bori za titulu koja je potom otišla u ruke Kolinu Edvardsu. Haga je morao da se zadovolji drugom pozicijom u generalnom poretku koju je uspeo da osvoji i pored toga što su mu oduzeti bodovi sa Kjalamija.

Dva kratka izleta u MotoGP

Zbog dobrih rezultata u prethodnoj sezoni, Yamaha je rešila da 2001. godine Hagu unapredi u Yamaha Red Bull MotoGP ekipu, smatrajući da će im doneti dobre rezultate. MotoGP šampionat očigledno nije bila dobra sredina za Hagu, mada ni Yamaha te godine nije bila na zavidnom nivou. Najbolji plasman Hagi je bilo 7. mesto na stazi Donington, a šampionat završava na 14. poziciji.

Sledeće sezone vraća se u superbajk šampionat i prvi put u svojoj karijeri napušta Yamahu i prelazi u Aprilia tim. Kao što Yamaha prethodne sezone nije bila konkurentna u MotoGP šampionatu, tako ni Aprilia više nije bila konkurentna u superbajku. Zapravo, sezona 2002. godine kada je Haga vozio Apriliu bila je jedina sezona kada Haga nije zabeležio nijednu pobedu.

Norijuki Haga
Haga na Apriliji 2002. godine Foto: www.pinterest.com

Haga je iz Aprilije izvukao sav potencijal i vodeći ljudi Aprilie bili su svesni toga. Tako se Norijuki Haga 2003. godine ponovo obreo u MotoGP šampionatu, ovog puta za upravljačem izuzetno nekonkurentne i nepouzdane Aprilije “Cube”. Najbolji rezultati te sezone bili su sedma pozicija na Le Manu i osma pozicija na Asenu. Zanimljivo je da su obe trke vožene u kišnim uslovima.

Povratak u vrh superbajk plasmana i prva sezona na Ducati -ju

Posle debakla u MotoGP šampionatu, Aprilia je naprasno rešila da se povuče. Time je Norijuki Haga po prvi put u svojoj karijeri ostao ne samo bez fabričke podrške neke ekipe, već uopšte bez angažmana za narednu sezonu. Srećom, Haga je uvek bio kotiran kao fantastičan vozač, pa je tako dobio ponudu da 2004. godine pređe na Ducati u privatnu ekipu Renegade.

Foto: imgur.com

Haga ne samo da je bio na visini zadatka, već je bio jedini vozač koji je uspevao da se nosi sa moćnim tandemom fabričkih Ducati vozača Toslenda i Režis Lakonija. Haga je pobedio na šest trka. Do poslednje trke imao je šansu za titulu, ali je na kraju morao da se zadovolji trećim mestom u šampionatu.

Povratak na Yamahu

Treće mesto u šampionatu i odlične vožnje bile su zaslužne da Haga ponovo bude zatrpan ponudama u zimskom prelaznom periodu. Te, 2005. godine Yamaha je ponovo rešila da se vrati u superbajk šampionat i Haga je bez razmišljanja pristao da se ponovo udruži sa fabrikom sa kojom je i došao na svetsku scenu.

Sezona nije bila sjajna kao što su se Yamaha i Haga nadali. Uspeo je da pobedi samo na Brnu i Brands Heču, a uz to se osam puta popeo na podijum čime je sezonu završio na i dalje odličnom trećem mestu, uglavnom zahvaljujući konstantnosti. Te godine je ipak Troj Bejlis bio vrlo dominantan i nije nikom ostavio šanse za osvajanje titule.

Budući da je 2005. godine sezonu završio u solidnoj formi i da se privikao na Yamahu R1, Haga je pred početak 2006. godine istican kao glavni favorit za pobedu. Haga je uspeo da pobedi samo na jednoj trci, iako je pored te pobede osvojio pet drugih i pet trećih mesta. Sezonu ponovo završio kao trećeplasirani.

Norijuki Haga
Foto: race.yamaha-motor.co.jp

Džejms Toslend i Norijuki Haga ostali su da se bore za titulu i 2007. godine. Haga nije imao najbolju prvu trećinu sezone, ali ponovo kako je sezona odmicala, tako je i Haga postajao sve brži.

Do poslednje trke na Manji Kuru, Haga je dobro pritisnuo Toslenda koji je imao bodovnu prednost pred poslednju trku. Haga je dao sve što je bilo u njegovoj moći i pobedio je na obe trke na Manji Kuru. Međutim, sreća nije bila na njegovoj strani. Pored toga što je pobedio na obe trke, Toslend je trke završio na sedmom i osmom mestu i to mu je bilo dovoljno da odnese titulu sa samo dva boda prednosti u odnosu na Hagu! Haga je još jednom morao da slegne ramena i prikupi snagu za narednu sezonu, čak i pored toga što je zabeležio šest pobeda i devet ostalih podijuma.

Poslednja sezona na Yamahi nije bila dobra za Hagu. Prva pobeda došla je tek nakon šest trka. Pred tru na Nirbugringu Haga je slomio ključnu kost, ali je zato napravio podvig i na Nirburgringu je zabeležio dve pobede. Do kraja sezone se Haga oporavio i ukupno zabeležio sedam pobeda i četiri druga mesta. Ponovo je sezonu završio kao treći u šampionatu.

Rastanak sa Yamahom i prelazak u Ducati

Ducati je svim silama želeo Hagu u svom fabričkom timu. Yamaha se trudila da zadrži Hagu, ali “Nitro Nori” je želeo da konačno osvoji titulu i za to mu je bio potreban tada šampionski Ducati.

Pre početka sezone 2009. godine niko nije mogao ni da pretpostavi da će Hagina noćna mora postati upravo Yamaha, odnosno novajlija Ben Spies.

Već na početku sezone Haga je vodio sa ogromnih 88 poena prednosti u odnosu na drugoplasiranog vozača u šampionatu. Do trke na Doningtonu činilo se da će Haga konačno doći do svoje prve titule i to na jedan vrlo dominantan način. Sve je počelo da tone onog trenutka kada je Haga pao na Doningtonu zaradivši teške povrede koje će ga pratiti do kraja sezone.

Iako je posle Doningtona sledila letnja pauza, prilikom povratka sa pauze, Haga je i dalje bio rovit. Ben Spies i Yamaha iskoristili su to da nadoknade sav zaostatak za Hagom i Ducatijem. Nevolja ne dolazi sama i Haga ne završava trku na Nirburgringu na kom je u dotadašnjoj karijeri ostvarivao odlične rezultate.

Norijuki Haga
Norijuki Haga 2009. godine Foto: Ducati

Šlag na tortu bila je završnica sezone na stazi Portimao. Haga opet ne uspeva da završi na jednoj od trka i na neverovatan način, u jednoj od najboljih superbaj sezona Ben Spies dolazi do prve titule za sebe, ali i za Yamahu. Hagi je titulu ispustio za samo šest bodova.

Bleda senka Hage i lagani gubitak motivacije

Haga je i 2010. godine ostao u istoj ekipi, ali više nije ličio na onog starog sebe. Nesrećan splet okolnosti i to što je po treći put u svojoj karijeri zamalo ostao bez titule, očigedno je ostavilo traga na Hagi. Sezonu završava tek na šestoj poziciji, sa samo dve pobede i četiri podijuma. Te godine su glavnu reč vodili Bjađi i Haslam.

Nakon ove sezone i Ducati odlučuje da se povuče iz šampionata i tako Haga po drugi put ostaje bez fabričke ekipe.

Za 2011. godinu Haga potpisuje ugovor sa Pata Aprilia ekipom. Svi Hagini navijači nadaju se da bi šampionska Aprilia u rukama Hage mogla da ga dovede do uspona. Međutim, te sezone se videlo da je Haga svoje najbolje pokazao 2010. godine. U teškoj godini zabeležio je samo dva druga i dva treća mesta. Imao je šanse za pobedu na Nirburgringu u kišnim uslovima, ali je pao i to u trenutku kada je imao ubedljivu prednost. Sezonu završava na osmoj pozicji.

