Naslovna Blog Stranica 42

Moto Guzzi V100 Mandello –  Lepota mora malo i da boli

0
Moto Guzzi V100 Mandello
Foto: BJBikers

Moto Guzzi u poslednjih par godina aktivno radi na putnim motociklima sa posebnim stilom i šmekom. Novo poglavlje u istoriji fabrike otvorio je V85TT model koji se dobro pokazao, a zatim je na scenu stupio i V100 Mandello koji smo dobili na test. Nakon nešto preko 800 km sabrali smo svoje utiske za vas.

Sport touring motocikli su gotovo izumrli pre koju godinu, te zanimljivih sport touring motocikala gotovo da nije bilo do skoro. Moto Guzzi V100 Mandello je povratak u sport touring kategoriju sa dizajnom i snagom koji podsećaju na sportski motocikl, ali se isto tako mogu koristiti i za putovanja. Doduše uz određenu malu žrtvu ili prepravke nekih delova motocikla, poput sedišta (stići ćemo i do tog dela).

Elem, radi se o motociklu zaista dobrih performansi koje potiru neke male zamerke.

Moto Guzzi V100 Mandello
Foto: BJBikers

Poprečno postavljen V2 sa puno snage

Moto Guzzi V100 Mandello pokreće transverzalno (poprečno) postavljen V2 agregat radne zapremine od 1042 cm3. Maksimalna snaga koju ovaj moćni V2 ispoljava iznosi 115 KS na 8.700 O/Min i maksimalni obrtni moment od 104,3 Nm na 5.750 O/Min.

Sad verovatno ne povezujete reč „moćan“ sa ovim podacima, ali je realnost da u vožnji V100 Mandello povlači uvek, povlači dobro i to u svakom stepenu prenosa. Od 3.500 sve do 9.500 O/Min snaga je tu i u našem žargonu rečeno: „povlači kao voz“.

Pošto je agregat postavljen popreko, namešten je idealno da se za finalni prenos koristi kardan. Kardanski prenos je tokom testa funkcionisao perfektno i prilično je tih. Pri kretanju iz mesta nema onog „klank“ zvuka koji je znak većih tolerancija između žlebova. Sami odnosi u menjaču i prenos su dobro odmereni za snagu i masu koju V100 Mandello poseduje. Oko odnosa u kardanskom prenosu sam istraživao i došao do podatka da je u pitanju odnos 12/83.

Moto Guzzi V100 Mandello
Foto: BJBikers

Doziranje kvačila je rešeno preko hidraulike koju pritiska Brembo pumpa kvačila. Ukoliko budete imali prilike da vozite V100 Mandello, prilikom pritiskanja poluge kvačila nemojte se iznenaditi ukoliko osetite pulsiranje na poluzi. To je normalno za ovaj model. Verzija V100 Mandello S poseduje UP & DOWN kvikšifter, što nije slučaj sa običnim V100 Mandello primerkom koji smo imali na testu.

Ubrzanja su fantastična, a maksimalna brzina iznosi ravno 222 km/h, ni kilometar manje ili više i do te brzine se stigne relativno brzo.

Na auto–putu zadata brzina od 130 km/h se lako održava, agregat se veselo vrti i potrošnja nije velika. Neka prosečna potrošnja tokom testa kretala se oko 4,7- 5,5 litara na 100 km, što je odlična potrošnja koja omogućuje dobru autonomiju ako se uzme u obzir da je zapremina rezervoara 17 litara.

Jedina mana ovom agregatu su vibracije koje se osete na upravljaču tokom duže vožnje, naročito ako se vozi u srednje visokim obrtajima. Vibracije se više osete na upravljaču nego na nogostupima. Recimo da nakon sat i po konstantne vožnje primetite da bi prijala pauza za kafu, naročito ako konstantno vozite na auto–putu.

Mali problem, brzo rešen

Tokom testa se pojavio mali problem sa kapanjem ulja iz agregata. Naime iz nekog razloga se oštetio jedan o-ring na donjem delu dekle agregata. Ulje je kapalo s vremena na vreme i ovaj kvar je saniran nakon završenog testa.

Nakon testa sam istraživao malo da li je u pitanju neki serijski problem i pronašao sam da nije bilo prijavljivanih problema tog tipa na drugim primercima Moto Guzzi V100 Mandello modela. Dakle, uvoznik za Moto Guzzi jednostavno nije imao sreće da im se baš tokom testa kod nas dogodi taj peh koji je rešen u danu nakon što sam razdužio motocikl.

Odlične kočnice i zaštita od vetra, udobnost na solidnom nivou

Cevasta šasija koju je Moto Guzzi napravio za potrebe V100 Mandello modela ima zadatak da pruži stabilnost. To se i oseti pri vožnji. Na kočenju stabilan, na ubrzanjima takođe, kroz krivine dobro drži putanje. Negativna strana krute šasije ogleda se pri brzom ulasku u krivine gde je potrebno upotrebiti malo više snage da se V100 Mandello obori. Nakon toga zadržava putanju i prati je kao po šinama.

Moto Guzzi V100 Mandello
Foto: BJBikers

Za nešto tromiji ulazak u krivine može da bude kriv i raspored mase prouzrokovan poprečno postavljenim agregatom. Sama ukupna masa sa svim tečnostima nije prevelika za ovaj tip motocikla i iznosi 233 kg.

Ogibljenje se može oceniti kao dobro. Napred se nalazi obrnuta prednja viljuška sa prečnikom štapova od 41 mm i sa podešavanjem predopterećenja opruge i povrata. Zadnji amortizer je takođe podesiv i postavljen je sa leve bočne strane motocikla i ne nalazi se u sredini. Cenim da razlog za bočno postavljen amortizer leži u tome što se radi o jednorukoj zadnjoj viljušci na koju je montiran prelepo dizajniran zadnji točak koji nosi gumu dimenzija 190/55 ZR 17, dok je napred guma klasične dimenzije, to jest 120/70 ZR17.

Brembo monoblok kočione čeljusti, radijalno postavljen kočioni cilindar i diskovi prečnika 320 mm  odlično koče i brzo zaustavljaju V100 Mandello. Pozadi se nalazi dvoklipna, takođe Brembo kočiona čeljust i disk prečnika 280 mm.

Moto Guzzi V100 Mandello
Foto: BJBikers

Zaštita od vetra je impresivna. Cilindri vam štite noge od vetra i očekivao sam da će izuzetno grejati kolena u gradskoj vožnji, naročito jer su tokom testa temperature bile i do 40 stepeni celzijusa. Međutim zaštita na cilindrima i sam dizajn je takav da se toplota oseti, ali ništa dramatično. Oblik rezervoara i krilca koja se otvaraju doprinose još boljoj zaštiti od vetra.

Vetrobran je elektronski podesiv jednostavnim pritiskom na dugme na levoj strani upravljača. Sam vetrobran bi mogao biti malo viši u slučaju vozača nešto veće visine, ali i on dobro obavlja posao i u ovom slučaju.

Položaj sedenja je uspravan i nije naporan. Upravljač je širok i nalazi se pod malim uglom u odnosu na osu prednje viljuške. Nogostupi su u položaju koji drži noge u prirodnom položaju sedenja. Zamerka odlazi na sedište koje ne spada među udobnije i šteta je što sedištu nije posvećeno više pažnje. Oko sat vremena vožnje i počinje razmišljanje o pauzi. Visina sedišta se nalazi na 815 mm od tla.

Elektronski paket sa dosta opreme

Pošto je Moto Guzzi ugradio „ride-by-wire“ sistem, to je sa sobom donelo mogućnost ugradnje nekoliko elektronskih pomagala. Aprilia (koja je deo Piaggio grupacije) je uvek imala elektroniku među najboljom u klasi, koja se prelila i na ovaj Moto Guzzi. Sličan meni na instrument tabli i elektronska podešavanja već sam video tokom testa Aprilia Tuareg 660 modela, samo je ovog puta elektronika prilagođena V100 Mandello modelu.

Elektronska pomagala uključuju 4 režima vožnje (Tour, Rain, Road, Sport). Unutar svakih od tih režima moguće je zasebno podesiti nivo osetljivost kontrole proklizavanja u 4 nivoga (MGTC), zatim je moguće odabrati 3 režima mapiranja agregata, odnosno isporuke snage (MGCM) i mogu se podesiti 2 niova motornog kočenja (MGFM). Naravno, ne treba posebno naglašavati da je ABS deo opreme.

Osim ovih elektronskih pomagala, unutar svakog režima vožnje možete da podesite da li želite da vam se otvaraju bočna krilca i pri kojoj brzini želite da se otvaraju.

Tempomat je neizostavna stvar svakog putnog motocikla današnjice, te ga poseduje i V100 Mandello. Na dugme je i već pomenuto podešavanje visine vetrobrana. Sama dugmad su odrađena kvalitetno i estetski su lepo uklopljena.

Svetlosna grupa je u LED tehnologiji i tu odlaze dobre ocene. V100 Mandello poseduje funkciju uključivanja dodatnih svetala kada se nalazite pod određenim nagibom, što je itekako doprinosilo boljoj preglednosti u krivinama pri noćnoj vožnji.

Instrument tabla dijagonale 5“ je u boji i nudi sve potrebne podatke od nivoa goriva, brzine kretanja, broja obrtaja, preostale autonomije, parcijalnog odometra, itd. Postoji mogućnost povezivanja sa pametnim telefonom putem MIA aplikacije što omogućava da se putem GPS-a prenese navigacija na instrument tablu.

Od bezbednosnih elemenata treba spomenuti da V100 Mandello poseduje i aktiviranje svih pokazivača pravca pri naglom kočenju kako bi se upozorili vozači iza vas.

Dizajn koji privlači pažnju

Neke stvari se mogu osporiti i staviti kao zamerka, ali jedna stvar je neosporiva: Moto Guzzi V100 Mandello poseduje prelep dizajn koji privlači pažnju bilo da stoji negde parkiran ili da se vozite pa se prolaznici okreću za njim.