Haga 2010. godine Foto: Ducati

Još jedan krug na ruletu

Norijuki Naga nije još želeo da okači trkačko odelo u orman i da odustane od trkanja. Neko vreme vozio je britanski šampionat, ali ni tamo nije uspeo da ostvari zapaženije rezultate. Posle nastupa u britanskom šampionatu, još par puta je učestvovao na endurans trkama, ali je na kraju ipak otišao u penziju.

Norijuki Naga koji je tokom karijere dobio nadimak “Nitro Nori” zbog načina na koji je znao da pobegne konkurenciji tokom trka, otišao je na kraju u istoriju motociklizma kao jedan od omiljenih vozača kod publike. Njegovi manevri bili su agresivni, ali čisti i njegovi rivali su ga poštovali. Kuriozitet je i to što je upravo Ben Spies bio jedan od dobrih prijatelja Hage i to tokom sezone u kojoj su se borili za titulu.

Haga je tri puta završio na drugom mestu u generalnom poretku i tri puta na trećem mestu. Pored toga zabeležio je čak 41 pobedu, 41 drugo mesto i 32 treća mesta.

Haga je još jedan dokaz da vam je za uspeh u takmičenjima ipak potrebna i sportska sreća, koju nažalost Haga nije imao. Iako nije osvojio nijednu svetsku superbajk titulu u mnogim srcima navijača Haga je postao šampion.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Suzuki Hayabusa 2022 – Povratak “Sivog Sokola”

0
Suzuki Hayabusa 2022
Foto: www.suzukipress.co

Glasine su se konačno ostvarile. Suzuki Hayabusa 2022. godine počinje sa ispisivanjem novih stranica i nastavlja tamo gde su prethodne generacije Hayabusa modela stale. Doduše, ne važi više za najbrži serijski motocikl na svetu, ali je i dalje to ona prepoznatljiva Hayabusa i dobro je što je tako, jer je u današnje vreme hiper futurističkih modela potreban jedan prepoznatljiv motocikl.

Taman smo prošle nedelje opisali istoriju Hayabusa modela (taj tekst možete pročitati ovde), a Suzuki je odmah reinkarnirao “Sivog Sokola”, kako glasi skriveno značenje imena “Hayabusa” kada ga prevedemo sa japanskog.

Agregat skoro isti, snaga smanjena

Ako ste očekivali da će nova Hayabusa doći sa presnažnim, mišićavim agregatom, moraćete još malo da sačekate. Bilo je glasina da će Hayabusu pokretati šestocilindrični agregat, pa da će čak imati i turbo, međutim oko te fame možemo samo da iznesemo poslovicu “tresla se gora, rodio se miš”.

Suzuki Hayabusa 2022
Konfiguracija agregata ostala ista Foto: www.suzukipress.co

Suzuki Hayabusa i dallje ima onaj “stari” četvorocilindrični agregat radne zapremine 1.340 cm3. Ipak, agregat je podmlađen i redizajniran, najviše radi zadovoljavanja EURO5 emisionog standarda, zbog kojeg je 2018. godine i prvobitno otišao u zaborav.

U Suzukiju tvrde da i pored toga što je snaga manja u odnosu na poslednju generaciju, nova Hayabusa je ipak daleko startnija i ima bolju krivu isporuke snage i veći obrtni moment na niskim i srednjim obrtajima. Maksimalna brzina na satovima pokazuje 180 mph, a u kilometrima na čas ta brojka iznosi 280. Deklarisana brzina kaže da nova Hayabusa dostiže 299 km/h (186 mph) i do te brzine stiže brže nego ranije.

Unutar agregata sada su klipovi lakši, klipnjače su lakše i čvršće, nove bregaste osovine imaju drugačiji profil bregova, kako bi se postigao drugačiji tajming otvaranja i zatvaranja ventila. Španer razvodnog lanca je redizajniran, kao i neke komponente unutar agregata. U u cilindrima je prilikom sagorevanja povećan koeficijent protoka za 5%, što doprinosi boljem sagorevanju goriva.

Suzuki Hayabusa 2022
Komponente agregata su uglavnom olakšane Foto: www.suzukipress.co

Ubačen je i novi, bočni injektor uz glavni injektor. Bočni injektor ubrzigava gorivo pod uglom i smešten je sa strane usisnog kanala.

Usisnici za vazduh su drugačijeg dizajna kako bi se smanjili gubitci dotoka vazduha i kao bi se omogućio bolji protok, a samim tim i efikasnije sagorevanje. Samim tim i zapremina “air box-a” povećana je sa 10,3 na 11,5 litara.

Ključna stvar u zadovoljavanju EURO5 emisionog standarda je izduvni sistem koji je sada lakši za 2 kg zahvaljujući novih prigušivačima.

Ovako izmenjen agregat sada isporučuje maksimalnu snagu od 188 KS pri 9.700 O/min.

Suzuki Hayabusa 2022
Delovi nove koji su doživeli izmene za novu Hayabusu Foto: www.suzukipress.co

Bolje kočnice, šasija manje – više ista

Aluminijumska šasija sa duplim gredama i dalje krasi Hayabusu. Ranije se pokazalo da i ako ne deluje tako, Hayabusa pruža solidnu upravljivost. Zato je Suzuki rešio da ne dira mnogo oko šasije. Ekstrudirani aluminijumski delovi pružaju optimalnu krutost i težinu, pa je zato cela šasija identična, osim pod rama koji je lakši za 700 grama.

Umesto da razvijaju novu šasiju, inženjeri u Suzukiju potrudili su se da naprave bolje osnovno podešavanje i što bi se reklo, da još finije podese motocikl.

Suzuki Hayabusa 2022
Foto: www.suzukipress.co

Kayaba potpuno podesivo prednje i zadnje ogibljenje u kombinaciji sa specijalno dizajniranim Bridgestone Battlax Hypersport S22 gumama trebalo bi da pruže nešto upravljiviju Hayabusu u odnosu na prethodnu generaciju.

Jedna stvar oko koje bi trebalo da se osete poboljšanja su kočnice. Suzuki Hayabusa za 2022. godinu dolazi sa Brembo Stylema kočionim čeljustima i diskovima prečnika 320 mm napred. Tako da bi kočenja trebalo da bude snažnije u poređenju sa poslednjom generacijom Hayabusa modela.

Ergonomija motocikla je izmenjena i vozač se sada nalazi za 12 mm bliže upravljaču. U teoriji bi to trebalo da donese uspravniji položaj i nešto više opterećenja i povratnog osećaja sa prednjeg kraja motocikla.

Suzuki Hayabusa 2022
Foto: www.suzukipress.co

Elektronika najveće unapređenje

Najveće unapređenje definitivno dolazi na polju elektronike. Hayabusa je dobila toliko elektronskih pomagala, da bi bio potreban jedan poduži tekst samo da opišemo novu elektroniku, tako da ćemo opis elektronike svesti na najmanju moguću meru.

Za početak da krenemo od glavnog sistema koji kontroliše isporuku snage i promene stepena prenosa, a koji nosi oznaku SDMS-α (Suzuki Drive Mode Selector Alpha). SDMS-α sistem se u principu sastoji od tri režima vožnje postavljenih od strane fabrike i tri režima vožnje koje vozač sam može da podesi.

Parametre za podešavanje režima vožnje čine kontrola proklizavanja sa 10 režima i mogućnost isključivanja istog (kontrolu proklizavanja Suzuki naziva Motion Track Traction Control System), zatim mogućnost izbora tri mape za isporuku snage, kvik šifter koji omogućava promene stepena prenosa naviše ili naniže bez upotrebe kvačila (Suzuki ga naziva: Bi-directional Quick Shift System). Od pomagala tu je i nezaobilazna kontrola podizanja prednjeg točka (sa 10 nivoa podešavanja i mogućnosti isključivanja) i kontrola motornog kočenja. Sve ove parametre vozač može sam da podešava u okviru režima vožnje.

Suzuki Hayabusa 2022
Foto: www.suzukipress.co

Naravno da tu nije kraj elektronskim “igračkama”. Suzuki Hayabusa poseduje i tempomat, ABS koji funkcioniše i kada je motocikl pod nagibom. Još jedna zanimljiva sitnica je i to što prilikom kretanja iz prvog stepena prenosa i puštanja kvačila, elektronika sama malo podigne broj obrtaja kako bi se sprečilo da se Hayabusa ugasi prilikom kretanja.

Valja spomenuti i kompletnu svetlosnu grupu koja je zadužena za bolju vidljivost u uslovima slabije vidljivosti.

Nova nada?

Ono što je nekako najdraže je lepa instrument tabla sa analogno – digitalnim satovima. Lepo je videti analogni obrtomer i brzinomer, a sa druge strane Suzuki je lepo uklopio i TFT ekran na kojem možete videti i druge informacije. Hayabusa zaista može da se pohvali lepom instrument tablom koja odaje utisak da se vozač nalazi u kokpitu aviona, a ne za upravljačem veoma brzog motocikla.

Suzuki Hayabusa 2022
Lepa i pregledna instrument tabla Foto: www.suzukipress.co

Prepoznatljiva Hayabusa

Po pitanju izgleda se takođe nije puno toga promenilo, osim što je prednji deo nešto agresivnijeg izgleda i primeti se blaga razila u usisnicima za vazduh. Osim nekih manjih sitnica, nema velikih izmena i nova Hayabusa ne odstupa puno od stare, što je negde i lepo za videti.

Lepo je što je Suzuki vratio Hayabusu na tržište. Nešto mi govori da je ovo zaista poslednja generacija Hayabusa modela, ali ne u smislu da će otići ponovo u penziju, već da nas od sledeće generacije čeka verovatno nova konfiguracija agregata. Do tada nam ostaje ova lepa Hayabusa da se radujemo njenom povratku.

Dok ne stigne prva Hayabusa za 2022. godinu, možete pročitati dosadašnja iskustva naših forumaša sa ovim motociklom:

https://forum.bjbikers.com/index.php?/topic/132160-suzuki-hayabusa-informacije/


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Ducati 2022. godine ulazi u supersport šampionat

0
Ducati 2022. godine ulazi u supersport šampionat
Foto: Barni Racing Team

Sve su prilike da nas očekuju ozbiljne promene u supersport šampionatu, a jedan od znakova za to je i vest da Ducati 2022. godine ulazi u supersport šampionat. Za te potrebe Ducati će sarađivati sa Barni ekipom i nastupaće sa Panigale V2 motociklom.

Poslednji put kada je Ducati učestvovao u supersport šampionatu bila je godina 2007. i tada je još u opticaju bio čuveni Ducati 749R. Tadašnja pravila (i sadašnja) supersport kategorije dozvoljavala su dvocilindrične agregate radne zapremine do 750 cm3, trocilindrične agregat do 675 cm3 ili četvorocilindrične agregate do 600 cm3.

Međutim, stvari će očigledno da se menjaju za narednu sezonu. DORNA i FIM najavili su da se radi na novim tehničkim pravilima supersport kategorije koja se vozi u okviru superbajk šampionata.

Ducati očigledno zna više detalja, budući da su sa Barni Racing ekipom ušli u projekat razvoja supersport tima za 2022. godinu. Za početak će Barni Racing ekipa nastupati u italijanskom National Trophy 600 SuperOpen šampionatu, u okviru kojeg su od ove godine dozvoljeni motocikli sa dvocilindričnim agregatom do 960 cm3. Ta radna zapremina savršeno se uklapa za nastup Ducati Panigale V2 motocikla koji pokreće dvocilindrični agregat radne zapremine 955 cm3.

Barni Racing ekipa i Ducati počinju pripreme za sezonu 2022 Foto: Barni Racing Team

Vozači Barni Racing ekipe u okviru National Trophy 600 SuperOpen šampionata biće dvostruki italijanski Moto3 šampion Nikolas Spineli, a timski kolega biće mu Manuel Bastianeli.

Nastup u okviru ovog šampionata biće test za Barni Racing ekipu, kao i za Ducati, a biće uvertira za 2022. godinu i nastupanje u supersport šampionatu.

Promene koje su najavljene su itekako pozitivne jer supersport šampionat polako umire, kao i serijski motocikli koji se voze u ovom šampionatu. Ove godine smo svedoci ukidanja Yamaha R6, Kawasaki ZX6R, a Honda CBR600RR davno je nestala sa scene.

Ducati 2022. godine ulazi u supersport šampionat
Ducati 2022. godine ulazi u supersport šampionat sa Panigale V2 Foto: Ducati

Prema nekim pretpostavkama, prema novim pravilima biće dozvoljeni dvocilindrični agregati do 960 cm3, dvocilindrični agregati do 800 cm3, dok ćemo za četvorocilindrične agregate verovatno imati radnu zapreminu između 650 i 700 cm3. Jedva čekamo da izađe novi tehnički pravilnik koji će verovatno pokrenuti tržište novih supersport motocikala.

Za komentare i diskusiji u vestima iz moto sporta možete posetiti i našu temu na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

CFMOTO – Huawei moto industrije

0
CFMOTO
Foto: BJBikers

CFMOTO je kao proizvođač motocikala, ATV i drugih vozila postao popularan tek u poslednjih nekoliko godina. Da li ste znali da istorija fabrike CFMOTO počinje od 1989. godine? Od tada do danas uspešno su se razvijali do te mere da u Kini važe za premijum brend, a vremenom su počeli da osvajaju tržišta širom sveta. O njihovoj sposobnosti i ozbiljnim namerama dovoljno govori i saradnja sa KTM-om.

Ideja za ovaj tekst o istoriji CFMOTO brenda došla mi je nakon prošlogodišnjih testova modela GT650, MT650 i pogotovo SR300 koji mi se naročito dopao. Tada sam shvatio da ne znam gotovo ništa o ovom brendu. Kako obnavljam sopstveno znanje, red bi bio da stavim sve na papir kako biste se i vi upoznali sa CFMOTO brendom koji postaje sve rasprostranjeniji.

CFMOTO
GT650

Već pomenute 1989. godine osnovana je kompanija CFMOTO, nakon što je osnivač fabrike u Hangzhou konstruisao tečno hlađeni četvorotaktni agregat. Taj agregat uspostavio je temelje na kojima je fabrika nastala. Od samog početka CFMOTO se nije bavio samo proizvodnjom vozila, već je proizvodio i razne komponente agregata i dodataka za više od 2.000 proizvođača širom sveta. Do sada su razvili oko 100 različitih modela motocikala i 51 različit agregat, vlasnici su i 540 patenata.

Uz sopstveni razvojni centar, fabrika ima kapacitet proizvodnje oko 800.000 agregata i 600.000 vozila godišnje. Ipak, CFMOTO se ne smatra velikom fabrikom, deluje da se više brinu o kvalitetu nego kvantitetu. To je još jedan od razloga zbog kojeg se kompanije odlučuju da uđu u partnerstvo sa njima.

Svakako, najveći proizvođač sa kojim CFMOTO ima saradnju je austrijski KTM. KTM i CFMOTO imaju snažno partnerstvo, čemu svedoči i činjenica da je čuveni LC8 agregat, koji se ugrađuje u KTM 790 Duke, razvijan i pravljen upravo u CFMOTO kompaniji.

CFMOTO
SR300

Unutar kompanije u razvojnom odeljenju radi preko 200 ljudi iz celog sveta. Prednost kompanije CFMOTO u odnosu na druge kompanije iz Kine leži u tome što je okupila inženjere iz celog sveta. Zatim su male troškove proizvodnje integrisali sa velikim znanjem i kao produkt ovog spoja dobili smo niz veoma dobrih motocikala, ATV, side by side i drugih vozila.