Da li u ovom slučaju samo dizajn i jednostavne crte ili boja ili sve skupa, ali je V100 Mandello zaista prelep.

Komponente i dizajn imaju svoju cenu

Kvalitetno ogibljenje, kočnice, elektronika i odličan agregat imaju svoju cenu, a ona iznosi 15.499 EUR koliko je potrebno izdvojiti za standardnu verziju ili 17.990 za S verziju koja dolazi sa elektronski podesivim Ohlins ogibljenjem (NIX prednja viljuška i TTX zadnji amortizer).

Drugačiji koncept snažnog agregata, moderna elektronika i dizajn izdvajaju V100 Mandello od konkurencije, ostaje samo finansijska opravdanost nešto veće cene u odnosu na konkurentne modele. Moto Guzzi V100 Mandello treba prvo probati kako biste uvideli o kakvom konceptu motocikla se radi…

Kompletnu ponudu motocikala iz Piaggio ponude možete pogledati na P.G.S. veb sajtu.

Ukoliko imate iskustva sa Moto Guzii V100 Mandello modelom, svoje zapažanje možete ostaviti u temi na forumu.

Foto: BJBikers

Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Yamaha XSR700 XTribute – Iz Francuske sa stilom

0
Yamaha XSR700 XTribute
Foto: BJBikers

Po prvi put se na našem testu našla jedna retro Yamaha. Reč je o XSR700 modelu koji je Yamaha na tržište predstavila 2016. godine. Imali smo prilike da se družimo sa njom nekih 800 km tokom kojih smo se lepo upoznali, više nego dovoljno da vam prenesemo svoja zapažanja.

XSR700 je još jedan motocikl iz Yamaha game koji se proizvodi u gradiću Ruvoa u Francuskoj, što je nekako i logično jer se na istom mestu proizvode MT-07, Tenere 700 i Tracer 7 sa kojim deli CP2 agregat.

U momentu kada je izašao na tržište još nije bilo toliko rasprostranjena kultura retro motocikala koji likom podsećaju na caffe racer. Od svoje prve generacije, do ove poslednje koju smo imali prilike da testiramo i da uživamo nije se puno promenilo na ovom modelu.

Na ovom testu od strane Yamaha Barel ustupljen je XSR700 XTribute primerak u specijalnim grafikama. Ipak, osim dizajna, ovaj model suštinski se ne razlikuje od ostalih XSR700 modela.

Foto: BJBikers

Ne menjaj ono što je dobro – CP2 agregat

Po principu „ne menjaj ono što je dobro“ ugrađen je već pomenuti CP2 dvocilindrični redni agregat o kojem smo pisali ranije, ali nikad nije loše podsetiti se performansi koje pruža. Redni dvocilindraš ima radnu zapreminu od 689,6 cm3 i to je jedina stvar koja se vremenom malo povećala, mahom da bi se zadovoljila stroga EURO5 emisiona norma, a da se pri tom ne bi izgubila snaga.

Linearna isporuka snage i veoma uglađen agregat odlično se uklopio u XSR700 sa maksimalnom snagom od 73,4 KS (54 kW) na 8.750 O/Min uz maksimalni obrtni moment od 67 Nm na 6.500 O/Min. Da odmah obradujem vozače sa A2 vozačkom kategorijom: postoji i verzija sa snagom ograničena na 35 kW.

CP2 agregat osim što je pouzdan (dokazao se najviše na Tenere 700 modelu), takođe je i ekonomičan. Potrošnja se tokom testa kretala od 3,7 do 5 litara na 100 km. Najveća potrošnja izmerena je pri dugoj vožnji na auto putu.

Foto: BJBikers

Šestostepeni menjač i finalni prenos čak su možda mogli biti i kraći. Maksimalna dostignuta brzina tokom testa iznosila je 190 km/h, a deklarisana brzina prema fabričkim specifikacijama iznosi 200 km/h. Na skali obrtomera je bilo dovoljno raspoloživih obrtaja da se ta brzina dostigne, ali je ponestalo prostora jer je otpor vetra velik te se maksimalna brzina ne može brzo postići. Do oko 160 km/h XSR700 stiže solidno brzo. Realno za ovaj tip motocikla nije ni bitno koliko ubrzava i koja je maksimalna brzina, jer je Yamaha XSR700 napravila za uživanje u vožnji.

Dobre kočnice, solidno ogibljenje i ne tako udobno sedište

Yamaha je za XSR700 upotrebila cevastu šasiju koja osim što može da ponudi dobar odnos između performansi i mase, ima i dizajnersku crtu koja se uklapa u ovaj segment motocikala. Sam raspored mase je dobar. Upravljač je postavljen uspravno i nije ni previše širok ni uzak i zajedno sa nogostupima daje uspravan položaj sedenja.

Prednja teleskopska viljuška sa prečnikom štapova od 41 mm ne nudi nikakvo podešavanje, kao ni zadnji amortizer, ali zato dobro upijaju neravnine naših puteva. XSR700 je solidno upravljiv kroz krivine. Međuosovinsko rastojanje iznosi 1.405 mm i za 5 mm je veće nego na MT-07, ali jednako dobro drži putanje pri prolasku kroz krivine.

Prednje kočnice su više nego dobre i njih XSR700 deli sa MT-07 modelom, bar kada je reč o četvoroklipnim čeljustima. Diskovi su nešto manji i prečnika su 282 mm, ali za ovaj tip motocikla i njegovu namenu, koče dobro. Pozadi se nalazi jedan disk prečnika 245 mm. ABS je dobro odmeren i potrebno je baš preterati sa kočenjem ili voziti na klizavoj podlozi da bi se osetilo pulsiranje poluge kočnice.

Foto: BJBikers

O zaštiti vetra ne vredi ni govoriti jer i ovo spada u naked tip motocikla. Ono što je minus na XSR700 je sedište koje je tvrđe i nije baš udobno. Na primerku koji sam imao prilike da testiram je sedište prerađeno i situacija je nešto malo bolja, ali već nakon sat vremena vožnje počinje da se oseća da je vreme za pauzu.

Gume koje XSR700 su Pirelli MT60RS i prilagođene su i povremenom silaženju na makadamske ili letnje puteve i tu se XSR700 takođe ponaša sasvim dobro. Tako da se uvek možete uputiti na neke lepe lokacije za uživanje i fotografisanje.

Jednostavan dizajn, minimum moderne tehnologije

Instrument tabla je okruglog dizajna, ali je prikaz informacija na LCD ekranu. No, sve je lepo uklopljeno u retro dizajn te ako ste ljubitelj retro motocikala, ovaj moderni detalj vam neće zasmetati. Na  ekranu se nalaze najbitnije informacije poput brzine kretanja, broja obrtaja, nivo goriva, odabranog stepena prenosa, vreme, odometar, itd.

Prekidači na levoj i desnoj strani upravljača su takođe jednostavni. retrovizori su srednje pregledni uz malo podešavanja.

U moderne stavke spada i LED svetlosna grupa u vidu okruglog fara napred, ali i okruglog zadnjeg svetla oko kojeg su mišljenja podeljena. Dok se nekom sviđa, neko pak misli da previše štrče. Sve je stvar ukusa.

Kao što je spomenuto na početku teksta, testni XSR700 je u XTribute verziji koja uključuje ravno sedište, drugačije dizajnirane nogostupe, off road upravljač i štitnike prednje viljuške. Uz to, poseduje i belu boju sa primesama brušenog aluminijuma na rezervoaru.

Foto: BJBikers

Sve u svemu lep primerak, a uz te dodatke ide i nešto veća cena koja za XSR700 XTribute u Yamahi Barel iznosi 9.690 EUR, dok obična XSR700 verzija košta 9.090 EUR.

Generalno je Yamaha sa XSR700 primerkom uspela da ponudi jedan lep retro motocikl sa minimumom tehnologije i tako ostavi jedan model koji podseća na nekadašnje motocikle napravljene samo od gvožđa, sa ciljem da se uživa u vožnji.

Ukoliko posedujete Yamaha XSR700, svoje iskustvo možete ostaviti u temi na forumu.

Za više informacija iz Yamaha Barel ponude možete pogledati njihovu veb stranicu ili ih posetiti u nekom od njihovih salona u Beogradu i Nišu. Yamaha Barel poručuje da ukoliko vas XSR700 XTribude zanima, možete zakazati probnu vožnju.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Guzzi sul passo

0
Guzzi sul passo

Nov motocikli i lepe krivine na pasevima. Ništa lepše za poželeti. Tako je mislio i naš član foruma darionis koji se sa svojim novim motociklom otisnuo na putovanje i krivinarenje. Uživajte u putopisu Guzzi sul passo.


Proljetos kupih motor nov

Da pođem na put osjetih zov

anonimni autor iz okoline banjaluke,, 21. vijek

U aprilu 2023 sam prelomio, kupujem MG V85TT. Razmisljam o V-Stromu 650 ali Guzzi je u salonu u gradu i izgleda odlično. I onda počinje potop, kiša danima pada, cijeli april, maj, pa jun. Uspijevam da odradim 4-5 dnevnih vožnji, da napravim prvi servis na 1500 Km. OK, sada mogu na ozbiljnije putovanje. Destinacije se nekako sama nametala – Južni Tirol, Dolomiti i konačno da odvezem passo Stelvio. Kada sam, davno, prvi put vidio sliku tih krivina, znao sam da ja tu moram da vozim, pa kako god.

Gledam vremensku prognozu, u tim krajevima neprestano kiša i oluja, smjenjuje se loše i gore vrijeme. I tako danima. Shvatam da neće prestati i dok se ja odlučim, počeće Feragosto, što bih radije izbjegao. Prvi pogled na Booking je razočaravajući: smještaj uglavnom rasdprodat, cijene ogromne. Van pameti da plaćam 100-150 eur spavanje.  Ja u stvari i ne želim da bookiram unaprijed, nadam se da mogu da improvizujem rutu i usput nađem prenoćište ali razum prevladava. Odlučujem se za hostele, imam neku predrasudu da su to rupe za klince, ali će se ispostaviti drugačije. Dakle datum i ruta je fiksirana, još da se ja fiksiram.

Još ranije sam stavio top case i engine guards, a prilikom prvog servisa su mi montirali centralnu nogaru. Dva dana pred put još nisam stavio nosače bočnih kofera, kao “lako ćemo”. Givi nosači zahtjevaju da se žmigavci izmjeste kod registrske tablice i ja cijeli dan ne znam da skinem tu plastiku koja omogućava pristup do kablova. Sutradan nekako shvatim da su ti šarafi kod brave za sjedište (???), razvalim sav taj zadnji dio i ponovo sklopim na nešto manje od 24 sata pred put. Pakujem stvari, ne znajući da li da nosim ljetnu ili zimsku opremu.

Guzzi sul passo

Dan prvi

Prvo spavanje je u Kobaridu, na 450 km od Banjaluke. Krupan zalogaj za jedan dan, ali uzdam se u Guzzi. Ustajem u 6 i krecem u 8, sve po planu. Rutinski vozim do Prijedora i Novog Grada. Namjeram mi je da, iz radoznalosti, u Hrvatsku uđem u Velikoj Kladuši. Inače to niko odavde ne radi. Vozeći od Novog Grada prema Bužimu, shvatam i zašto. Cesta je spora i nema baš šta da se vidi. Stižem do granice, nema gužve i u Hrvatsku ulazim sa pola sata kašnjenja u odnosu na plan. Nije loše, mislim se, dalje će biti lakše. Dalje planiram preko Duge Rese i Bosanaca da uđem u Sloveniju i onda sporednim putevima, preko Tanča Gore na Kočevje. I stvarno, cesta dobra, nema saobraćaja, počinje uživancije. Ubrzo ulazim Sloveniju i tu je odmah Petrol pumpa. Stajem ali nešto mi se ne sviđa, kao biće poslije bolja/veća/ljepša. Vrlo naivno sa moje strane. Lagano vozim, prolazim kroz simpatična mjestašca, nema bajekra. Ali nema ni prodavnice ni benzinske pumpe. No, svako mjesto ima vatrogasce. U jednom mjestu, vatrogasci stavili reklamu, prave ledeni čaj. Ja zbunjen prolazim i odlazim a itekako bi mi prijalo osvježenje. Konačno pred Kočevjem prodavnica i pravim pauzu. Do tog trenutka, dan je bio sunčan i vreo. Međutim pogled prema sjeveru ne obećava ništa dobro. Na izlasku iz prodavnice, nekoliko ljudi mi prilazi i govori da ne idem dalje, i da se sklanjam pošto dolazi velika oluja. Dan ranije, Sloveniju je poharala stvarno strašna oluja, ova ipred mene, ispostaviće se, biće još gora. Ja potpuno zbunjen, imam još dosta da vozim, mislim se proći će to ali se prilike brzo pogoršavaju. Temepratura naglo pada, vjetar sve jači, nebo sve mračnije. Sklanjem se ipod neke nadstrešnice autopraone koja ne radi, svjestan da mi to nije baš neki zaklon. No, boljeg nemam.

Hoću da pogledam satelitsku sliku na “http://zoom.earth”, da vidim na čemu sam ali telefon neće da uhvati mrežu. Taj problem sam imao i prije u roamingu, pa sam pred put zamjenio GSM karticu, ali ne vrijedi. Ne mogu ni javiti u Kobarid da ću kasniti, niti pronaći alternativni smještaj. Probam da restartujem telefon. Nova kartica trazi da upisem novi PIN a nemam pojma koji je, tako da je sad telefon neupotrebljiv. Stojim nekih sat vremena, i iznerviran odlučim da na silu krenem u to crnilo ispred mene. Vidim da se oluja jako brzo kreće na istok i nadam se najboljem. I stvarno, oluja odlazi na istok, mene hvata lagana kiša a po okloini vidim da je maloprije prilično padalo. Imao sam sreće ali neki drugi nisu: bilans te oluje u Hrvatskoj, pored velike štete, su 3 izgubljena života. Mene je spasilo to što se oluja navodno kretala brzinom od 70 Km/h i otišla dalje.

Vozim dalje, pojavljuje se i malo sunca. Stajem da sipam gorivo. Osjećam olakšanje zbog oluje ali problem sa telefonom ostaje. Već je 5 popodne, još dosta ima da se vozi. Imam još jedan telefon, koji koristim samo za navigaciju, i na njemu uhvatim wifi na benziskoj pumpi. Šaljem mail supruzi da mi dojavi PIN. Kaže mi poslije da sam joj slao na adresu koju baš rijetko provjerava, i da je iz nervoze što se ne javljam, baš taj dan otvorila taj inbox i pročitala moj vapaj za pomoć. PIN ću dobiti kasno te večeri.

Vozim dalje prema Idriji i Tolminu, put super, zanimljiv i zahtjevan. Prolazim pored arehološkog nalazišta Dvije Babe, poznatog po otrkiću neandrtalske frule. To mi je “must see” ali nema se vremena. Pred Tolminom počinje jača kiša. Ostalo je još malo ali ću ipak morati pokisnuti. U Kobarid dolazim u sumrak. Pošto telefon ne radi, nemam pojma gdje spavam i hodam po kiši, izgubljen, neću li prepoznati moj smještaj po slici koju sam blijedo zapamtio. Upadam u jedan hostel, pitam ih jesam li ja ovde rezervisao. Nisam, ali oni pretpostavljaju gdje jesam. Konačno stižem na odredište, već je 9 sati. Pokušavam da uguram motor pod neku strehu, kao da ne pokisne. Da sam samo znao koliko ćemo kisnuti narednih dana, i ja i motor.

Hostel je super. Sve novo i modereno opremljeno. Ekipa je mlađa ali ima i likova starijih od mene. Atomosfera prijateljska i opuštena. Dobijam i zaključan prostor da ostavim stvari. Pravac kuhinja, cijeli dan nisam normalno jeo, ostao je taj ručak koji sam namjeravao davno pojesti u hladu, u nekoj zabiti kroz koje sam prolazio. Iako pada kiša, izlazim u šetnju da bar pivo popijem. Lijep gradić, osjeti sa bogata istorija. Restorani i kafići puni, saznajem da smještaj više nije lako naći, sve je bookirano.

Dan drugi

Sutradan shvatam razmjere turizma u Kobaridu. Svi se nešto pakuju, spremaju, gledaju mape. Prolaze motori, autobusi, kamperi. Bukvalno gužva. Preko puta hostela je muzej bitke na Soči, iz 1. svj. rata, koji svakako preporučujem. Danas je plan da pređem Vršič i preko Tarvisia stignem do sledećeg odredišta. Za drugi dan sam namjerno planirao manju kilometražu, znajući da će me prvi dan iscrpiti. Krećem lagano prema Bovcu, saobraćaj je gust. Motori na sve strane, samo zuje, prestižu, a ja penzionerski, lagaaano uz osmjeh. U Bovecu pauza za doručak, odličan burger u grillu Felix. Idem dalje na Vršič. Gužva ništa manja. Lik vozi kamper prema gore i pravi kolonu. Drugi motoristi ga rutinski obilaze, ja čekam pravu priliku. Tad već shvatam da sam ja druga liga za ove bajkere. Dolazim do najtežeg dijela i zadovoljan sam kako se snalazim, mada sam dva puta u desnoj krivini otišao preširoko. Prestižu me 2 teška kruzera, osjećam se jadno.

Izlazim na vrh a tamo, naravno, haos. Auta parkirana na obe strane puta, kao u Bosni. Ostala samo jedna traka za prolaz i naravno da je zagušenje. Temperatura je prijatna i vedro je. Tu je i stado ovaca, pitome su, glasno bleje i poziraju sa turistima. Ne zadržavam se predugo, i nastavljam prema Kranjskoj Gori. Spuštanje mi nije ništa lakše, ganjam idealne linije ali sam opet spor. Guzzi inače odlično koči motorom, pa polako izlazim iz serpentina i eto me pred Kranjskom Gorom. Pošto mi je ista dobro poznata, ne zadržavam se, i vozim dalje za Italiju. Prolazim kroz Tarvisio i izlazim na brzu cestu koja ide pored autoputa. Uslovi odlični da se vozi malo brže, ograničenje brzine se vrlo slobodno tumači, nema gužve i prija mi malo jurnjave. Ubrzo stižem do sledećeg odredišta, a to je mjesto Dogna. Planiram da se na vrijeme čekiram, otprilike u 3 sata popodne, da ostavim kofere pa da se još provozam u lokalu. Mjesto se sastoji od 2 ulice i potpuno je pusto, nema nikog, bukvalno nikog. Lako pronalazim hostel i osjećam se krajnje čudno u tako pustom mjestu. U hostelu je samo recpecionerka, nema gostiju, sve prazno. Situacija postaje smješna i strašna. Pitam ima li gdje da se jede ili nešto kupi. Naravno da nema, upućuje me preko puta u prostor gdje se nalazi nekoliko vending aparata u kojima ima sve: pivo, keks, hrana, kozmetika. Recepcionerka mi nudi svoju ličnu kartu da kupim pivo, pošto je nophodan dokaz da imam 18+ godina. Hostel je ogromna stara kuća na 3 sprata. Sve uredno, i pristojno opremljeno. Tek poslije se pojavio stariji par iz Bugarske, rekao bih da imaju preko 60. I to je to što se gostiju tiče. Ovaj put imam zasebnu sobu ali to ne znači ništa pošto sam sam na cijelom spratu.

Skidam kofere i odlazim za Sella Nevea, nekih pola sata do sat vožnje, u planinu. Put vodi kroz strahobalne serpentine, iako ih manje ima, za moj pojam su teže od Vršiča. Na vrhu sam očekivao malo više svijeta. Sada je već simptomatično koliko više turista ima Sloveniji nego u Italiji. Vraćam se istim putem nazad u sablasno praznu Dognu. Taj dan mi je prijala manja kilometraža, malo sam se opustio i odmorio.