Za dizajn modela, CFMOTO usko sarađuje sa KISKA dizajnerski centrom koji je zadužen i za dizajn KTM-ovih motocikala još od 1996. godine. Te je to jedan od razloga što se CFMOTO motocikli po izgledu razlikuju od motocikala drugih proizvođača iz Azije.

Na svojim vozilima koriste komponente najkvalitetnijih proizvođača poput Bosch kvačila, japanskih FCC kvačila, D.I.D. lanaca, Kayaba ogibljenja, Pirelli i Metzeler guma, a od prošle godine na svom najsnažnijem motociklu, modelu TR-G 1270 ugrađivane su Brembo kočnice i Ohlins ogibljenje.

Kad smo već spomenuli model TR-G 1270, reč je o najsnažnijem motociklu proizvedenom u Kini. TR-G 1270 koristi se za potrebe vlade i namenjen je premium segmentu.

CFMOTO TR-G 1270

CFMOTO je u širom Evrope prvenstveno postao poznat upravo po ATV vozilima. Na gotovo svim tržištima Evrope (kao i kod nas), CFMOTO je lider po broju prodatih ATV i SSV vozila. Saradnja sa KTM-om donela je mnogo dodatnog znanja o dvotočkašima, pa je CFMOTO započeo i intenzivniji razvoj sopstvenih motocikala. U to smo i sami imali prilike da se uverimo prilikom prošlogodišnjih testova motocikala koji su se tada pokazali sposobno i praktično.

Za potrebe tržišta Kine, CFMOTO nudi još širu paletu motocikala. Zanimljiva je činjenica da obezbeđenje državnih činovnika i još neke bezbednosne službe koriste upravo CFMOTO motocikle.

CFMOTO

Ono što je malo poznato je i to da je CFMOTO sa prerađenim modelom NK650 učestvovao na čuvenoj Isle Of Man TT trci i u svojoj kategoriji zabeležili su fantastično četvrto mesto, kao verovatno i jedini proizvođač iz Kine koji je uspeo da završi prestižnu TT trku.

Električna budućnost iz CFMOTO i brend ZEEHO

Budući da je sve izvesnije da idemo ka električnim motociklima, ni CFMOTO nije želeo da zaostaje. Tako su 2018. godine rešili da počnu sa proizvodnjom sopstvenih električnih motocikala u okviru njihovog novog brenda ZEEHO.

Već je predstavljeno prvih par električnih motocikala koji uskoro kreću i u svoju serijsku proizvodnju.

ZEEHO električni motocikl

Pored ATV vozila i drugih četvorotočkaša, CFMOTO trenutno na tržištu Evrope nudi pristupačne, kvalitetne i praktične motocikle kao što su MT650, GT650, SR300, NK650, NK400, NK300, GT400 i nekoliko drugih modela. Ove godine na naše tržište dolazi moderni i zanimljivi CL-X 700 ( o kojem uskoro možete očekivati još informacija) što je samo najava da CFMOTO ne planira da uspori tempo i da nas očekuju novi motocikli koji nastavljaju da ispisuju stranice CFMOTO istorije.

Generalni uvoznik CFMOTO vozila za Srbiju je firma Guevara. Nalaze se u Beogradu na adresi Ozrenska 68. Takođe, možete pogledati CFMOTO ponudu i na njihovom sajtu klikom ovde.

CFMOTO CL-X 700


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

TATRATATIRA – Visoke i Niske Tatre

0
TATRATATIRA - Visoke i Niske Tatre

Tatre smo retko imali opisane u putopisima, a današnji putopis sa zanimljivim naslovom TATRATATIRA, vodi nas u obilzak Visoke i Niske Tatre. Naš član foruma Doktor uputio se svojom odabranom ekipom vodi na jednu lepu turu i druženje voženo 2016. godine. Uživajte!


Nakon pokušaja da osmislim kuda na turu ove jeseni, odluka  je pala da idemo na Tatre, i Visoke i Niske. Malo sam istraživao ovo područje, ali nisam naišao ni na jedan putopis. Uglavnom je u pitanju tek po neka slika, bez razmetanja informacijama, najčešce tokom prolaska ka nekim drugim destinacijama. E baš te retke, ali lepe slike su bile ono malo što me je zaintrigiralo da se ovim regionom malo detaljnije pozabavim. I necu zažaliti, naprotiv.

Kako je već tokom prethodnih nedelja, ekipa pokazivala interesovanje da se ide „negde“ pocetkom septembra, tako smo odredli dan polaska i rutu. Grupa mala, ali odabrana: braća Nevoljice, Aleksa (BMW R 1200 GS) i Boban sa Minom (Yamaha MT09 Tracer), Hoze (Suzuki GSF 1250 N Bandit) i ja (Yamaha XT 1200 Z Super Tenere).

Na turu se krece u nedelju 11. Septembra, a zborno mesto je „Bikers“ klub u Beloj Crkvi, pošto svi osim mene dolaze iz pravca Beograda. Ruta je osmišljena tako da prema Slovackoj idemo preko Rumunije i malim delom Madjarske, kako bi izbegli da se vozimo madjarskom ravnicom u oba pravca. U Rumuniji je u planu poseta zamku „Korvin“, tek da ne bude dosadno.

Nalazimo se na zbornom mestu u dogovoreno vreme. Ja sam stigao malo brže od ostatka ekipe. Malo divanimo uz kaficu i rakijcu, pa na put.

Kroz Rumuniju smo se provozali Nacionalnim parkom „Semenik“. Put je krivudav i vodi kroz šumovite predele. Lepo je za voznju. Posle prvih kilometara, u Resiti na pumpi malo sabiramo prve utiske.

Do Hunedoare dolazimo dosta brzo. Na samom ulasku u grad prolazimo kroz naselje gde zatičemo desetine privatnih kuca, mini zamkova sa posebnom kičastom limenom ornamentikom na krovovima. Toliko sam se iznenadio prizorom da sam zaustavio motor i gledao širom otvorenih očiju, ne verujuci šta vidim. Od zatečenosti, nisam se setio ni da slikam.

Zamak Korvin je lep, naročito onaj prvi utisak kada se prilazi je dosta upecatljiv. Unutrašnjost je delimično sačuvana, pa se može naslutiti kako je živela tadašnja vlastela. Malo obilaska, klopa u lokalnoj kafani i teraj dalje.

Ipak je za danas predvidjena solidna kilometraza, oko 670km. Trebalo bi stici do grada Oradea, na madjarskoj granici, još nekih 200-ak kilometara. Nije delovalo kao neki problem, ali samo u početku. Od Deve, pa sve do kraja, čitav put se rekonstruise. Prvi deo puta je skoro završen, nedostaje samo košuljica, ali može da se vozi dosta brzo. Drugi deo je završen i izgleda perfektno, imao sam utisak da amortizeri ne rade koliko je idealno glatko. Ali toj sreći ubrzo dolazi kraj i početak nasih muka. Rekonstrukcija je toliko detaljna, da je na velikom delu puta jedna traka iskopana u dubini od sigurno jedan metar da bi se uradio tampon mlevenim kamenom, a saobraćaj se odvija jednom trakom uz propuštanje semaforima. Ostaci puta po kojima se vozi su u nezamislivo lošem stanju. U početku smo na semaforima čekali, ali kada smo videli da tih semafora ima na desetine, sigurno barem 30-ak, vozili smo bez zaustavljanja. U medjuvremenu je pao mrak, a put je uključivao uspon i silazak sa Bihor planine. Gomila serpentina sa šljunkom po putu, ostacima asfalta, rupama i kanalima, denivelacijama…prava nocna mora. Nisam bio siguran ni da ćemo stići gde smo pošli. Konačno, dosta kasno stižemo u Oradeu. Ovaj put od Deve do Oradee će biti fenomenalan za voznju motorom kada bude završen, ali po detaljnosti rekonstrukcije, ne verujem da će biti završen u naredne 2 godine. Uz malo muke nalazimo pristojan smeštaj sa parkingom za motore i doručkom za nas. Recepcionarka nam preporučuje restoran koji radi čitavu noc, pa do grada idemo taksijem. Danas nam nije više do vožnje motorom. Po neka pica i krigla, dve piva pre spavanja.