Nastavak putopisa Guzzi sul passo možete pročitati u temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Royal Enfield cenovnik motocikala za 2023. godinu

0
Royal Enfield cenovnik motocikala za 2023. godinu
Foto: Royal Enfield

Royal Enfield poslednjih par godina u ponudi ima gamu motocikala koja je postala popularna. Naročitu pažnju privlače modeli u radnoj zapremini od 350 cm3. Kako biste bili informisani o trenutnim cenama za 2023. godinu, donosimo vam Royal Enfield cenovnik motocikala i kratak osvrt na njihovu ponudu.

U svojoj ponudi Royal Enfield trenutno ima osam modela u rasponu od 350 do 650 cm3 što daje alternativu kupcima između motocikala manje i nešto veće snage.

Kratak pregled započećemo od najmanje radne zapremine.

Royal Enfield Meteor 350

Meteor 350 je prvi među modelima iz Royal Enfield platforme sa novim vazdušno–uljno hlađenim agregatom radne zapremine od 349 cm3 i snagom od 20,2 KS. Iako ima agregat manje radne zapremine, njegov petostepeni menjač uspeva da iznese svu snagu.

Krstareću brzinu od 90 – 100 km/h održava sasvim lako, ali njegova namena je uživanje u vožnji i retro detaljima koji preovlađuju celim motociklom. Jedina modernija stvar ogleda se u vidu analogno–digitalne instrument table, a postoje i modeli sa dodatnim okruglim satom koji služi za navigaciju i povezan je sa Google Maps mapama.

U zavisnosti od boje, cena za Royal Enfield Meteor 350 se kreće od 4.900 – 5.200 EUR.

Foto: Royal Enfield

Royal Enfield Hunter 350

Hunter 350 je na tržište izašao u avgustu 2022. godine i brzo je postao jedan od popularnijih motocikala iz Royal Enfield ponude. Pokreće ga identičan agregat kao i Meteor 350, s tim što Hunter 350 ima drugačiji dizajn i namene, te spada u svestranije motocikle.

Masa motocikla spremnog za put sa svim tečnostima iznosi 181 kg i uz rezervoar zapremine 13 litara i potrošnju od oko 3 litre možete preći lepe distance.

Cena za Royal Enfield Hunter 350 ide od 4.900 – 5.050 EUR u zavisnosti od boje.

Royal Enfield Classic 350

Ukoliko ste ljubitelj klasičnih retro motocikala, onda treba u razmatranje da uzmete Royal Enfield Classic 350. Agregat je identičan njegovim prethodnicima iz dva pasusa iznad. Njegova suština je uživanje u vožnji pravog klasika kao i neodoljiva harizma i vraćanje u neka davna vremena kada je sve bilo jednostavnije.

Royal Enfield Classic 350 dolazi u tri boje i u zavisnosti od toga koju boju odaberete cena se kreće od 5.350 – 5.500 EUR.

Foto: Royal Enfield

Royal Enfield Himalayan

Himalayan spada u nešto snažnije motocikle iz Royal Enfield familije. Reč je o motociklu koji je naročito popularan jer spada u adventure segment. Ukoliko ste nekad u nekom filmu videli one manje motocikle koji se veru po raznim brdima i planinama i preživljavaju svašta – Himalayan je upravo jedan od tih.

Pokreće ga takođe jednocilindrični vazdušno hlađeni agregat radne zapremin od 411 cm3 sa maksimalnom snagom od 24,5 KS i petostepenim menjačem. Uz malu potrošnju i rezervoar od 15 litara, Himalayan je predviđen da savlada solidne distance između dve posete benzinskoj pumpi.

Poseduje prednju viljušku sa relativno dužim hodom od 200 mm, dok zadnji amortizer ima hod od 180 mm. Generalno je Himalayan napravljen u adventure dizajnu i spreman je za savladavanje terena van asfalta.

Cena za Royal Enfield Himlayan se kreće od 5.600 – 5.700 EUR, u zavisnosti od toga za koju se boju odlučite.

Royal Enfield cenovnik motocikala za 2023. godinu
Foto: Royal Enfield

Royal Enfield Scram 411

Na bazi Himalayan modela, Royal Enfield je napravio Scram 411, moderniju interpretaciju Himalayana. Pokreće ga isti agregat od 411 cm3 sa 24,3 KS i 32 NM obrtnog momenta.

Što se dizajna tiče, Scram 411 je nešto između adventura i scramblera. Jednostavne crte i rešenja, rezervoar od 15 litara, teleskopska viljuška sa štapovima prečnika 41 mm i gume predviđene za silazak sa asfalta daju ovom motociklu specifičan i zanimljiv šmek.

Royal Enfield Scram 411 u zavisnosti od boje se kreće od 5.500 – 5.600 EUR.

Royal Enfield Interceptor

Interceptor je 1960–tih i 1970–tih godina bio kultni model iz Royal Enfielda, a sada je to ime ponovo vraćeno u život sa sličnom koncepcijom.

Kao i nekad i sada ga pokreće redni dvocilindraš, ovog puta sa radnom zapreminom od 647,95 cm3 i maksimalnom snagom od 47,4 KS. Hlađenje se obavlja vazdušno–uljnim putem.

Dizajn Interceptor modela ostao je veran tradiciji, te je i on urađen u retro stilu sa dva auspuha, po jedan iz svakog cilindra koji se pružaju sa leve, odnosno desne strane motocikla i daju lepu simetriju.

Royal Enfield Interceptor dolazi po ceni koja se kreće u rasponu od 7.400 – 7.800 EUR. Ponovo, cena zavisi od odabira jedne od tri kombinacije boja.

Royal Enfield GT

Još jedno ime koje je Royal Enfield oživeo iz prošlosti jeste oznaka GT ili sa punim imenom i prezimenom Continental GT. Najveća razlika je što je nekadašnji GT imao radnu zapreminu od 250 cm3, a ovaj današnji GT koristi dvocilindrični agregat 647,95 cm3 kao i Interceptor. Dakle, tu razlike neke i nema.

Razlika dolazi mahom u dizajnu. Ljubitelji caffe racera će voleti ovaj model jer je reč upravo o tome: neo retro caffe raceru, koji je pak i nešto više od toga, pošto Royal Enfield u sve unese i nešto praktičnosti, tako da sa Continental GT modelom možete da se vozite i dalje od kafića, tj. da se otisnete u neke lepe predele, na primer.

Cena za Royal Enfield Continental GT se u zavisnosti od kombinacije boja kreće od 7.600 EUR za  jednobojnu verziju, do 8.00 EUR koliko košta hrom verzija.

Royal Enfield Super Meteor

Najlepše ostaje za kraj, ako mi dozvolite da subjektivno ocenim neki motocikl. Super Meteor je veći i snažniji i insipiracija je nađena u Meteor 350 modelu. Ponovo se agregat deli sa prethodnim modelima iz familije dvocilindraša od nepunih 650 cm3.

Impresivno je to koliko je Royal Enfield mislio na svaki detalj ne samo na Super Meteor modelu, već generalno. Kao da je reč o ručno pravljenim i unikatnim modelima. Završni delovi od hroma, posvećenost detaljima da sve bude na svom mestu, da ne uđe u kič, a da opet bude lepo. Kao neko umetničko delo. Zaista, svaka čast Royal Enifeldu na dizajnu koji radi i na agregatima koji su se do sada pokazali izdržljivim.

Super Meteor je ujedno i najskuplji model iz Royal Enfield ponude i za njega je potrebno izdvojiti od 7.990 EUR do 8.400 EUR, ponovo u zavinosti od boje za koju se odlučite.

Trion Motors (ovlašćeni uvoznik za Harley Davidson i Royal Enfield) je izneo i uslove kupovine Royal Enfield motocikala na kredit. Mogućnost kupovine na kredit i to u evrima sa min 30% učešća na 18 – 84 meseca ili dinarski bez učešća sa ratom od 8.682 RSD za najjeftiniji model sa najdužim periodom otplate preko Banke Intesa.

Ukoliko želite da uživo vidite neki od Royal Enfield motocikala, to možete učiniti na adresi Bulevar umetnosti 4, Beograd u Royal Enfield salonu (ovlašćeni uvoznik TRION MOTORS) ili u Novom Sadu na adresi Zrenjaninski put 6, kod njihovog dilera Tago Moto centar.

Takođe možete posetiti i Royal Enfield veb stranicu.

Ukoliko posedujete Royal Enfield motocikl, vaš utisak i iskustvo možete ostaviti u temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

CFMOTO 450SR – Opasno brz u svojoj klasi

0
CFMOTO 450SR test
Foto: BJBikers

CFMOTO se sve više zaoštrava i ka segmentu sportskih motocikala. Dokaz za to je i poslednja verzija njihovog sportskog modela 450SR koji je debitovao ove sezone. U martu smo imali prilike da testiramo 450SR na stazi Istanbul Park u Turskoj, a sada smo test ponovili na našoj stazi NAVAK, kao i na putevima po Srbiji kako bismo stvorili kompletniju sliku o ovom motociklu.

Na tom putu prešli smo nešto preko 2.000 km u nekoliko dana i sasvim dobro se upoznali sa CFMOTO 450SR modelom sagledavši sve njegove prednost i mane.

Potentan agregat koji voli da se vrti

CFMOTO je za 450SR pripremio novi dvocilindrični redni agregat radne zapremine 449,5 cm3. Snaga za 450SR nije bila problem i izvučeno je 34,5 kW (47 KS) na 10.000 O/Min i maksimalni obrtni moment od 39,3 Nm na 7.750 O/Min.

Snaga je prvobitno trebala biti 50 KS, ali bi tada 450SR izašao iz A2 kategorije jer bi premašivao granicu od 35 kW. Zato je snaga spuštena na pomenutih 34,5 kW odnosno 47 KS.

Realno, oseti se da agregat ima još potencijala u sebi, naročito kada ne bi morao da se zadovolji EURO5 emisioni standard zbog kojeg agregat radi “siromašno” na nižim obrtajima i ne daje svoj maksimum.

Već od 6.000 O/Min počinje druga priča i zabava jer tada 450SR odlično ubrzava, a šestostepeni menjač je dobro odmeren tako da se do brzine od 170 km/h stigne respektabilno brzo. Do maksimalne brzine od 190 km/h je potrebno malo vremena da se dostigne, što je ujedno i maksimalno deklarisana brzina kada skala obrtomera dođe do crvenog polja. To znači da je CFMOTO uradio dobar proračun prenosa i dobru aerodinamiku motocikla jer čak i vozači visine od 187 – 188 cm poput mene mogu da se smeste ispod oklopa i zaštite se od vetra.

CFMOTO 450SR

Napajanje gorivom vrši se preko Bosch-ovog sistema direktnog ubrizgavanja. Ovo spominjem zbog isporuke snage i linearnosti od pomenutih 6.000 O/Min. Ponovo ću ponoviti da mi je izuzetno žao što su EURO5 norme ugušile ovaj agregat, jer bi isporuka snage bila daleko bolja i počela bi od nižih obrtaja.

Potrošnja goriva je druga stvar koja je veliki plus ovom agregatu. Čak i kada se vozilo malo agresivnije, potrošnja je retko prelazila 4,5 litara na 100 km. Potrošnja se uglavnom kretala između 3,5 – 4,5 litre na 100 km.

Budući da je reč o motociklu sportskih performansi sa trkačkim pedigreom, ugrađeno je proklizavajuće kvačilo. Osećaj na samoj poluzi kvačila je takav da imate utisak da je sajla pukla ili da ne postoji, jer je kvačilo moguće dozirati i sa jednim prstom. To je zbog takozvane pomoćne funkcije kvačila u kom se nalaze mekše opruge.

Odlično kočenje, dobra izbalansiranost i nešto veća masa

Po pitanju ogibljenja može se reći da CFMOTO 450SR ima ogibljenje iz srednje klase. Napred se nalazi obrnuta prednja viljuška sa prečnikom štapova od 37 mm.

U vožnji se prednja viljuška ponaša dobro, ali je prednja opruga predviđena za nešto lakše vozače. Ukoliko imate 90 i više kg sa svom opremom, prednja viljuška će biti mekša. Zadnji amortizer dobro odrađuje svoj posao i ima mogućnost podešavanja predopterećenja opruge i uz to je predviđen i za nešto teže vozače tako da sam tu uspeo da napravim dobro podešavanje.

Jedan od najjačih aduta pored agregata su svakako i kočnice. Napred se nalazi jedan disk prečnika 320 mm i Brembo radijalno postavljene M40 kočione čeljusti. Kočiona pumpa dobro radi posao i kočenje je linearno, s tim što je inicijalni ugriz mekši i posle se kočenje nastavlja sve intenzivnije.

CFMOTO 450SR

Cevasta čelična šasija je napravljena i dizajnirana tako da pruži stabilnost i agilnost. Čini se da je CFMOTO uspeo da nađe kompromis jer je na kočenju 450SR stabilan, a kroz krivine pruža dovoljno povratnog osećaja i elastičnost.

Sama šasija poseduje masu od 11 kg, a kad smo već kod mase to je jedna od mana ovog motocikla, pošto ukupna masa (sa svim tečnostima i rezervoarom zapremine 14 litara) iznosi 179 kg. Ta masa nije mala za motocikl ove radne zapremine, ali se u vožnji to ne primećuje jer je ceo motocikl dobro izbalansiran.

Ergonomija motocikla je sportska, ali može da se vozi opušteno bez previše zamaranja ruku i gornjeg dela tela. Rezervoar je dobro pozicioniran i oblikovan da pruža potporu na kočenjima i prolascima kroz krivine.

CFMOTO 450SR

Upravljač je takođe postavljen pod dobrim uglom da ne bude previše uzan i smanji upravljivost, kao i da ne zamara previše. Sedište iako je tvrđe i šire, nije neudobno. Računajte da do sat i po vremena možete da se vozite bez većih problema.

Zahvalnost za agilnost kroz krivine odlazi i na međuosovinsko rastojanje koje iznosi svega 1.390 mm. Da je 450SR dobar izbor i za niže vozače govori i podatak o visini sedišta postavljenoj na 795 mm.

CFMOTO 450SR

CST gume u dimenzijama 110/70 R17 napred i 150/60 R17 pozadi se dobro ponašaju na ulici. Brzo i lako se greju što je i razlog zbog kojeg im je i ponašanje po kiši odlično. Ukoliko pak isterujete 450SR na trkačku stazu, imajte na umu da zadnja guma ima tendenciju da se pregreje posle 4-5 brzih krugova.

Aerodinamika koja radi!

Ako se pitate da li su ona krilca samo estetike i privlačnost radi, moram reći da se oseti razlika u vožnji na stazi sa krilcima i bez. Oseti se da je na većim brzinama motocikl stabilniji i da je kroz krivine opterećeniji napred.

LED svetla, moderna instrument tabla

Samo usput ću spomenuti da 450SR poseduje kompletnu LED svetlosnu grupu sa farovima koji osim što se lepo uklapaju u izgled motocikla, takođe dobro osvetljavaju put u noćnoj vožnji.

Bosch je zaslužan i za ABS jedinicu koja sprečava blokiranje točkova pri kočenju. Na prednjem točku ABS uopšte nije preagresivan i dozvoljava da se jako koči pre nego što se aktivira.

Instrument tabla je dijagonale 5″ i potpuno je kolorizovana. Na njoj se bukvalno nalaze sve potrebne informacije od brzine kretanja, odabranog stepena prenosa, broja obrtaja, itd.

Takođe zahvaljujući T-Box jedinici moguće je povezivanje sa pametnim telefonom putem CFMOTO Ride aplikacije. Preko pametnog telefona možete da pustite navigaciju da se prenosi na ekran instrument table. Takođe na telefonu možete pregledati podatke o vašem motocikli, kao i trenutnu lokaciju vašeg motocikla.

Među najkonkurentnijim u svojoj klasi

Kada se pogleda trenutna klasa i ponuda sportskih motocikala koji su na granici A2 kategorije, 450SR spada među najsnažnije. Kawasaki Ninja 400 ima snagu od 45 KS (doduše i radnu zapreminu od 399 cm3) KTM RC390 je na 43,5 KS i poseduje jedan cilindar, dok je Yamaha R3 na 42 KS i sa agregatom od 321 cm3.

Za CFMOTO 450SR je potrebno izdvojiti 5.990 EUR i za te pare se dobija jedan brz, upravljiv, lep i dobar motocikl sa kojim se lepo možete zabaviti i ući u svet sportskih motocikala.

Ukoliko želite da ostavite utisak o CFMOTO 450SR motociklu, to možete učiniti i u temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Honda dominirala na 8 sati Suzuke

0
Honda dominirala na 8 sati Suzuke
Foto: FIM EWC

U nedelju u ranim jutarnjim časovima započelo je 44. izdanje trke 8 sati Suzuke. Ovogodišnja trka ostaće upamćena po dominaciji Honde CBR1000RR-R koja je potukla sve proizvođače.

Ovogodišnje izdanje 8 sati Suzuke nije bilo tako konkurentno što se učešće fabričkih ekipa tiče. Kawasaki i Yamaha nisu izveli svoje fabričke vozače, ali je zato Yamaha dala svoju punu podršku YART ekipi koja se bori za titulu. YART R1 nije ličila na one iz prethodnih trka, ne samo zbog novih grafika, već i raznih unapređenja kojim je Yamaha doprinela.

Elem, trku je poveo SERT Suzuki, ali to nije trajalo dugo. Brzo su se SERT ekipi priključili fabrička Honda ekipa (za koju su vozili Takahaši, Nagašima i Vierhe) kao i YART.

Foto: Fimewc.com

U drugom satu trke videli smo pad F.C.C. TSR Honde koja se takođe bori za titulu. Pad nije bio strašan i brzo se se vratili u trku i na kraju osvojili odlično četvrto mesto.

Zatim se u trećem satu trke dogodilo nešto što bi moglo uticati na šampionat. YART Yamaha je ušla u tehničke probleme i zaustavila se na preko kilometara od boksa. Karel Hanika nije želeo da odustane i gurao je motocikl sve do boksa zbog čega je i zaradio Anthony Delhalle EWC Spirit Trophy za sportski duh.

Do kraja trke se YART vratio, ali su osvojili tek 23. poziciju u generalnom poretku i ostali su bez bodova.

Neko vreme je sve bilo statično na 8 sati Suzuke, a onda je u šestom času kiša rešila da začini stvari. Prva od vodećih ekipa koja je napravila kiks bila je SERT, odnosno Greg Blak koji je pao i oštetio motocikl. Odlazak u boks koštao ih je dobrog plasmana jer su trku završili na 12. mestu.

Dok je SERT bio u boksu zbog pada, za drugo, a zatim i za treće mesto prestigle su ih još dve Hondine ekipe sa brojem 104 i 73.

Pošto se kiša smirila i staza prosušila, noć je polako počela da pada i trka se privodila kraju. Do samog kraja nije bilo većih dramatičnih situacija i fabrička Honda ekipa došla je do svoje druge uzastopne pobede. Takahaši je osvojio svoju 5. pobedu na 8 sati Suzuke, dok je Ćavi Vierhe uspeoda bude u pobedničkoj ekipi na svom debiju.

Honda dominirala na 8 sati Suzuke

Za drugu TOHO Honda ekipu, vozili su nekadašnji BSB šampion Rijuči Kijonari, Takuma i Ikuhiro.

Honda dominirala na 8 sati Suzuke
Foto: Fimewc.com

Treće mesto je pripalo još jednoj ekipi na Honda CBR1000RR-R modelu. Za SDG su vozili Uramoto, Nagoe i Noguši.

Honda dominirala na 8 sati Suzuke
Foto: Fimewc.com

U generalnom poretku sada vodi F.C.C TSR Honda sa 13 bodova u odnosu na YART Yamahu. Budući da je ostala još trka 24 Bol D’Or koja se vozi od 14 – 17. septembra i koja nosi dosta bodova tako da ništa još nije završeno.