Novo jutro donosi polazak prema Tatrama.

TATRATATIRA - Visoke i Niske Tatre

U planu je da kroz Madjarsku prodjemo sto brže, pa od Debrecena do Miskolca idemo autoputem. U nekom trenutku, Aleksa i Boban nas prestižu, verovatno da dobiju na vremenu kako bi sagoreli po cigar. Dok jurimo u najbržoj traci, vidimo ih kako nam mašu sa ulaska na pumpu. Medjutim, u srednjoj traci je kamion, bas uporedo sa nama i mi nastavljamo. Vec je u planu da se svrati na točenje goriva, ali nema pumpe. Kako se vozilo solidno brzo, u nekom trenutku vidim da nema Hozea. Razmišljam da je ostao bez goriva, ali idem na pumpu da se natočim pošto sam i ja na rezervi, pa da mu dostavim neku litru. Pumpa je odmah na završetku autoputa, čim se izadje prema Košicama. Dok sam na pumpi, vidim i Bobana kako prilazi pumpi, ali ne čujem motor. Njemu je gorivo nestalo bukvalno na petlji gde se isključuje sa autoputa i na inerciji je došao do pumpe. Stiže i Aleksa, a ja odlazim da odnesem gorivo. Hozeu je gorivo nestalo na 10-ak kilometara pre pumpe pa se čitava akcija brzo završava.

Brzo dolazimo do Košica i odatle počinje vožnja zbog koje smo došli. Već prvih par zavoja daju naslutiti kako stoje stvari. Predeli dosta podsećaju na Alpe, ali samo na deo dok ima zelenila, npr. do nekih 1800 mnv. 

Uživamo u vožnji i lepom vremenu koje nas prati od samog početka. U početku smo euforični i vozimo bez stajanja, ali kako euforija popušta, treba napraviti pauzu. Samo još kafanu da nađemo, što i nije baš lako. U jednom seocetu vidimo neki pansion sa terasom , pa se isključujemo da napravimo pauzu. Kako je vreme ručku, kafe pauza se produžila i za ručak.

Predeli kroz koje se prolazi su fenomanalni.

Plan za prvo veče je bio da se noći u Banskoj Bistrici, ali pošto je Hoze imao kolege sa misije, koje nije video dugo, u Zvolenu koji je 20-ak kilometara južnije, odlučujemo da idemo tamo. Malo smo pogledali za smestaj, nema ga mnogo i to što ima je skupo. Odlučujemo da iznajmimo planinsku kuću, pored toga što je najpovoljnije, delovalo nam je i najzanimljivije. Kako sam našao kuću bez imalo lutanja i dalje mi nije jasno. U gradu smo nabavili šta treba za roštilj, pa smo veče proveli u prirodi, ispred kuće. Svi smo bili prezadovoljni izborom.

Nastavak putopisa možete pročitati u temi na forumu jednostavnim klikom ovde.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Suzuki GSX-R 1300 Hayabusa – Legenda o kojoj se i dalje priča

0
Suzuki GSX-R 1300 Hayabusa
Foto: www.pixel4k.com

Teško da postoji prepoznatljiviji motocikl nego što je Suzuki GSX-R 1300 Hayabusa. Hayabusa je i danas vizuelno karakterističan motocikl kojem nijedan drugi nije ni sličan. Možete li da zamislite tek kakav vizuelni efekat je imao kada se pojavio 1999. godine? Ipak, Hayabusa se nije proslavila samo svojim izgledom, već neverovatnim performansama i agregatom koji su učinili da dugo caruje kao najbrži serijski motocikl na svetu. Ako ni zbog čega drugog, makar zbog toga zaslužuje priču na našem magazinu.

Kao što sam već spomenuo, Hayabusa je ugledala svelost dana 1999. godine. Malo je reći da su svi ostali zapanjeni moćnim izgledom Hayabuse. Inače, ime “Hayabusa” nije slučajno odabrano – u prevodu sa japanskog znači sivi soko. Ptica koja je cenjena zbog svoje velike brzine kojom se sa velikih visina spušta ka plenu.

U tom periodu kao vodeći motocikli smatrali su se Kawasaki ZZR1100 i prethodni kralj brzine, moćna Honda CBR 1100 XX. Međutim, Hayabusa je prosto bacila u senku oba konkurentska modela i uspostavila dominaciju koja će trajati decenijama.

Prva generacija Suzuki GSX-R 1300 Hayabusa modela

Povodom nastanka Hayabusa modela, glavni na projektu, gospodin Joširua je svojevremeno izjavio: “Koncept ovog motocikla bilo je da stvorimo nešto što će ostaviti veliki utisak sa svojom superiornom aerodinamikom, a koji će uz to biti i najsnažniji legalni motocikl. Kako bih privukao pažnju, napravio sam jedinstven dizajn. Morao je da bude ultimativni motocikl, legalan za put sa najvećim performansama u odnosu na bilo koji drugi serijski motocikl.

Sa svojim, za to doba ogromnim, agregatom radne zapremine od 1.298 cm3 i snagom od 175 KS na 9.800 O/min izazivala je strahopoštovanje kod svih vozača. Iako ta snaga danas ne deluje toliko strašno, treba uzeti u obzir da je obrtni moment iznosio 138 Nm pri 7.000 O/min, što je i danas više od većine sportskih motocikala.

Suzuki GSX-R 1300 Hayabusa
Suzuki GSX-R 1300 Hayabusa

Snažan agregat upakovan je u šasiju sa dvostrukim gredama, a kompletna Suzuki GSX-R 1300 Hayabusa oslanjala se napred na potpuno podesivu obrnutu prednju viljušku. Specijalno za potrebe Hayabusa modela, Bridgestone je razvio specijalne gume koje su mogle da podnesu “maltretiranje” i koje su bile homologovane za veliku maksimalnu brzinu koju je Hayabusa bila u stanju da postigne. Ovako moćan motor zaustavljale su tada takođe moćne šestoklipne kočione čeljusti i diskovi prečnika 320 mm napred i jedan disk prečnika 240 mm sa dvoklipnom kočionom čeljusti pozadi.

Pored toga što Hayabusa izgleda kao masivan motocikl, ona sa svojih 217 kg suve težine uopšte nije bila teška, ako se uzme u obzir da se radi o 1999. godini i agregatu od 1.298 cm3.

Šlag na torti bio je izgled koji je zapravo diktiran aerodinamikom. Za postizanje velikih brzina moralo se misliti i na aerodinamiku kako bi otpor bio sveden na minimum. Takođe se moralo voditi računa da prednji kraj ima dovoljnu potisnu silu na prednjem kraju kako se slučajno usled vetra prednji točak ne bi podigao od asfalta.

Suzuki GSX-R 1300 Hayabusa
Suzuki GSX-R 1300 Hayabusa

Uz malo doterivanja, dobio se karakterističan i do tad neviđen izgled koji je Hayabusa koristila do svoje poslednje generacije. Masivni oklopi na prednjem kraju i nešto manje oklopa na zadnjem kraju učinili su da Hayabusa ima oblik suze gledajući sa strane. Napred je dominirao far u središtu oklopa, kao i dva usisnika za vazduha koja su napajala agregat daleko potrebnim kiseonikom preko “ram-air” sistema.

Prva generacija “hvalila” se maksimalnom deklarisanom brzinom od 306 km/h, što je učinilo da Suzuki GSX-R 1300 Hayabusa tada postane zvanično najbrži serijski motocikl na svetu.

Ubrzo je Hayabusa postala popularna i za prerade, te su tako neke radionice napravile i turbo verziju koja je hvatala nezamislivih 400 km/h.

Druga generacija tek 2008. godine

Na drugu generaciju čekalo se čak do 2008. godine, kada je Hayabusa doživela par promena. Doduše, moramo da se vratimo u 2001. godinu, kada je zbog konvencije i dogovora između proizvođača motocikala maksimalna brzina da brzinomeru morala da bude ograničena na 299 km/h. Iako je samo na papirima brzina bila ograničena na 299 km/h, nezvanično je Hayabusa i dalje jurila preko 300 km/h.