Očekujemo spektakl na 24 časa Bol D’Or i veliku borbu između YART Yamahe i F.C.C. TSR Honde. Pripremajte se polako da ceo vikend odvojite za ovu fenomenalnu trku.

Rezultati trke 8 sati Suzuke:

Foto: Fimewc.com

Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

MotoGP Silverston – Aprilia do prve pobede u sezoni

0
MotoGP Silverston
Foto: Aprilia Racing

Kišni Silverston obeležio je nastavak MotoGP sezone i malo promešao karte u šampionatu donevši nove pobednike u ovoj sezoni.

Vremenske prilike bile su nemilosrdne prema vozačima i timovima. Retko koji trening, trka ili kvalifikacija se vozila po potpuno suvim uslovima. Srećom, bar u nedelju je vreme rešilo da se strpi malo, ali je tokom MotoGP trke pretilo da pokvari trku.

Nije samo kiša bila problem, već i hladan asfalt koji nije prelazio temperaturu od 30 stepeni celzijusa. Na kvalifikacijama koje su vožene po kiši, pol poziciju je osvojio Bezeki ispred Milera i Aleks Markeza.

Sa 28. na 1. poziciju

Moto3 trka bila je pravo uživanje. Ponovo se desetak vozača borilo za pobedu i nije bilo kruga predaha. Masija, Holgado, Sasaki, Fenati, Salvador i Munjoz samo su neka od imena vozača koji su se borili za pobedu.

Međutim, vozač koji je obeležio trku bio je David Alonso. Mlađani Alonso ne samo da je uspeo da pobedi na trci, već je do pobede došao posle proboja sa 28. pozicije! Alonso je strpljivo napredovao poziciju po poziciju borivši se sa daleko iskusnijim vozačima.

U poslednjih par krugova videlo se da Alonso ima nešto više brzine u odnosu na ostale vozače, što se pokazalo i u poslednjem krugu kada je uspeo da odmakne dovoljno da ciljem prođe kao prvoplasirani i donese prvu pobedu ne samo za sebe već i da postane prvi vozač iz Kolumbijac koji je trijumfovao u Moto3 šampionatu.

MotoGP Silverston
David Alonso, pobednik Moto3 trke Foto: GASGAS Press

Preostala mesta na podijumu osvojili su Sasaki i Holgado. Sasaki je sa osvojenom drugom pozicijom smanjio zaostatak za Holgadom na 22 bodova u generalnom poretku.

Rezultati Moto3 trke Foto/Source: MotoGP.com

Moto2 prvenac za Aldigera

Počeka Moto2 trke obeležio je odličan start Lopeza, iza kojeg se formirala grupa koju su činili Akosta, Kanet i Aldiger. Kanet je uspeo da prestigne Lopeza koji nije uspevao da isprati ritam. Akosta nije želeo da pusti Kaneta da pobegne, te je prestigao Lopeza, a uskoro je isto učinio i Aldiger. Nakon što je izgubio u borbi za treću poziciju, Lopez je napravio grešku i pao.

U isto vreme je Aldiger prestigao Akostu i počeo da se približava Kanetu. Aldiger je bio neverovatno brz i uspeo je relativno lako da prestigne Kaneta. Kanet je morao da prepusti i drugu poziciju, a razlog za to je preticanje pod žutom zastavom.

Foto: Rob Gray (Polarity Photo)

Iako je prepustio poziciju Akosti i bio mu na točku, Kanet je uspeo da se sabere i ponovo vrati na drugu poziciju. To je ujedno bio i krajnji poredak. Aldiger je zabeležio svoju prvu pobedu, Kanet je osvojio drugo, a Akosta treće mesto.

Pošto je Toni Arbolino imao lošiju trku i plasirao se tek na 10. poziciju, Akosta je uspeo da preuzme vodeću poziciju u šampionatu za 2 boda.

MotoGP Silverston
Rezultati Moto2 trke Foto/Source: MotoGP.com MotoGP Silverston

Aleks Markez do pobede po kiši na sprint trci

Sprint trku je odlično startovao Miler izbivši na prvo mesto već posle par krivina, dok su iza njega kolonu formirali Bezeki, Martin i pomalo iznenađujuće Augusto Fernandez.

Milerovo vođstvo nije dugo trajalo, jer su ga samo krug i po kasnije obišli prvo Aleks Markez, a zatim i Bezeki. Aleks Markez je napravio malu prednost u odnosu na Bezekija i njih dvoje su tu razdaljinu održavali tokom trke.

MotoGP Silverston
Foto: Gresini Racing

Jedina promena bila je za treću poziciju kada je Vinjales obišao Milera za treću poziciju. U poslednjem krugu je Bezeki pokušao da stigne i prestigne Aleks Markeza. Iako je bio blizu, nije uspeo i Aleks Markez je došao do svoje prve pobede. Jeste da se pobeda na sprint trci ne računa u statistiku, ali je Aleks Markez konačno spojio dobru trku.

Rezultati MotoGP sprint trke Foto/Source: MotoGP.com

Sa 12. na 1. mesto – Aleš Espargaro

Hoće kiša, neće kiša. Tako je izgledalo pred početak MotoGP trke u nedelju. Trka je ipak startovala po suvom vremenu i svi vozači su započeli na slikovima. Ponovo je Miler imao odličan start, ali su se ovog puta iza njega poređali Bezeki, Banjaja, Aleks Markez i ostatak vozača. Aleks Markez i Banjaja su se dotakli u prvom krugu zbog čega je i Aleks Markez imao štetu na krilcima, a oštetio je malo i zadnji kraj Banjajinog Ducatija.

Aleks Markez nije dugo potrajao u trci. Kvar na menjaču naterao ga je da se povuče i propusti priliku da pruži još jednu dobru trku.

U uvodnim krugovima su Bezeki i Banjaja vodili lepu borbu, dok je Miler i dalje bio na vodećoj poziciji. Banjaja je u samo dve krivine uspeo da prestigne Bezekija, a odmah zatim i Milera. Bezeki je takođe brzo prestigao Milera kako ne bi dozvolio da mu Banjaja pobegne.

Zatim je počela Bezekijeva jurnjava za Banjajom koja se završila 15 krugova pre kraja trke kada je Bezekiju proklizao prednji kraj Ducatija.

To je ostavilo Banjaju sa lepom prednosti na vodećoj poziciji. Međutim, Banjaja nije bio bezbedan na prvoj poziciji jer su ga brzo stizali Aleš Espargaro, Vinjales, Binder i Oliveira.

Aleš Espargaro je startovao sa 12. pozicije i strpljivo je napredovao poziciju po poziciju, sve dok se sredinom trke nije približio Banjaji. Na 6. krugova pre kraja, Banjaji i Alešu su se pridružili Binder i Vinjales u borbi za prvo mesto.

Od toga momenta imali smo prilike da gledamo izuzetno zanimljivu trku. Dodatno je stvari začinila i kišica koja je počela da ispada. U boks po motocikl sa kišnim gumama otišlo je svega par vozača, ali nisu imali sreće jer je staza ostala suva do kraja trke. Na 3 kruga pred kraj, Banjaja i Aleš su se malo odvojili od grupe kojoj se pridružio i Oliveira. Oliveira je u jednom momentu bio treći, ali je trku ipak završio na četvrtoj poziciji, tik iza Bindera.

Na pola kruga pre kraja trke, Aleš je izveo manevar preticanja nad Banjajom i uspeo je ne samo da ga prestigne, već i da napravi taman toliko prednosti da ostane na prvoj pozicji do ciljne linije.

Aleš Espargaro pobedio na Silverstonu Foto: Aprilia Racing

Od početka sezone je Aprilia pokazivala da ima brzinu da bude među najvišim pozicijama, ali im je uvek malo nedostajalo da to i realizuju. Silverston je očigledno njihova staza u MotoGP šampionatu jer su konačno mogli da se sastave i naprave dobar rezultat. Alešova pobeda i treće mesto Vinjalesa u sprint trci dokaz su da je RS-GP na pravom putu.

Treće mesto je osvojio Binder i tako smo na podijumu imali tri različita proizvođača i to sva tri iz Evrope. Japanski proizvođači su imali katastrofalnu trku. Najbolji japanski proizvođač bila je Yamaha u rukama Franka Morbidelija na 14. poziciji.

Rezultati MotoGP silveerston trke Foto/Source: MotoGP.com

Posle staze Silverston, MotoGP šampionat se seli u Austriju na stazu Red Bull Ring gde će se od 18 – 20. avgusta održati trkački vikend.

Za sve utiske i komentare povodom MotoGP Silverston trkačkog vikenda možete posetiti temu na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

MotoGP Silverston – Da li će nastavak sezone prekinuti Ducati dominaciju?

0
MotoGP Silverston
Foto: Suzuki Racing

Letnjoj pauzi je došao kraj i MotoGP vozače očekuje nastavak na stazi Silverston u Velikoj Britaniji čime se obeležava i početak drugog dela sezone. U naredna četiri meseca očekuje nas čak 12 trka na kojim će se odlučivati pitanje šampiona.

Staza Silverston ima tradiciju trkanja dugu 60 godina i sa svojih 5,9 km i 18 krivina predstavlja jednu od najdužih staza u MotoGP kalendaru. U prošlosti smo na Silverstonu gledali odlične trke, a ko mo bi mogao da zaboravi onu čuvenu trku kada je Rins pobedio Markeza na izlazu na pravac.

Na sledećem snimku se možete podsetiti te trke i preticanja.

Ducati i dalje glavni favorit?

Letnja pauza i povratak sa iste često zna da promeša karte malo i da iznedri neka nova lica na podijumu. Ducati je u ovoj sezoni pobedio na svim trkama normalne dužine osim na onoj na stazi COTA u SAD-u.

Zanimljivo je da je tu jednu pobedu odnela Honda u rukama Aleks Rinsa. Upravo je pre par dana došla vest da će Aleks Rins sledeće godine preći u fabričku Yamaha ekipu, a da Morbideli odlazi iz Yamahe.

MotoGP COTA
Rins prelazi u Yamahu Foto: LCR Racing

Specifičnost Silverstona mogla bi doneti neka nova lica na podijumu. Od početka sezone čekamo da Aprilia proradi, a to bi se moglo dogoditi na Silverstonu. Vinjalesu ova staza leži i ne sme se zaboraviti da je na ovoj stazi doneo prvu pobedu za sebe i Suzuki po njihovom povratku u MotoGP šampionat.

KTM je sledeći na kojeg treba računati. Binder i Miler su uvek tu, Oliveira je sada već oporavljen, Fernandez je sve brži, a na stazu se vraća i Pol Espargaro, konačno oporavljen od teških povreda zadobijenih na Portimau.

Jedino Honda i dalje ima probleme. Markez i Mir voze i kompletiraju sastav fabričke ekipe, dok se pomenuti Rins i dalje oporavlja od preloma noge zadobijenog na Muđelu. Rinsa će menjati Iker Lekuona.

Izmenjen raspored trkačkog vikenda

Od ovog vikenda se vozi drugačiji raspored koji omogućava vozačima više vremena za trening. Budući da smo ranije pisali tekst o promeni rasporeda trkačkog vikenda, predlažemo da ga pročitate kako se ne bismo ponavljali.

Kao i uvek, tokom trkačkog vikenda možete polemisati i komentarisati dešavanja u temi na forumu.

Uživajte u nastavku MotoGP sezone!

Raspored i satnica MotoGP Silverston trkačkog vikenda:

Petak:

09:30 – 09:45 MotoE™ Practice Nr. 1
10:00 – 10:35 Moto3™ Practice Nr. 1
10:50 – 11:30 Moto2™ Practice Nr. 1
11:45-12:30 MotoGP™ Free Practice Nr. 1

13:30-13:45 MotoE™ Practice Nr. 2
14:15-14:50 Moto3™ Practice Nr. 2
15:05-15:45 Moto2™ Practice Nr. 2
16:00-17:00 MotoGP™ Practice

18:05-18:15 MotoE™ Qualifying Nr. 1
18:25-18:35 MotoE™ Qualifying Nr. 2

Subota:

09:40-10:10 Moto3™ Practice Nr. 3
10:25-10:55 Moto2™ Practice Nr. 3
11:10-11:40 MotoGP™ Free Practice Nr. 2
11:50-12:05 MotoGP™ Qualifying Nr. 1
12:15-12:30 MotoGP™ Qualifying Nr. 2

13:15-13:30 MotoE™ Race Nr.1

13:50-14:05 Moto3™ Qualifying Nr. 1
14:15-14:30 Moto3™ Qualifying Nr. 2
14:45-15:00 Moto2™ Qualifying Nr. 1
15:10-15:25 Moto2™ Qualifying Nr. 2

16:00-16:25 MotoGP™ Tissot Sprint

17:10-17:30 MotoE™ Race Nr.2

Nedelja:

10:45 – 10:55 MotoGP™ Warm Up
11:00 -11:35 MotoGP™ Rider Fan Parade

12:15-12:50 Moto3™ Race
14:00-14:50 MotoGP™ Race
15:30-16:10 Moto2™ Race


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

Niki Hejden – Džentlmen među šampionima – 1. deo

0
Niki Hejden
Foto/Source: www.visordown.com

Malo je reći da je bio odličan vozač, zapamćen po dve stvari: tituli MotoGP vozača osvojenoj 2006. godine ni manje ni više, već protiv Rosija, a druga stvar su njegov osmeh i to što je zauvek ostao upamćen kao najveći džentlmen među trkačima – Niki Hejden.

Problem je kada rođendane svojih prijateljica i prijatelja počnete da pamtite po danu rođenja nekog vozača. “Danas je 30. jul, Hejdenov rođendan! (doduše i rođendan jedne moje drugarice)”.

Tako je počela da se piše ova priča, to jest neka rekapitulacija biografije Niki Hejdena, vozača koji su svi voleli i koji je rođen 30. jula 1981. godine u SAD-u, tačnije u Ovensbru u Kentakiju. Savezna država SAD odrediće njegov nadimak u daljoj karijeri – “The Kentucky kid” postaće vrlo brzo svetski poznat.

Rođen u brojnoj porodici, odrastao je sa svoja dva brata, takođe uspešna vozača (Tomi Hejden i Rodžer Li Hejden) sa kojima se laktao tokom detinjstva i naučio da se izbori za sebe. Ne smem izostaviti ni sestre Kejtlin i Dženi koje su se takođe oprobale u trkama dvotočkaša.

Počeci trkanja na off road-u

To laktanje i probijanje ka samom kremu trkanja vodila je kroz prljavštinu “off road” vožnje i “dirt bike” takmičenjima na kojim je osim uspeha Hejden naučio i da bude sasvim u redu sa tim kada motocikl ispod njega slajduje i beži.

Hejden je nastavio tradiciju off road vozača poput Keni Robertsa koji su prvo svoju trkačku karijeru i tehniku gradili na dirt bike trkama.

Niki Hejden nije potekao iz bogate porodice. Tata (Erl Hejden) se bavio prodajom automobila i od tog novca je finansirao trkanje svojim sinovima i ćerkama. Ćerke su u nekom momentu odustale od trkanja i prebacile se na neke druge sportove, dok su Niki, Rodžer i Tomi nastavili da grade karijeru u moto sportu.

Simpatično je bilo i to što je Nikijev tata često morao da pridržava motocikl na startu trka, jer Niki nije mogao nogama da dohvati podlogu.

Broj 69

Niki Hejden je tokom cele svoje karijere (osim kad je nosio broj 1) koristio broj 69 koji je nasledio od svog oca. Naime, Erl Hejden, Nikijev otac se takođe u mladosti trkao, ali je često padao i zato je nosio broj 69 kako bi se lako čitao bilo da je motor naopako ili kako treba.

Kad je Niki dovoljno stasao za svoj broj, odlučio se da koristi 69.

Konačan prelazak na asfalt…

Došlo je vreme da Niki oproba svoje umeće i na asfaltu. Mini bike kategorije je bio prvi dodir sa trkanjem na asfaltu i posle inicijalnih uspeha Hejden je počeo da se trka i u kategoriji od 125 cm3 na dvotaktnim motorima u okviru klubskog trkanja u Teksasu, a kasnije je prešao i u WERA šampionat koji je bio jedan nivo ispod AMA šampionata.

Iako je imao samo 17 godina i još uvek je pohađao srednju školu, Niki Hejden se prvo oprobao u AMA šampionatu na VFR750. Zatim se vratio u supersport šampionat u kom 1999. godine na privatnoj Hondi osvaja titulu šampiona.

Zahvaljujući odličnim vožnjama i tituli u supersport šampionatu i to na privatnoj Hondi, Niki dobija ponudu da 2001. pređe u superbajk kategoriju AMA šampionata i to ni manje ni više već u moćnu Honda ekipu.

AMA šampionat i titula na VTR1000SP1

U AMA šampionatu Hejden se našao u zaista visokokonkurentnoj klasi. Valja spomenuti da se takmičio protiv vozača poput Mat Mladina i Erik Bostroma.

Svoj debi u superbajk klasi Hejden je imao na legendarnoj Hondi VTR1000SP1 (u SAD-u je nosila oznaku RVT1000R).

Istovremeno dok se takmičio u AMA šampionatu, Hejden nije zapostavljao ni takmičenje u “dirt bike” šampionatima, u pauzama između AMA trka. Osvajao je nekoliko titula u “dirt bike” šampionatu iako je propuštao po par trka zbog obaveza u AMA šampionatu.

U 2001. godini Hejden sezonu završava na odličnom trećem mestu u šampionatu. Zaostajao je samo 40 bodova za Mat Mladinom koji je osvojio šampionat, dok je drugi u šampionatu bio Erik Bostrom.

Za 2002. godinu Hejden ništa nije propuštao slučaju. Nizao je odlične rezultate, a jedna od prestižnih trka na kojoj je pobedio te godine bila je Daytona 200. Sakupio je dovoljno bodova da osvoji titulu i stane na put trostrukom AMA šampionu Mat Mladinu. Osim osvajanja titule, Niki je postao najmlađi osvajač AMA superbajk šampionata.

Niki Hejden
Hejden u AMA šampionatu Foto/Source: americanmotorcyclist.com

Povrh toga, Niki Hejden je iste godine uzeo učešće na WSBK trci na Laguna Seki kao “wild card” vozač. Tom prilikom je na prvoj trci završio na četvroj poziciji, dok drugu trku nije završio zbog kontakta sa Norijuki Hagom.

Honda i MotoGP šampionat – poziv koji se ne odbija

Hejdenov talenat (i SAD pasoš) nisu ostali neprimećeni od strane timova iz MotoGP šampionata. Tada se još uvek gledalo ka SAD-u kao potencijalnom području talenata za MotoGP šampionat. Tako mlađani Niki Hejden dobija poziv da 2003. godine pređe u MotoGP šampionat, u fabričku Repsol Honda ekipu na RC211V motociklu. Timski kolega bio mu je Valentino Rosi.

Iako je u prvoj sezoni bio u senci Valentina Rosija, Hejden se uopšte nije loše snašao u MotoGP-u. Samo jednu trku nije završio i na zadnjoj trci u Valensiji je završio van bodova.

Osim toga, osvojio je dva treća mesta, jedno na Motegiju i jedno u Australiji. Doduše, treće mesto u Motegiju došlo mu je kao poklon nakon što je Tamada izgurao Žibernau u šljunak i nakon što je kažnjen, te se umesto Tamade na podijumu našao Hejden.

Niki Hejden
Foto/Source: www.motociclismo.es

Ako je treće mesto na Motegiju bilo poklon, poslednji stepen pobedničkog postolja u Australiji bio je teško zarađen. Pošto se probio na treće mesto, Hejden je napravio grešku u Honda krivini posle čega su ga prestigli Žibernau, Melandri, Ukava i Čeka. Zatim je usledio Hejdenov proboj na treće mesto koje je osvojio sa samo 0,036 sekundi prednosti ispred Žibernaua!