U septembru 2007. godine, na stazi Salzburgring predstavljena je druga generacija Suzuki GSX-R 1000 Hayabusa modela. Radna zapremina agregata porasla je na 1.340 cm3, a deklarisana snaga popela se na 195,7 KS pri 9.800 O/min. Obrtni moment takođe je drastično skočio na čak 155 Nm na 7.200 O/min. Osim povećanja radne zapremine, kompletan agregat pretrpeo je redizajn tokom kojeg je redukovana težina gotovo svake komponente, što je doprinelo da agregat bude daleko eksplozivniji.

Promene su izvršene i na izduvnom sistemu, kao i na ECU. Razlog za te promene je pooštravanje emisionih standarda, koji će na kraju i presuditi ovom legendarnom motociklu.

Dotadašnje kočnice zamenjene su i za 2008. godinu Hayabusa je zaustavljana sa diskovima prečnika 310 mm i četvoroklipnim kočionim čeljustima napred, kao i jednim diskom prečnika 260 mm i jednoklipnom kočionom čeljusti pozadi. Kayaba prednja viljuška sa prečnikom štapova od 43 mm je takođe bila novina i unapređenje na polju upravljanja.

Suzuku GSX-R 1300R za 2008. godinu dobio je i tri režima vožnje, indikator stepena prenosa i digitalni brzinomer. Što se dizajna tiče, Hayabusa je izgledala mišićavije sa više oklopa napred kao i nešto višim vetrobranom.

Joširua je povodom dizajna nove generacije izjavio da je otputovao u SAD i posećivao moto klubove i prisustvovao na njihovim žurkama da bi video kakve promene su vlasnici vršili na njihovim Hayabusa motociklima, a zatim je na osnovu tih zapažanja dizajnirao novu Hayabusu.

Foto: www.overdrive.in

Inače, Joširua je bio zadužen i prilikom dizajna i razvoja modela poput SV650, TL1000R, Bandit 400 i RF600R.

Polako “zapuštanje” Hayabuse

Nakon tog poslednjeg redizajna, Hayabusa nije dobijala neke veće promene. Vremenom su ugrađene Brembo monoblok kočnice, tu i tamo je doživela i sitne kozmetičke izmene. Međutim, sve stroži emisioni standardi i pojavljivanje Kawasaki H2 turbo modela učinili da Hayabusa polako postane zapostavljen motocikl od strane Suzuki kompanije.

Posle 2008. godine, na mnogim tržištima iz naziva modela izbačena je oznaka “GSX-R 1300” i zadržano je samo ime Hayabusa. Razlog za to je što Suzuki nije želeo da meša oznaku Hayabuse i tadašnje sportske uzdanice GSX-R 1000.

Suzuki GSX-R 1300 Hayabusa 2018. godine

Tačku na proizvodnju Hayabusa modela donele su najave EURO5 emisionog standarda. Suzuki je krajem 2018. godine najavio da do daljnjeg obustavlja proizvodnju Hayabusa motocikala.

Nova nada?

Možda ipak nije sve izgubljeno. Pre par nedelja najavljeno je da će u narednom periodu Suzuki izbaciti novu verziju Hayabusa modela. Šta nas tačno očekuje, ostaje nam da vidimo.

Suzuki Hayabusa je, u svakom slučaju, ostavila velik trag u istoriji motociklizma i nema ljubitelja motocikla na svetu koji nije poželeo makar da proba ovaj legendardni motocikl. Ne mogu mnogi motocikli da se pohvale činjenicom da su godinama držali renome najbržeg serijskog motocikla na svetu, ali Hayabusa ponosno stoji iza ove činjenice.

Do tada, pročitajte mišljenje naših forumaša o ovom motociklu:

https://forum.bjbikers.com/index.php?/topic/132160-suzuki-hayabusa-informacije/


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Džon Briten – Čovek koji je pobedio najveće proizvođače

0
Džon Briten
Foto/Source: britten.co.nz

Predstavili smo vam ljude poput Soičira Honde i ostalih osnivača današnjih velikih kompanija za proizvodnju motocikala. Međutim, ne tako davno postojao je čovek koji je bukvalno svojim rukama uspeo da napravi motocikl koji je pobedio velika imena moto industrije. Njegovo ime je Džon Briten (John Britten).

Džon Briten nije puno mario za marketing. Bilo mu je bitno jedino da napravi motocikl koji će pobeđivati na trkama i uspeo je u tome. Njegov put ka tome nije bio nimalo lak. Uložio je celog sebe, ali pre nego vam ispričamo o tome kako je napravio svoj motocikl, prvo se moramo vratiti na sam početak i njegovo detinjstvo.

Od malih nogu u radionici

Briten je rođen 1. avgusta 1950. godine na Novom Zelandu, u mestu Krajstčerč (Christchurch). Već od malih nogu pokazivao je veliki talenat za mehanikom. Samostalno je napravio karting. Sa 12 godina skupio je dovoljno novca da kupi benzinski motor koji je zatim ugradio u isti taj karting. Od tog trenutka, za malog Džon Britena više nije bilo povratka jer je neprestano nešto “čeprkao” oko raznih agregata i mehanike uopšte. Budući da kao klinac nije imao skoro uopšte novca, stalno je radio sa starim agregatima popravljajući čak i nepopravljive stvari koje su drugi mehaničari odbacivali. Ulice Krajsčerča postale su testni poligon za Britenove kartinge i motocikle. Njegove komšije nisu ni mogli da zamisle da će upravo njihovo mesto postati poznato zahvaljujući Džon Britenu.

Zanimljivost iz detinjstva Britena je i to što je sa 13 godina pronašao zakopan stari Indian Scout motocikl, koji je na kraju restaurirao.

Kako je vreme odmicalo, došao je red i na školovanje. Briten je upisao i završio za mašinskog inženjera, usavršavajući se na polju dizajna kalupa, dizajna uzorka, livenju metala i još ponekih grana mašinstva. To iskustvo kasnije će mu koristiti pri radu na sopstvenim motociklima.

Foto/Source: britten.co.nz

Posle završenog fakulteta Džon Briten je neko vreme putovao i radio u Evropi, a zabeleženo je da je radio u Velikoj Britaniji kao inženjer pri izgradnji auto puteva M1 i M4. U svojoj kasnijoj karijeri, radio je u nekoliko kompanija i firmi, uglavnom na dizajnu i konstruisanju raznih stvari.

Motocikli, strast bez koje nije mogao

Ipak, Briten nikako nije mogao bez svoje strasti i rada sa motociklima. Tako je u slobodno vreme i dalje razmišljao da obnovi svoju staru strast. U svojim kasnim dvadesetim godinama počeo je da vozi trke za lokalni klub iz Krajstčerča.

Upravo su trke bile prekretnica za Britena. Nezadovoljan performansama motocikla, 1986. godine rešio je da unapredi svoj Ducati sa kojim se trkao. Prvo je napravio svoje oklope, a nakon toga rešio je da redizajnira šasiju i agregat. Međutim, shvatio je da mu je mnogo jednostavnije da napravi sopstveni motocikl.

Sa svojim velikim iskustvom u snalaženju i popravljanju raznih stvari još od malih nogu, koristeći svoju kreativnost i iskustvo iz dizajniranja, Džon Briten počeo je da pravi sopstveni motocikl. Nije imao nikakvo postrojenje ili slično, već je motocikl pravio u svom dvorištu i garaži, od delova koje je mogao da pronađe u svojoj blizini. Kombinovao je dostupne delove za svojim idejama.

Zahvaljujući tome što je naučio da razmišlja nekonvencionalno i zato što nije bio pod pritiskom, Briten je pažljivo i smelo radio na svom projektu.