Dok je Rosi upisivao još jednu titulu na svoje ime, Hejden je zahvaljujući konstantnom završavanju u bodovima osvojio titulu “Rookie of the year” za 2003. godinu.

2004. – godina odustajanja

Očekivalo se da će 2004. godine Hejden biti još bolji, ali to se nije dogodilo. Opet je osvojio dva podijuma, ali je za razliku od prethodne sezone u 2004. godini imao čak pet odustajanja. Nikad pre i nikad kasnije u svojoj karijeri nije imao toliko odustajanja.

Ostanak u Repsol Hondi i prva pobeda

Zbog loših rezultata u prethodnoj godini, Honda i Hejden su bili na udaru kritika i smatrano je da Niki ne zaslužuje mesto u fabričkom Repsol Honda timu. Realnost je da je Rosi prešao u Yamahu i delimično je Hejden i zbog toga imao sreće što je ostao u Hondi.

Ipak, te 2005. godine pokazao je da je dostojan mesta u fabričkoj ekipi. Na početku sezone je imao konstante rezultate u prvih pet – šest pozicija. Zatim je na red došla trka na Laguna Seka stazi u rodnoj mu Americi. Budući da je to bilo prvo održavanje trke na ovoj stazi u novijoj istoriji MotoGP šampionata, niko sem Edvardsa, Bejlisa i Hejdena nije imao iskustva sa Laguna Seke.

Hejden je već na prvim treninzima i kvalifikacijama bio favorit za pobedu. Osvojio je pol poziciju i bio je spreman da se suprotstavi svima na prvoj trci. Tokom trke vodio je borbu za Bejlisom, Edvardsom i Rosijem. Najveća pretnja bio mu je upravo Edvards, ali je Hejden uspeo da se odupre i dođe do svoje prve pobede.

Niki Hejden
Hejden na putu ka prvoj pobedi 2005. godine na stazi Laguna Seka Foto/Source:www.roadracingworld.com

Sam kraj sezone pripao je Hejdenu. Žestoko se borio sa Rosijem za pobedu u Australiji, na stazi Filip Ajlend. Završio je drugi. Takođe se sa Melandrijem borio za pobedu u Valensiji i tu je izgubio sa minimalnom razlikom.

Zahvaljujući ukupno osvojenih 6 podijuma, Hejden sezonu završava na trećoj poziciji u šampionatu, 14 bodova iza Melandrija i 161 bod iza Rosija.

Konstantnost krunisana titulom

Svoju sezonu 2006. godine Niki Hejden je starovao fenomenalno vezavši četiri podijuma na isto toliko trka i što je još bitnije, vodio u generalnom poretku! Rosi je sa Yamahom te 2006. godine imao dosta problema, a Hejden je sa konstantno dobrim rezultatima koristio kiks Rosija i Yamahe.

Francuska je prva trka na kojoj Hejden ne završava na podijumu, ali je i tada trku završio ispred Rosija. Doduše, tada su mu konkurenti za titulu bili Melandri i Kapirosi. Ducatijev as Kapirosi je u Muđelu preuzeo vođstvo u šampionatu završivši na drugom mestu, jednu poziciju ispred Hejdena.

U Katalunji Hejden osvaja drugu poziciju i na najbolji način je iskoristio Melandrijevo i Kapriosijevo nezavršavanje trke.

Zatim je usledila legendarna trka na Asenu i duel za pobedu između Edvardsa i Hejdena koji se završio padom Edvardsa na izlazu iz poslednje šikane:

Hejden je pogodio lažni neutral i zato je ispravio šikanu, a Edwards je napravio grešku dodirnuvši lažnu travu što je izazvalo pad. Ta pobeda Hejdena donela mu je prednost od 46 bodova u šampionatu.

Svoju priliku da bude na podijumu Niki je preskočio na Doningtonu, da bi već na Saksenringu ponovo trku završio na drugom mestu.

Laguna Seka je opet bila mesto na kojem je Hejden upisao novu pobedu, svoju treću i ispostaviće se poslednju u svojoj MotoGP karijeri. Ta pobeda bila je emotivna i donela mu je prednost u šampionatu od 34 boda u odnosu na svog timskog kolegu Pedrosu, koji je sada bio drugi u šampionatu, dok je Rosi zaostajao 51 bod.

Usledio je period lošijih rezultata za Hejdena i izuzetno dobri za Rosija. U naredne četiri trke, Hejden se nije popeo na podijum, dok je Rosi ostvarivao odlične rezultate smanjivši zaostatak sa 51 na samo 12 bodova.

Zatim je usledilo jedino odustajanje, ne Hejdenovom greškom

Jedino odustajanje Hejdena usledilo je na pretposlednjoj trci na stazi Estoril u Portugalu. Hejden je startovao sa treće pozicije i tokom trke se borio za mesto na podijumu. U petom krugu trke Pedrosa je pokušao da prestigne Hejdena, ali je napravio grešku i počistio je Nikija ni krivog ni dužnog.

Da stvar bude gora, Rosi je trku završio na drugom mestu preuzevši vodeću poziciju u šampionatu za 8 bodova. Jedina svetla tačka na toj trci bilo je to što je Toni Elias uspeo da dobije Rosija na startno – ciljnom pravcu i da trku pobedi za samo 0,002 sekunde! Tih 5 bodova pokazaće se ključnim na poslednjoj trci u sezoni na stazi Rikardo Tormo u Valensiji.

Ništa nije nemoguće…

Rosi je u Valensiju došao sa bodovnom prednosti i na trenizima je imao odlična vremena što mu je donelo i prvo mesto na kvalifikacijama. Hejdenove šanse i snovi o tituli bivali su sve tanji.

Zatim je usledila trka i dogodilo se nezamislivo – Rosi je pao u drugoj krivini petog kruga na nevericu Hejdena i svih gledalaca širom sveta.

Sada je sve bilo na Hejdenu. Morao je da odveze trku svog života kako bi preokrenuo zaostatak od osam bodova. Zadatak mu ni malo nije bio lak, jer su Troj Bejlis i Loris Kapirosi bili više nego raspoloženi za trku i svima su bili nedodirljivi. Sve što je Niki mogao je da dobaci do treće pozicije što je i učinio osvojivši 16 bodova.

Jedini strah za Niki Hejdena i Hondu bilo je da li će Rosi uspeti da nadoknadi pozicije, pošto je nakon pada podigao svoju Yamahu M1 vrativši se u trku, ali je stigao samo do 13. pozicije.

Titulu je osvojio Niki Hejden!

Niki Hejden nakon osvajanja titule 2006. godine Foto/Source: cdn-1.motorsport.com

Godine odricanja, treninga, povreda, oporavka od povrede o ponovnih rizika konačno su donele ono što je ne samo sanjao Niki Hejden, već i svaki trkač ikad – da postane MotoGP šampion.

Ovde se priča o Niki Hejdenu ne završava. Samo stajemo na trenutak da napravimo presek, a sledeće nedelje sledi drugi deo i nastavak karijere i priče o džentlmenu među šampionima…


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.

MotoGP od Silverstona dobija novi raspored trkačkog vikenda

0
Novi MotoGP raspored
Foto: KTM, Rob Gray (Polarity Photo)

MotoGP je ove sezone u stisnutom rasporedu trkačkog vikenda. Dodavanjem sprint trke raspored se dodatno zgusnuo te vozači više nemaju dovoljno vremena da optimalno podese motocikl za trku. Zato nas u nastavku MotoGP sezone, to jest od Silverstona stiže novi raspored trkačkog vikenda.

Pošto se gotovo svaki od slobodnih treninga računao i za prolazak u Q2 kvalifikacije, vozači i timovi su bili pod stalnim pritiskom da moraju da odvezu što brži krug. Zato se žrtvovao dobar deo trenigne i nedostajalo je vremena da se voze simulacije trka i da se dovoljno isprobaju sva podešavanja i raspoložive gume.

Druga stvar je što su vozači bili pod velikim pritiskom i nije bila nijedna sesija u kojoj su mogli da voze opušteno i bez stresa. Da se ne lažemo, nijedan njihov izlazak na stazu nije bez stresa, ali im je život daleko lakši kada ne moraju da motaju brzi krug. Uz to je i manji rizik da će gurnuti motocikl preko granice, pasti i povrediti se.

MotoGP od Silverstona ima novi raspored trkačkog vikenda
MotoGP od Silverstona ima novi raspored trkačkog vikenda Foto: Rob Gray (Polarity Photo), KTM

Zato, novi raspored trkačkog vikenda…

U petak pre podne vozi se standardni Free Practice 1 (slobodni treinng 1) u trajanju od 45 min i on se neće uzimati u obzir za ulazak u Q2.

Zatim dolazi do izmene u popodnevnom terminu koji od sad nosi naziv Practice. Practice će biti jedina sesija koja će se računati i za Q2 i trajaće 60 minuta, kako bi vozači imali vremena i za trening i da odvezu brze krugove koji će se računati za ulazak u Q2.

U principu, Practice će biti kvalifikacije pre kvalifikacija.

Subota ujutru rezervisana je za Free Practice 2 (slobodni trening 2) u trajanju od 30 minuta i zatim posle toga slede Q1 i Q2.

Novi raspored na papiru deluje kao rasterećenje za vozače i stupiće na snagu već sledeće nedelje kada se bude vozila trka na stazi Silverstone u Velikoj Britaniji.

Ukoliko želite da ostavite utisak povodom novog MotoGP rasporeda, to možete učiniti u temi na forumu.


Da li želite da dobijate obaveštenja o novim tekstovima?

Svakog petka ujutro šaljemo email sa listom tekstova koje smo objavili te nedelje, svima koji su se prijavili na BJBikers email bilten. Na taj način možete ostati u toku sa novostima, čak i ako neki tekst propustite u toku nedelje… 

This field is required.