Tako je posle par godina rada svetlost dana ugledao Briten V1000. Dvocilindrični agregat i motocikl kakav do tad nije viđen. Britenu više nije bilo bitno da se dokaže samo na lokalnom nivou, želeo je nešto više. Njegov V1000 izdvajao se po spefičnoj prednjoj viljušci koja se do tada gotovo nije koristila na motociklima, upotrebom mnoštva karbona kao i šasiji, koja nije bila klasčna ni u kom smislu, već je korišten agregat kao noseći deo šasije, nešto što će drugi proizvođači početi da koriste tek mnogo godina kasnije. Na svim mestima na kojim je mogao, upotrebio je karbon, tako da je težina motocikla iznosila svega 138 kg.

Tada se u SAD-u vozila čuvena trka “Daytona Battle of Twins” na kojoj su se takmičili motocikli sa dvocilindričnim agregatima. U to vreme to je bila prestižna trka na kojoj su učestvovali svi svetski proizvođači poput Ducati -ja, Harley Davidson -a i ostali proizvođači iz Japana, Italije i Evrope.

Foto/Source: britten.co.nz

Na svom debiju 1990. godine, dvocilindrični V1000 zabeležio je fantastično treće mesto. Sledeće godine, otišli su korak dalje osvojivši drugu poziciju.

Međutim, Džon Briten nije bio zadovoljan. Želeo je pobedu! Za 1992. godinu, potpuno je rekonstruisao ceo motocikl, a iste godine osnovao je Britten Motorcycle kompaniju, u kojoj je zaposlio 8 članova tima. U principu, ti članovi tima bili su njegovi drugari koji su mu pomagali od samog početka, samo što je tada sve ozvaničeno.

Pred narednu godinu, Briten je dodatno uozbiljio priču prešavši u nešto veći i opremljeniji prostor za rad na motociklu. Uz to, dobio je i sponzora u vidu kompanije “Cardinal Network”, pa su u to vreme njegovi motocikli nosili naziv “Cardinal Britten”. 1992. godine sa redizaniranim V1000, prvo su otišli na Twin trku na stazi Assen u Holandiji i tada su ostvarili prvu pobedu! Zatim je došao i red na ponovnu “Daytona Battle of Twins” trku. Za vozača Briten je angažovao Endru Strouda. Od samog starta Briten V1000 u rukama Strouda pokazivao je svoju nadmoć nad Ducati -jem koga je vozio Paskal Pikot.

Džon Briten
Foto/Source: www.brm.co.nz

Stroud i V1000 vodili su do dva kruga pre kraja trke, kada je na žalost mali električni problem sprečio da Briten zabeleži pobedu. Ipak, sve novine prenele su vest da je Briten V1000 dominirao trkom, a Džon Briten dobio je ogromnu pažnju javnosti i srdačne čestitke.

Briten je potom 1993. i 1994. godine osvojio šampionat Novog Zelanda, a postavio je četiri svetska brzinska rekorda dokazavši svoju nadmoć u odnosu na ostale dvocilindraše tog perioda.

Trka “Daytona Battle of Twins” je ipak osvojena 1995. godine i to na dominantan način. Stroud je dovezao V1000 do pobede sa čak 43 sekundi prednosti i na taj način se “osvetio” za frustrirajuće odustajanje sa trke 1992. godine.

Posle uspeha na trkama, usledile su i prve porudžbine za Briten motocikle. Džone Briten odlučio je da ne širi kapacitete, već da se svi motocikli sastavljaju ručno i da se isporučuju u onolikom broju koliko uspe njegov tim da sastavi. Briten je izjavio da ne želi da se takmiči sa ostalim proizvođačima, već želi da se svakom motocikli zasebno posveti.

Prerani odlazak vizionara

Na žalost, sudbina je imala drugačije planove za Džon Britena. U godini u kojoj je postigao najveći uspeh, tačnije 5. septembra 1995. godine Briten je preminuo, samo dva meseca nakon što mu je dijagnostikovan rak. Iza sebe je ostavio ženu i troje dece.

Na njegovu sahranu došao je veliki broj ljudi, a u povorci Britena je pratio njegov verni trkač Stroud na V1000 motociklu. Ljubitelji motocikala širom sveta, kao i gotovi svi proizvođači motocikala iskreno su žalili za gubitkom Džon Britena, čoveka koji je rekao “ne” konvencionalnim rešenjima i koji je sve uradio na svoj način nadmašivši najveće proizvođače tog doba.

Ova priča o Džon Britenu je povrh svega i dokaz da je moguće ostvariti svoje snove i zamisli, uz veliki trud, strast i ljubav ka nečemu. Sve što je potrebno je da zaboravite da granice postoje.

Džon Briten ostaje upamćen ne samo kao čovek koji je stvorio nešto različito u vreme kada su svi kopirali jedni druge, već i kao pojedinac koji je do temelja uzdrmao celu jednu industriju i filozofiju razmišljanja.

Photo: Kerry Walker, Source: christchurchartgallery.org.nz


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Ažuriran MotoGP kalendar za 2021. godinu

0
Ažuriran MotoGP kalendar 2021
Foto: KTM/Polarity Photo

Kako se početak MotoGP sezone bliži, tako se finalizuje kalendar sa rasporedom trka za 2021. godinu. Posle otkazivanja testa na Sepangu DORNA je morala da napravi određene izmene kako bi pokušala nesmetano da započne sezonu. Uz to je izazovno održati određeni broj dana za testove, kako bi se vozači i timovi pripremili za početak sezone.

Poslednje promene tiču se početka sezone i trka u Južnoj i Severnoj Americi. Trke na stazi Termas de Rio Hondo i trka na stazi COTA u Texasu bile su zakazane za 11., odnosno 18. april, ali su odložene zbog tekuće situacije sa COVID-19 virusom i restrikcije prilikom putovanja. Iako su za sada samo odložene, velika je verovatnoća da trke na ove dve staze uopšte neće biti održane ove sezone.

Umesto trka na te dve staze, u ažurirani MotoGP kalendar za 2021. godinu ušle su dve trke na stazi Losail u Kataru, kao i trka na stazi Portimao u Portugalu.

Prva trka u Kataru trebalo bi da se održi 28. marta, a samo nedelju dana kasnije, 4. aprila u planu je druga trka u Kataru. Nakon trka u Kataru, za 18. april zakazana je trka na stazi Portimao.

Ostatak šampionata za sada je u planu da se održi po prvobitnom kalendaru. Novi, ažurirani kalendar izgleda ovako:

Datum:Staza:Država: Dešavanje:
6. martLosailKatarMotoGP Test
16. martHerezŠpanijaMoto2, Moto3 test
28. martLosail Katar1. Trka
4. aprilLosail Katar2. Trka
18. aprilPortimaoPortugal3. Trka
2. majHerezŠpanija 4. Trka
16. majLe ManFrancuska 5. Trka
30. majMuđelo Italija6. Trka
6. junKatalunjaŠpanija7. Trka
20. junZaksenringNemačka8. Trka
27. junAsenHolandija9. Trka
11. julKimi RingFinska10. Trka
15. avgustRed Bull RingAustrija11. Trka
29. avgustSilverstoneVelika Britanija12. Trka
12. septembarAragonŠpanija13. Trka
19. septembarMizanoItalija14. Trka
3. oktobarMotegiJapan15. Trka
10. oktobarČang International CircuitTajland16. Trka
24. oktobarFilip AjlendAustralija17. Trka
31. oktobarSepangMalezija18. Trka
14. novembarValensijaŠpanija19. Trka

U rezervi je navedena i staza Mandalka u Indoneziji, mada je mala verovatnoća da će ove godine biti održana trka na toj stazi. Sa druge strane iskustvo iz prethodne godine naučilo da nikad ne kažemo nikad. Ukoliko sve bude dobro i sezona započne na vreme, prema trenutnom rasporedu očekuje nas 19 trka, što uopšte nije loše.

Za komentare i diskusiju oko moto sport sezone 2021, možete posetiti našu temu na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Zašto su dvocilindrični agregati sve češći na motociklima?

0
Zašto su dvocilindrični agregati sve češći na
Foto: BMW Motorrad

Verovatno ste primetili da su dvocilindrični agregati postali sve češći na motociklima, naročito u kategoriji srednje radne zapremine. Štaviše, identični agregati počeli su da se ugrađuju u više raznih modela. Ranije su dvocilindrični agregati bili uglavnom karakteristični za Ducati, ali to je bio jedan ekstrem i svojeručni potpis fabrike. Danas se na tržištu nalazi sve više motocikala pogonjenih dvocilindričnim agregatima, ali zašto je to tako?

Odgovor na to pitanje leži u više faktora, počev od ekonomskih, pa do tehničkih. Proizvođači uvek traže način da proizvodnju učine što jednostavnijom i jeftinijom. Sa druge strane, moraju da osluškuju i zadovolje potrebe kupaca.

Uzalud će proizvođač izbaciti jeftin i pouzdan motocikl, ukoliko se ne ponudi i ono “nešto” što će privući kupca da poseduje upravo taj motocikl. Kao i u svim sferama života, proizvođači moraju da traže kompromis, a u poslednje vreme ga pronalaze u dvocilindričnim agregatima.

Jeftiniji su za proizvodnju od četvorocilindričnih

Oni koji duži niz godina unazad prate tržište motocikala, verovatno se sećaju modela srednje radne zapremine koje su pogonili četvorocilindrični agregati, poput Yamahe Fazer 700, GSX-R 750, Suzuki Bandita 600, Kawasaki Z750, itd. Niz bi mogao da se nastavi i na ostale proizvođače, ali mislim da ste shvatili poentu.

Ukoliko bismo pravili poređenje sa navedenim modelima, mogli bi da nabrojimo i njihove dvocilindrične zamene u vidu Yamahe MT07 i Yamahe Tracer 7. Bandit je polako nestao, a i dalje se proizvodi dvocilindrični SV650. Kawasaki Z750 u međuvremenu je “narastao” na Z900, a pojavio se dvocilindrični Z650 kako bi popunio rupu u kategoriji.

Zašto su dvocilindrični agregati sve češći na motociklima?
KTM LC8 dvocilindrični agregat Foto: KTM

Jedan od bitnih (ako ne i najbitniji) razlog za sve češćim dvocilindričnim agregatima je finansijski faktor. Dvocilindrični agregati imaju skoro duplo manje komponenti od četvorocilindričnih, pa je samim tim i proizvodnja daleko jeftinija i jednostavnija. Zamislite samo kolika je ušteda kada za proizvodnju 1.000 motocikala poručujete 2.000 klipova, klipnjača i ostalih komponenti, umesto 4.000 koliko bi iznosilo za četvorocilindrične agregate. Tu je i ušteda u materijalima (manji blokovi, manje livenja, itd.).

Dakle, proizvođači su tu videli svoju računicu, ali šta je sa performansama agregata?

Dovoljno snažni, a mali potrošači i lagani

Dve stvari su dobre kod dvocilindričnih agregata: mala težina i mala potrošnja. Što se snage tiče, ni ona nije za potcenjivanje. Imamo Aprilia RS660 koji isporučuje 100 KS, kao i Apriliju Tuono 660 sa blizu 100 KS, malo li je? Naravno da nije, naročito kada se uzme u obzir da se radi o motociklima srednje radne zapremine. Povrh toga, mala težina čini da ovi “mali” motocikli pokretani dvocilindričnim agregatom postanu pravo oružje.

Da uzmemo nešto slabiji motocikl za primer, poput Yamahe MT07 koju je BJBikers redakcija imala prilike da testira (test možete pročitati ovde). MT07 sa svojih 74 KS sposobna je da razvije brzine od preko 200 km/h, a pri tome je potrošnja mala, što ga čini gotovo idealnim motociklom za svakodnevne vožnje.

Yamaha je na primer razvila svoj dvocilindrični agregat do te mere da ih ugrađuje u tri modela sa totalno različitom namenom i na sva tri modela agregat se pokazao odlično. Pored MT07, isti agregat pokreće Tenere 700 (koju smo takođe testirali i taj test možete čitati ovde) i Tracer 700.

Zašto su dvocilindrični agregati sve češći na motociklima?
Yamaha identičan dvocilindrični agregat koristi u čak tri modela Foto: Yamaha Motor Europe

Nije samo Yamaha ta koja je dvocilindrični agregat ubacila u putni ili off road agregat. BMW takođe ugrađuje dvocilindrične agregate u niz modela, od F900GS, preko F900 XR, do F900R modela. Doduše, razlike između ovih agregata postoje, ali su minimalne i svi agregati grade se na istoj osnovi.

Fabrika zadovoljna, kupci zadovoljni

Proizvodnjom dvocilindričnih agregata, fabrika je zadovoljna, jer je sa manje sredstava uspela da napravi dobar agregat.

Kupci su takođe zadovoljni. Imaju motocikl koji nije preskup, koji ima sasvim dovoljno snage za zabavu, a pri tome su jeftini za održavanje, mali su potrošači i ono što je kod nas takođe bitno, registracija nije preskupa.

Zašto su dvocilindrični agregati sve češći na motociklima?
Gotovo svi proizvođači imaju dvocilindrični sektor motocikala, poput BMW F750GS i F850GS Foto: BMW Motorrad

Za vozača koji voli da vozi, kategorija dvocilindričnih agregata uvek je prihvatljiva. Proizvođači su sa druge strane izračunali da oni vozači koji žele snažniji motocikl svakako neće zalaziti u teritoriju motocikala srednje radne zapremine, već će gledati motocikle iz kategorije snažnih sportskih ili naked motocikala.

S obzirom na prodajne rezultate u kojima uglavnom prednjače motocikli srednje radne zapremine sa dvocilindričnim agregatima, nema sumnje da ćemo još dugo gledati ekspanziju ovih motocikala. Bar dok se ne smisli nešto jeftinije, praktičnije i zabavnije.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Mitas Terra Force – R fabrički na KTM 1290 Super Adventure S

0
Mitas Terra Force - R
Foto: KTM/Rudi Schedl

Mitas može da se pohvali još jednim poslovnim uspehom, budući da će Terra Force – R gume biti fabrički montirane na KTM 1290 Super Adventure S. Upravo je specifikacija Terra Force – R gume očigledno odgovarala KTM-u koji je odlučio da je montira na svoj najjači putni motocikl.

Doduše, ovo nije prvi put da se KTM odluči na saradnju sa Mitas kompanijom. Ranije, 2019. godine KTM 690 Enduro R takođe je bio opremljen Mitas gumama, ali u tom slučaju radilo se o E-07 gumama.

Karakteristika Terra Force – R guma je ta da su predviđene da 90% vremena provedu na asfaltu, ali je ostavljeno i 10% prostora za silazak na neki blaži “off road”, odnosno silazak sa asfalta po zemljanim putevima ili makadamu. Takođe je predviđena da nosi opterećenja koja uključuju samu težinu motocikla, ali i težinu vozača, suvozača i prtljaga, a da pri tome i dalje pružaju dobro prijanjanje i osećaj u vožnji.

Mitas Terra Force - R
Mitas Terra Force – R Foto: Mitas

Konkretno, na KTM 1290 Super Adventure S nalaze se Mitas Terra Force – R gume u dimenzijama 120/70ZR19 60W TL napred i 170/60ZR17 72W TL pozadi.

Produbljivanje saradnje između kompanija Mitas i KTM osim marketinškog ima i benefit što će Mitas na osnovu povratnih podataka moći da unapređuje i razvija gume.

Ranije ovog meseca, Mitas je već predstavio nove Sport Force + gume (o tome više možete pročitati ovde).

U poslednjih par godina Mitas se trudi da razvije sve bolje verzije guma. Zato je i BJBikers redakcija na test dobila set Mitas Sport Force + guma, kako bi vam preneli utiske (o predstojećem testu Mitas Sport Force + guma možete pročitati ovde).


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.